Nitko ne shvača kako mi je. Neki se trude, ali ne ide im. Nitko ne shvača što se dogodilo. Svi vjeruju da je to super, ali meni je to užasno.
Nitko ne shvača da ja više nisam ono u što sam vjerovala. Sve što sam do sada znala bila je laž, ja više nisam ja! Danas nisam išla na nastavu. McGonallgica je rekla da će mi trebati vremena da to prihvatim. Ona kao da me shvača. Čudno, nisam to očekivala od nje nakon što sam je azvala staromodnom vješticom.
Ono što me najviše čudi jest da me Sirius ne shvača. Jedne večeri je rekao da će u svemu biti uz mene, bilo to dobro ili loše, uredu ili neopravdano. A sada...promjenio se.
"Pa to je super. Ja bih bio sretan da imam tako zanimljive pretke, ali imam samo smrtonoše... Čak im se i moj mlađahni brat planira pridružiti. Kada samo pomislim na to, u mislima vidim naslov, Regulus Arcturus Black uhičen, dvojca pratitelja u pritvoru... Žao mi ga je..."
"Opet skrečeš s teme! Razgovarali smo o meni! Ne možeš shvatiti kako mi je to važno! Ja više nisam ona ista, više ne znam tko sam!!!"
"Uvijek češ biti ti, neovisno od tvojih predaka! Ja nisam smrtonoša, nisam niti Slyterin!"
"Pa naravno! Opet ti! Jedino u što mogu biti uvjerena je da sam tvoja cura! Super, to je sinonim za mene, Siriusova cura! Više nisam ja, sada sam pomoću tebe obilježena!!!"
"Što ti je? Ne pada mi na pamet povrjediti te, pa znaš da te volim. Misliš da moja obitelj nije čula za nas? Misliš da moja majka nije poludjela? Dala je izraditi zanovjetajući portret za slučaj da mutnjakuša dođe u kuću! Ali ja samo ostao s tobom! Volim te!"
Ostala sam paf! Nazvao me mutnjakušom! Samo sam odjurila u sobu! Od tada nisam izašla. Neke cure su me pokušale utješiti, a druge su čule tračeve da smo se ja i Sirius posvađali. Nismo! Samo sam bjesna na njega. Zašto potiskujem osječaje?! Pa što ako smo prekinuli? Ima i drugih kretena na ovome svijetu.
Lily me pokušala uvjeriti da je sve uredu, da me ona pokušava razumjeti, i da imam razloga tako se osječati. Kada sam izjurila iz Društvene, ona je došla zamnom, sa našom starom frendicom, kutijom maramica. Govorila mi je da će sve biti uredu...da treba staviti smješak na lice i praviti se da krečeš dalje, iako se iznutra paraš. Kao da me nešto proždire iznutra, nao da srce uistinu boli.