Ništa. Ponovno ništa. Takav je dan. Razočaravajući. Šetala sam uz jezero prisječajući se svih trenutaka tamo provedenih. Oštar vjetar mi je šibao lice i raznosio kosu naokolo. Jezero je laganim valovima popomagalo vjetru u tjeranju živih duša sa jezera. Ali ja sam ostala. Znala sam da ne bih rebala, ali kao da sam nešto tražila. Hodala sam u krug ne shvačajući zašto sam tamo. U jednom trenutku, sa stabla je otpao list. Za njim još jedan. Kolona listova letjela mi je u lice. Vjetar se urotio protiv mene. Odtrčala sam u dvorac.
Ne znam zašto, ali to je bio moj događaj dana. Nakon te šetnje osječam se...preporođeno...drugačije...
Kada sam stigla u dvorac krenula sam u knjižnicu. Pogled mi je pao na knjigu pod nazivom Vjetrovita budućnost (haha, što bi dečki o tome mislili...). Uzela sam knjigu i automatski otvorila stranicu na kojoj piše o letenju lišće u lice. Kratak tekst.
Kada vam lišće leti u lice morate se suočiti sa stvarnošću. Nemate zašto biti izgubljeni dok god znate tko ste i gdje ste. Nije važno gdje spadate.
Istina...dugo se tražim, imam osječaj da sam se izgubila. Nikako da se osvjestim... Otišla sam s knjigom pod rukom. Uh, u trenutku sam se osvjestila, ona buka je nazamjenjiva. Lily se sagnula pokušavajući pročitati naslov knjige
"V-J-E-T-R-O-V-I-T-A B-U-D-U-Ć-N-O-S-T? Vjetrovita budućnost? Dobro, što je s tobom?"
"Doživjela sam prosvjećenje..."
"Ma, što ti je?"
"Hodala sam kod jezera..." ispričala sam joj što mi je bilo "Stvarno čudno...osječam se drugačije..."
"Možda si pod stresom..."
"Ali ovo..."
"Da...čudno...a možda i samo u nekom čudnom raspoloženju..."
"Da, da... Dosta o meni, briga me ako sam čudna, je li bilo što dok me nije bilo, zašto siu svi uzbuđeni?!"
"Došla je McGonallgica i..."
"I?"
"Čini se da će ministarstvo odobriti molbu za muzikom!"
Tooooooooooo! Imati ćemo muziku!!! Krenuli smo slaviti, ali me još uvijek zanima onaj događaj odprije... Pitati ću Siriusa...