Ne mogu vjerovati da sam zaboravila! I ne mogu vjerovati tko me podsjetio. Podsjetio me James. Sreli smo se na povratku (mojem iz knjižnice, našla sam se sa Rebeccom Christensen iz Rancwalwa, a njegovim sa treninga). Nije da se inače ne družimo, ali ovaj razgovor me iznenadio. Tip je totalno drugačiji od mene ili Siriusa.
"Posljednjih dana sam razmišljao o onoj osobi pod plaštom nevidljivosti. Ne znam...možda nije bila osoba... Zapravo...možda je bila samo osoba..."
"Daj, reci više!"
"Mislim da je bio duh. Dušica."
"Misliš...Leonora...?"
"Isti dan je došla u školu. A čuo sam da priča s Nickom o nekom posebnom plaštu... Mislim da to ipak nije misterija."
Eto zašto volim Lily. Jer ona voli čudne ljude. James je potpuno drugačiji od Siriusa. James sve pokuša sam riješiti, i ima koncentraciju. Lily upravo suprutno. Valjda se suprotnosti privlače. Ali prema tome, Sirius i ja ne bismo bili skupa.
Mrzim materjal za razmišljanje. Nije li lakše bubnuti pa ostati živ/a?
Skoro sam zaboravila, Rebecca mi je objašnjavala patronisue. Cura je genijalna, žao mi je što nije u Griffindoru. Uspjela sam prizvati nešto, ali nas je madame Prince potjerala iz knjižnice, pa nemamo gdje vježbati. Možda joj pokažem Sobu potrebe. Pitati ću Siriusa. Nadam se da mu neće smetati što me uči netko drugi, a ne on. Ma, neće mu smetati, dobar je on... Zato ga i volim...