KESTENI
Volim jesen. Uvjeravaju me ponekad stariji da će ta ljubav s vremenom nestati i premjestiti se na ljeto ili proljeće, no dosad se to još nije dogodilo. Volim boje, okuse, mirise jeseni, zbog njih me često preplavi titravi i topli unutarnji osjećaj da sam se na trenutak uistinu vratila kući. Jesenja magla koja poput vate obavija prozore mog toplog boravišta u prohladnim jutrima i prijepodnevima podsjeća me kako sam sretna što imam svoje ugodno mjesto pod suncem. Kad se u poslijepodnevnim satima vraćam kući volim proći pored kestenjara iz čijih se peći osim topline koju mogu osjetiti ako stanem u blizini, širi i zanosni miris pečenih kestena. Nekad hrana siromaha, danas najpopularnija potpuno prirodna poslastica u prohladnim jesenskim i hladnim zimskim danima. Dok su zime bile oštrije i temperatura normalno padala na oko -10 u jutarnjim satima, i nije se dizala iznad nule ni u kratkim i sunčanim zimskim popodnevima, često sam kupila kestene u papirnom zamotuljku samo kako bih ugrijala prste promrzle u vunenim rukavicama. Bile su dugotrajne i uistinu hladne te stare anticiklone koje su nam stizale iz Sibira osamdesetih godina.
No da se vratim kestenima – kako ih volim jesti, nekako se podrazumijeva da ih volim i brati. Tako smo se odlučili jutros malo ranije uputiti prema Samoboru i okolnim nalazištima tog ukusnog ploda. Magla je obavijala automobil – što i nije jako ugodan osjećaj – Sava se jedva razabirala s jankomirskog mosta. No već se nad autoputom počela kidati i nad Samoborom nas je dočekalo sunce na vedrom jesenjem nebu.
Rude-centar središnji su dio jako razvučenog naselja. Često sam onuda prolazila, što autobusom, što automobilom, a ponekad i pješice. Naselje se proteže duž potoka Gradne koji niže dolje protječe pored tvornice kristala, zatim kroz nekoć popularno izletište Vugrinščak i samo središte Samobora. Odavde se kreće na vrhove Oštrc i Plešivicu, ali i manje poznati Črnec. Kad sam jednom davno, početkom devedesetih, u planinarskom pohodu kao usputnu postaju posjetila i vrh Mali Črnec, nisam znala kako će veliku ulogu u mom životu odigrati taj kraj, osobito susjedni brijeg Veliki Črnec. Ljetno branje borovnica i jesensko branje kestena pretvorilo se u svojevrsnu tradiciju koju smo održavali muž i ja, a kasnije smo u to uključili i svoju djecu. Premda oduvijek više volimo laganu šetnju od Samobora i blagi uspon šumovitim padinama iznad tvornice kristala koji započinje ondje gdje završava Rudarska draga i vodi jednim od najljepših šumskih puteva do Palačnika, odakle se lako može doći do Črneca, i ova stanica autobusa i parkiralište automobila nije nam loš početak, osobito ako žurimo kao danas.
Pogled na Oštrc urešen jesenskim bojama otvara se gotovo odmah nakon izlaska iz naselja.
I kućica do koje treba doći uspinjući se uskom strmom cestom.
Kad se čovjek približi, ugleda prizor kojemu se mora sa simpatijom nasmiješiti. Najradije bih je podragala – tako me podsjeća na brojne prolaske ovuda.
S desne strane iz cijevi izvire voda. Vidjela sam da planinari ovdje pune svoje čuture i piju, no nikad je nisam okusila iz straha da nije zdrava za piće. Tom dojmu doprinosi i vinograd posađen odmah iznad izvora, a znamo čime se sve tretira vinova loza protiv štetnika i za bolji urod. No hladna je i dobra za oprati ruke i oznojeno lice u vrućim danima. Danas nam to nije bilo potrebno.
Uspon je prilično strm na dva ili tri mjesta, a po napuklinama u asfaltu čini se da ni tlo nije sasvim stabilno. Premda – većeg odronjavanja ovdje nismo vidjeli u protekla dva desetljeća, osim što se prije dvije godine urušio dio ceste malo dalje, gore u selu.
Pitaju me trezveno moji mali, zapravo mladi, jer mali više nisu, dečki, zašto ne nađem nešto ljepše za slikanje. Po licima im vidim da oni ovaj prizor smatraju ružnim. Kućica stara, zapuštena, i vrata su joj ove godine izvaljena pa se može zaviriti u mali prostor, vidi se i ležaj do drugog prozora, onog dalje od ceste, gdje očito godinama nitko nije spavao na rasušenom drvetu pokrivenom raznim neprepoznatljivim otpacima. Ipak, ono što ja vidim nije rugoba i ne osjećam strah od takvog bivanja koji bi mi kućicu mogao učiniti odbojnom. Ona je meni glasnik iz prošlosti, starac koji ima svoju priču, sigurno zanimljivu, ali nikad ispričanu. Iz godine u godinu gledala sam je kako postaje sve više oronula i usamljena, no činjenica da je još uvijek ovdje i da je mogu pozdraviti kao staru prijateljicu uvijek kad prođem mimo dovoljna je da me razveseli. Nedostajat će mi ako jednom prođem i ne ugledam je..
Obližnji stari kotac, odavno nenastanjen, mogao bi također poslužiti kao dokaz moje opčinjenosti ružnim. No slikala sam ga zato što još uvijek čujem, kad onuda prolazim, veselo roktanje nekadašnjih stanara nesvjesnih svoje zle kobi.
Mali Črnec upada u oči svojim zašiljenim vrhom, a ako se popnemo na njega, ugledat ćemo prekrasan prizor posvuda oko sebe i možda shvatiti zašto naizgled skromno Samoborsko gorje znalci često uspoređuju s Alpama.
Busen zlatica nekako odudara od jesenskog ugođaja svojim raskošnim žutilom i bujnim zelenilom svog okruženja. Nije to slučajni relikt davno prohujalog ljeta, ovo je jedan od pokazatelja da nam je vrijeme ipak sve toplije i toplije…
Ovaj simpatičan i miran pas strpljivo nas je pratio na posljednjem dijelu uspona. Kad smo stigli do prijevoja između Malog i Velikog Črnca, pas nas je još jednom sve redom ponjušio, prekontrolirao stvari koje smo izvukli iz ruksaka kako bismo se presvukli i otišao svojim putem. Kasnije smo ga sreli kod njegove kuće i ponovo prošli njuš-kontrolu, ali ovaj put nije krenuo za nama. Star je to pas, zadihao se na usponu i očito mu je jedna šetnja u našem društvu bila dovoljna. Neka još dugo poživi u tom prekrasnom kraju.
Prije ulaska u šumu bacila sam još jedan pogled prema Malom Črncu. Ranoprijepodnevno sunce bilo je još nisko na obzoru i nije mi svojim zrakama pokvarilo sliku, naprotiv.
Ušli smo u ovu bogatu šumu i lagano se spuštajući bez puno muke nabrali pune vrećice kestena.
Okrijepili smo se sendvičima i vodom kod ovih uredno složenih svježih bukovih cjepanica. Miris šume, padanje lišća, ali i zrelih kestena koji kao da su nas nastojali pogoditi svojim bodljikavim plodovima, osvježio je naše gradske mozgove i očistio osjetila. U ovo vrijeme na tom mjestu obično ima puno berača. To nije veliki problem ako se bere mala količina za obitelj, no danas prijepodne u toj šumi nismo sreli nikoga. Bio je to nezaboravan, prekrasan, suncem okupan dan. Naprosto nam se posrećio.
Prije izlaska iz šume nisam mogla odoljeti da ne pokušam uhvatiti barem djelić ljepote požutjelog kestenovog lišća naspram prekrasnog plavog neba, puno dubljeg i modrijeg nego što je na slici.
A kesteni? Skuhala sam ih malo i bili su ukusni, ali nisam ih slikala, da ne radim zazubice onima koji ih vole 
11.10.2008. u 23:03 | K | 43 | P | # | ^
Pozdrav ti ostavljam.
| Proljetna | 12.10.2008. u 01:00
Danas san se nakon duže šetnje po Učki spustio u Lovran na Marunadu, ali ponuda maruna nije bila kao lani, manje ih ima i nisu veliki kao inače, a u Samoborskom gorju sam nekad u prolazu znao ubrati koji kesten. Sa vrhova Učke vidjela se i Osorščica na Lošinju, iz drugog kuta nego sa Snježnika.
| gogoo | 12.10.2008. u 01:41
Jako mi je drago, sto sam naisla na ovaj post. Lijepo si sve napisala, slike su divne. Volim Samobor, ali sam na zalost rijetko tamo. Pa i sama imam neke svoje uspomene. Uz to si me navukla da na netu potrazim svoje mjesto u Samoboru. Iako se nisam nadala, ja sam na jednoj sliki nasla najljepsu kucu svijeta. Isto stoji usamljena i raduje se kada njoj dodju vlasnici. Kuca je mom srcu veoma draga i ima svoju pricu. :o)
| mala_sanja | 12.10.2008. u 12:02
Tisuću sam puta prošla tim krajem, mirisi i okusi djetinstva. Jedino, nemoj se ljutiti, ali, nominativ je Črnec, ali je dativ Črncu (a ne Črnecu), jer ga tako izgovaraju i domaći ljudi.
| mama sepia | 12.10.2008. u 13:03
@mama sepia, naravno da se ne ljutim. U brojnim pohodima onamo razgovarali smo puno puta s domaćim ljudima, ali se očito Črnec nije pojavio u dativu ili lokativu pa smo ga ovako književno štokavski sredili. Znam da je nepostojano e moguće u kajkavskim dijalektima, kao i u slovenskom, ali u ovom slučaju mi to nije palo na pamet i mi već sedamnaest ili osamnaest godina govorimo da smo bili na Črnecu. Uzela na znanje, vlasnici imena su uvijek u pravu po pitanju izgovora. :)))
| aquaria | 12.10.2008. u 18:51
Gledam ove slike i sjetim se vremena kada se nije zivjelo kao danas.
Nisam imao svoju sobu dugo vremena.
Sjecam se kada je u nasem kvartu samo nekoliko ljudi imalo TV a jedva nekoliko da je imalo auta.
Danas nasa djeca nista ne razumiju a sve imaju i vise nego sto im treba.| Kenguur | 12.10.2008. u 19:25
Dobar čovjek svijet promatra očima ljubavi,
pokreće ga razumom, a s ljubavlju mijenja.
Ostalo po dolasku...poz..i BB!| EuM | 12.10.2008. u 19:27
hvala ti na ovom pozivu na šetnju, draga aquaria ... tim više što sam u petak propustila šetnju šumom i potragu za gljivama sa svojim nećakinjama i šogorom, no oni su bili slobodni, a ja sam morala raditi ...
što sam starija to mi je jesen draža. s prvim jesenjim danima, uz nostalgiju za ljetom, uvijek osjetim nekakav zov, ujesen bih uvijek rado poletjela za pticama selicama, no samo do pola puta ... a onda bih se vratila, da ne propustim zimu ...
kućice, klimave k'o bakin zub ... i meni su lijepe ... puno ljepše od hladnih arhitektonskih egzibicija od stakla i betona ... imaju povijest, netko je u njima živio, tugovao, veselio se, ljubio, odmarao umorne ruke ... i to se na njima vidi, to je ostavilo trag topline koji još uvijek zrači ...
volim miris kestena i miris kestenjarove peći bubnjare na gradskim ulicama, i fišeke koje mota garavim prstima ...
i volim tvoje priče o ulicama, prolazima i puteljcima ...| rU | 12.10.2008. u 20:13
Magla. Mraz. Inje. opadanje lišća. Šuštanje. Boje. sabiranje plodova. Mirovanje zemlje. Nada u sjemenki. Volim sve ovo što proipada jeseni i ne čini me tmurnom niti turobnom. Bila sam na ovim mjestima, ali u proljeće ili početakljeta. Lijepi pozdravčić!
| detalj | 12.10.2008. u 20:34
Jučer sam brala gljive u šumi, a danas kestene tako da sam uživala u svim čarima. Lijepo nije ono za što kažu da je lijepo nego ono što nam se sviđa. Tako su i ove kućice slatke i priča bi bez njih bila nepotpuna. Imaju svoju čar i nek sljedeći put budu objekt tvog zanimanja.
| ***** | 12.10.2008. u 21:10
...miriše evo opet zima, snijegovi, i kod nas već se peku mladi kesteni...
Tvoj post me posjeti na ovu Čolinu pjesmu... :-))
Osmijeh, mila... :-))| ...i pad je let... | 12.10.2008. u 22:26
kod mene su favoriti pečeni... i kesten pire....
da mi je sada :)))
a fotke... potakle neka sjećanja ;)))
griim i ostavljam noćni nedjeljni pozdrav!| posoljeni zrak | 12.10.2008. u 22:45
volim i jesen i kestene
| OTISAK srca | 13.10.2008. u 09:12
Zumberak je lijep i ima puno mjesta koja mozes posjetiti, kao planinar ili kkomotnije, sa kocijom. Gledajuci tvoje fotke sa izleta dodje mi zelja da odem tamo ali ... Na zalost predaleko sam. Ipak, nadam se da ce nesto pasti tamo negdje u prosincu. Do tada, samo fotke.
Pozdrav ostavljam,
Bocaccio| Bocaccio | 13.10.2008. u 12:23
Uz proljeće volim i jesen zbog raznobojnih lišća. Ne da jedem kestene, već da ih promatram prosutima na lišćovitom podu. A i neke boje su jače izraženije. Nije ni hladno ni vruće i zbog toga je slična sa proljećem. :)
| The Sims 3 Sapunica | 13.10.2008. u 13:57
Draga Aquaria, tako si me lijepo podsjetila na ne tako davne dane, kada sam s roditeljima gotovo svaki vikend ovuda hodala, bilo u potrazi za kestenima, bilo zbog čistog uživanja.
Voda iz one cijevi mi se ne čini opasnom za piće, barem ne onda kada sam ju redovito pila, nadam se da se u međuvremenu nije promijenila njena kvaliteta. A kućica na 4. fotki mi izgleda kao neki lik iz crtića: prozorčići - oči, a onaj grm (ili manje drvo) - nosić!!! Baš je slatka!!
Kesteni su i meni draža poslastica. Najviše volim kesten pire ili neki kolač od kestena, no ni pečeni nisu loši!
Lijepo ste se proveli, a sad fino papajte kestene!!
Pozdrav lijepi| Brunhilda | 13.10.2008. u 15:51
Draga Aquaria, tako si me lijepo podsjetila na ne tako davne dane, kada sam s roditeljima gotovo svaki vikend ovuda hodala, bilo u potrazi za kestenima, bilo zbog čistog uživanja.
Voda iz one cijevi mi se ne čini opasnom za piće, barem ne onda kada sam ju redovito pila, nadam se da se u međuvremenu nije promijenila njena kvaliteta. A kućica na 4. fotki mi izgleda kao neki lik iz crtića: prozorčići - oči, a onaj grm (ili manje drvo) - nosić!!! Baš je slatka!!
Kesteni su i meni draža poslastica. Najviše volim kesten pire ili neki kolač od kestena, no ni pečeni nisu loši!
Lijepo ste se proveli, a sad fino papajte kestene!!
Pozdrav lijepi| Brunhilda | 13.10.2008. u 15:53
Vidim u prvom komentaru da su moje crtačke uratke počeli i uzimati. A dobro, ako se nekome toliko sviđaju. :) Što se kestena tiče, nisi ih ni morala poslikavati, sline mi cure i ovako. :)) Jesen prije nije bilo moje omiljeno godišnje doba, no ima neko vrijeme da ju volim. Ovaj sam vikend i ja provela u prirodi pa je bilo nemoguće ne vidjeti ljepote boja. Ipak, mi nismo bili tako produktivni kao vi. :))
| pegy | 13.10.2008. u 19:23
ah, predivna je ova šetnja tvojim postom,
"
Kad se čovjek približi, ugleda prizor kojemu se mora sa simpatijom nasmiješiti. Najradije bih je podragala – tako me podsjeća na brojne prolaske ovuda. "
hehe, simpa:)| carla | 13.10.2008. u 19:37
Ja u cijeloj šumi nisam naišla ni na jedno stablo kestena tako da sam ove jeseni okusila tek nekoliko i to po cijeni od 7 kn za malu mjericu! No jesen je još duga :)...Pozdrav!
| Žena Razmažena | 13.10.2008. u 23:53
To je iskustvo koje još nisam proživila, što ne znači da nikad neću. :-)))
Volila bi da si uslikala kestene (marune) u njihovom bodljavom kaputu,
baš sam ih očekivala vidit na kraju svih slika. Ipak, dobro je, sve si tako slikovito
opisala da ih s lakoćom mogu zamisliti.
Laka ti noć. :-)))| gustirna | 14.10.2008. u 01:56
Priroda...dan proveden u prirodi mnogo znači. Još ako se ugodno pomiješa sa korisnim...
Fotke su jako lijepe..:)| misko | 14.10.2008. u 08:41
Ne volim baš kestenje ali mi je drag miris pečenih kestena!
I volim ih čistit. Uživala sam u ovoj šetnji i branju :-))| čiovka | 14.10.2008. u 20:46
Lijepa šetnja. A što se tiče kestenja...ma gotovo je, dovoljno je što si spomenula - ne moraš staviti slike! ;-)))
| Big Blue | 14.10.2008. u 21:24
Krasna šetnja, i opet sjećanja. Navikla sam na tebe takvu, punu priča i predivnih fotki.
I ja sam, kao i Gogo, u nedjelju otišla do Lovrana na marunadu, maruni su veliki kesteni kojih ima samo u Lovranskom kraju, međutim zaista niti su veliki kakvi bi trebali biti, niti ukusni. Ne znam šta je utjecalo na plodove ove godine, ali to definitivno nije ono što bi trebalo biti.
Ali me, kao i tebe, opustila lagana šetnja i udisanje svježeg zraka. Nakon ovog gradskog dobro dođe.| *Kora* | 15.10.2008. u 10:32
Pozdrav svima!!!Posjetite nas i nasmijite se.:)))))))))))
| Smiješne slike | 15.10.2008. u 13:43
A ja se sjećam kako te je tvoj, tada budući muž zaljubljeno gađao kestenom... :) I ja volim jesen, to je nekada bilo moje doba za ljubovanje, pa mi nosi puno romantičnih mirisa prošlosti. :))) A kestene, posebno pečene, mi ništa ne može zamijeniti.
| bivša apstinentica | 16.10.2008. u 04:42
@bivša apstinentice, gađao me češerima, ali ne ovdje nego na Sljemenu. :)))))
| aquaria | 16.10.2008. u 07:57
...davno nisam bila ko ove godine na marunadi
po takvoj vrućini i ljetnoj odjeći, neobično,
ali maruna malo....
Pozdrav| Duliba | 16.10.2008. u 11:37
i ja obozavam kestene :))))) bas sam ih jucer prvi puta ove jeseni jela! A ovaj tvoj opis kestenijade me je opet bacio u nostalgicno raspolozenje sjetivsi se mojih kestenijada u domaji, po Samoboru, Zapresicu a i sire.....sjecam se i Ruda, prolazila onuda puno puta. Ove stare kucice ostavljaju osjecaj napustenosti i prolaznosti svega u zivotu, izgledaju tako osamljeno i jadno, tko zna sta se dogodilo sa njihovim vlasnicima? Ja jesen ne volim ali jedino sto volim su predivne boje sume u jesen, ta lepeza predivnih boja je stvarno nesto prelijepo. Lijep pozdrav susjedo iz ex kvarta :)))))))))))))))
| MENTINA | 16.10.2008. u 12:14
Mala zabuna. No, važno je da je dobro gađao :)))
| bivša apstinentica | 16.10.2008. u 12:21
Ajme ona stara kućica! Ma baš za podragati ju :))))
Krasan izlet :))| Bugenvilija | 17.10.2008. u 17:55
Još jedan krasan putopis si nam ostavila...
A kad tako voliš kestene mogla bi doći na izlet na Marunadu u Lovran, upravo počinje...| Majstorica s mora | 19.10.2008. u 11:03
jako, jako lijepo.
kao da sam i sama bila tamo... :)| majta | 19.10.2008. u 21:45
Kesteni me uvik site na moje roditelje, mama mi je pričala kako je prvu stvar koju joj je moj otac kupio bili kesteni u njihovoj prvoj šetnji.
Ispričala mi je tu priču 100 puta ali uvik mi iznova zagrije dušu i navuče osmijeh.
Vratila san se i drago mi je da si još tu:)| serafina | 20.10.2008. u 02:12
Bio sam u tom kraju i pamtim prirodu baš takvu kakvu vidim na tvojim fotkama,ali,davno je to bilo.Sada se najradije uspinjem na Sljeme..i radi unuka a i manje je problema kao pješaku doći gore,makar i uspinjačom pa pješke dole.
Osmjeh ti ostavljam :-)))| Sa dva prsta po tipkovnici | 20.10.2008. u 16:27
joj sad si me s svojim putopisom :))) razgalila, obožavam šumu, i vrijeme je da i ja malo mrdnem guzom i odem u berbu kestena :))
jako ih volim :)))
zbog tog jesen i volim ehhehe
velika pusa :))| Uranova Pikula | 22.10.2008. u 13:59
Eh da sam barem i ja mogla biti s tobom u šetniji ili iza tebe...eh da mi je jedna od onih napuštenih kućica...a jesen draga moja ne volim; jedva čekam da prođe, više volim oštru zimu nego jesen...sve tvoje prolaze još ne pročitah, al hoću samo treba mi malo više vremena...pozdrav ti ostavljam
| otkucaj | 23.10.2008. u 13:20
predivno...predivne slike koje nas okružuju a koje zbog tempa života neki ne stignu niti vidjeti ... hvala ti na djeliću lijepe jeseni koja, ovim živopisnim bojama, kao da kazuje... sve se rađa i živi....
Topli ti pozdrav ostavljam| smotani | 23.10.2008. u 17:46
evo mene još malo prije spavanja da vidim ima li novosti :)))
pusa velika i laku noć :))| Uranova Pikula | 23.10.2008. u 22:28
Prekrasno proveden dan,
ugodno i korisno, ... ,
što si kao i uvijek tako lijepo opisala
da se osjećam kao da sam i sama prošla tim putem i isto proživjela ...
A kesteni ?
I bolje da nam nisi poslasticu slikom pokazala jer , ... ,
ma sve bi ti pojeli,
ha, ha, ha ...
/ovo o ovoj trošnoj kučici zahtjevalo bi puno više
jer duboko dira u srce,
središnja je to slika ovoga posta,
glavniji dio života
pa stoga mi se čini da s pravom dominira.
I neka!
Zaslužuje!/
Hvala draga !
Prelijepo!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...| mirjam | 24.10.2008. u 18:14
Izvrsne fotke, prekrasno napisan post... kao i uvjek kod tebe... užitak za čitanje i gledanje.
Stigoh na kratko da vas malo posjetim, pročitam što ima novo, ostavim komentar ili dva... i zahvalim na svakom komentaru kojeg si ostavila kod mene na LU-pu.| MaSanYa | 25.10.2008. u 00:31
Nisam baš ljubiteljica jeseni jer ne volim kišu, ali ovakvom krajoliku ne bih odoljela...
| zrno gorušice | 26.10.2008. u 02:06
