PREPOZNATI SVJETLO
Pitam se možemo li prepoznati svjetlo, jesmo li ga u stanju vidjeti u ljudima koje susrećemo, u stvarima kojima nas život okružuje. Najljepše priče koje poznajem napisane su upravo o tome, o prepoznavanju svjetla. No nisam to uvijek znala, i ja sam morala najprije prepoznati svjetlo kako bih ga zatim mogla vidjeti posvuda oko sebe i, koje li sreće, u sebi. Kad sam jednom shvatila da je mrak samo nedostatak svjetla, razdoblja tame izgubila su velik dio svoje tjeskobe. Ona su ovdje, još uvijek, vrlo stvarna i vrlo moćna. No sad kad znam da će nestati u trenutku kad uspijem otvoriti čvrsto zatvorene oči i uvidjeti da se radi o igri svjetla i sjene, velik dio staroga straha ublažio se i nestao je. Često se osjećam kao dijete koje izviruje iz sobe kamo se zatvorilo slijedom želje za samokažnjavanjem nakon svađe s roditeljima i sad se sasvim tiho skutrilo uz odškrinuta vrata i čeka da ga netko pozove, da razbije tjeskobni muk.
Svi smo mi manje ili više uspješni nositelji svjetla koje se probija kroz zasjenjene dijelove naše nutrine. No ponekad se svjetlo samo pojavi među nama, tiho, nenametljivo, većini zabavljenoj varljivom igrom sjena na zidovima pećina neprepoznatljivo. Da, blagoslov je moći prepoznati svjetlo. Na današnji dan prije dva tisućljeća prepoznalo ga je dvoje ljudi. Starac koji je progledao kako bi ga vidio i starica koja je svoje zdrave tjelesne oči davno zaklopila za svijet svakodnevice. Prepoznali su ga za sebe, ali i za druge. Ne za sve, ali za mnoge od onih koji lutaju trnovitim stranputicama prostora i vremena čuvajući posljednjim snagama svoj mali plamičak, Svjetlo Svijeta.
Svima koji danas slave blagdan Svijećnice, kao i svima koji svakodnevno čuvaju i njeguju to zajedničko blago koje poznaju pod mnogim imenima, želim samo jedno – da nikad ne odustanu.
02.02.2008. u 01:50 | K | 52 | P | # | ^
Ti si osvjetlila ove prostore blogan. Svjetli tako i dalje, previše je mraka :)
| bivša apstinentica | 02.02.2008. u 12:48
vesna
nije mi poznat taj blagdan i potrazit cu objasnjenje u netu.
U zivotu sam uvijek isla prema svjetlu, a da tako i treba shvatila sam, kada sam skrhanog zdravlja u pomankanju tjelesne i dusevne snage osjetila da ne vidim svjetlo, da je oko mene sivilo, tama. Zadnjim snagama otkrila sam svjetlost u sebi, iskru koja me je odvela u dan i vratila mi svjetlo zivota. Osjetivsi i shvativsi postala sam jaca.| borut | 02.02.2008. u 16:05
ako ne vidim svjetlo, to ne znači da ga nema. zato ga nastojim vidjeti i u mraku.
| primakka | 02.02.2008. u 16:37
Biti živa svjetlost, svijeća koja ne dogorjeva, svijetliti put onima koji su ostali u tami, to je poslanje ljubavi i dobre volje.
| atlantida | 02.02.2008. u 17:56
osjećam svjetlo u ljudima, životinjama, biljakama ... čak i u predmetima
i nadam se da i ja svijetlim, barem ponekad, barem malo ... ;-))| rU | 02.02.2008. u 20:07
Mislim da tanka iskra svijetli i iz mene. . .pozdrav
| otkucaj | 02.02.2008. u 21:34
mnogi svelta ne vidješe samo zato što gledaju kroz tamne naočale svojeg ega. lijep pozdrav.
| prirodno_celav | 02.02.2008. u 22:20
lijepi pozdrav
;-)| mushin munen | 02.02.2008. u 23:44
ovo je tako lijepo napisano da sve što bih na to dodala moglo bi samo pokvariti doživljaj... hvala ti za ovo. mislim da i ti, i na ovakav način, svijetliš. oduvijek sam mislila da ova fotkica (ne znam kako bi se zvala u komentarima kraj naših nadimaka - nešto kao korisnička slika ili..) znači tebi nešto takvo. i baš mi je drago da se nisam prevarila.
meni je posljednjih mjesec, dva bilo nekako preočito da je oko mene mrak... s malim odmakom se čini da je sve imalo smisla i da je to sve zaista bio samo mali nedostatak svjetla. puno sam o tome pisala u proteklom razdoblju. ne ovako sažeto kao ti, ali u posljednje sam vrijeme fascinirana svjetlom.
s djecom sam (uoči blagdana) pričala o svjetlu, tami, mraku... načinu na koji možemo svijetliti... i ti i oni poučiste me o bitnome...
neka tako svijetli tvoja svjetlost pred ljudima da vide tvoja dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima... - jučer sam to natuknula kao neki proplamsaj.. s tim te željama od srca iskreno pozdravljam, draga moja :))| posoljeni zrak | 03.02.2008. u 10:55
as usual, krasno napisano! I ja si laskam da iz mene izvire barem neka tanasna zraka svjetla i da je oni do kojih mi je stalo vide. Danas ionako ima jako puno tame, tj. nedostatka svjetla a ako ga i ima mozda ga mi ne vidimo jer smo slijepi ili imamo crne neprobojne naocale zaokupljenosti samim sobom. POzdrav mojoj susjedi sa Srednjaka :))))))))))))))))
| MENTINA | 03.02.2008. u 12:48
Ponekad je i tama dobra...jer kako bi inače, prepoznali svjetlost?
| misko | 03.02.2008. u 13:20
Svjetlo je u nama samo treba pronači šalter.
Tada... počnemo prepoznavati svjetla... oko nas.
Škrinja sa blagom je u nama, a ne oko nas.
Poz ;)| Tup...aaa | 03.02.2008. u 15:15
.....ODUSTAJANJE
mi se ponekad čini mudrim (od svakog i svega)
no na kraju ipak ne odustajem....................| daj SANJAJ | 03.02.2008. u 16:01
draga moja samo ti salji na mail sve slicice koje imas, da mail je onaj na mom blogu. Nego nasmijah se na tvoj komentar gdje kazes od prilike: a hoce li ti se taj posao i svidjati kad budes imala pedeset i vise, eeeeh draga moja pa ja IMAM bas toliko pedeset i jednu vise! Sad si me ubedirala hahaha no ja se ravnam po onoj da si star/mlad onoliko koliko se takvim osjecas, a s obzirom da sam ja po tom pitanju "zaostala" tamo negdje izmedju 25 i 30, tako se i osjecam hahahaha a sad me ovaj tvoj komentar malko bacio u razmisljanje :-) Unaprijed se zahvaljujem na slicicama :))))))))))))))))))))
| MENTINA | 03.02.2008. u 18:18
hvala ti na posjetu i komentaru
srdačan pozdrav| mushin munen | 03.02.2008. u 20:32
Divno aquaria !
Jedni drugima palimo svjetla,
i svijetlo neka se širi ...
Svako malo svijetlo,
svaki čovjek,
svojim svjetlom,
pojačava svijetlo u ovome svijetu
i neda da zavlada tama.
Lijep pozdrav ...| mirjam | 03.02.2008. u 21:00
pa, da :))) avatar :)))
ne mogu vjerovati da se nisam sjetila kad sam pisala...
eto... sivilo u zraku...| posoljeni zrak | 03.02.2008. u 21:22
bas tako godine su za mene nesto samo sto mi pise u dokumentima i uopce ih ne dozivljavam .... i kad me netko pita o godinama, s obzirom da mi nisu nimalo vazne (niti moje niti drugih osoba) prvo se moram zamisliti, pa izracunati, pa malko zastanem dok to ne obavim pa se sugovornik(ca) malo smetu tim mojim oklijevanjem ali ja stvarno nekad onako kad me se zaskoci sa pitanjem nemam pojma koliko imam godina pa moram racunati hahaha jer ja cu se valjda do kraja mog zivota osjecati tridesetogodisnjakinjom. I onda, s obzirom da izgledam dosta mladje (barem tako svi kazu) ponekad ljudi misle da ih zezam i ne vjeruju da imam toliko pa bude i smijesnih situacija cak i u sluzbenim situacijama. Sjecam se jedne, u vlaku na granici HR i SLO. Dodje hudic do mene i pita dokumente, ja osobnu pokazem i gleda on nju pa mene a u ocima mu 10000000 upitnika. Na kraju me pita: jel ispravna ova godina sto pise u osobnoj? Ja se skoro odvalila od smijeha, to pitanje je bilo kao da me pita jel mi osobna krivotvorena hahahaha velim ja; na zalost je! On se nasmije i veli svaka cast! A bilo je jos takvih situacjia na sluzbenim mjestima, no necu sad o njima, ipak je ovo samo mjesto za komentare :-) Nego velis da si slicice poslala, ali ja ih nisam dobila, barem ne jos. hmmmmm nadam se da ce ipak stici, pusa :)))))))))))))))
| MENTINA | 03.02.2008. u 21:56
vidi...čitala sam ovo, a zaboravila otipkat komentar...(a zbog godina sam zaboravila i što sam htjela napisat)
...stoga samo naglašavam ljepotu svjetla kojom isijavaju sretni ljudi!| Elyca | 03.02.2008. u 23:02
Uvijek ti hoću reći da ti se po postovima vidi da puno ćitaš jer ti je stil pisanja odličan.Ostala sam zadivljena nad ovim tvojim osobnijim iskazom i na ljepoti opisa nošenja svjetla. Još te ne poznajem s takvim vjerničkim i neposrednim svjedočanstvom i zato ti čestitam. Vjerujem da ima onih koji te znaju pronaći '' u kutu iza odškrinutih vrata ''. Ja sam tek jedna osoba u ovom ( tebi i meni ) nepoznatom svijetu. Naka ti Svjetlost koja je sam Isus ugrije srce i podari svijetle misli da se jako , jako voliš. To mi dolazi dok čitam ovaj tvoj zapis. Želim ti blagoslovljen radni tjedan.
| detalj | 03.02.2008. u 23:10
Kod prvoh čitanja, rekoh sebi - ovo je prekrasan tekst , vratit ću se ponovo i opet ga u miru pročitati. - Kod drugog čitanja, osjećaj o tekstu je još ljepši. Ovo svjetlo svijetli i vjerujem da
će mi osvjetljivati put u mojim mjenama tame. Jer tama je neminovna i dolazi sama po sebi,
ponekad znamo kada će doći, kao kad noć smjenjuje dan, a ponekad dođe neočekivano.
U tom neočekivanom sreća je znati da imaš svjetlo uz sebe i da ga možeš pronaći i u sebi.
Istina je da se nikada nisam bojala mraka, možda zato jer sam uvijek znala da postoji svjetlo. :-)| gustirna | 04.02.2008. u 09:40
Puno je smbolike i snage u svjetlu jedne male svijeće. Pozdraw sa Kvarnera nakon karnevala.
| gogoo | 04.02.2008. u 13:27
jako volim svjetlo, zapravo svjetlo je glavni pokretač svega u meni...
svjetlo u ljudima je ono što me uvijek iznova impresionira i veseli...
takva sam da vidim svjetlo u svemu jer ga valjda tražim i tamo gdje nije na prvi pogled vidljivo...| carla | 04.02.2008. u 15:59
Neka jedni drugima budemo svjetlo.
| chablis | 04.02.2008. u 16:30
Draga ovo si tako lijepo napisala, baš mi je drago jer pretpstavljam da znaš da se u nas slavi Kandelora pa sv.Vlaho
| slatko grko | 04.02.2008. u 16:56
draga, koji prekrasni komentar kod mene :)) hvala! hvala!!
znaš što sam pažljivo nekoliko puta pročitala? da čitaš moje komentare kod sebe i kod drugih :)) morat ću paziti kakve tragove iza sebe ostavljam :) iako se nadam da ostavljamo ono čega nam je srce puno!
još jednom: puno hvala za sve!
iskren zagrljaj i pusa!!!
a ja se još sjećam koji me post kod tebe privukao :)))))| posoljeni zrak | 04.02.2008. u 17:25
Ovo što sam kod tebe pročitala danas mi je baš trebalo.
Često se osjećam kao u tunelu, kada pritisnu razne situacije koje tamom obaviju dijeliće moga svijeta.
Ali, saznanje da na kraju tunela postoji svjetlo i da je dovoljno samo ugledati ga da osjetim neizjmernu lakoću tjera dalje.
Hvala na ovim riječima i veliki pozdrav!| @pple | 04.02.2008. u 18:01
prepoznamo ono što jesmo, a ti to draga Aquaria upravo potvrđuješ :- ).
Btw& re: your comment: ima vise riječi, samo na drugom blogu (www.myspace.com/oceanaiv )
hugs| oceana | 04.02.2008. u 18:44
Baš je bilo lijepo naći svijetlo ovdje na tvome blogu. Odmah bolje vidim od ovih tvojih riječi. :)
| pegy | 04.02.2008. u 20:50
Baš si lijepo to napisala. Ne treba odustati od traganja za svjetlom... :-) Pozdrav! :-)
| Big Blue | 04.02.2008. u 21:26
svjetlost obavija cijelo moje tijelo i ja uranjam u svjetlost
svjetlost ulazi u sva moja tkiva i ispunjava svaku moju stanicu
ja sam svjetlost| Klara | 04.02.2008. u 22:13
Svjetlo. Teško se može opisati. Ili ga vidiš kao obično svjetlo i možeš, ili ga doživljavaš drugačije. Ako ga doživljavaš, ne možeš ga opisati kako ga vidiš. Nikada. Ne samo ti, ne ja, nitko. Al si blizu... :)
| Orator, -oris, m. | 04.02.2008. u 22:29
Uvijek čeznem za svjetlom i duboko u sebi vjerujem da ga slijedim.
| Čekam proljeće | 05.02.2008. u 08:19
Divno si rekla, mrak je samo nedostatak svijetla. U svakom mraku mora biti i klica svijetla inače bi nas odavno mrak sve progutao, na koncu, nema svijetla bez mraka. Nisam na vrijeme vidjela donji post o drveću i moram ti reći da mi je žao tog drveća, koliko god čovjek ljubavi uložio u njegovo oblikovanje..mislim da je to ipak malo preveliko zadiranje u osnovni oblik stabla... što ćeš, ja sam ti takva, empatična prema svakom živom biću, uključivo i prema stablima...
| Mima | 05.02.2008. u 09:01
Znam za blagdan Svijećnice, ali ge ne slavim nešto posebno!
Ali svjetlost u svakom obliku, jako volim!
Pozdrav lijepi| Brunhilda | 05.02.2008. u 10:13
Znam za blagdan Svijećnice, ali ge ne slavim nešto posebno!
Ali svjetlost u svakom obliku, jako volim!
Pozdrav lijepi| Brunhilda | 05.02.2008. u 10:14
Kažu da su ljudska spoznaja i svemir sazdani upravo na brzini svjetlosti i njenom postojanju. Ma meni se ponekad učini da su mnoge stvari došle iz mraka... :)))
| alkion | 05.02.2008. u 18:54
Jako lijepo, eto nekim "slučajem" se Svijećnica poklopila sa rođendanom mojih blizanaca :)))
| Bugenvilija | 05.02.2008. u 19:18
Tuzno je sto neki ne zele vidjeti svjetlo,a i oni koji ga ne znaju vidjeti-nek traze i pronaci ce,sigurna sam...vazno je sto covjek zeli...ovo si prelijepo napisala,iako mi je danasnji dan tuzan ipak pronasla sam tracak svjetla u ovom postu,hvala ti.
| harisma | 06.02.2008. u 01:32
ovaj post...svjetlo...kao da govori o mojoj sestri...
ona je svjetlonoša....ljudi to vide ,osjete.
njoj je dovoljno da samo uspostavi sa nekime kontakt očima i
na licu čovjeka odmah se pojavi osmjeh...
pozdrav draga akvi:))| marsi | 06.02.2008. u 14:28
samo pozdrave saljem, uz nadu da su problemi sa zubima jenjali. Pusa :)))))))))))
| MENTINA | 06.02.2008. u 22:57
mislim da je jako važna spoznaja da igru svjetla i sjene vidiš svojim očima, pomicanjem pogleda i smjera kojim se krećeš - mijenja se igra svjetala i sjene... toliko toga možemo, zar ne? pozdrav
| odgoj s osmijehom | 07.02.2008. u 07:02
divno
sjedim i gledam u taj post i fantaziram, ali sve što sam mogao napisati je ona riječ, prva| Goldeneye | 08.02.2008. u 09:20
hvala ti draga na prekrasnom komentaru,znaš ...zanimljivo ali
i moja sestra dijeli mišljenje sa tobom.
pozdrav :))| marsi | 08.02.2008. u 20:57
Svakim svojim postom ti nam samo još više osvjetljavaš pute i često nakon čitanja vidim jasno kako bi trebalo biti.Ne ljuti se na mene,ali ovaj tvoj tekst ide na printanje jer mi toliko topline oko srca svakodnevno treba
Pozdrav veliki draga moja| Santea | 09.02.2008. u 09:45
Sviđa mi se tvoj govor o svjetlu...vidi se da u svjetlu koračaš.
I poruka na kraju je dobra...nikad ne odustati...I to je dio trnovitog puta o kojem nam Isus govori...
Kad nas upita: "Hoćete li me i vi ostaviti?" odgovorimo mu; "Kuda da idemo, ti imaš riječi života vječnoga."
Od onih koji krenu, mnogi i odustanu, jer put je sve uži...Molimo Gospodina za ustrajnost na Putu svih koji zakoračiše, molimo za svjetlo njegovo onima koji su još neosvjetljeni!| leticia | 09.02.2008. u 11:16
Da nije zračilo iz tebe već se i ne sjećam kada prvi put...sumnjam da bi se pronašli.Volim kako svjetliš pa ti osmjeh ostavljam!Danas nešto jaču :-))
| Sa dva prsta po tipkovnici | 09.02.2008. u 13:19
kod nas se na današnji dan blagoslovljena svijeća, čuvala za posebne prilike u kući (bolest, nevolje druge vrste ili umiranje člana obitelji)...pozdravček ostavljam!
| Irida | 10.02.2008. u 12:18
Ti si naša umjetnica pisane riječi...
| Majstorica s mora | 11.02.2008. u 19:54
jako lijepo napisano..svjetlo je oko nas i u nama.Samo je pitanje vremena i volje kada ćemo kako si rekla otvoriti čvrsto zatvorene oči..
i da,to što vidimo mrak ne znači da svjetlo nije tu negdje..
pozdrav| *sazui* | 12.02.2008. u 12:59
eto samo pozdravljam u prolazu. Vidim i ti nemas bas cajta za bloganje u zadnje vrijeme !!! pusa :)))))))))))
| MENTINA | 13.02.2008. u 16:50
Vidjeti svjetlo je stvar perspektive i odluke da se vidi samo ono pozitivno.....Tražeći dobro,dobro i nalaziš...Veliki,topli pozdrav ti ostavljam :)
| ...indigo... | 13.02.2008. u 19:48