VOLI LI SE DRVEĆE IGRATI S NAMA?
Ova fotografija bila je na jednom od slajdova ppt prezentacije koju sam prije nekoliko dana mailom dobila od prijateljice. Bio je to niz fotografija ljudskom rukom vješto oblikovanih primjeraka uglavnom listopadnog bjelogoričnog drveća. Kad dobijem nešto takvo obično proslijedim dalje obitelji i prijateljima da i oni vide i ne razmišljam mnogo o tome. No kako imam tatu koji odgovara na sve poruke, pa i na one proslijeđene na više adresa na koje odgovor ni prijateljimane očekujem, tako sam i na ovu prezentaciju dobila odgovor približno ovakvog sadržaja: Zanimljivo, mnogo uloženog truda, mogu zamisliti kako se osjećaju biljke. Što sam stariji i bliži razmišljanju "kada budem trava..." nekako ih doživljavam kao životinje, šalju mi poruke o svojim životnim potrebama,..
I sad sam se stvarno zamislila. Najprije sam se prisjetila konja koje sam kao djevojčica gledala u Lipici kako "plešu" izvodeći svoju točku za nas posjetitelje. Nije mi se to svidjelo tada, niti sam voljela to gledati kasnije kad bi mi se pružila prilika. Činilo mi se da su konji jako sputani naučenim pokretima. No čitajući prije nekoliko godina lijepu Prosenjakovu knjigu Divlji konj promijenila sam mišljenje i o tome, barem donekle. Iako se u potpunosti slažem s odlukom EU da u cirkusima zabrani dresuru životinja. Ali to je već tema za neki drugi post.
No da se vratim neobično oblikovanim biljkama iz darovane prezentacije. Zapitala sam se ozbiljno je li moguće da biljke to oblikovanje doživljavaju kao mučenje. Dobro se sjećam svog prvog susreta s malim drvcem zvanim bonsai u nekom dječjem časopisu. Nisam ga dotad imala prilike vidjeti uživo, a savršeno proporcionalno umanjeno stabalce mamilo me da ga bolje upoznam pa sam se neko vrijeme zanosila mišlju da uzgojim svoj vlastiti bonsai, tim više što je cijena takvog drvca navedena u časopisu bila vrlo visoka i znala sam da ga sigurno neću moći dobiti. No što sam više čitala, to mi se manje svidjela takva zamisao. Periodično podrezivanje korijenja i kraćenje granja, oskudno hranjenje i zalijevanje nisu mi se činili postupci dostojni biljke kao što je drvo. I tako je uzgoj bonsaia pao u zaborav.
U međuvremenu sam ponešto naučila o biljkama i pročitala sasvim dovoljno da vjerujem da se s njima može uspostaviti neka vrsta komunikacije. Ako ih volite i razgovarate s njima (ne nužno na sav glas, naravno, kako vas ne bi zatvorili u neku žutu zgradu na kraju grada) one će vam rado uzvratiti lijepim cvjetovima i zdravim lišćem i plodovima. Naravno, ako tako razmišljate, znate da je biljku moguće i maltretirati na razne načine, od zanemarivanja do ozljeđivanja. Je li takav slučaj i s neobično oblikovanim drvećem u koje je uloženo puno sati rada, truda, umijeća i ljubavi? Zapravo ne bih rekla. Više mi se čini da se to drveće poželjelo igrati sa svojim vrtlarom. Slično kao i životinje kad je dreser njihov prijatelj, a ne krvnik i mučitelj. Ne znam iz prve ruke kako je s konjima, no nema nikakve sumnje da se psi vrlo rado igraju s nama. Živahan i veseo pas koji očito uživa u agilitiju ili izvodi neku točku kojom razveseljava ili zadivljuje ljude sigurno nije zanemarena i zlostavljana životinja. Ove posljednje nije teško prepoznati i kad izvode najvještije trikove - vidi se koja je životinja učila pod udarcima, a koja u suradnji sa svojim prijateljima vlasnicima .
Biljni je organizam neusporedivo sporiji u kretanju nego životinjski i stoga je gotovo nemoguće shvatiti što biljka zapravo doživljava. No ono što sam o slikama iz spomenute prezentacije našla na internetu uvjerilo me je da su nevjerojatne skulpture od živog drveća nastale kao posljedica vještine i znanja, ali i neizmjerne strpljivosti i ljubavi onih koji su ih uzgojili.
Axel Erlandson (1884-1964) bio je sin švedskih imigranata rođen u Kaliforniji. Bavio se uzgojem graha i drugog povrća, a oblikovanjem drveća počeo se baviti 1925. inspiriran prirodno nastalim neobičnim oblicima u okolici svoje farme. 1947. otvara "cirkus drveća", izložbu neobično oblikovanih stabala koji je odolio brojnim iskušenjima i sačuvao se do danas.
Možda najpoznatiji "izložak", drvo košaru (basket tree) na gornjoj slici, uzgojio je tako što je u krug posadio šest sadnica američke platane i vodio njihove grane kako bi dobio ovaj nevjerojatan uzorak. Zapravo nitko ne zna sasvim točno kako je u tome uspio, iako se zna da je primjenjivao metode orezivanja i cijepljenja i još neke koje nisam u stanju prevesti jer ne poznajem dovoljno vrtlarsku terminologiju. Djeci koja su ga pitala kako je to učinio rekao je kako je on razgovarao s drvetom. Iskreno vjerujem da je mnoge sate proveo u ugodnom razgovoru i igri sa svojim samo naizgled neživim štićenicima. Jer zašto bi inače upravo njemu uspijevalo ono što drugi nisu mogli ni shvatiti, a kamoli učiniti.
Ovo je treeman, jedna od brojnih skulptura koje njihov autor naziva pooktre. Neobičnu riječ sam isprva u Google upisala kao pooktree, misleći da se radi o imenu drveta. No radi se zapravo o izvedenici od imena i prezimena Peter Cook = pook + tree (drvo). Riješivši tu prvu zagonetku nastavila sam pretraživati STRANICU australskog vrtlara – umjetnika koji je pobjegao iz grada u kojem je živio nezadovoljan zanimanjem zlatara koji je veći dio vremena proveo kao trgovac u radnji. Zatvorio je radnju i kupio zemljište u šumovitom predjelu daleko izvan grada. 1987. iznenada je u jednoj šetnji pomislio – Pitam se bih li mogao uzgojiti stolac? I tim je pitanjem započelo ostvarivanje njegovog životnog poziva koje traje i danas.
Ovo je jedan od mnogih stolaca koje je uzgojio, zajedno s brojnim drugim oblicima od kojih su neki uistinu postali dijelovi namještaja, dok je većina ostala u svom prirodnom okruženju na radost Peterove obitelji i njega samoga.
Pripremajući ovaj post naišla sam negdje na upute za uzgoj stolca od četiri mladice, no kad bi to bilo jednostavno kao što na prvi pogled izgleda, zar ne bi svi vrtovi bili puni tih zanimljivih živih skulptura? Uvjerena sam da se drveće voli igrati s Peterom Cookom i svima koji mu se dobronamjerno i otvorena srca približe. Možda ta igra nije uvijek tako očita kao kod dvojice spomenutih majstora, no sigurna sam da se ona može doživjeti svim osjetilima koja su nam dana – mirisom i bojama cvijeća i lišća, šuštanjem vjetra koji prolazi među granama lagano ih njišući i okusom plodova kojima nas njegovano i voljeno drvo daruje.
Mislim da nikad ne bih uvjeravala drvo da raste u neobičnim oblicima – previše volim one nesputane, prirodne, ponekad nepredvidive oblike. No kad bih upoznala neku susretljivu mimozu, sigurno bih došla u napast da je zamolim da mi podari nešto ovakvo:
Zašto? Zato što jako volim mimoze - miris i sunčana boja koju unose u sumorno sivilo zimskih dana nikad me nisu prestajali oduševljavati. Nažalost dosad još nisam imala prilike vidjeti mimozu u cvatu, kao ni more zimi. Pa ako slika može pripomoći da se skromno neskromna želja ostvari, tu sam i preporučujem se svim mimozama koje su dovoljno blizu da me čuju. 
24.01.2008. u 22:08 | K | 44 | P | # | ^
čitam drugom prilikom, a sada samo ostavljam pozdrav.. pročitala sam zadnji dio o mimozama. kao dijete pitala sam se zašto govore nekome: ponašaš se kao mimoza!!
sada znam...
i ponekad sam ta.... ne hvalim se time.. nije to ugodno za okolinu ali niti za mimoze :))
mirna ti noć, draga aquario :))| posoljeni zrak | 24.01.2008. u 22:50
je li moguće da nisi vidjela razgovor o istraživanjima u damanhuru u emisiji na rubu znanosti? biljci nije potrebno da joj govoriš na glas. ona reagira već na misao...na namjeru! kad samo pomisliš otkinuti joj list, ona se cijela "onesvjesti"! a, tako reagira i na svaku drugu agresiju prema bilo kojem živom biću njezinoj blizini...biljke se "zgroze" kad čovjek pored njih ubije komarca...neuporedivno su tankoćutnija i složenija stvorenja no što mi to mislimo. postoje načini da se npr drvo "zamoli" da iz svojega debla povuče životnu energiju prije no što će se drvo odrezati ili orezivati...tada ono pri tome ne "osjeća bol"...svijet bilja je jednostavno predivan i fascinantan! naravno, većina ljudi o tome uopće ne razmišlja....veliki podrav:)))))))))
| greentea | 24.01.2008. u 23:25
Eto naučila sam nešto novo, a evo i od GT, nijesam znala da ti je tako draga mimoza, bila bi ti je barem slikala u matere u vrtu.
| slatko grko | 24.01.2008. u 23:55
i meni su mimoze predivne, imam jednu u vrtu :))) A ova drveca su stvarno cudesna, predivna :)))) za Vurovcice ima cajta, mozes mi poslati i na mail da druge ne zamaramo nasim internim spikama hahaha sala mala. Hvala ti od srca susjedo :))))))
| MENTINA | 25.01.2008. u 00:06
super post! jednom su također vršili neka istraživanja i ustanovili su da je kupus kojemu se puštala Mozartova muzika puno bolje rodio od onog koji je slušao heavy metal, bio je duplo veći. za one koji ne vjeruju da biljke osjećaju moram kazati da nije šala. također vjerujem da će biljka uzvratiti svom svojom ljepotom kada joj upučuješ pozitivne i lijepe riječi. međutim, ma koliko ove skulpture bile atraktivne i nevjerojatne ipak sam stava da se svako biće treba razvijati prema prirodnim zakonitostima njemu svojstvenim. ne mislim pri tome da čovjek svojim djelovanjem neče olakšati taj razvoj, kao npr. podrezivanje grana i sl. djelovanje koje biljci olakšava život.
| prirodno_celav | 25.01.2008. u 07:27
Hvala na ovom postu.O tome često razmišljam. I ja sam se divila bonsaiu, te imam i neke knjige, ali zaključila sam da je to u biti ipak svojevrsno mučenje za biljku. Podsjeća me na ukalupljivanje stopala kod djevojčica u starom Japanu i Kini. Zaustavljati razvoj nečega što se treba prirodno razvijati. Ovo što radi Cook je više kao preusmjeravanje rasta biljke da bi izgledala onako kako on želi. On je tu umjetnik, a biljka je umjetničko djelo. Opet je to iskorištavanje radi osobnog užitka i slave. Čovjek je sklon drugima određivati kako će izgledati i što će raditi. Zar roditelji ne oblikuju svoju djecu? Priroda je čudesna sama po sebi, a čovjek je oduvijek želi zauizdati, kontrolirati kako bi dokazivao da je jači, bolji, inteligentniji.
Možda ove biljke zaista uživaju u igri sa svojim tvorcem, ljepše je vjerovati u to, kad ih već ne možemo pitati i dobiti odgovor. Tema je zaista preširoka i duboka. Drago mi je da si nam pokazala ove slike i priču, sad znam nešto što dosad nisam znala. Hvala. :-))| gustirna | 25.01.2008. u 08:05
Grozu mi izazivaju ove fotografije. Strašno je što ljude tjera na to da se ovako odnose prema ipak živim bićima isključivo zbog nekih njihovih estetskih razloga i možda ponajviše zbog bolesnih ambicija ovih "umjetnika".
| Vinci | 25.01.2008. u 08:55
Zgodna su mi ova pomalo umjetnička djela u suradnji s Majkom prirodom, svakako zahtjevaju puno truda, znanja, a pretpostavljam i ljubavi, ali prirodnost mi je nekako draža. Ljepša. Prirodnija.
Mišljenja sam da i drveće može osjećati bol. Možda ne u našem smislu rječi, ali vrlo blizu. Nekoliko puta sam se zgražavala, pa i intervenirala, u kampu kad kamperi (uglavnom početnici) zabiju čavao ili klin u obližnje drvo i na njega privežu špage od šatora ili da okvače nešto šta im treba, ogledalo recimo.. Imala sam malu govoranciju oko toga kako se drvo time oštećuje, kako trebamo barem u kampu biti u suradnji s prirodom i čuvati ju. Znali su me ljudi čudno gledati, ali nisu više zabijali čavle u drvo kako njima paše :)| trill | 25.01.2008. u 08:59
Ovo još nisam vidjela. Čime li se sve ljudi zabavljaju. Nadam se doista da biljkama ne nanose bol. Iako nisam baš uvjerena u to.
Ali nasmijala si me s ovim o životinjama. Pomislih odmah na našu primadonu od kujice koja uopće nije zainteresirana za bilo kakvu dresuru, ali kad nešto želi itekako izvodi svašta, obično ostanemo iznenađeni kako je sve shvatila ali se pravi blento. A dresure u cirkusima me zgražavaju oduvijek, jer sigurna sam da životinje prolaze strašnu torturu.
Zanimljivo. Kao i uvijek.| kora-kri | 25.01.2008. u 09:09
Tako kao to drvo na prvoj slici
srastaju dvije duše u jednu
pozdrav ti ostavljam.| prorok | 25.01.2008. u 09:27
hahahahha...e, moja draga aquaria! pa, ti si nježna, draga i obzirna pa su takvi i tvoji postovi.
a, ja odalamim toljagom u sridu, pa kom obojci kom opanci! veliki pozdrav!:))))))))| greentea | 25.01.2008. u 09:56
Vrlo temeljit post, kao i uvijek,naravno :-)))).
Drveće ipak više volim u prirodnom obliku, amimoze su i meni (uz ruže) omiljeno cvijeće.| champs-elysees | 25.01.2008. u 10:06
Čitala sam na jednom blogu, čak mi se čini da na tvom, da je jedno stablo "predosjetilo" da će ga rušiti zbog gradnje nečega i ono je samo ranije usahnulo....Tako nekako, mislim!! :))
Zbilja volim sve biljke, od vrtnog cvijeće, drveća, voćaka, do sobnog bilja svih veličina, boja, porijekla i mislim da one zaista osjećaju našu brigu, naše zadovoljstvo njima i našu ljubav prema njima. Da ti uzgajivači stolaca ili skulptura nisu lijepo postupali s njima, da su ih oštečivali ili im nanosili bol sigurna sam da im ne bi uspjelo stvoriti takve oblike.
U subotu je prosvjed? Hm, nisam sigurna hoću li stići!!! Potrudit ću se!
Pozdrav lijepi, draga Aquaria!| Brunx | 25.01.2008. u 10:36
U šumi sam vidio razne oblike drveća nastale vjerojatno utjecajem vjetra i zbog skučenosti. Biljke vole dati plodove, ali ne i biti posječene. Kod nas su sad napravili privremeni prilaz zgradama i uništili tri mlada čempresa. Pozdraw
| gogoo | 25.01.2008. u 12:25
U parku, gdje šećem sa Lori, preko noći su posjekli dva visoka i vika čempresa, koja sam poznavao od djetinjstva...
| misko | 25.01.2008. u 13:46
..lijepi post...drva su fora
| ...~Anita~... | 25.01.2008. u 19:39
impresivan post, a o tome da li i šta osjećaju biljke potraži istraživanja koja je napravo Clive Baxter....
| Irida | 25.01.2008. u 19:52
Irida, Greentea, knjiga Tajni život biljaka od Thompsona i Birda mi je omiljeno štivo :)
| aquaria | 25.01.2008. u 20:35
Zanimljivo. Stvarno se pitam što bi rekle biljke... Vole li se one tako igrati ako se s njima pažljivo postupa ili im je ipak takvo oblikovanje bolno, bez obzira na sve. Kako god bilo, i ja ih najviše volim u prirodi - slobodne, nesputane, a one i same znaju stvoriti najčudesnije oblike, nije im za to potreban čovjek. :-)
| Big Blue | 25.01.2008. u 20:37
meni su najdraži engleski parkovi, koji liče na prirodni krajolik ...
u svojem vrtu orezujem i oblikujem što je manje moguće, pazeći da se igra s biljkama ne pretvori u poigravanje njima ...| rU | 25.01.2008. u 21:27
prirodno je najljepše... nikada u svom vrtu ne bih htjela stolac od živog stabla...
kao i uvijek, odličan post :)| Tri Pojma | 25.01.2008. u 21:38
Novi Eduard Škaroruki
| chablis | 25.01.2008. u 23:09
Jesu li stvarno ovakve biljke.Zakon su!onaj covik je najbolji.
| Gta San Andreas Pc | 25.01.2008. u 23:19
Nissam znao za ovo. Po zanimanju sam šumar, pa mi je onda ovo posebno zanimljivo. Bolje je drveće raste u prirodnim oblicima. No, i šumari oblikuju drveće po svojim željama, ali puno blaže nego na slikama. Ako drvo raste samo, na osami, ima kratko deblo i široku krošnju, što nije poželjno. Zato se teži tome, da stabla rastu gusto jedno do drugoga i tako narastu jako u visinu u potrazi za svjetlom i dobije se puno kvalitetnije stablo i puno veća vrijednost. Ovih dana radim u privatnim šumama. One se razlikuju od državnih, po tome što se u njima uglavnom samo ruše stabla, a šuma se prepušta samoj sebi i nema brige o šumi. U državnim šumama, šuma se njeguje uzgojnim radovima, uklanjaju se bolesna stabla, osušena, najslabija, uklanjaju se suvišne grane, rade se prorede, zaštita od bolesti itd. I zbog svega toga stabla u državnim šumama su puno ljepša, elegantnija, zdravija, vitkija, puno više vrijede, a šuma izgleda kao park, dok su u privatnim šumama stabla niža, tanja, bolesnija, rašljava. Vrijedi se brinuti o drveću i njegovati ga, jer tada izraste puno ljepše.
| Hrvoje | 25.01.2008. u 23:59
interesantan post,
poznato je,i ne vidim što je tu čudno,da ako se priča
sa biljkom da bolje raste i općenito reagira,posebno
ako im se pjeva i nježno dodiruje,zar i kod nas se na pr.
nije pjevalo kada se na pr. radilo u polju,postoje posebne
pjesme za to,ne rade to samo indijanci i japanci,koji su
poznati po tome,također ako im se pušta razna glazba,
biljke različito reagiraju,čak i na ljude,ako u neku prostoriju
dolazi agresivna osoba,biljke u toj sobi mogu negativno
reagirati i ne razvijati se,i još nešto,tko brije da je uzgajanje
bonsai drveća mučenje biljaka obični su pozeri,nemaju pojma o
ničemu
srdačan pozdrav iz galaksije| mushin munen | 26.01.2008. u 10:26
Ajme ,koji oblici...
Sto se to planira graditi na Cvjetno?| Zvrk | 26.01.2008. u 10:47
bas su fora ove biljke,ali slazem se sa time da biljke imaju osjecaje i reagiraju na podrazaje,jedino nemaju toliku svjest,koju imaju ljudi i zivotinje...bar ja tako mislim..
| tajchi(ca) | 26.01.2008. u 13:49
bas su fora ove biljke,ali slazem se sa time da biljke imaju osjecaje i reagiraju na podrazaje,jedino nemaju toliku svjest,koju imaju ljudi i zivotinje...bar ja tako mislim..
| tajchi(ca) | 26.01.2008. u 13:54
E sad... Voli li se drveće doista igrati i "razgovarati" sa vrtlarima ili oni sami sebe uvjeravaju kako ih njihovi ljubimci "čuju", pa tako možda opravdavaju svoje postupke?... Osobno i ja više volim vidjeti divlje i neobuzdano bilje, savršeno u svom "nesavršenstvu" :)
| bivša apstinentica | 26.01.2008. u 19:45
Zadivljena sam i slikama i tekstovima...
ma bravo...
osmjehe ti ostavljam...ovo ću si skinuti da imam...
ne viđa se to svaki dan...| tratincicamala | 26.01.2008. u 20:20
meni su stabla prekrasna...i prekrasne su mi fotografije...jedino mi je ovaj stolac i previše neprirodan.....i nadam se da je prosvjed uspio...a ako i nije...uživaj u mimozama....sad će one
(osim mimoza, volim i brnistru)| Elyca | 26.01.2008. u 21:48
Nekoliko sam puta navraćala
i razmišljala što napisati,
kakvo je moje mišljenje o svemu tome ?
Istina, lijepo je
- ali vrlo neprirodno i
nekako me ta ljepota ne privlači, hladna je -
i zadivljuje.
I sad, pa i ja oblikujem svoje biljke ...
No, to oblikovanje se svodi na orezivanje
radi boljeg očvršćavanja
i uklanjanje bolesnih grana ...
U svakom slučaju, volim prirodnije i spontanije oblike,
uz svaku pohvalu trudu i rezultatu ovih uzgajača.
Ali, o čemu god pisala,
članci su ti divni
i intrigantni,
i zato te volim čitati.
Lijep pozdrav ...| mirjam | 26.01.2008. u 21:56
Bonsaie ni ja ne volim, ne zato jer nisu lijepi, već zato jer mislim da je tu silovana priroda i to mi se ne dopada. Ovi primjerci ne dokazuju suprotno, biljke su prilagodljive i željne života pa makar po tuđim pravilima...
Pozdrav :))| Bugenvilija | 26.01.2008. u 23:38
Zanimljivo! Obožavam drveće...
I lijepi su to oblici, ali to je umjetno...(Osim ako nemaju neku novu metodu ) i ne sviđa mi se!
Slažem se s tobom , spontano je najbolje...| Mikec | 27.01.2008. u 23:52
Jednom je moj stari u Trnskom uz prugu posadil tri vrbe i kad su zrasle neku visinu on ih je pospajal,prvo špagom a onda nekom jakom gumom.Ja sam već odselil i ako često svraćal k njemu,ali mi je promaklo to njegovo remekdjelo...naime...vrbe brzo rastu,a tak su se nakon nekoliko godina međusobno vezale da je zaista bilo lijepo vidjeti čudesan oblik debla koje je sralo jedno uz drugo ćineći pravu skulpturu...
Lijep ti je post...svaka čast.Trešnjevčanka skidam ti kapu i osmjeh ostavljam!| Sa dva prsta po tipkovnici | 28.01.2008. u 11:53
a to ih boliii :(
| tija | 28.01.2008. u 16:00
.....VOLIM MIMOZE ...............
| daj SANJAJ | 29.01.2008. u 20:19
pod drvećem se na ljuljačci sunčanih prediva
naša duša ljuljala dok su se još obrisi svijeta
zlatili od nesanjana sna
pod drvećem su naša noćišta lijegala
i snivala nas i prekrivala
pod drvećem što nam je poznalo
imena prije imena
i onaj čudni
unutrašnji
glas| Vladimir Ordanić | 29.01.2008. u 23:32
Drvece se super igra, a i ljudi s njima! "Tu bi shvat" se zove praznik drveca o kojem si pitala i biljezi se kao Nova godina drveca, a inace je petnaesti dan (tet /deveto slovo u alefbetu/ + vav /sesto slovo u alefbetu/ = 15) mjeseca svat. Tradicionalno se izlazi u prirodu i sade mlada drva, osim ove godine koja je sedma u nizu. Svake sedme godine zemlja se treba "odmoriti".
| borut | 30.01.2008. u 16:26
pozdravljam susjedu mi dragu :))))))))) ponovno se divim ovom cudesnom drvecu!!!! Puno pozdrava i poljubaca saljem u metropolu i to posebno na Srednjake/Kneziju :))))))
| MENTINA | 30.01.2008. u 21:42
Lijepo pišeš o onome što još ljepše izgleda, i neka ostane lijepo, kao pjesma ...jer, što ne možemo izreći sve nam pjesma može reći...Btb...
| EuM | 30.01.2008. u 23:43
aj ne seri, to je jebeno drvo i nije zivo
uostalom sta sad se trebamo i zgrazati na roditelje koji su malo stroziji u odgoju svoje djece...| StillFree | 31.01.2008. u 21:47
volim sve sto je prirodno, nekako...kad je prirodno i lijepo je!
ali smo mi ljudi skloni oblikovati prirodu našem oku...na puno načina!| MNP | 01.02.2008. u 22:13
zbilja zanimljivo mada ne odobravam ovakvo ponašanje prema biljkama, i one su žive i na neki svoj (nama još uvijek nejasan način) osjećaju... pa zato ne želim niti zamišljati što su "mislile" dok ih je netko tjerao u ovako neprirodne položaje... najlijepše su ipak kada ih se pusti na miru ili kada su intervencije čovjeka zanemarive (okopavanje, zaštita). veliki pozdrav!
| Noćne more | 11.04.2008. u 16:09
