DVA BADNJAKA




Photobucket


Ne znam je li moguće imati dva Božića, no ja se dobro sjećam vremena kad smo imali dva Badnjaka. Ne uvijek, ali često. Jedan je bio pod tjednom, kad su mama i tata normalno dolazili s posla a mi djeca iz škole ili vrtića. Normalno, kažem, no za na s to nipošto nije bio običan dan. Zadnji sati u školi prolazili bi sporo a misli letjele kući, mirisu svježe posječene jelke koju je tata dan ili dva ranije donio i ostavio na hladnom u podrumu ili na balkonu. Mami koja je već danima pekla kolače a sad je u posljednjim pripremama slagala šunku, zimsku salamu, sireve i francusku salatu na ovalne pladnjeve. Kako sam voljela te porculanske pladnjeve, rolice od šunke punjene francuskom salatom i učvršćene čačkalicama, maštovito izrezane sireve, žutilo tvrdo kuhanog jajeta okruženo čvrstim bjelanjkom, zelene bobice usoljenih ili ukiseljenih kapara, kisele šampinjone i male krastavce narezane na trake… I pladnjeve s kolačima, biskupskim kruhom, salamom od oraha s puno oljuštenih badema (ništa nisam voljela više nego istiskivati bademe iz njihovih ljuski nakon što bi ih mama pofurila vrućom vodom kad smo danima ranije pripremali kolače), i one kekse koji su se radili samo za Božić, žute i smeđe, ponekad s rupicom u sredini i spojene slojem pekmeza, a sve to namočeno u malo istučeni bjelanjak i smjesu šećera u prahu pomiješanu sa sitno kosanim lješnjacima. Nisam ih osobito voljela jesti jer su bili tvrđi, ali bili su posebni i radili su se samo jednom u godini, pa sam i njih polako i sa zadovoljstvom grickala još danima nakon blagdana. Bilo je tu i voćnih kuglica i vanili kiflica koje smo mama i ja namakale u šećer s vanilijom – ne vanilinom. Imali smo veliku staklenku od krastavaca u kojoj je stajao šećer u prahu, a u šećeru su bile mahune vanilije koje sad već godinama nisam vidjela. Mama je ponekad izvadila stare mahune i iz paketića izvadila novu, prelomila je na dva ili tri dijela, stavila u šećer i dobro zatvorila staklenku. Ne znam je li optimizam pamćenja u pitanju, no taj mi je šećer s vanilijom bio puno bolji od današnjeg šećera u prahu pomiješanog s vanilin šećerom za koji su nam u školi rekli da se dobiva suhom destilacijom ugljena. Spoj je možda isti, ali miris, miris nije, ili se moj nos toliko promijenio i ostario… I opet osjećam miris jelke okićene srebrnim kuglicama i trakama – mama je uvijek prvu traku ovila oko debla drveta kako bi se dobio onaj pravi štih i sjaj – a bilo je tu i staklenih ptica ukrašenih umjetnim snijegom pričvršćenih štipaljkama, i velika repatica s dva oka koja su se presijavala u nijansama toplog zlata – jedini zlatni odsjaj na drvcu u srebrnim i pastelnim tonovima, kuglice oko kojih smo brat i ja raspravljali i dogovarali se tko će koju objesiti, pa svjećice s podlošcima koje su se također štipaljkama stavljale na grane a koje smo mama i ja zamijenile dan uoči Badnjaka jer su prošlogodišnje nagorjele bile bačene kako se ne bi lomile i mastile među ukrasima. I prskalice koje je trebalo presavinuti kako bi se objesile na bor i zbog kojih smo jedva čekali pjevanje božićnih pjesama nakon svečane večere, i bomboni u srebrnim papirićima koji su se privezani nitima vješali na grane, a kad smo ih smjeli pojesti topili su se u ustima s posebnim brašnasto-šećernom okusom koji je još dugo ostajao na jeziku, okusom Božića, slavlja topline usred hladne zime koja nas je u ono vrijeme gotovo uvijek darovala visokim snježnim zapusima i uskim zaleđenim puteljcima nestvarno osvijetljenim uličnim svjetiljkama pored kojih su prolijetali veseli rojevi bijelih pahuljica… Tako smo nakon Očenaša i Zdravomarije večerali iz posebnih tanjura koji su se samo ponekad vadili iz velikog ormara s posuđem za svečane prilike. Pili smo pića koja smo rijetko kupovali, svakodnevno piće bila nam je ipak voda, ponekad s malo sirupa od maline ili naranče i čaša cedevite ujutro. Kad bismo zapalili svjećice i prskalice pjevali smo božićne pjesme ugasivši sva svjetla. Uvijek sam osjećala toplinu na licu koja kao da je dolazila od tog okićenog drvca koje je sad potpuno nestvarno izgledalo, a iznutra su me grijali dobro jelo i topli začini zimskih kolača, pa tko bi onda mogao znati što je to bilo. I ono iščekivanje, darovi koje je Isusek donosio zamotane u crveni celofan sa zlatnim vrpcama. Dizali smo se brat i ja rano prije roditelja da bismo provjerili jesmo li dobili poklone, pokazali ih roditeljima koji su morali na posao i poigrali se s njima prije odlaska u školu ili vrtić. Ne sjećam se ljepšeg osjećaja od tog dječjeg uvjerenja da su ti darovi čudesan poklon s neba, u što sam bila apsolutno uvjerena do svoje desete godine nakon što sam jednom davno po svom dubokom uvjerenju cijele noći probdjela čekajući dolazak Svetog Nikole i pred jutro našla darove pored svog kreveta. Mislila sam da nama dolazi „pravi“ Isusek zato što vjerujemo da dolazi, a mojim prijateljima u školi donose darove roditelji jer oni ne vjeruju da se to može dogoditi. Zapravo sam bila u pravu. Istina je ono u što vjerujemo. Dok sam vjerovala, bila je istina, prekrasna, tajanstvena, obasjana treperavim svjetlom ulične rasvjete koje pored rolete prodire u zamračenu sobu i osvjetljava nestvarno lijepo božićno drvce i njegove ukrase.

Drugi Badnjak bio je kod bake i djeda, u starom zagrebačkom stanu visokih stropova i debelih zidova zbog čega je tamo uvijek bilo hladnije, ali je pružalo mogućnost da se u kutu sobe pored starog glasovira postavi prekrasno visoko božićno drvo. Taj Badnjak događao se obično u subotu nakon Božića i nije bio manje lijep od onog „pravog“ Badnjaka. Namijenjen nama koji smo tada živjeli izvan Zagreba, ali i onima koji su nakon osmosatnog radnog dana kao i mi u najužem obiteljskom krugu okitili svoje drvce. Sjećam se pucketanja u kaminu i žara koji smo smjeli dotaknuti starim žaračem prije nego što je u stan uveden plin, no onda je pucketanje zamijenilo tiho hučanje plamenika, a toplina koja se širila iz visoke konstrukcije obložene svijetlo plavim pločicama nije bila ništa manje prijatna. Okrugli stol od masivnog drveta koji je dominirao velikim dnevnim boravkom za potrebe slavlja proširen je i dobio lijepi ovalni oblik. Sjećam se i donjeg dijela stola, mekog dodira starog istanjenog, ali još uvijek lijepog šarenog tepiha. Jesam li kao mala sjedila pod stolom ili sam samo ispod njega tražila stvari koje bi onamo pale, ili sam se, ne tako davno, saginjala da vidim gdje su mi vlastita djeca ili neko drugo od brojne praunučadi mojih djeda i bake, uistinu ne znam. U kutu između glasovira, sjajno lakirane gotovo crne komode i stola bio je uzak prostor u koji se trebalo ugurati da bi se bolje vidjele jaslice – najljepše jaslice kojih se sjećam. Sveta obitelj u štalici na mahovinom obloženom podu, betlehemske kućice od bijeloga gipsa s rukom naslikanim prozorima koje je davno nekad izradio moj stric, najljepše kuglice koje su visjele na niskim granama iznad jaslica i bacale srebrni odsjaj i na anđele i životinjice kojima je bilo dano nazočiti Gospodinovu rođenju, i sitni pokloni koje smo ondje nalazili nakon što bismo u mraku uz svijećama i prskalicama osvijetljenu jelku otpjevali sve lijepe božićne pjesme koje su naši stariji znali.Miris tog Badnjaka započeo bi mirisom vinske juhe koju nisam voljela ali je činila dio tog lijepog ugođaja i nije mi smetao dok se u laganim oblačićima pare izvijao nad zelenkastim šalicama od tankog porculana koje su se vadile za tu priliku i stavljale na stol s jednako lijepim i tankim tanjurićima. Nakon molitve i obreda vinske juhe koji sam naučila otrpjeti kad sam malo odrasla i očekivalo se od mene da to s veseljem prihvatim slijedilo je obilje najfinijih jela – kuhane šunke, svih vrsta narezaka, sira, jaja, salate od graha koja se hrabro i uspješno suprotstavljala dekorativnoj francuskoj salati, dok su se krastavcima i kaparama ovdje pridružile zelene masline s umetnutim komadićem crvene paprike koje sam uvijek probala želeći ih jesti zbog tog lijepog i privlačnog izgleda ali nikako nisam mogla zbog meni odbojnog okusa, zatim pogača sa sitno narezanim komadićima šunke i pogača od dizanog tijesta koju smo mi djeca lomili tražeći u njoj u foliju umotane novčiće koji donose sreću u idućoj godini, nekad pare i dinare, zatim lipe i kune, svejedno, novčić je novčić, simbol onoga što priželjkujemo sebi i drugima, pružen kroz igru iščekivanja i mliječno tijesto s putrom koje se topi u ustima. I kad bi sve to prošlo mi bismo se razbježali igrajući se po sobama, prolazeći s određenom dozom straha kroz mračno predsoblje koje povezuje topli i osvijetljeni dnevni boravak s isto takvom mirisnom kuhinjom, no hodnik je bio hladan, zbog balkonskih vrata koja bi ponekad ostajala odškrinuta kad bi se odande donosili naresci ili kolači privremeno smješteni na hladnom, a u kutu predsoblja bio je niski crni stolić, neobičan, u obliku crnca koji na glavi nosi pladanj – a pladanj je bio površina stolića – i nije me lijepo gledao u davno doba dok su mi oči još bile u visini njegovih očiju ili malo više pa mi je sjećanje na to ostalo i kasnije, a velika komoda s ogromnim i vrlo pravilnim ogledalom ponekad me je uplašila mojim vlastitim likom dok bih izlazila iz kuhinje. Pored nje bio je mračan ulaz u kupaonu, a iz kupaone se moglo skrenuti kroz još jedna vrata u sobu koja se tada zvala rumplkamer i čija su vrata prema dnevnom boravku bila brižno zatvorena, jer unutra je bio naslagan nepotreban namještaj i još neke stvari koje su čeznule za uskraćenom ljudskom pažnjom i plašile nas u mraku kad bismo se usudili ondje igrati skrivača, praćeni pogledom likova sa starih slika i portreta. Više sam voljela drugu sobu pored dnevnog boravka gdje smo se uvijek smjeli igrati. Na stropu je veselo svijetlio luster ukrašen visećim kristalima, u kutu je pucketao i grijao drugi kamin, a sa zida iznad kreveta s neobično mekanim madracima koji su uvijek bili pokriveni plavim pokrivačima protkanim srebrnim nitima gledala nas je Rafaelova prekrasna mlađahna Djevica Marija u plavoj odjeći i sve je u sobi bilo plavo, osim ormara, naravno, jer baka je voljela plavu boju i tako kroz godine uredila tu spavaću sobu koja je imala i toaletni stolić s ogledalom i plavi kauč na kojem je netko od nas mogao prespavati kad je bilo potrebno ili smo to željeli. Još dalje kroz velika dvokrilna vrata, ulazilo se u manju sobu u kojoj smo odlagali jakne i kapute, a zatim na odlasku veselo prekapali tražeći svoju odjeću u naslaganoj gomili na krevetu. I ta je soba bila pomalo tajanstvena, u njoj su bile stvari koje je djed donio s puta po Iranu gdje je bio u davnim danima prije islamske revolucije. No te su stvari bile više zanimljive, ne onako prijeteće kao one u rumplkameru - istočnjački vrč, mjedeni pladanj na kojem je stajala boca okružena čašicama, sitni ukrasni predmeti, slika bazara na zidu. Kroz veliki prozor danju se moglo pogledati u unutarnja dvorišta starog zagrebačkog kvarta. Na kraju bi nas sakupili sa svih strana i pozvali na kolače i tortu, bakinu tortu, mješavinu ukusnog biskvita s dvije ili tri vrste krema i nasjeckanim voćem, često posipanu čokoladom u prahu, kombinacija koja mi se čini nemogućom, ali se ipak uvijek prijatno stapala u ustima pozivajući na slijedeći zalogaj, torta od oraha ili čokolade koju bi ispekla moja mama, kolači svih vrsta s raznih strana, od bake i naših roditelja, uvijek smo znali što je tko pekao i sve je bilo fino, mirisno, puno cimeta, vanilije, oraha, čokolade, mljevenih smokava i ostalih dobrih stvari. U tom trenutku, a ponekad i prije – dok smo još završavali s glavnim jelima, prije igre, djed bi ustao i održao jedan od svojih obaveznih, tako posebnih govora koji se danas više ne drže, barem ne na obiteljskim slavljima. Bio je to uvijek svojevrstan potpouri – mješavina osvrta na proteklo vrijeme i dobrih želja za ono buduće, želja da vladaju mir i blagostanje, koje su nama, djeci rođenoj u miru i blagostanju bile nerazumljive. Neki su se za vrijeme govora smijuljili i kreveljili, no znali smo da moramo biti dobri dok djed nepokolebljivo iznosi svoju ljubaznu poruku. I, gle čuda, te su me riječi pratile kao i mnoge druge dobre stvari kroz život i dobivale i dobivaju na značenju kako vrijeme protječe, kao staro vino koje dobiva na vrijednosti umjesto da gubi. I nakon svega toga nastao bi mrak, ugasila se sva svjetla, a velika jelka zasjala bi u punom sjaju desetinama svjećica i prskalica koje smo uz pjesme i mi starija djeca smjeli paliti jednu po jednu, s uzbuđenjem očekujući hoće li neka od velikih iskri koje su prskale na sve strane pasti na tepih ili parket, kako bismo brzo pritrčali i ugasili tinjajuću vatru cipelama, usplahireno tražeći očima čašu vode – zlu ne trebalo, možda jednu od onih lijepih ravnih i uskih čaša ukrašenih šarenim rombićima iz kojih sam uvijek voljela piti, jer bile su posebne – štogod bi se u takvoj čaši našlo, od malinovca do kokte bilo bi ukusnije i spremnije je kliznulo niz grlo, ima takvih čaša, ali ne mnogo, i tanjura u kojima jelo postaje ukusnije, kao da su te stvari izradili vilenjaci ili dobri patuljci u svojim radionicama dodavši im neke čarobne sastojke nama na poklon. Iskra bi tek vrlo rijetko neugašena pala na pod, pjesme bi bile sve otpjevane, neke i po više puta, a onda, ako je slučajno uistinu bio Badnjak, što se ponekad i dogodilo, neki stariji su se počeli spremati za polnoćku. Polnoćka, tajanstvena riječ koja šapuće o tihom šuljanju kroz snijeg i vijavicu do vrata crkve kroz koja u snježnu noć dopire svjetlost i glazba koju sam tako rado slušala. Kao malo dijete nikad nisam dočekala ponoć jer i novogodišnji doček završavao je za nas između devet i deset sati, vrijeme koje našu djecu tjera u smijeh kao vrijeme za spavanje, nažalost, no takva su vremena, a onda je ponoć bila kasno, jako kasno. I sjećam se kako sam se kasnije na prvoj polnoćki razočarala, jer nije bila čarobna kakvom sam je zamišljala, a još su manje čarobne bile petarde koje su već tada odjekivale pred Božić, što mi je u ratno i poratno vrijeme oduzelo volju za tim kasnim odlaskom na svetu misu. I tako bi se Badnjak koji jest ili nije bio Badnjak primakao kraju, uzeli bismo svoje stvari iz sobe na kraju stana i nakon dugog opraštanja, ljubljenja i čestitanja krenuli svojim putem, s malim darovima u rukama, ali puno većim u srcu i takav je Badnjak koji priželjkujem svojoj djeci i svima koji su mi dragi, ne isti, jer isti ne može i ne smije biti, no ipak lijep, makar i s manje ljudi i manje svjećica i prskalica i s pjesmama koje izviru iz zvučnika CD playera, svejedno, ista toplina može se pružiti i primiti na bezbroj načina, koliko ih ima da volimo jedni druge i da budemo ljudi, tristo šezdeset i pet dana u godini i jedan preko svake četvrte, da u sebi uvijek nosimo svjetlo ma kakvim ga vidjeli i kako god ga shvaćali ili ne shvaćali, jer to je jedino što ostaje kad sve drugo nestane i to je poruka svjetla koju Badnjak u sebi nosi i podsjeća nas da nigdje i nikad nismo sami jer sami nikad i nigdje ne možemo biti.


Svim dragim prijateljima blogerima i ostalima želim čestit i blagoslovljen Božić i mirnu i spokojnu Svetu Noć koja će se, čini se, čak i zabijeliti, na radost naših najmlađih, ali i nas nešto starijih. Mir i Svjetlost neka nas uvijek prate na svim našim putovima, u svim lutanjima.


24.12.2007. u 13:18 | K | 63 | P | # | ^
  • lijepa krasna nostalgija tekst me vratio u mlade lijepe dane kada se je imalo svega a ponajvise veselja u srcima.
    idem gradom ali ne vidim sretna lica sve je nesto nabrijano veselo,nece valjati

    | laserko | 24.12.2007. u 13:32

  • I mene si vratila u djetinjstvo i u vrijeme kojeg se sve češće sjećam...nažalost sve se promijenilo, jurnjava je obuzela ljude, niko više ne vodi računa o lijepim ritualima već samo da pokupuje poklone i spremi tonu hrane, jedino još možda u manjim sredinama i na selu drže do starih običaja...
    Želim ti sretan Božić i svako dobro u Novoj godini...

    | Majstorica s mora | 24.12.2007. u 13:58

  • od srca čestitam želeći ti sve dobro!

    navratit ću kasnije pročitati post jer je prilično dugačak :)) pa bih to sada vjerojatno površno učinila!

    iskrene čestitke i tvojoj obitelji i svima tvojim dragima!

    velika pusa i zagrljaj!

    | posoljeni zrak | 24.12.2007. u 14:20

  • Sve ti veselo bilo, sve ti se na bolje promijenilo, zdravlje te odlično služilo i sve te ono, što donosi budućnost, usrećilo...Čestit i blagoslovljen Bozic i sretna nova 2008. godina!!!!!

    | mirisdunje | 24.12.2007. u 15:28

  • Najbolje u čovjekovu životu su njegova mala, bezimena djela dobrote i ljubavi. Dobrota i ljubav Božića, neka ti budu blagoslov u Novoj 2008. godini...

    | EuM | 24.12.2007. u 18:08

  • Sretan i blagoslovljen Božić želi Ti Djevojčica Lutalica!!!

    | Djevojčica Lutalica | 24.12.2007. u 19:33

  • Kako je lijepo prisjetiti se mirisa, okusa i ostalih blagdanskih doživljaja iz djetinjstva. To je nešto posebno, drago i puno topline... Tebi i tvojoj obitelji želim sretan i blagoslovljen Božić! :-)

    | Big Blue | 24.12.2007. u 20:52

  • Da si tekst, iako predivan , još malo produžila ne bi stigla na polnoćku. . .Sad si me malo detaljnije vratila u prošle Božiće; kolači su ostali isti, možda čak i hrana, ali više nema onih šećernih bombona, zamotanih u sjajni papir, a njih sam skoro već zaboravila...Više nema mog djeda da nam za Božić ispeće prase i okupi svoje kćeri, zetove i unučad. . .Sad shvaćam, nije stvar bila u jelu i piću, nego u njegovoj nesebičnoj želji da nas sve okupi oko stola tj, da nas uvijek kupi oko sebe. . .Pozdrav ti ostavljam u ovu Badnju, bijelu noć i iskrene čestitke za Božić

    | otkucaj | 24.12.2007. u 21:02

  • Badnjak sa svojom radosti
    nek ti donese mir
    Čestit Božić tebi i obitelji želim.

    | prorok | 24.12.2007. u 21:33

  • pozdrav iz os

    | don branko | 24.12.2007. u 21:48

  • Imaš lijepa sjećanja i znaš ih dobro prikazati. Neka ti je sretan i blagoslovljen Božić

    | gogoo | 24.12.2007. u 22:29

  • Draga aquaria,
    čestit i blagoslovljen Božić
    od srca ...

    | mirjam | 24.12.2007. u 22:52

  • ...sjećam se dva badnjaka...Sretan ti Božić od srca

    srdačan pozdrav iz galaksije

    | mushin munen | 24.12.2007. u 23:25

  • Sretan Božić draga aquaria!

    | carla | 24.12.2007. u 23:31

  • A joooj koliko uspomena. Ne samo tvojih nego i moje budiš. Sve je to tako lijepo. Neka ti je sretno i veselo ;))

    | chablis | 24.12.2007. u 23:57

  • puno hvala na lijepim željama...ali ne,ne boj se !
    nije se blog zamračio,to je moj drugi blog,
    ovo je moj ne-japanski blog
    hagakure.blog.hr je blog o japanskoj kulturi i tradiciji,
    a imam i nihonkichigai.blog.hr o današnjem Japanu
    pa navrati...uvijek si dobro došla

    Yokoso ! / Welcome !

    | mushin munen | 25.12.2007. u 00:03

  • Lijep i nostalgičan opis vremena koja su iza nas. Mene si podsjetila na jedan Badnjak kada sam sâm šetao po Mirogoju i gledao zvijezde. Bio sam mlad i bilo je nezaboravno. Hvala na čestitci! Čestit Božić i tebi!

    | vedjak | 25.12.2007. u 00:39

  • I tebi blagoslovljen Bozic. Hmm..., na Badnjak se zapravo posti, a poslije ponocke papa :))))

    | blogomoljac | 25.12.2007. u 01:30

  • Svaka minuta sretna ti bila
    svaka zelja ti se ispunila,
    za Božić neka te sreca prati
    ljepse zelje ti ne mogu dati...

    sretan Božić

    | tajna mog zivota22 | 25.12.2007. u 03:04

  • Draga Aquario :))
    Kako zivim u vukojebini gdje nema ni poste ni pisama prinudjen sam ovim putem da
    tebi i tvojoj obitelji pozelim Sretan Bozic i sve naj bolje u Novoj 2008 godini.
    Neka Vas sreca prati i neka Vam se sve zelje ostvare one koje sami sebi zelite.
    Hvala ti sto vas poznajem na ovaj nacin i na lijepim rijecima koje povremeno izmjenimo.
    Bez tebe ovaj virtualni svijet izgledao bi sasvim drugacije.
    Pozdrav od srca Kenguur & Co

    | Kenguur | 25.12.2007. u 06:57

  • I ja sam se ovih dana intenzivno sjećala drugog badnjaka i velikog stola... Bila sam uz sestričnu najmanja i uvijek smo sa svojevrsnom ljubomorom gledale odrasle za velikim stolom i mislile si "kad ćemo već jednom odrasti i sjesti na velike stolice"... A kada sam napokon dočekala vrijeme u kojem zaslužujem svoje mjesto među odraslima, bilo je kasno da im zahvalim jer su me u ovim hladnim vremenima naučili da je upravo taj veliki obiteljski stol najvrijednije što imamo u životu. Sretan Božić sister, dotakla si me u srce... Ne sjećam se dobro prvog Badnjaka, ipak sam bila najmlađa, ali sjećam se svega što ste svakodnevno usađivali duboko u mene (mama, tata, ti i Miro) - zato nikada neću biti sama ni usamljena jer imam vas i blagoslovljena sam činjenicom da mi je zahvaljujući svima vama svaki dan u životu Božić

    | bivša apstinentica | 25.12.2007. u 07:21

  • Ovaj mi je Božić specifičan. Mnogo je sjetnih sjećanja.
    Ali je prelijep, kao i svaki, miran i blag, hvala Bogu.
    Čestitam ti, draga i želim sve najljepše.

    | playera | 25.12.2007. u 09:22

  • Blagoslovljen Božić od naše male familije :))

    | mama sepia | 25.12.2007. u 11:44

  • prekrasne uspomene na djetinstvo. sretan ti Božić želim, draga kolegice! :)

    | Vinci | 25.12.2007. u 11:44

  • Poput molitve, prozborene nijemo, duboko iznutra
    neka Vas takne lijepa čestitka. Vi znate kakva.
    Božić je sam po sebi, iznad svega.

    | Vladimir Ordanić | 25.12.2007. u 12:10

  • Hvala na dobrim željama i ovom lijepom postu. Tebi i svima koje voliš želim sretan Božić.

    | prirodno_celav | 25.12.2007. u 12:55

  • Lijep i nostalgičan tekst. Sretan Božić!

    | vampir tibor | 25.12.2007. u 12:57

  • Blagoslov Božića i novorodjenog Krista
    neka ti podari obilje mira i ljubavi
    Čestit Božić.

    | prorok | 25.12.2007. u 14:22

  • Poletješe anđeli poput ptica, dotakoše osmjeh tvoga lica. Neka i tebi prenesu poruku na krilima bijelim: Da ti puuuno, puno sreće i miran Božić želim!

    | ...jedna duša slomljena... | 25.12.2007. u 14:48

  • Uzvraćam čestitke i samo mogu reći,u svojoj obitelji ja mogu što hoću;)Slaviti i dva Božića i jedan muslimanski- Bajram 30.12.
    Za mene je to pravo bogatstvo svega.I jako mi je žao što sam jedino i najviše upoznata sa svojim katoličkim dijelom.
    Sretno cijeloj tvjoj obitelji od srca,obitelj D.

    | Talija | 25.12.2007. u 15:05

  • utopih se u tvojim opisima ;- ).
    Mirno i ispunjeno srce ti želim ...

    | oceana | 25.12.2007. u 16:48

  • Mirisi Božića su ono što nas prati kroz cijeli život!
    Sretan ti Božić!

    | Elyca | 25.12.2007. u 16:59

  • Prijateljice moja draga Čestit i blagoslovljen Božić od srca želim tebi i tvojim najmilijima uz obilje sreće,mira i zadovoljstva
    Tisuću poljubaca ostavljam

    | Santea | 25.12.2007. u 18:52

  • Svako dobro, puno zdravlja i još više slobodnog vremena za bloganje ti želim :-)

    | edo | 25.12.2007. u 18:54

  • Draga moja, želim čestit Božić i obilje božjeg blagoslova tebi i tvojoj obitelj! Zagrljaj

    | @pple | 25.12.2007. u 19:54

  • budi blagoslovljena darovima duha svetoga... svako dobro

    | odgoj s osmijehom | 25.12.2007. u 22:39

  • Sretan i blagoslovljen Božić, vidim da si nešto zanimljivo pisala, ali čitam sutra, moram bježat.

    | slatko grko | 25.12.2007. u 22:39

  • sad si me bacila u one dane sanjarenja, odrastanje, uživanja u Badnjaku i Božiću...i baš mi je drago da ih proživljavam opet...pusa i Sretan Božić!

    | *Mala_Chi* | 25.12.2007. u 23:23

  • Nostalgija...
    Sretan Božić!

    | misko | 26.12.2007. u 11:37

  • Božić, izvor nade i vjere

    Znajte moji ljubljeni,
    da ništa mi ne možete dati
    što već nemam,
    i što god od vas tražim
    za vas to tražim.

    Na Badnjak vidjeh prozor i svijeću,
    i poziv vaš putniku na pomirenje,
    Ja sam gospodin, koji kuca
    i ulazi na otvorena vrata.
    Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
    sa svijećama: svjetlosti, života i nadanja,
    kao pozvan gost u nježnosti,
    pomirenju, ljubavi i predanju.

    I zato kažem Vam, i blagoslov dajem:
    Vi ljubljeni, što duše svoje
    posvećujete mojoj ljubavi,
    što primiste ruke djeci svijeta
    iz jaslica vama pružene,
    hvaleći i slaveći moje ime.
    Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.

    Danas vas nalazim u miru i raskajanju,
    Danas vam objevljujem novi život,
    i vraćam vas Božićnom izvoru nade i vjere.
    Zato, dišite snagom moje radosti,
    djeco vjere,
    djeco duha svetoga,
    koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.

    | EuM | 26.12.2007. u 15:18

  • evo, konačno sam pročitala što si donijela preda me...
    samo dvije stvarčice: biskupski kruh :)))) uh.. slaba sam na njega :)))
    i.. istina je ono u što vjerujemo :))

    sve ostalo dočarala si skoro pa tajanstvenim izričajima. pogotovo me se dojmio bakin i djedov stan... nešto onako skoro nestvarno!

    neka nam svima Božići budu lijepi, ne isti - to si dobro rekla, ali lijepi.

    sve dobro, draga moja!

    | posoljeni zrak | 26.12.2007. u 16:37

  • Draga Aquaria, sretan Božić i sve najbolje tebi i tvojoj obitelji! Veliki pozdrav od mene :))

    | rozza | 26.12.2007. u 16:58

  • Ovo je najlijepša božična priča koju sam ikad pročitala, prekrasne mirisave uspomene su me vratile u djetinjstvo ...
    Hvala ti na tome i sve dobro ti želim :)))

    | Bugenvilija | 26.12.2007. u 20:29

  • Draga hvala ti na čestitci! I ja tebi želim obilje blagoslova i sreće za blagdane i nek ostanu s tobom cijelu godinu... Post me toliko raznježio ( ah ti hormoni... ) da dio moram pročitati kad mi se vid razbistri ;)

    | idesbeba | 26.12.2007. u 22:40

  • Danas je malo mirnije i spremna sam ići u čestitare ovih blagdana svima vama koji me obogaćujete dok vas čitam. Sretni ti blagdani i svako dobro od Gospodina!Lijepa to ova snježna noć!

    | detalj | 26.12.2007. u 23:14

  • Poletjeh ponovno jer se moj galeb zaželio daljina.

    Sve najbolje Tebi i Tvojim najmilijima!

    Osmijeh...

    | Festina lente! | 26.12.2007. u 23:32

  • Jedva držim oči otvorene ali toliko si zanimljivo opisala svoja sjećanja da sam morala doć do kraja.Mogu ti rijet osim snijega i nekih sitnica da imamo dosta slična sjećanja a viđi koliko smo daleko.Volim sjećanja, još jednom čestit Božić tebi i tvojima.

    | slatko grko | 27.12.2007. u 00:39

  • Predivan post koji i mene vraća u djetinjstvo!
    Sretan Božić s malim zakašnjenjem:))

    | fantasy factory | 27.12.2007. u 00:51

  • Od srca Vam želim čestit Božić i blagoslovljenu 2008. godinu! I sve što činite neka bude na radost i Slavu Božju i radost i korist duha i tijela Vašu i svih ljudi oko Vas!

    | izvornade | 27.12.2007. u 09:17

  • Od srca Vam želim čestit Božić i blagoslovljenu 2008. godinu! I sve što činite neka bude na radost i Slavu Božju i radost i korist duha i tijela Vašu i svih ljudi oko Vas!

    | izvornade | 27.12.2007. u 09:32

  • :))))))))))))))))))))))) NIAKAD VIŠKA BOŽIĆA.

    | daj SANJAJ | 27.12.2007. u 11:41

  • Stvarno se pitam da li je onda sve bilo tako lijepo kako je ostalo u našem pamćenju, ili je to samo nostalgija koja nam sva ta sjećanja čini tako lijepima?Dovoljno je bilo čitati tvoj post da mi osmijeh dođe na lice u sjećanju na moje neke davne Badnjake i Božiće, a najviše od svega su me radovali oni neki šećerni bomboni u šarenom papiru. Mi bi ih povješali na bor, a onda smo ih ja i brat krali i jeli, a umjesto bombona u te iste papiriće umotavali šiljila, gumice i druge male stvarčice, kao da nitko ništa nije dirao. To uvijek pričam svojoj djeci i to su bili čarobni trenuci mog života!

    | Mima | 27.12.2007. u 16:01

  • Baš sam se sjetio tvoje sarme od lani i kad sam došao u arhivu odmah je pisalo: 'Tko traži post o sarmi... ' (misliš na nas, he). Azuki inače volim, sutra ću ga nabaviti. Pozdraw

    | gogoo | 27.12.2007. u 20:27

  • ah, draga aquaria, sjedim u ovaj kasni sat ...obrazi mi mokri, a srce puno ... odvela si me opet u kuhinju moje mame i pod božićno drvce mojeg djetinjstva ...

    sve je mirisalo opet tako jasno i pravo kao oni štapići vanilije koje je i moja mama držala u limenki sa šećerom ...

    ne bih mogla ponovo otklopiti tu kutiju da mi tvoja ruka u tome nije pomogla.

    | rU | 28.12.2007. u 01:32

  • Jako mi je žao što sada nemam vremena pročitati post, majka mila, šta li si pisala... A znam da mora biti interesantno. Ostavljam te za neke mirnije dane. A Mima mi vratila sjećanje na te bombone s bora umotane u raznobojne šuškave papiriće, Bože, zaista je danas sve drugačije. Jako volim način na koji me neki od vas vrate u ono krasno doba djetinjstva.
    Ostavljam želje za lijep ulazak u Novu, za dobro raspoloženje i naravno za ispunjenje planova, baš svih koje imaš.

    | kora-kri | 28.12.2007. u 12:45

  • Draga Aquaria, oprosti, molim te, ne stignem pročitati tvoj, sigurno prekrasan, tekst! Sve ću nadoknaditi nakon Nove godine!
    Svratila sam da ti zahvalim na lijepim željama za Božić. S moje strane isto tako - tvojoj cijeloj obitelji, djeci, pesici želim sve najljepše u ove prekrasne snježne blagdane, želim Vam lijep provod za doček Nove godine, a u njoj pregršt zadovoljstva, ljubavi, sreće, zdravlja, prijateljstva, smijeha i svega što Ti srce želi!
    Pusa velika :)

    | Brunhilda | 28.12.2007. u 17:45

  • zelim ti da pronades mir i zadovoljstvo,i puno puno ljubavi,ljubavi i samo ljubavi..ljubav u svakom danu sto pruza i nosi nesto novo sa sobom...Sretni Blagdani

    | harisma | 29.12.2007. u 03:14

  • e moja draga ... izmami ti meni suze na oči ... još i danas se sjećam okusa svilenih bombona, i izgleda ptičica na kvačicama .. hvala ti na povratku u djetinjstvo ..sretan ti Božić

    | spookie | 29.12.2007. u 17:35

  • ..........lipi su bili Božići u socijalizmu, pravi obiteljski blagdan................danas me zbunjuje potrošaćko ludilo, ali uspijem nekako pronaći neki svoj Božić..........

    | katrida | 29.12.2007. u 20:58

  • sudeći po tvojim sjećanjima Božića si sa svojim najmilijima lijepo provela jer si ga sigurno sama lijepo pripremila i organizirala, neka tebi i tvojima 2008 godina bude sretna i izdašna u svemu!

    | Irida | 30.12.2007. u 17:54


<< Arhiva >>


< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica