OVDJE SAM!
Početkom svibnja našla sam se okružena svim mogućim sitnim problemima, poslovima, obvezama koje su izranjale kao gljive poslije kiše. A ja nevjerojatno umorna, pospana i nezainteresirana za sve vidove komunikacije. Kad je prošla djetetova Prva pričest htjela sam se pozabaviti zaostacima, no spopao me je virus. Tjedan dana sam s prekidima pokušala riješiti problem, no gadni trojanac se uvijek iznova pojavljivao i nakon pet do deset minuta boravka na internetu selio me na stranice po vlastitom izboru, a bojala sam se da mi ne napravi i veću štetu. To mi je onemogućilo boravak na blogu, jer na adresama koje sam i uspjela otvoriti nisam mogla komentirati. Jutros sam ga konačno ukokala. Virus, mislim. Osim toga, uspjela sam u dva ili tri dana odspavati više nego u prethodnom tjednu. A protjerana s interneta bacila sam se na pozamašnu knjigu koju svakako preporučujem, osobito ženskom dijelu blogerske populacije koja me posjećuje.
Clarissa Pinkola Estes napisala je odličnu knjigu o potrazi za divljom ženom – ženom koja je prečesto skrivena pod uljuđenim likom koji smo kultivirale za potrebe svakodnevnog suživota, a koja se bijesno otima i traži da je se primijeti i uzme u obzir u svim bitnim pitanjima. Žene koje trče s vukovima (mitovi i priče o arhetipu divlje žene) izvrsna je knjiga koju se isplati pročitati, ako ne zbog drugoga, onda zbog arhetipskih priča koje su zanimljivo ispričane i detaljno pojašnjene. Autorica je psihologinja koja se specijalizirala za psihoanalizu, a zahvaljujući svojim vrlo mješovitim korijenima njen pristup odudara od uobičajenog i daleko je od mlakosti koja ponekad umrtvljuje slična djela. Autorica duboko ulazi u priče dok nas nastoji provesti kroz njih i samim time daje pečat autentičnosti svakoj rečenici. Knjiga je od onih koje vam se ili jako sviđaju, ili ih odbacujete nakon prvih poglavlja. Ne trpi sredinu. Pritom moram pohvaliti i prijevod koji je u prvom dijelu knjige više nego izvrstan, a ne vjerujem da bi se mogao jako pokvariti u drugom dijelu koji upravo čitam. Knjiga ima više od 550 stranica, prava lektira za ljetne mjesece. Samo ne računajte da ćete se uz nju lagodno opustiti.
Odoh sad konačno pogledati što ste napisali dok me nije bilo.
12.05.2007. u 20:14 | K | 63 | P | # | ^
