KNJIGE, KNJIGE...
Zadesio me još jedan izazov. Od naše Festina lente. Pomislila sam da će zadatak biti jednostavniji, jer nema zadanih riječi. Treba samo navesti deset najdražih knjiga. I valjda nešto malo o njima napisati. Zvuči savršeno jednostavno. Ali nije. No ipak ću nešto pokušati zabilježiti.
Najprije moram odlučiti o čemu ću uopće pisati. Neću o priručnicima – leksikonima, enciklopedijama, gramatikama, rječnicima, iako ima i među njima onih koji me prate kroz život ili su obilježili neki njegov dio. Ne želim ni o publicistici, iako je dosta čitam. Razni psihološki priručnici neka ostanu po strani. Duhovne literature ima svih gore navedenih vrsta, plus beletristike. Kamo recimo svrstati meni dragu Autobiografiju jednog jogija od Paramahanse Yoganande ili Celestinska proročanstva Jamesa Redfielda koja ne cijenim osobito kao bolji književni tekst, ali sadrže zanimljive uvide odjevene u lako čitljivo pustolovno ruho? Tajni život biljaka od Thompsona i Birda koji mi je promijenio neke poglede na svijet kad mi je dosta davno dopao ruku definitivno nije beletristika zajedno sa svojim zanimljivim nastavkom Tajni život tla.
Bibliju su mnogi izazvani naveli na popisu. No ona kod mene ima sasvim poseban status. Kao prvo, ona je samo ponekad ukoričena kao jedna knjiga s puno stranica. No Biblija je zapravo skup knjiga, osobito književno vrlo raznolik Stari zavjet. On je skup svetih židovskih tekstova koje su preuzeli i kršćani, no oni ih čitaju "obrnuto", dakle kroz prizmu Kristova rođenja, života i smrti opisanih u Novom zavjetu. Ni Novi zavjet nije jedna knjiga, sastoji se od tri sinoptička Evanđelja (po Mateju, Marku i Luki) i Ivanovog Evanđelja koje je literarno najzanimljivije, nakon kojih slijede Djela apostolska i Otkrivenje. Nedavno sam pisala o svojoj staroj Bibliji za mlade s crvenim koricama iz kojih je na kraju ispala zbog silne uporabe, premda su prije 35 godina kad sam je dobila negdje u drugom osnovne, knjige bile kvalitetnije uvezivane od većine današnjih. Posljedica toga je da mi se na Milijunašu ne bi moglo dogoditi da izjavim kako je Isus u Jeruzalem ušao kolima, a ne na magarcu. No bez obzira na značaj Biblije u svom životu, nikako ne bih mogla tvrditi kako kad poželim nešto lijepo pročitati sjednem i uzmem je u ruke. Biblija naprosto ne spada u tu kategoriju. Kao i svi sveti tekstovi svijeta može se iščitati slojevito i duboko, svaki put na drugi način. A to je prilično teška mentalna gimnastika. Zato sam je izdvojila u zasebnu kategoriju.
Dobro, da konačno prijeđem na stvar. Ne znam pouzdanu metodu koje knjige bih izdvojila iz svoje bogate knjižnice. Zato ću pisati o onima kojih se sjetim, a kasnije plakati nad onima kojih se nisam sjetila. No oprostite, sigurno će ih biti više od deset.
Najprije dječje knjige. Najviše sam voljela Heidi Johanne Spyri i Bambija Felixa Saltena. Nebrojeno puta sam čitala o djevojčici koja odrasta kod djeda u vrletnim planinama, biva odvedena u grad i ponovo se vraća onamo kamo pripada. Bambi je za moje tadašnje čitačke kapacitete (sedam ili osam godina) bio veličanstvena saga o životu u šumi i postojanoj, premda sputanoj ljubavi između oca i sina s bezbroj zanimljivih događaja i likova. Gotovo sam zaboravila, prva "prava" knjiga koju sam pročitala bile su Priče iz davnina Ivane Brlić Mažuranić kad sam krenula u prvi razred. One su me zarobile u svijetu Potjeha, Palunka, Šume Striborove i tada najdraže mi priče o Jaglencu i Rutvici koju sam čitala puna dva poslijepodneva... Prekrasne Kirinove ilustracije uveličale su taj doživljaj.
Kasnije sam se bacila na djela Ivana Kušana, od kojih mi je najdraži roman Koko i duhovi, vjerojatno većini poznat. Jako sam voljela djela Branka Čopića, jedina kojima sam se mogla na sav glas smijati, ali nešto kasnije i plakati kao kiša. Priznajem da nikad nisam uspjela do kraja pročitati Baštu sljezove boje jer sam se svaki put rasplakala do neslućenih razmjera, što mi se inače nije često događalo. Najdraža njegova knjiga mi je prvi dio Pionirske trilogije, trenutno se ne mogu sjetiti naslova, i naravno, od djetinjstva mi poznata Ježeva kućica. Obožavala sam knjigu Razmo u skitnji švedske spisateljice Astrid Lindgroen, a sjećam se da mi je i njena Pipi duga čarapa bila mila, ali ni približno toliko. Eto, ovdje se nadovezuje i moj dragi originalni Robinson Crusoe Daniela Defoea. I Cirkus doktora Dolittlea Hugha Loftinga. Tonček i Točkica bio mi je najdraži izbor iz djela Ericha Koestnera. Jedna od uistinu najdražih knjiga za mlade bila mi je Kroz pustinju i prašumu Henryka Sienkiewicza. Premda sam od autora pročitala još pet poznatih romana, nijedan nije nadmašio ovaj biser dječje književnosti.
Ajme, draga Festina lente, sad vidim da sam se izgubila. Premda jako uživam prisjećajući se meni najdražih knjiga, to sigurno ni približno toliko ne zanima druge. Zato ću u slijedećem postu objaviti nešto kraći izbor knjiga koje sam čitala u odrasloj dobi. Ako ne želite taj slijedeći post, molim, vičite u komentarima.
Jedna mala napomena – veliku većinu gore spomenutih knjiga pročitala sam na preporuku svoje mame, a gotovo nijedna mi nije bila na popisu školske lektire... 
02.04.2007. u 19:33 | K | 42 | P | # | ^
