"FINI RECEPTI"
Ukoliko je netko kopirao recepte iz ovoga posta, ispričavam se zbog propusta. Čini se da blog editor ne prihvaća znakove za pola i četvrt, umjesto toga u tekstu su se pojavljivali navodnici. Sad sam to pretvorila u decimale. Hvala Ljelji na upozorenju! 
Moja mama ima staru bilježnicu s polutvrdim koricama. Korice su bile narančaste i na njima je pisalo: FINI RECEPTI Počela ju je popunjavati krajem pedesetih godina prošlog stoljeća kad je upoznala mog tatu i željela mu ugoditi ponekim novim dobrim jelom.
U to je vrijeme bila već iskusna kuharica, pričala mi je o svojoj prvoj „ajmpren-juhici“ koja joj je pokušala pobjeći iz lonca kad je imala osam ili devet godina. Moram se pohvaliti da je ta juhica bila i moje prvo kulinarsko djelo. Još i danas se dobro sjećam ponosa pomiješanog sa strahom kad se bijela pjena počela dizati prema rubu lonca – hoću li je uspjeti na vrijeme zaustaviti, ili...
No prave kuharice uvijek žele naučiti nešto novo. Tako se mamina bilježnica punila ne samo receptima skupljenim sa svih strana, nego i savjetima uz recepte za spravljanje raznih vrsta jela, savjetima za korištenje lonca na pritisak, za korištenje zamrzivača koji su se pojavili u vrijeme mog djetinjstva... Bila su tu čak dva ili tri recepta za kozmetičke preparate.
Ta bilježnica i danas služi svojoj svrsi, samo se rijetko dopunjava. Novi recepti skupljeni sa svih strana nalaze se na papirima onako kako su došli, no svi su na jednom mjestu i željeni recept može se pronaći nakon malo listanja, a to se listanje i traženje može pretvoriti u vrlo zanimljivu pustolovinu u kojoj se pronalaze mnoge zaboravljene stvari. Korice stare bilježnice potrgane su, preostali tanki karton izgubio je svoju prvobitnu boju, no sadržaj je još uvijek na okupu i koristi se najmanje jednom mjesečno.
Imam i ja takvu bilježnicu. Tamno plave tvrde korice još su na mjestu, naslov je, naravno, FINI RECEPTI. Počela sam je pisati 17. kolovoza 1980. Očito sam imala viška vremena prije početka nastave – te sam godine krenula u drugi srednje. Ne samo na početku, i uz pojedine recepte sam ponekad zapisala datum kad sam ih dobila, a nešto češće i ime osoba koje su mi ih dale, ili neki drugi izvor – kuharice, časopisi, mama, baka, radio, televizija... Posljednjih godina rijetko zapisujem nove recepte. Uz bilježnicu koja zauzima počasno mjesto na jednoj polici u ormaru kočopere se kuharice, časopisi, izresci i papirići raznih veličina i oblika. Osim kultne Vučetićke kuharicama se rijetko služim, no po papirićima volim prekapati, a prekapam silom prilika i kad za to baš nemam vremena, pa sam zamislila kako ću sve to lijepo napisati u wordu i pohraniti na kompjutoru. Nešto od toga sam ostvarila, većinu nisam. Razlog – nedostatak vremena.
Isti me je razlog potaknuo na pisanje ovog posta. Žao mi je što posljednjih dana nisam stigla posjetiti blogove dragih prijatelja, a bojim se da ću slijedeći tjedan to moći samo povremeno u kasnim noćnim satima, a oni su mi ipak potrebni i za spavanje. Danju gotovo neću biti kod kuće, a ono malo slobodnog vremena podijelit ću s obitelji i, naravno, pripremat ću kolače.
Prekjučer sam bila na blogu chocogirl, zaintrigiralo me je predstavljanje posta na naslovnici. Na linku možete naći više zgodnih recepata. A ja vam poklanjam recepte kolača koje najčešće spravljam na Božić, neke od njih i na Uskrs, no o tome možda za nekoliko mjeseci. Sad se radujmo blagdanima koji su pred nama i nastojmo pripreme ispuniti veseljem koje Božić daruje ljudima.
BISKUPSKI KRUH
4 jaja
20 dag šećera
2 - 3 žlice ulja
nepuna žličica praška za pecivo
45 dag brašna
25 dag grožđica
3 rebra narezane čokolade
10 dag grubo kosanih oraha ili lješnjaka
Metlicom se istuku jaja, dodaju se ulje i šećer i to se miješa ˝ sata (mikserom nekoliko minuta, dok se ne dobije glatka pjenasta masa). Nakon toga dodaju se brašno i ostali sastojci, izmijesi se i na pobrašnjenoj dasci prave se male «štruce» koje se slože na namazan i posipan lim. Peče se na 200°C.
U ovaj kolač dodajem više oraha i čokolade nego što je u receptu. Grožđice operem i pošpricam rumom. Ponekad grožđice zamijenim sitno kosanim suhim smokvama. Teško mogu zamisliti Božić i Uskrs bez ovog kolača. Ponekad ga radim ljeti prije odlaska na more jer zamotan u foliju može stajati dva do tri tjedna. Nosila sam ga i na dulja putovanja i izlete.
MRAMORNI KOLAČ
500 g brašna
250 g putra
250 g šećera
3 jaja
2 velike žlice ruma
1 paketić praška za pecivo
cca 1.25 l mlijeka
Za tamno tijesto dodati još:
30 g kakao praha
30 g šećera
2 – 3 žlice mlijeka
Putar se miješa, dodaju se šećer, jaja i rum. Kad je glatko, doda se brašno s praškom za pecivo i pomiješa uz dodavanje mlijeka. 2/3 tijesta stave se u debelo namazani kalup za kuglof (maže se putrom ili margarinom, nikako uljem). U ostatak tijesta stave se dodaci za tamno tijesto i dobro se pomiješa. Tamno tijesto stavi se na svjetlo i promiješa se vilicom, da se dobije šareni uzorak. Kalup se stavi na donju razinu pećnice i peče se na 170°C 60 minuta. Prije vađenja treba se hladiti 15 – 20 minuta.
Praktičan recept za vrlo ukusan kolač koji vole mladi i stari. Može se napraviti i u protvanu, no onda nije tako ukusan. U protvan ga stavljam kad trebam dvostruku količinu za neku proslavu za više ljudi. On je puno ukusniji kad je visok i ima veću masu. Neću ga peći sad za Božić jer smo ga često jeli u posljednje vrijeme, no on je uistinu odlično rješenje kad želim napraviti nešto fino, a nemam dovoljno vremena.
VANILI KIFLICE (recept koji je moja baka naslijedila od svoje mame)
25 dag glatkog brašna
24 dag putra ili margarina
10 dag sitno mljevenih oraha
7 dag šećera u prahu
šećer u prahu s vanilijom ili umiješanim vanilin šećerom za uvaljati kad su pečene
Brašno i putar se izmrve, dodaju se mljeveni orasi i šećer. Tijesto neka odstoji na hladnom najmanje pola sata. Oblikuju se kiflice i slažu na namazan i posipan lim. Peku se polako na laganoj vatri (100-150°C). Na tanjuru se priredi šećer s vanilijom u koji se uvaljaju dok su još tople, oprezno jer su krhke.
Malo manje prhke, ali još uvijek ukusne ispadnu ako se stavi 1 bjelanjak, ali i malo više brašna u tijesto – dobar savjet kad se čovjeku žuri i nema vremena za preveliku pažljivost u izradi. Ako se rade s putrom, svakako je dobro staviti nešto više brašna. Ne mogu zamisliti Badnju večer bez ovih kiflica.
«ZORICA KOLAČ»
Tijesto:1 putar (250g)
50 dag brašna
pola paketića praška za pecivo
1 žlica mlijeka
10 dag šećera
3 žumanjka
Od sastojaka se umijesi čvrsto tijesto i podijeli na 3 dijela. Tijesto neka odstoji na hladnom, dok radimo nadjev. Onda se protvan posipa brašnom (bez mazanja!) i na dno se naribaju dva dijela tijesta na ribež za jabuke. Na to se namaže nadjev, a na nadjev se pažljivo nariba preostala trećina tijesta. Peče se na 200°C malo više od pola sata. Reže se tek kad je sasvim ohlađeno, inače se lako raspada.
Nadjev: 6 žlica pekmeza od marelice, ribana koricu jednog limuna, vanilin, 15 dag grožđica, 15 dag šećera, 15 dag mljevenih oraha pomiješamo zajedno, zatim umiješamo snijeg od tri bjelanjka.
Ovo tijesto je tvrdo i nije ga lako zamijesiti. Kad se putar počne otapati treba prekinuti miješenje i staviti tijesto u hladnjak da odstoji, inače se teško riba. Ja često uzmem 4 jaja na 60dag brašna, osobito kad koristim putar umjesto margarina. Masnoću ne treba povećavati, dovoljno je dodati malo mlijeka ako se tijesto nikako ne želi spojiti. U nadjev sam često stavljala druge pekmeze – dosad najukusniji bio je domaći pekmez od smokava moje svekrve. Grožđice operem i navlažim rumom. Oraha se može staviti malo više.
I ovaj kolač može dugo stajati, a vrlo je hranjiv i ukusan, zato smo ga često nosili na ljetovanja i izlete, iako je prhkiji i osjetljiviji u transportu od biskupskog kruha. Ponekad ga pečem i kad nisu blagdani.
SALAMA OD ORAHA
3 šalice mljevenih oraha
1 šalica šećera u prahu
3 rebra strugane čokolade
10 dag krupno narezanih oljuštenih badema
1 jaje
malo klinčića
cimet
korica od limuna
Svi sastojci dobro se izmiješaju i stave na toplo. Kad je masa mlaka, na dasci se oblikuje salama, uvalja se u šećer u prahu i ostavi na hladnom mjestu da se suši nekoliko dana.
Ova salama za mene ima okus Božića više nego ijedan drugi kolač. Možda kiflice od vanilije, no njih povremeno radim i običnim danima, osobito otkad imam sina koji je lud za njima...
NADJEV ZA SAVIJAČU OD ČOKOLADE
15 dag putra ili margarina
20 dag glatkog brašna
2.5 do 5 dl mlijeka
20 dag šećera
20 – 25 dag čokolade za kuhanje
vanilin
Putar se otopi, doda se brašno i poprži. Prije nego što počne tamniti zalije se mlijekom i miješa dok ne zakipi. Treba biti gusto kao obična krema. Dodaju se ostali sastojci. Ako se naprave grudice, može se pomiješati mikserom. Ako je krema pretvrda, može se dodati malo mlijeka.
Pretpostavljam da gotovo sve domaćice peku ili kupuju neki oblik savijače od dizanog tijesta za blagdane. Najpoznatije su orehnjača i makovnjača, no poznajem i mnoge druge. Od svih tih drugih savijača, mojoj djeci je najmilija ona od čokolade. Moja mama pronašla je recept u jednoj slovenskoj kuharici i otad je u većem dijelu obitelji značenjem istisnula tradicionalnu orehnjaču. Moja djeca je obožavaju.
Onima koji su izdržali do kraja želim DOBAR TEK! 
17.12.2006. u 21:03 | K | 57 | P | # | ^
