DUŠA I TIJELO
Smiluj se, Dušo! Sreću si mi pokazala s velikog odstojanja: ti i Sreća ste na visokome brijegu, ja i Očaj duboko u dolini, i zar se mogu visina i nizina spojiti?
Smiluj se, Dušo! Ljepotu si mi pokazala i zatim je skrila: ti i Ljepota ste u svjetlosti, ja i Neznanje u tami, i mogu li se svjetlost i tama izmiješati?
Ti se, Dušo, raduješ drugome životu i prije nego što dođe, a ovo tijelo vapi za životom još dok je živo.
Ti hitaš ka Vječnosti, a ovo tijelo lagano korača ka Ništavnosti; ti ne oklijevaš, niti ono žuri – u tome je, Dušo, najveća nesreća.
Ti ne stremiš nebeskim visinama silom teže vučena, a ovo tijelo pada vučeno zemljinom silom teže; ti njega ne bodriš, niti ono tebe usrećuje – u tome je nevolja.
Ti si, Dušo, bogata mudrošću, a ovo tijelo je svojom prirodom osiromašeno; ti njemu ne olakšavaš, niti ono tebe slijedi – u tome je najveća tragedija.
U miru noći ti ideš ka Voljenom, uživaš u njegovom zagrljaju, a ovo tijelo zauvijek ostaje žrtva čežnje i rastanka.
Halil Džubran: Suza i osmijeh
Smiluj se Dušo, smiluj! Vapaj iz srca velikog pjesnika mučenog naizgled nepomirljivim suprotnostima koje dobro poznaje svatko tko se ikad pokušao vinuti do nebeske ljepote nedostižnih svjetova. Trenutak zanosa plaća se padom u kaljužu svakodnevice. Najveća ljepota ukaljana je prisutnošću najveće rugobe. Šareno jesensko lišće pokriva zemne ostatke bezbrojnih tijela. Ispod svake duge netko plače zagledan u zemne stvari, ne dižući pogleda da ga nebeska utjeha još više ne ražalosti. Sunce postojano šalje svoje zrake prema zemlji i ne obazire se na bezbrojne borbe, na nebrojene smrti, jednako obasjava one koji vole i one koji mrze...
Možda sve ove suprotnosti postoje zato da bismo ih mi međusobno pomirili. Kad se kal od kojeg je stvoreno naše tijelo pomiri s nebeskim dahom naše duše, hoćemo li onda moći vidjeti svijet onakvim kakvim ga je Bog stvorio? Pročitala sam negdje da ljubav Božja poput kiše neprestano pada na zemlju. Ima je dovoljno za sve, pitanje je samo koliku posudu tko drži u rukama. Ako je to naprstak, nekoliko kapi samo će raspaliti našu žeđ i natjerati nas da pođemo u potragu za Izvorom. Ako je to čaša, imat ćemo dovoljno za sebe. Ako pak u rukama držimo vrč, moći ćemo dati i drugima. Tko ne bi poželio takvu posudu?
Smiluj se, Dušo, smiluj! Podari mi moć da unesem svjetlo onamo gdje sad vlada tama! Dopusti mojim očima da vide ono što razum shvaća, a srce nazire – da je tama samo nedostatak svjetla, da je ružnoća samo otklon od ljepote, da je mržnja samo nedostatak ljubavi, da se sve, baš sve može popraviti u trenutku kad tvoj pogled postane moj...
********
Trenutno sam u svađi sa svojim tijelom. Jedva gledam suznih očiju, maramicom brišem nos koji se pretvorio u izvor nevolja, borim se s graničnom temperaturom i obavljam svakodnevne poslove u očekivanju spasonosnog vikenda. I dok s naporom vučem noge ustaljenim putevima osjećajući silu teže svakom stanicom svog organizma, dio mene stalno promatra, traži, prati. Možda iznenada ugledam još jednu dugu, ili neobičnu boju na istočnom nebu, možda me udar neugodno toplog vjetra iznenadi kišom žarko crvenih i zlatno žutih listova s javora pored kojih koračam. Ili u prolazu uhvatim pospan osmijeh djeteta, koje se još toplo od sna uputilo prema školi kroz šuštavo jesenje jutro... Onda ću zaboraviti silu teže i zajedno s dušom poletjeti u visine. Jednom, možda...
26.10.2006. u 21:15 | K | 35 | P | # | ^
još jedan prekrasno napisan post... osobno, želim ti da večeras u svome srcu pronađeš dugu koja će te ljepotom svojih boja uljuljati u san! laku noć i što skorije ozdravljenje od srca ti želim, aquaria! :)
| brlje | 26.10.2006. u 23:41
U staroj Grčkoj je dobar glumac bio onaj koji je imao jaku osobnost. Sama riječ persona označavala je prodiranje kroz masku. Onaj glumac koji se, čak i pod maskom, mogao prepoznati, imao je pravu osobnost.
Čitajući tvoje riječi osjetio sam nešto... Toplina je prodrla kroz masku interneta i ugrijala moje srce! Ti si jedna vrlo posebna osoba!
* * *
Kljukaj se vitaminom C, pij puno čaja i ozdravi brzo!!! Laku noć...| vorja | 27.10.2006. u 00:18
..........dobar ti dan.......ja poslušala zgbabu pa već pojela teglicu feferona, luk jedem,mandarine,kiseli kupus, pancetu ,u boj protiv viroza i gripe,......
| katrida | 27.10.2006. u 06:34
Stari sam bezvjerac. Ne vjerujem, ne mogu, odbojno mi je. Ali volim život i volim živjeti, jer mislim, kako život ne mora biti lijep, nego prije svega zanimljiv.A moj je, bogami, bio i te kako zanimljiv. Sad plovim mirnijim vodama, ali i dalje se ponekad uzburka, i uživam...
Što bi ljudi htjeli? Živjeti u neprekidnom stanju sreće? To bi bilo dosadno!
I ne slažem se sa Halilom u svemu: zašto bi tijelo bilo siromašno? Moje je tijelo bogato iskustvom, a sjećanja pohranjena. Je li znaš da tijelo pamti? Mišić pamti! Halil to ne zna ...
Jednom, davno, čitao sam jednog arapskog pjesnika (ime zaboravio) koji u pjesmi proklinje svog oca koji mu je podario život, a koji on mora napustiti, umrijeti...meni je to sebično i glupo i mislim da je to uzrok ljudske patnje. Stalno želimo nešto zgrabiti i to ZAUVIJEK zadržati, a ništa nije zauvijek, ni mi, pa čak ni Svemir!
Eto, raspisao se, jer i ja sam na neki način bolestan (operacija) osuđen na mirovanje...žao mi je što se ne osjećaš dobro i želim ti ugledati tri, a ne samo jednu dugu...pozdrav!| misko | 27.10.2006. u 07:58
Vratila si me u mladost kad sam otkrila Halila Džubrana i učila napamet njegove misli, hvala ti na tome... i što je to u Zg-u epidemija, svi bolesni, mi konačno uživamo u suncu...
| Majstorica s mora | 27.10.2006. u 10:09
bolest nam oduzima moć i prividnu kontrolu koju imamo, ali je obično znak da trebamo usporiti, stati, predahnuti..........sa iscjeljenjem će se vratiti i vedrije misli........pusa!
| Irida | 27.10.2006. u 10:11
kao da sam negdje vidio ovu sliku neki dan :))
| Goldeneye | 27.10.2006. u 11:42
Svaki put nakon što pročitam tvoj post dogodi mi se da odlutam u visine, sjećanja, da se zamislim,....
Nadam se da će tijelo pobijediti uljeze, da će ti biti lakše preko vikenda..Odmaraj :))| ljubica | 27.10.2006. u 16:09
Ako te moze utjesiti i sam asam takva, noc mi "prokisnjava", kisem smrcem, oci mi suzne, crvene...bojim se samo da nije gripa, a temperatura je povisena, ne smije niti mjeriti...jer mi ne moze biti da legnem...moja dva "junaka" su bespomocna bez mene...Khalil Gibran, definitivno pjesnik broj 1 kod mene...uz Tagoru i Ferrera....zelim ti lijep i ugodan dan i neka ti i cijeli vikend bude takav...
| mirisdunje | 27.10.2006. u 16:37
Istina je... sebična djela izjedaju dušu. Vidim to na drugim ljudima. Jedna naša kolegica iz klase ju je odmah pitala kako to da je dobila mogućnost svirati na tom koncertu, odmah se pokušala i ona ubaciti u cijelu priču... Kad je čula da sam joj ja tu ideju proslijedio, prenerazila se! Nije mogla vjerovati da se nisam ja ubacio umjesto nje. Ali ne shvaća da bih tako dobio "samo" 800 eura. Ovako ću dobiti prijateljicu. A tko zna koliko će se još puta ona u svom životu na isti način sjetiti mene, kao što sam se ja sjetio nje!
| vorja | 27.10.2006. u 20:07
mislim kako nas pogrešno upućuju da podcjenjujemo vlastito tijelo i tjelesnost. jer mi smo i tjelesna bića. naš doživljaj tjelesnoga "ja" je dio naše duhovnosti. pa bi nas trebali učiti da uživamo u vlastitoj tjelesnosti i prihvatimo je kao važan dio sebe. da budemo zahvalni prirodi što nas je učinila i tjelesnim bićima.
a ponekad su nam tijela pametnija od pameti. pa nam šalju signale o zdravlju i bolesti, opasnosti, privlačnosti ... signale koje nismo naučili očitavati.| | 27.10.2006. u 20:25
gornji, nepotpisani komentar je moj. a moj blog editor luduje, pa mi "izbacuje" potpis.
| rU | 27.10.2006. u 20:26
Dakle, prekrasno...
Džubran, nevjerojatan, u dosluhu s nebom, a i ti dok nam predstavljaš bogatstva svojeg duha - u dosluhu s nebom.
Tijelo pokreće duh. Na nama je da li ćemo ga iskorištavati li se njime koristiti. To je jedino u čemu se slažem sa onima koji štuju svoja osjetila, ali ne i bit postojanja.
Suprotnosti zbunjuju. Ali, nisu li i one da bi nas zadivile i podsjetile na mogućnost izbora.
Veliki pozdrav| playera | 27.10.2006. u 20:52
Mislim da bi bilo pristojno od duše da se malo smiri sa tijelom, da zajedno urone među meke porivače i odboluju supatnički novu navalu viroze (kod tebe su nešto učestale). A kada tijelo ojača, onda bi moglo pod ruku s dušom u potragu za duhovnom hranom. U svakom slučaju, brz oporavak ti želim, a post je prekrasan!
| atlantida | 27.10.2006. u 21:35
Još jedan prekrasan post. Ne nam jednostavno što napisati. Mogu samo danima pisati pohvale za tebe.
Znam, uistinu ponekad ima trenutaka, dana, sati u našem životu koji nam crnom tintom zamrče pogled u budućnost, ali i u sadašnjost. Ali, trebamo biti jaki, uzdignute glave krenuti naprjied.
Hvala za onaj komentar na mom blogu..
Ugodan vikend ti želim. Odmori se!| Festina lente! | 27.10.2006. u 22:17
.........ja sam pojila prvu teglicu feferona , a hemeroidi šute, a baš me je bilo straj, ali za dobru cirkulaciju i feferone i češnjak, i luk, i sve jidem.............
| katrida | 27.10.2006. u 22:27
.........ja sam pojila prvu teglicu feferona , a hemeroidi šute, a baš me je bilo straj, ali za dobru cirkulaciju i feferone i češnjak, i luk, i sve jidem.............
| katrida | 27.10.2006. u 22:28
ajd drz se, stara moja, udri po medu i propolisu, dodaj limun, i pozitivno razmišljaj....držim fige za 1:0 protiv viroze :)))
| mama sepia | 27.10.2006. u 22:52
Malo ću u nedjelju do Manje Vasi mirisati Subanov botanički vrt i trčati po okolnim šumama. Kažu da će biti i kiše, znači možda vidimo i dugu. Možda i viruse otjeramo. Pozdraw sa 'Homo si teć'
| gogoo | 27.10.2006. u 23:19
imam novi post!!
| horsy | 27.10.2006. u 23:58
Uživala sam čitat,post ti je krasan,žao mi je što si bolesna,ozdravi što prije.Ugodan vikend ti želim bez obzira na tvoje tijelo,duh će bit zdrav.
| slatko grko | 28.10.2006. u 01:08
lijepo...a da, ponekad se svi "posvadimo"...s tijelom ili s dušom...a najbolje je kad su u skladu... u zdravom tijelu zdrav duh, kako su govorili stari Latini... mens sana in corpore sano..
a ja mislim da vrijedi i obrnuto...| finding myself | 28.10.2006. u 08:29
..Đubran lijepo piše, ali njegove mi misli nisu bliske..ne dotiču me..:))..čovjek je jedinstvo duše, uma i tijela..nisu to razjedinjeni komadići nego cjelovitost...um ponekad bruji, tijelo ponekad ne sluša, pa se čini da duša ponekad plače...ali nije tako..:))..želim ti brzo ozdravljenje, prošla sam to prije par dana...dosadno je, ali kratko traje..:))..pusa*
| plejadablue | 28.10.2006. u 11:31
Tijelo pamti mnogo toga što smo mu priuštili... Malo je potrebno pa da nas ne sluša.. Da nam se na neki način - osveti....
Ostavljam pozdrav :)))
Mislim da se ovog vikenda komentari ne vide ispod posta... Sinoć sam se sva zbunila: što sam napravila da mi se ne vidi nick? Onda vidim da je i drugdje tako, i drugima... Sad vidim da se novi komentari ne slažu ispod posta nego piše ovdje na okviriću da je komentar spremljen... Bilo kako bilo, sa zanimanjem sam te još sinoć pročitala, ali... Nisam stavila komentarčić...
Ugodan vikend želim :))| posoljeni zrak | 28.10.2006. u 13:55
Tijelo pamti mnogo toga što smo mu priuštili... Malo je potrebno pa da nas ne sluša.. Da nam se na neki način - osveti....
Ostavljam pozdrav :)))
Mislim da se ovog vikenda komentari ne vide ispod posta... Sinoć sam se sva zbunila: što sam napravila da mi se ne vidi nick? Onda vidim da je i drugdje tako, i drugima... Sad vidim da se novi komentari ne slažu ispod posta nego piše ovdje na okviriću da je komentar spremljen... Bilo kako bilo, sa zanimanjem sam te još sinoć pročitala, ali... Nisam stavila komentarčić...
Ugodan vikend želim :))| posoljeni zrak | 28.10.2006. u 13:55
hvala... A da...nestati će...ali, onda će Zemlja postat kao Venera... Mislim da si shvatila što sam htio reći tim postom... Primjer, dokaz, onoga što se može dogoditi... Poslijedica efekta staklenika...
i planiram staviti jednostavni dizajn, imam jedan u planu, ali još nije izrađen...nešto slično ovome...| finding myself | 28.10.2006. u 16:07
a bubana si.....pa što je to, zašto su svi bubani ili žalosni????to me rastužuje....
što da ti kažem osim da se čuvaš koliko možeš i da ti šaljem tople vibre za ozdravljenje| Preobičan život | 28.10.2006. u 19:57
Predivan tekst, predivan post. Nadam se da se osjećaš bolje... :) Veliki osmijeh zamotan najšarenijim jesenskim lišćem ostavljam pored šalice toplog čaja...
| Scarlett_l | 28.10.2006. u 22:07
Baš me se dojmio tekst, onako za razmišljanje o svemu i svačemu...duša, mir, nemir... :-)
A kako si ti? Nadam se već malo bolje, ha? ;-)| Big Blue | 28.10.2006. u 22:31
Prokleti virusi! Tako maleni, a tako veliki... Pozdrav
| edo | 28.10.2006. u 22:47
Lijepo...
Jednom, možda...gdje možda zna biti ... da ....
Lijep pozdrav| melody | 28.10.2006. u 23:16
Dobro jutro, zelim ti lijep i uspjesan dan....
| mirisdunje | 29.10.2006. u 07:41
Sigurna sam da ti je uz ljubavnu terapiju koju ti nije problem primjeniti s obzirom na ono što posjeduješ (ili bolje reći osjećaš) barem malo bolje. :)
| pegy | 29.10.2006. u 09:37
-
| posoljeni zrak | 29.10.2006. u 17:13
