U NEDOSTATKU INSPIRACIJE...
Jako sam umorna nakon povratka s ljetovanja i nikako mi ne pada na pamet o čemu bih mogla pisati. Lutam blogosferom, čitam i ostavljam komentare, no to je trenutno jedino za što sam sposobna. Kopajući po svojim starim dokumentima u potrazi za inspiracijom naišla sam na ovaj citat. Mislim da je prekrasan i prepun velikih misli izrečenih lijepim poetskim jezikom. Vjerojatno ste ga već negdje pročitali, no isplati se obnoviti sjećanje...
Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovo ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pri tom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju kako ne bi iznevjerio sebe; možeš li biti bez vjere i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!"
Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
….
Nemoj skočiti na noge i povikati: "Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
....
Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se ja trudim,
ne da promijenim svijet, nego da ga volim.
(Oriah Mountain Dreamer)
24.08.2006. u 15:10 | K | 21 | P | # | ^
Hm, prilično znatiželjna osoba, mora se priznati. Zanima me semo što će mu te informacije ili sama ima sa sobom problema ;))) (šalim se naravno)
Kaj se tiče one trave, znam da ju treba ugrabljati u zemlju, to sam ja i učinila onako površno, odmah su se i vrapci skupili da uberu desetinu ali nešto uvijek prođe, pa su sad kako su zaredale kišurine, krenule i vlati mlade trave i to u busenima, raste naočigled preko noći.
Hvala za savjet o mjehuru, imam to na umu :))| Bugenvilija | 24.08.2006. u 16:08
Sve nas vodi k tome, zar ne? Inače patnja ne bi imala smisla. Treba naučiti i ne zaboraviti u trenutcima obilja... Ali nešto drugo se pitam... Što te je tako umorilo na godišnjem ODMORU???? Dakle, odmaraš se od odmora. Nema veze. Samo piši, ako ne za svoju, onda za našu dušu. Pozdrav!:-))))
| atlantida | 24.08.2006. u 18:38
Usprkos činjenici da ne pišeš, postovi su ti sadržajni, jer očigledno ide ti i izbor onoga što vrijedi čitati. Svaka ova rečenica je priča za sebe i svatko od nas o njoj u glavi može stvoriti mnoštvo mogućnosti. Pozitivnih, podrazumijeva se. :) Drago mi je da si se odmorila, ili što već. :)))
| pegy | 24.08.2006. u 18:54
U svakoj ovoj rečenici je bit onoga što nas čini čovjekom, misleći pri tome na ono što je stvarno čovjek, ne u biološkom nego u mentalnom smislu...
E, da, i ja se pitam, draga moja...a od čega si se to na odmoru UMORILA??:))))| ledenaicy | 24.08.2006. u 20:02
Da, dobro si rekla, jako je lijepo, rečeno poetskim jezikom...krasne misli u kojima svi možemo prepoznati svoje misli, čežnje, želje...na što nas već asocira dok čitamo. A ti, polako. Privikavaj se na stanje poslije ljetovanja, a blog je i ovako vrijedan čitanja :)
| Big Blue | 24.08.2006. u 21:54
A kakav bi nam tek post bio da si odmornija?:))Pozdrav draga veliki,ovo je svakako vrijedno čitanja i obnavljanja
| ANONIMAC | 24.08.2006. u 22:06
Inspiracija se odmara, ali misli rade. :-)))
| portretsnova | 25.08.2006. u 08:02
"Samo tiho ustani i zapleši samnom....."
Tihi i skromni ljudi najdalje se čuju! Samo komentar na rečenicu iz tvog teksta koji sam željela komentirati!| avangarda | 25.08.2006. u 08:19
Vi mi želite ozdravljenje. Kako lijepo i pažljivo.
Bio bih sretan da je ovo doista neka bolest,
pa makar i preteška. Ali, ja nisam ovdje poslan
iscjeljivati sebe. Tražiti obloge radosti i vedrine
tek da bih sjao. Nisam ja toliko sebi važan.
Prije ću sreću tražiti za sve druge, nego za sebe.
Recepte za ublažavanje boli poznajem.
Na mnoge sam nehotice nailazio u razna doba.
Hvala Vam što me navodite na plemenit trag.| Vladimir Ordanić | 25.08.2006. u 08:42
baš lijepo, draga moja, na ovaj način, napunjene duše, započeti dan...pozdrav :)))
| mama sepia | 25.08.2006. u 09:17
Jako lijepi citati i vrlo istiniti. Mogli bi se primjeniti na sve životne sfere, a na ovu našu blogosferu pogotovo :)
| trill | 25.08.2006. u 10:29
što reći o ovom citatu osim da sam itekako puno govori za sebe... ne brini se, svakome ponestane inspiraacije, kad ti se ponovno vrati, siguran se da će biti još sjajnija i plodonsnija! ;)
| brlje | 25.08.2006. u 11:15
podvlačim ono pitanje što ti je Pegy postavila ;)))
| Goldeneye | 25.08.2006. u 11:44
Stigao mi prazan komentar, nekaj si valjda krivo stisla :)
| avangarda | 25.08.2006. u 11:56
dobro je, nekaj je komp zaštekao.
hvala tebi na posjeti! cmok!| avangarda | 25.08.2006. u 11:59
Oho, netko se konačno vratio u blogerske vode:)! (it's about time:D) Hvala na komentaru. Pogledaj danas ili sutra, stiže još jedan (ogroman:D) post, ali svakako poučan i vrijedan čitanja:D! Pozdrav!
| nova vizija | 25.08.2006. u 12:08
Odličan izbor!
| betanija | 25.08.2006. u 13:40
........to su sve pozitivne vrjednosti života koje sam usvojila iz knjiga i pronašla sam ih u ovom virtualnom svijetu......u stvarnom svi hodamo sa odbojnim maskama........pozdravić........
| katrida | 25.08.2006. u 21:38
Ovo je nešto najbolje što sam čuo do sada,zaista fantastično,mislim meni osobno jako odgovara,super,bravo za povratak,...pozdrav...
| šum srca | 25.08.2006. u 23:36
Posljednji stih je kao i pjesma nastao iz jednog komentara.
Već mi se neugodno opravdavati. Koji mi se to put već
dogodilo. Ali, bar mi neće moći spočitnuti da se udvaram
osobitim ženama. Magična Noć je muškarac. Pjesnik.
Stvorenje Duše. Znate, ja mnogima ovdje ne razaznajem
lica u tami, ali u Vas se mogu pouzdati. To mi puno znači.| Vladimir Ordanić | 25.08.2006. u 23:52
Hvala na smislenom i dugom komentaru:D! Da, i ja se nadam da je to što kažeš istina, samo, oko sebe vidim vrlo malo primjera koji bi potkrijepili tu tvoju tvrdnju. Možda je stvar u meni, možda previše gledam na onu drugu stranu, ali iskreno se nadam da će se ipak dogoditi neka promjena u kolektivnoj ljudskoj svijesti. Pozdrav od usamljenog vizionara:D!
| nova vizija | 26.08.2006. u 00:17
