RED I NERED
Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.
Miroslav Krleža
Nered i kaos čine se sveprisutnima u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u društvenim sredinama, kako piše Krleža u gornjem odlomku. Odlomak sam pronašla na nekom popisu mudrih izreka bez navedenog naziva djela iz kojeg je ispisan dotični odlomak, pa ga stoga ne mogu ni ja citirati.
I red i nered su zapravo relativni pojmovi. Apsolutni red ne postoji, kao ni potpuni nered. Stanje mirovanja svih čestica bio bi potpuni red, ali i apsolutna smrt. Srećom, ono se ne može postići. Uvijek nešto izmakne pokušajima uvođenja takvog reda u raznim eksperimentima. Nered možemo stalno promatrati oko sebe, no nakon nekog vremena uočit ćemo pravila i u naizgled kaotičnoj situaciji. Tko nije kao dijete dirao štapićem u mravinjak šumskih mrava kad mu se za to pružila prilika? Meni tata nije dozvolio da provedem neki opsežniji eksperiment na štetu mrava, no pokazao mi je kakvu strku izaziva i sasvim malo grebanje štapićem po površini od naslaganih iglica. Čitavi vrtlozi crnih životinjica zaletjeli bi se na oštećeno mjesto i naizgled bezglavo jurili, kao da plaću nad nesrećom i ne znaju što da rade. No već nakon nekoliko minuta oštećenje bi se počelo vidljivo smanjivati.
Ili naš ljudski mravinjak. Vremena kriza, anarhije, ratova, naizgled potpuno besmislena onima koji imaju nesreću u njima se zateći, na kraju uvijek dovedu do stvaranja nekakvog reda i poretka. Zametak tog reda morao se nalaziti i u onom prethodnom kaosu, inače ni reda više ne bi moglo biti.
Kad pogledamo novo živo biće neposredno nakon začeća – nekoliko naizgled običnih stanica spojenih nekom slučajnošću. A kakvo se čudo stvara od naizgled amorfne mase!
Kretanje zvijezda – tko ih prvi put promatra – izgleda nasumično. Duljim promatranjem vidi se da nije tako, a mogu se pratiti obrasci i pravilnosti kroz desetljeća, stoljeća, tisućljeća...
U cijelom Stvaranju postoji red, pitanje je samo jesmo li ga mi u datom trenutku u stanju uočiti i prihvatiti.
Daleko sam otišla od gornjeg citata u kojem se pisac vjerojatno želi obraniti od nekog kritičara, poručujući mu neka najprije pogleda stanje u svom dvorištu, a onda tek sređuje druge. Pokušajima utjecanja na druge nećemo mnogo postići. Moramo krenuti od sebe, posložiti svoje misli, svoje živote onako kako mislimo da je potrebno, onda ćemo postići promjenu i kod drugih. Malu, ako je naš utjecaj malen, veliku, ako je utjecaj velik. Zanimljivo je da ta mala promjena koju svi možemo stvoriti postaje dijelom one velike, kojoj svi težimo. Jer nitko, uistinu nitko ne želi živjeti u neredu. Možda misli da želi, jer se u njemu osjeća sigurnijim. Bio bi potreban utjecaj sveca da nekog serijskog ubojicu dovede u stanje svjesne čežnje za redom i svime što on sa sobom donosi. No to bi već bila krajnost. Naše djelovanje moguće je negdje u sredini.
Nagomilani strahovi, frustracije, nezadovoljstva, odražavaju se u vanjskom neredu – neurednom izgledu, neurednoj prehrani, neurednim stanovima... No sve je to normalno i ljudski. Ja sad sjedim u sobi među gomilama knjiga i dječjih stripova, a ima i ponešto neispeglanog rublja – u ovom hladnijem periodu nisam stigla nadoknaditi sve što se nakupilo za vrijeme vrućina. No ništa od onoga što me okružuje nije prljavo ili neuredno razbacano pa smatram da može proći. Nikad zapravo nisam željela živjeti u sterilnom i savršeno urednom okruženju. Takav red me plaši, podsjeća na kiruršku dvoranu ili na mjesto gdje se u prividnom redu skrivaju strašne tajne. Moj red je red po mjeri čovjeka. A on je subjektivan i podložan promjenama.
Mogla bih o tome pisati u nedogled, no zasad ću završiti. Ovih posljednjih dana nisam bila na netu jer naprosto nisam stigla – rješavala sam neke neodgodive stvari i nisam stigla pisati, a kad sam kasno navečer ili u nekom ukradenom dnevnom terminu pokušala nešto komentirati – nije išlo, bila sam ili preumorna za to ili suviše pritisnuta žurbom. Mogu reći da sam sređivala nered u svojoj glavi, a donekle i u svom stanu. 
03.07.2006. u 08:32 | K | 17 | P | # | ^
