RED I NERED
Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.
Miroslav Krleža
Nered i kaos čine se sveprisutnima u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u društvenim sredinama, kako piše Krleža u gornjem odlomku. Odlomak sam pronašla na nekom popisu mudrih izreka bez navedenog naziva djela iz kojeg je ispisan dotični odlomak, pa ga stoga ne mogu ni ja citirati.
I red i nered su zapravo relativni pojmovi. Apsolutni red ne postoji, kao ni potpuni nered. Stanje mirovanja svih čestica bio bi potpuni red, ali i apsolutna smrt. Srećom, ono se ne može postići. Uvijek nešto izmakne pokušajima uvođenja takvog reda u raznim eksperimentima. Nered možemo stalno promatrati oko sebe, no nakon nekog vremena uočit ćemo pravila i u naizgled kaotičnoj situaciji. Tko nije kao dijete dirao štapićem u mravinjak šumskih mrava kad mu se za to pružila prilika? Meni tata nije dozvolio da provedem neki opsežniji eksperiment na štetu mrava, no pokazao mi je kakvu strku izaziva i sasvim malo grebanje štapićem po površini od naslaganih iglica. Čitavi vrtlozi crnih životinjica zaletjeli bi se na oštećeno mjesto i naizgled bezglavo jurili, kao da plaću nad nesrećom i ne znaju što da rade. No već nakon nekoliko minuta oštećenje bi se počelo vidljivo smanjivati.
Ili naš ljudski mravinjak. Vremena kriza, anarhije, ratova, naizgled potpuno besmislena onima koji imaju nesreću u njima se zateći, na kraju uvijek dovedu do stvaranja nekakvog reda i poretka. Zametak tog reda morao se nalaziti i u onom prethodnom kaosu, inače ni reda više ne bi moglo biti.
Kad pogledamo novo živo biće neposredno nakon začeća – nekoliko naizgled običnih stanica spojenih nekom slučajnošću. A kakvo se čudo stvara od naizgled amorfne mase!
Kretanje zvijezda – tko ih prvi put promatra – izgleda nasumično. Duljim promatranjem vidi se da nije tako, a mogu se pratiti obrasci i pravilnosti kroz desetljeća, stoljeća, tisućljeća...
U cijelom Stvaranju postoji red, pitanje je samo jesmo li ga mi u datom trenutku u stanju uočiti i prihvatiti.
Daleko sam otišla od gornjeg citata u kojem se pisac vjerojatno želi obraniti od nekog kritičara, poručujući mu neka najprije pogleda stanje u svom dvorištu, a onda tek sređuje druge. Pokušajima utjecanja na druge nećemo mnogo postići. Moramo krenuti od sebe, posložiti svoje misli, svoje živote onako kako mislimo da je potrebno, onda ćemo postići promjenu i kod drugih. Malu, ako je naš utjecaj malen, veliku, ako je utjecaj velik. Zanimljivo je da ta mala promjena koju svi možemo stvoriti postaje dijelom one velike, kojoj svi težimo. Jer nitko, uistinu nitko ne želi živjeti u neredu. Možda misli da želi, jer se u njemu osjeća sigurnijim. Bio bi potreban utjecaj sveca da nekog serijskog ubojicu dovede u stanje svjesne čežnje za redom i svime što on sa sobom donosi. No to bi već bila krajnost. Naše djelovanje moguće je negdje u sredini.
Nagomilani strahovi, frustracije, nezadovoljstva, odražavaju se u vanjskom neredu – neurednom izgledu, neurednoj prehrani, neurednim stanovima... No sve je to normalno i ljudski. Ja sad sjedim u sobi među gomilama knjiga i dječjih stripova, a ima i ponešto neispeglanog rublja – u ovom hladnijem periodu nisam stigla nadoknaditi sve što se nakupilo za vrijeme vrućina. No ništa od onoga što me okružuje nije prljavo ili neuredno razbacano pa smatram da može proći. Nikad zapravo nisam željela živjeti u sterilnom i savršeno urednom okruženju. Takav red me plaši, podsjeća na kiruršku dvoranu ili na mjesto gdje se u prividnom redu skrivaju strašne tajne. Moj red je red po mjeri čovjeka. A on je subjektivan i podložan promjenama.
Mogla bih o tome pisati u nedogled, no zasad ću završiti. Ovih posljednjih dana nisam bila na netu jer naprosto nisam stigla – rješavala sam neke neodgodive stvari i nisam stigla pisati, a kad sam kasno navečer ili u nekom ukradenom dnevnom terminu pokušala nešto komentirati – nije išlo, bila sam ili preumorna za to ili suviše pritisnuta žurbom. Mogu reći da sam sređivala nered u svojoj glavi, a donekle i u svom stanu. 
03.07.2006. u 08:32 | K | 17 | P | # | ^
iscrpi me ovaj post. moraš biti posve skoncentriran za ovakve umnosti ;)
| Goldeneye | 03.07.2006. u 09:19
da, uvijek napišeš puno pametnih stvari na koje nemam više nikakvog komentara. jednostavno dođem, pročitam, napunim dušu, i mogu ić dalje.
| mama sepia | 03.07.2006. u 09:47
Promjena u mojoj glavi...kaos,nered,sređivanje misli do kakvog-takvog reda.Pokušavam se tješiti činjenicom da je moj nered kreativan nered i da se u potpunom redu ne bih snašla.Pozdrav veliki:)
| ANONIMAC | 03.07.2006. u 09:51
Ajme! Da vidiš nereda (i nerada) kod mene - ovaj tjedan 4 ispita na faksu! Ako to proživim normalno, svaka mi čast!
Ipak, nije čak niti to neki naročiti izgovor za krativan nered u glavi. Važno mi je ipak da su temelji i zidovi čvrsti| svjetioničarka | 03.07.2006. u 12:26
To je Cd TVOJE LJUBAVI SAM ŽEDAN, i može se kupiti u Teoviziji, a vjerujem i Kršaćanskoj sadašnjosti. Zaista je dobar! (pjesma kod škorpion12)
| more nade | 03.07.2006. u 13:34
razumijem te- ja sam s obitelji u jednosobnom stanu- i kad pospremim (čitaj- sklonim u kojekakve kute i kutiće) opet izgleda nered, ali ni ja se ne opterećujem- kome smeta neka i ne dođe...
| zrno gorušice | 03.07.2006. u 21:02
Spremnost na davanje kritike povlači nužno i onu drugu - na primanje. Možda od dovoljno toga primanja uspijem(o) nešto i urediti. Iako, sklona sam vjerovati da su uređenja moguća čak i onda kada SAMI uočimo probleme, a ne onda kada nam nečiji prst ukazuje na njih.
| pegy | 03.07.2006. u 23:36
Najveći nered u glavama ljudi je jer često puta dobivamo informacije koje nama ništa ne znače, ali zbog svoje bombastičnosti odvlače našu pažnju. Nažalost to su često puta negativne vijesti, a život je već sam po sebi skup puno stvari o kojima moramo misliti i obaviti ih za svoje dobro i dobro nama najmilijih. Mislimo uvijek dobro i pozitivno i osjećajmo se dobro! Pozdrav tebi i obitelji!
| izvornade | 04.07.2006. u 09:53
svagdje neko spremanje :))) odlazim i ja na duže vrijeme od bloga pa sam samo svratila da te pozdravim i poželim sve naj. pusa i pozdrav
| u ime... | 04.07.2006. u 10:30
Kad nekog ne vidimo neko vrijeme ili ne stignemo misliti na njega, kakva je krivnja u tome?
Riječ nije uvijek najpouzdaniji dokaz da nam je netko dragocjen. Ja se radujem svaki put kad navratite do mene. Razumjet ću kad Vaših otisaka nestane s moje obale. Previše toga prolazi kroz nas i izvan nas. Prolaznost nam je i ogledalo i rijeka života. Bit ću iskren pa Vam odati da ni meni samome nisu jasni svi ovi retci što naviru sami. Koliko pjesnik uopće može biti u vlasništvu svojih nemira? Možda je sve samo san. Naiđite slobodno, kada Vam se omili. Ni Vi ni ja tražiti nećemo ništa. To će biti mrsko Tumačima, Ključarima i Poreznicima Bliskosti.
Pazite da Vas ne pozlijede, kao što su mene noćas.| Vladimir Ordanić | 04.07.2006. u 14:59
tu se slažem s tobom ... ni ja se baš ne osjecam ugodno u sterilnoj okolini ... dajte mi makar mrvu kaosa ... malu majušnu ali nek je tu ...
| okeco | 04.07.2006. u 15:23
Da, u cijelom Stvaranju postoji red, tako je očit. Od kud onda sav taj nered?
Uh, moram se pospremiti. :-))))| portretsnova1 | 04.07.2006. u 15:29
Da, nered... Ma, mislim da je teži onaj u meni nego onaj oko mene iako i onaj oko mene može biti odraz onoga u meni... Kompliciram, ali razumjela sam sve što si pisala...
Veliki pozdrav!!| posoljeni zrak | 04.07.2006. u 21:34
Draga moja, kad čitam tvoje postove, kao da izviru iz moje glave...Red i nered ili kaos, kako vam drago, dio su života ljudskog, svjetskog, života svemira...a meni se čini, na neki način da egzistiraju u relativnoj ravnoteži..nekad jedna strana prevagne, nekad druga...dovode do promjena.Sam red..po meni nije dovoljan. Iz reda nema ideja, u redu nema kreacije...nered daje inspiraciju...za što? Pa ponekad, za stvaranje reda, i to je motivacija koja pokreće cijeli svemir..
znaš onu teoriju leptirovog krila...leptir zamahne krilima u Japanu, izazove uragan u americi..utjecaji koji se ne mogu predvidjeti i simulirati. A mi, ljudi, još uvijek mislimo da smo božanstva i da možemo dokučiti sve..ali, ne daj bože takvog trenutka
šaljem ti veliki pozdrav:)))| ledenaicy | 05.07.2006. u 09:18
Mislim da ne bih mogla živjeti bez kaosa. Sterilne kuće, sterilne misli, užas. Uostalom, kada ti tri klinca skaču naokolo i jedu ne pazeći što i gdje, mora biti nered. Mene ne dira. Dok ne poludim i sve raščistim. Zatim ponovo kaos, pa red, ali nikada savršenstvo. Jednom, kada budem slavna, a love ko blata, imat ću ženu koja će pospremati (užasno sam neorganizirana). Ali pisati volim. Pa makar i kaotično.
p.s. Sve će dobro ispasti.| atlantida | 05.07.2006. u 19:55
Ja ti vjerujem u zlatnu sredinu u većini stvari,tako se i ponašam u većini stvari,a ovo što se tiče kuće to me previše ne zabrinjava ni ja ne volim sterilne dvorane to mi onda nije dom i to moj dom.
| slatko grko | 05.07.2006. u 21:31
Volim red.
| Um | 07.07.2006. u 12:53
