Kornjača i zec

kornjače?
H. Džubran
Nedavno sam kopajući po starim knjigama i bilježnicama naišla na pravo blago. Svoj stari dnevnik. U biti, nije to dnevnik, to je opis mog četrnaestodnevnog boravka u Francuskoj kad sam imala dvadeset godina. Bio je to moj prvi odlazak preko granice i dotad najdulje izbivanje iz obiteljskog doma. Kad sam se vratila sjećala sam se svih detalja tog puta i odlučila sam ih zabilježiti. Sjećam se da sam nekoliko dana pisala bez prestanka. Bilo je ljeto, imala sam dovoljno vremena.
Sve što je u meni izazvalo buru oduševljenja koje se i sad rado sjećam, nekome bi možda bilo dosadno i «bez veze». Ja i danas, dvadesetak godina kasnije, rijetko putujem. No kad putujem uživam širom otvorenih očiju. Kamo god išla ne dopuštam da me zavede putna rutina. Mislim da se posvuda nalaze stvari koje vrijedi vidjeti. Život nije dovoljno dug da obiđemo i dobro pogledamo sve što bi nas moglo zanimati. Zato dobro pogledajmo ono što se nudi. I nikad, nikad ne zaboravimo da je sve što nam se događa jedinstveno i neponovljivo.
07.05.2006. u 22:34 | K | 7 | P | # | ^
Mudro zboriš. Navraćat ću.
| Um | 08.05.2006. u 10:16
Meni se nikad nije dalo pisat dnevnik. Oduvijek bijah lijencuga!
| xiola bleu | 08.05.2006. u 12:26
rijetko putujem, kućno sam biće i najviše volim kruženje oko kućnog praga. zato se i divim judima koji su moja suprotnost, avanturističkog i slobodnog duha. a posebno onima koji literarno znaju obraditi no što vide, a ja pored tog prođem a ne vidim...
| mama sepia | 08.05.2006. u 13:24
Džubran? :) Jedan od meni najdražih pjesnika... Pozdrav :)
| mirta | 08.05.2006. u 22:46
Volim putovati i uvijek mi je prokleto žao što u određenoj zemlji ne poznam nekoga da me baš doslovce upozna sa zemljom i svim njenim čarima, skirevnim blagom i ostalim... A to su zasigurno neki doživljaji koje treba spremiti : i na fotogafije i u bilježnice i "negdje duboko". Pozdrav :))
| svjetioničarka | 08.05.2006. u 23:45
sjajno ide taj Džubran uz post. To ću si negdje upisati jer mi se jako sviđa.
| Goldeneye | 09.05.2006. u 07:20
Svaki puta kad izvodim generalku u stanu, otvorim kutiju sa svojim starim dnevnicima i spomenarima. Pa listam, čitam, prisjećam se... Zanimljivih se napisa nađe i često ne mogu vjerovati da sam ih baš ja pisala, kao da se radi o drugoj osobi. Ponekad se pitam što je sa svim tim ljudima koje sam spominjala, gdje su, što rade, da li bi se i oni prisjetili istih situacija koje su meni zbog nekog razloga bile važne, pa sam o njima pisala.
| MaSanYa | 09.05.2006. u 08:17