skaska

Mirjanina mama, supruga prijatelja mog supruga, radila je kao kuharica u menzi ugostiteljske škole. Kad su školske kolegice pitale Mirjanu gdje joj radi mama, Mirjana je odgovorila:
- Moja je mama profesorica u ugostiteljskoj školi.
Naravno, bilo je i sitničavo znatiželjnih curica:
- A što predaje tvoja mama?
- Predaje kuhanje - snašla se Mirjana prvi put i to joj se svidjelo, pa je tako stalno i odgovarala.
Jednog je ljeta Mirjanina mama proglašena tehnološkim viškom. Tehnološki višak nije baš nešto čime bi se tko mogao hvaliti, a Mirjana to baš i nije shvaćala, a nije se ni trudila. Znala je samo da mora izbjeći odgovor:
- Moja je mama bez posla, ili moja mama ne radi nigdje... - dugo je razmišljala i ništa nije smislila.
Ipak, njenoj se mami osmjehnula sreća i dobila je posao u jednom većem privatnom samoposluživanju. Većinom je radila na blagajni s obzirom da je bila mršava, prostor između blagajne i zida uzak, a ostale prodavačice sve samo ne tanahne.
- Moja je mama profesorica matematike! - ponosno je predstavljala Mirjana svoju roditeljicu, pazeći da tko ne provali brzu prekvalifikaciju. Tada je Mirjana već krenula u srednju frizersku i, koliko je dotad istražila, nitko iz njenog osnovnjaka nije upisao njenu školu. Jedina joj je briga bila što bolje uspjeti u matematici, jer kakva bi to kćer profe iz matke bila pa da ne zna matematiku?! Sreća je još jednom pokucala na Mirjanina vrata. U drugom razredu više nije imala matematiku, a šišala je za pet.