OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

ponedjeljak, 27.08.2012.

Premijer iz Like - ZA ili PROTIV?

Biste li pristali na ovakvog premijera?

Lika i Ličani se sustavno zanemaruju od kako je novije Rvacke. Nas nitko ništa ne pita a i mi isto non stop šutimo. Kad ste vidjeli na tevejcu skupinu Ličana kako prosvjeduje zbog nečeg? - nikad. Štoš koju pičku maternu prosvjedovat kad te ionako nitko ne vidi, nit čuje kad divaniš. Da nije bilo Nikole Tesle i Jose Mraovića, ka da bi se znalo da Lika i postoji. Ovaj prvi je izmislio tolko toga da u današnje vrijeme ovi novi znanstvenici nemaju što ni izmišljat kad je Nidžo sve izmislijo, pa se vesele nekvoj "Božjoj čestici", ka mutav na brašno. Ovaj drugi je patentira lički pozdrav - "prst u gujcu"... pa nam danas svi prilaze ka da smo bjesni veprovi a ruku neće nitko da nam pruži jer riskira prst u guzcu.
Čim spomeneš Liku, prva asocijacija je svima, međed i bukva. Mi Ličani se time ponosimo i toga se ne sramimo. Interesantno nam je slušati kako se netko naslađuje pričom kako je međed jeba bukvu pa nastali mi Ličani. Ne smeta nam to, samo ne shvaćamo kako se ne izmisli nešto novo jer to o sex-u međeda i bukve je već dosadno a očito da nitko ništa o Lici ne zna, pa samo ponavlja isto - "jeba medo bukvu". Nitko zajebancije primit na svoj račun ne može ka što možemo mi Ličani, al kad vidimo da je neko pretjera, mi ga jednostavno istučemo. Kod nas nema noževa, flaša, sjekira i pištolja, mi odma otvorenim dlanom opalimo uglavu... il što bi se reklo, isperjamo te ka vola u kupusu. Toleriramo sve, al do određene gran´ce. Ko pređe gran´cu, mi ga izdevetamo. Otud nas valjda i smatraju gorštacima, za razliku od Zagoraca koje svi smatraju pitomima... a to što oni zabijaju jedni drugima tomahavke u glavu, to nije bitno. Dalmatinci se potuku u roku 10 sekundi jer su temperamentni, al su opet bolji neg mi. Slavonci te puste 10 minuta a onda te spraše flašom u glavu, al su opet bolji neg mi. Mi 3 dana slušamo i šutimo, ništa ne poduzimamo, a onda isperjamo otvorenim dlanom, al moš mu jebat mater - mi uvijek ispadamo gorštaci. To je valjda tako, rekli drugima da su gorštaci pa se drugi pobunili... rekli nama, a mi samo slegli ramenima, baš onako kako Ličani znaju slijegati ramenima.
Stanje u državi je alarmantno. Premijeri se smjenjuju ka da su portiri a ne premijeri, a država sve dublje tone u govna. Svi pričaju o izlazu iz krize a nitko ne poduzima ništa. Kad sve to pogledam, jedini izlaz iz krize vidim u premijeru koji je iz Like. Kako bi to bilo, zamišljam:
Moj Likota bi ušao u onu prostoriju gdje Vlada ima sjednice i sjeo u svoju stolicu. Vidio bi onaj lap top ispred sebe i odma upitao:

- Koja ovo pička materna ispredmene!?
- Premijeru to je lap top!
- Bacajde to sve kroz prozor! Država u govnima a vi kompujtere pokupovali. Jeba vam pas mater. Ja dela u pilani, ima sam onaj solarni digitron... sunce sija, on dela... sunce ne sija, on jope dela... a gledajde ovo - kompujter do kompujtera a mi nikad u većim govnima! Van sotim!!!

Nakon samo 10 minuta sjednice Vlade, premijer Likota bi zavikao:

- KONOBAAAAAAAAAAAAR!!!
- Izvolite premijeru?
- Dajde meni ednoga pivkana i pitaj ljude što će popit.
Posluga bi donijela piće svima, a premijer bi iz zadnjeg džepa izvadio novčanik i rekao:
- Mali, dajde sve to sračunaj pam naplati.
- Premijeru, sve je to besplatno.
- Kako besplatno, puh te jeba u nogav´cu!?!?
- Pa sva pića su besplatna, ovo je Vlada Republike Hrvatske.
- Ja na pilani sažagam dvaj kubika bukovine, odem pred trgo´vnu, uzmem pivu, PLATIM i popjem... a ovdi ka sve džaba? Mali, od danas sve naplaćuješ! Jes me čuja? Besplatno!?!? Nije ni čudo što se oni šupci lom´li za ovu fotelju kad je sve džaba... a neš majci više. Kog vidim da pije za džaba u ovoj sobi, odma ga škopim ka prasca. EL JASNO!!!???
- Jasno premijeru (svi ministri u isti glas)

Kad bi sjednica Vlade završila, premijer bi izašao van i čekao službeni automobil kojim bi otišao do sušom pogođenih područja u Slavoniji. Nakon samo 1 minute, došao bi službeni audi A8.
- Što je ovo boktejeba!?!? El ja brodom idem u Slavon´ju!?!?
- Premijeru ovo je vaš službeni automobil, audi A8.
- Pička vam materna, narod gladan a ja da se vozim u oveme!? Ovo odma prodaj kako god znaš i umješ... ladu nivu oću. Nema do lade. Ja u šumi šlajsam drva šnjome, da neb na put iša.



Kad bi došao do seljaka u Slavoniju koji bi se žalili na sušu:
- Premijeru, suša nam sve pobila.
- A vidim, nije mi kurcem oči izb´lo pa da nev´dim. Štob vi sade?
- Mi bi odštetu za sušu... ako može.
- Može pičku materu. Nema novaca. Kud nema novaca, nema bogam više ni poticaja. Vas što se više potiče, vi veće trakotre vozite. EL ovo tvoj traktor?
- Jeste premijeru, moj je.
- Gledajde ga majko, na Misec moš šnjime. Prodaj traktor, kupi manji, a od razlike preživi ovu godnu... iduće navodnjavamo sve, paš me kurac više tražt dat suša sve pobla. ŠOFER!!! PALI LADU!!! GONI DALJE!!!

Vrati bi se u Zagreb gdje bi ga novinar NOVE TV, Andrija Jarak dočekao i sa njim napravio intervju:
- Gospodine premijeru kako ocjenjujete rad svojih prethodnika?
- Nikako, pička im ona materna. Ćaća ih ludi jeba, to valjda sjebalo sve što se sjebat dade. Nema majko više ni haj-di-zija... ni ej-sdi-pija... lička stranka je pobjedla na izborma i sad sve ima da procvjeta... al ne odma.
- Što mislite o bankama?
- Ko im jebe mater. Samo da čujem da ednu zucnu, odma zovem Huga Chaveza... ima da ih nacionaliziram dok si reka Renata Sopek. Jeba im ja mater, ako iko išta sjeba, ondas to banke. Neš majci više, nezvao se ja Mile.
- Ivi Sanaderu se sudi već 12 godina... a on sve to prati sa slobode?
- Bez brige... danas sam posla depešu u sud da ga odma osude na dvista godina robije i edan obrok dnevno da ima, ampren juvu.
- Ali premijeru, to je direktno uplitanje u sudbenu vlast?
- El tebe smeta što se njemu sudi već 12 godina?
- Pa smeta.
- E pa neće ti više smetat. Dalje sa pitanjima?
- Premijeru, kako bi riješili granični spor sa Slovenijom?
- Na gran´ci treba organzirat narodnu feštu. Ispeć edno 400 janjaca i 300 odojaka... dovest edan slovenski bend a mi bi doveli Mišu Kovača. Ama 2 dana ima da bude dernek... nek se narod malo druži... a ja garantiram da više nikvi problema neće biti... jer kud Mišo Kovač dođe, samo su ruke u zraku... a gdje su ruke u zraku, znači da se svi predaju, kako oni, tako i mi.
- Imate čudan pristup riješavanju problema?
- Nije bitno kako križaljku ispunjavaš, bitno je da ju riješiš.
- Premijeru, molio bih vas da mi odgovorite...
- Čekaj minut... odo se ja israt, stislo me. (više se vratio ne bi)

Kad bi došao u saborsku kantinu da nešto pojede i vidio da je ručak samo 6 kuna, poludio bi:
- 6 kuna ručak!?!?!? Sunce vam jebem žareno!!! Ja se znojim jer ne znam kako narodu objasn´t poskupljenje rane, a ovdi rana košta ka da iz parketa raste! O jebo sam vam majku!!!

Zvali bi oni njega i na olimpijadu u London... da prati naše rukometaše, al bi im odgovorio:
- Jebla vam lopta mater. Država propada a vami do zajebanc´je. Uapsit ću vas sve!!!

Na trgu bi organizirao odsjecanje ruke za osuđene političare koji su krali svih ovih godina pa bi i sam sa sabljom istima odsjecao ruke:
- Znači premijeru, zamahnete i odsječete mu ruku. Jel jasno?
- Ajde jasno bogati... pa nije ovo matematka da bude nejasno. (onda bi mahnuo, fulao i odsjekao mu glavu)
- Pa premijeru, vi mu glavu odrubište!?!?
- Sad više neće krasti... garant.

Za prvog podpredsjednika Vlade, tražio bi Horešija iz CSI Miami, uz dopis:
- "Poštovani gospodne Horešijo. Ja sam Mile, premijer Rvacke i molim vas da dođete vamo dam budete desna ruka. Čim dođeš, dobiješ i kuću i njivu... samo dođi, rvacki te narod voli. Kupijo sam 4 šlepera lisica za apšenje, ti to voliš a govana kod nas kolko oš.
Tvoj Mile!"

Goli Otok bi se obnovio a premijer bi od Europske Unije dobio pritužbu da to nije u redu.
- Premijeru, ovi iz EU vam zamjeraju da nije u redu da ste obnovili Goli otok
- Imaš olovku?
- Imam
- Ajd ja ti diktiram pa im ti kasnije faksiraj to.
- Može. Recite... pišem.
- Aj piši... Poštovani vi iz EU... popušte mi kurac.
- Jesam. Dalje?
- Nema dalje, faksiraj!

Onda? ZA ili PROTIV?

Ja sam:
	ZA
	PROTIV
pollcode.com free polls

utorak, 21.08.2012.

Evo kako je prošlo ovo sa prvom knjigom

Od 17.07. kad sam objavio da je knjiga gotova, pa do danas... evo mogu reći da više nemam ni jednog primjerka. Sve ošlo i razgrabilo se ka humanitarna pomoć 90-tih. Da mi je to netko pričao, da će to tako biti, reka bi mu da nek se prestane šopati sa bunikom... al eto... to je baš tako bilo. Nisam iznenađen, nego još bolje - ne mogu vjerovati. Internet je velik ka ocean... a pisanje bloga vam je ka da ste srdela u oceanu. Ljudi općenito nemaju vremena za išta, a kamo li za čitanje... a onda još bolje - a kaaamo li za čitanje bloga tamo neke budale. No eto... vi nabasali na mene, srdelu, i odlučili pratiti rad moje malenkosti i još uzeli i knjigu.

Kako je tko od vas dobio knjigu i pročitao ju, tako ste mi se javljali sa vašim dojmovima, kritikama, komentarima. Svakom od vas sam nastojao odgovoriti, koliko sam mogao. Nije mi ni to bilo lako jer bi cijel dan bio na baušteli, a onda od 6 popodne pa do ponoći komunicirao sa vama... slao vam knjige... pisao posvete... itd. Smršavio sam ravno 6 kila, tako da sam sad jedan od mršavijih ličana i imam 104 kile... doslovce se prepolovio, nemaš me što vidit... mršav ka državni proračun. E da, i slike ste mi slali. Evo ih nekoliko:















Baš mi je bilo drago kad sam vidio slike pa reko šteta je da ih i drugi ne vide. Neki od vas su ove slike vidjeli na fejzbukmajci, ali mnogi od vas i nemaju fejzbuk profile pa su ove slike za vas.

Što, kud i kako dalje? Za početak idem doštampati još 150 primjeraka ove iste knjige jer svakodnevno netko naruči. Javljaju se i oni koji su već uzeli po koji primjerak jer sad hoće tu istu knjigu pokloniti nekome za rođendan (to je prvo što sam rekao, da je idealna za rođendanski poklon). Dakle, bit će još primjeraka a mail imate tu desno sa strane pa se javite. Blog naravno nastavljam pisati (već sam počeo) a u planu je i druga knjiga koja bi svjetlo dana trebala ugledati tamo oko sredine 12tog mjeseca. Odmah ću raditi više primjeraka pa bi i cijena trebala biti manja. Ovu prvu sam doslovce jedva napravio, a da nisam imao novčane pomoći sa strane... ne bi ni bila gotova. No da ja ne serem o toj drugoj knjizi, bolje mi je da šutim... jer tako sam srao i o ovoj prvoj, pa prošlo skoro 2 godine. A što ćete, to tako ide u životu.

Ljudi... čitatelji moji vjerni... PUNO VAM HVALA i sve što vam ja mogu reći - nastavljamo se dobro zajebavati i dalje, pa do kud svi doguramo!

subota, 18.08.2012.

Jebo nas onaj ko nam dade državu da njome upravljamo

Kad god upalim tevejac, ovih dana, naletim samo na 3 stvari. Prva su reklame za deterdžent... druga stvar je Radimir Čačić... i treća su senzacionalne vijesti da će na jesen hrana poskupiti zbog ovogodišnje suše. Eto ga majko, već sad znamo da smo najebali na jesen a sad nam je kao dobro... sad kao nismo najebali. Interesantna mi je ta najava poskupljenja hrane... ono... najavljuju da će hrana poskupiti a vidi joj cijene sad!? Zadnjih godina hrana nikad skuplja u povijesti nije bila... a onda se nađe još netko pametan pa nam najavi na jesen poskupljenje hrane. To je ka da mi kroz otvor na guzici netko natrpa 5 cigli... pa me onda straši da će mi staviti i žlicu maltera ako ne budem dobar! EL nije tako? Što me strašiš jebenim poskupljenjem hrane kad već sad zelenu salatu kupujem na način, ka kad kobac kruži oko kokošinjca pa pikira kokoš, e tako i ja... kružim, samo za razliku od kobca koji pikira najveću kokoš, ja pikiram najmanju glavicu zelene salate... jer ista košta ka da je ona jela kokoš a ne kokoš nju. Evo ti cijene kruha. Pšenica je nešto čega imamo (čak i izvozimo) al kruh košta ka da nam pšenicu dabrovi u kantama nose iz Japana. Jel za cijenu kruha kriva suša? - NIJE... al eto i on košta ka da na nebu sijaju najmanje 4 Sunca i to svako za duplo veće od prethodnog. Hrana poskupiti zbog suše? - Teraj u pičku maternu. Lažu i petljaju na svakom koraku. Po cijenama kojima nas peglaju ovih godina, ispada da smo kakva jebena afrička zemlja... a ne mediteranska. Svake jebene godine spominju tu sušu. Hrvatska je 5ta zemlja u Europi po bogatstvu VODE... a od sve te silne vodurine što imamo, navodnjavamo 0,46% poljeprivrednog zemljišta (daaa da... dobro čitate, 0,46 %). Pičkat materna, ovi na Mars spuštaju robota, a mi ni zemlju navodnjavati ne znamo. Sve vrvi od stručnjaka, a nitko ne zna kako navodnit polje. Glavno da pred kraj 8og mjeseca papak izađe na tevejcu, i to deblji za 15 kila jer se ubijao od janjetine i brancina negdje na obali Jadranskog mora, pa najavi poskupljenje hrane zbog suše... o pičkat materna debilna, nesposobna, uhljebljeno nepoduzetnička. Jebena Albanija kojoj smo se 80-tih smijali, navodnjava 54% svog poljeprivrednog zemljišta... Italija 24 %... Bugarska i Rumunjska oko 20 %... a onda dolazi zemlja sa najviše pametnih ljudi, Hrvatska, sa 0,46 % poljeprivrednog zemljišta koje se navodnjava. Jebem ti silnu pamet da ti jebem. Jebalo majku, više pop, poslije mise ima alkohola u krvi neg što mi navodnjavamo zemljišta - 0,46. Eto... aj reci da sve skupa nije jadno? Ja ne znam, jesmo li mi jedan od najdebilnijih naroda na svijetu... ako i nismo, tako se ponašamo. To vam je sve skupa, ka da sjediš na punom bunaru i vičeš da si žedan. Moj ćaća bi reka - "Ovog nema ni u pički maternoj!"

Kad vidim Radimira Čačića, zvanog Šumaher, na tevejcu... puna mu usta projekata. Mi smo najprojektnija zemlja u ovom dijelu svijeta. Ovaj nema projekta kojeg nije najavio... od povećanja populacije jaglaca do sondiranja Mjeseca i izgradnje apartmana na istom. Daj ga pogledaj. Svaki put kad ga vidim na tevejcu, nosa sa sobom 2 ipo tone A4 papira... koji je sudeć po do sad ostvarenom, samo bijel... prazan. I nije mu loše. Već ga vidim u jutro kad ide na posao:

- Ženo, de mi majke ti, dodaj ona 3 bunta papira sa stola!
- Koje bunteve... ima ih 54?
- Bilo koja 3, ionako su to sve prazni papiri.
- Pa što će ti prazni papiri!?!?
- Pa kad ih nosim pod rukom, izgledam ka da radim! Nego daj mi i ključeve od auta dodaj.
- Evo ti ključevi od auta... oćeš i ciglu ponjeti sa sobom?
- Kakvu ciglu?
- Pa ciglu... za na papučicu gasa!



Aj sad reci jel serem!?

Što se tiče Sunca i suše... ja se ne sjećam da je prije 3 godine hrana pojeftinila jer je bila dobra godina i bilo je i kiše i sunca i svega. Nama je jednostavno isti kurac... dal pržilo sunce... dal bila kiša... dal pšenica rasla 12 metara u zrak... il uopće ne narasla... dal krastavci bili veličine Čobankovića... il nebili nikakve veličine... nama je uvijek isti kurac. Cijena hrane će ove jeseni poskupiti ka što je svake jeseni poskupila u zadnjih 10 godina. Ako ništa, trebali bi se prijaviti na svjetsko prvenstvo u projektima... tu bi definitivno osvojili zlatnu medalju... a onda bi imali priliku dočekati našu zlatnu ekipu na trgu Bana Jelačića i prirediti im svečani doček... jer mi smo ipak svjetski prvaci u projektima... neostvarenim, naravno.

Jebo nas onaj ko nam dade državu da njome upravljamo.

Post "Jebo nas onaj ko nam dade drzavu da njome upravljamo":
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

ponedjeljak, 13.08.2012.

Horešija, iz CSI Miamija, za premijera!!!

Zaspa sam sinoć u 1 u jutro dok nisam ispratio i zadnju epizodu CSI Miami i Horešija u njoj. Kakav je car taj Horešijo. On hapsi a meni gušt ka da ja hapsim. Nema kod njega nikakvih probelma... aaaaa ne, Horešijo sve riješava redom, kako koji problem naiđe. On nađe ubojicu prije neg je ovaj ikog ubio. Ne psuje, ne divlja, nije nagal, staložen... miran... baš fin čojk. Onaj ko nije gledao bar jednu epizodu Horešija, nek se odma baci u septičku. Svaki put kad počne prva epizoda, ja veseo ka tranzistor kad unjeg krkneš baterije, jer znam da poslije te, idu još 2 epizode što znači u komadu 3. Dok to gledam, zaboravim na sve probleme, a i ako imam problema, to sve riješi Horešijo. Ljudina je, jebla me općina ako ga neću istetovirat na rame. Čak i ovi njegovi pomoćnici u seriji, kako koji ne zna riješiti problem, odma zovu Horešija.
Eto baš sinoć, onom malom crnom, nešto zapelo, pa nebi mali to riješio da ga jebeš. Ja izvaljen ka tuljan, ožednio nešto, pa si u ponoć natočio čašu pive, pijuckam onu pivu... taman cigaru zapalio... i onako naglas velim:

- Zovi Horešija, ćaća te jeba tako zagorenog, crnog!!!

Majke ti Božje, ka da me je čuo! Okrenu se on prema meni, a ja skoro osta prepariran sa onom čašom u ruci. Veli taj crnac:
- Zvat ću Horešija!!!

Skočio sam u zrak ka Blanka Vlašić u najboljim danima. Reko, to majstore, saš vidt kad ovaj dođe. Nije prošlo 3 sekunde, eto Horešija. Dođe Horešijo kod ovog crnca, ne govori ništa, samo kimne glavom u stilu:

- Koja pička materna?

E tu crnac poče mucat, a gdje neće kad ništa ne zna, pa traži da mu Horešijo pomogne... a Horešijo, on jedva čeka da nekom zapne, jer gdje neš jedva čekat kad sve znaš. Ljudi moji, on je tom crncu sve reka... i čija je krv na košulji, i kud je odvučen leš tog muškarca, i kolko je nož dugačak, i kolki kredit ima baba od pokojnog, i broj cipele od šogora mu... ama sve. Ja onu pivu u zrak, reko:

- Horešijo, alal ti vera! Živio!

I Horešijo ka da me je čuo. Stao je onako bočno, izvadio one svoje cvikere, namigno mi, stavio one svoje cvikere i otišao. Da sam ima pištolj kraj sebe, puca bi sa balkona od sreće.

Ja sam valjda jedini na zemaljskoj kugli koji nazdravlja Horešiju. Gdje i neću kad je ljudina ipo. Tolika da ga čak vidim na mjestu rvackog premijera. Ovi naši premijeri, to bolje igubit neg naći. Uzmeš recmo Sanadera, taj što je dirnuo, odma je sjebao. Onda došla Jaca, o njoj sam i previše pisao tako da sad neću... a poslije Jace došao Zoran Milanović zvani Neodlučni. Evo ovaj naš zadnji premijer – Zoks. A majko, dok on nešto odluči, 24 godišnja doba prođu. Njemu treba mandat od 4 godine samo da bi odlučio koje čarape u jutro da obuče a kamol što od države napravit... a i ako što jadan odluči, Čačić, zvani Šumaher, mu sve pojebe. Uglavnom, kod nas se ne zna ko koga jebe. Luda kuća. E, zato ja tu ka jedino riješenje za izlaz iz ove hrpe govana koja je izasrana po cijeloj državi, vidim HOREŠIJA kao premijera. Aj reci da nam ne bi bilo dobro? Već vidim sjednicu Vlade – Horešijo ulazi u prostoriju i stoji... on nikada jebeno ne sjedi (ko mi nađe epizodu u kojoj sjedi, plaćam pivu). Sjednice Vlade bi se odvijale stojeć. Horešijo bi prišao do svog mjesta a Čačić ka Čačić, fetiš mu šaptanje na uho (pogledajte sjednice Vlade, non stop šapće Milanoviću neki kurac... ka da je Milanović konj a on Robert Redford, ili ti šaptač konjima), pa bi Čačo htio Horešiju nešto šapnut, a Horešijo bi se izmakao i rekao Čačiću:

- Šapći po Mađarskoj, a ne meni!

Čačo bi ušutio u roku odmah. Ako bi se onako bahat i nešto usprotivio Horešiju, ovaj bi mu odbrusio uz stavljanje sunčanik cviki na glavu:

- Lisica je lijepa životinja... pazi da ti lisice ne budu na rukama!

Čačo bi se povukao i nastavio igrati na svom kompjuteru „Need for speed“.



Sjednica Vlade bi trajala nešto manje od 15 minuta, koliko bi trebalo timu od Horešija da pohapsi ove naše ministre i njihove pomoćnike. Prvog bi uhapsio ovog ministra što je neki dan raspisao NATJEČAJ za radno mjesto „direktor u zračnoj luci Pleso“. Natječaj se još nije ni oladio jer traje još 3 dana, a ovaj već objavio ko će zasjest u fotelju. Toga kod Horešija nema. On sve radi kako pravo i pravda nalaže. Sinoć je skoro brata rođenog uhapsio da nebi ove naše mlatimudane. Dakle... cijela naša Vlada bi bila uhapšena. Pitanje Sanadera bi riješio odmah. Kako? – jednostavno... rekao bi:

- Stavite ga da upravlja kanaderom i gasi požare po Dalmaciji!
- Ali Horešijo, Sanader ne zna da upravlja kanaderom! Ako ga on bude vozio, kanader će se sruštiti!!!
- Šteta kanadera. (stavlja cvikere dok izgovara)

Hrvatska nikad ne bi bila članica EU, jer Horešijo to ne bi dao...

- Horešijo, nećemo ući u EU ako tako nastavimo!
- Ako nastavimo, imamo bar sebe! (opet stavlja cvike dok izgovara)

Horešijo ne bi spašavao banke kreditima MMF-a...

- Ali Horešijo, ako ne dignemo 20 milijardi eura i ne pomognemo bankama, gotovi smo!
- Bolje gotov nego mrtav! (stavlja cvike dok izgovara)

Horešijo ne bi dizao porez...

- Horešijo, porez smo digli sa 22 na 25... sad treba udarit 5 % na mlijeko i kruh!
- Treba tebi jebat majku! (stavlja cvikere dok izgovara... a i to bi bilo prvi put u povijesti da je nešto opsovao... ipak je u Rvackoj pa se brzo uči na naš sistem govora)

Uglavnom... ja ne znam... ne vidim drugog riješenja osim da nam premijer bude Horešijo. Ja bi osobno pristupio njegovoj stranci „CSI Hrvatska“... i lijepio plakate sa sloganom – „HOREŠIJO – SVE RIJEŠIO!“

Post "HORESIJA ZA PREMIJERA":
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

četvrtak, 02.08.2012.

VODIČ - KAKO U BOLNICI BITI PRVI NA PREGLEDU

Ovo kad sam išao da mi gurnu sajlu u dupe (u knjizi je tekst), onda mi sestra rekla:

-    Odeš u onu sivu zgradu preko puta pošte... znaš onu sivu?... e i tamo se naručiš... a jedno 2-3 mjeseca ćeš čekati!

Super, pomislio sam, za 2-3 mjeseca mogla bi mi trava iz guzice rasti.
Kad god ideš na bilo kakav pregled... uvijek čekanje. Da je to neko normalno čekanje... neg ono... 6 mjeseci... 12... 300... nema kraja. Jedino što se riješava promptno je upala grla. Nema majko, el rečeš doktorici da te boli grlo, odma ti krkne 2 šake penbritina. Tih penbritina valjda ima na željezničkoj i to puna 3 vagona. Djele ih ka bonbone na svadbi. Ako nije penbritin onda je ceporex. Kad baš vide da si u kurcu i da 4eronoške ulaziš u ordinaciju, onda ti se smiluju pa ti dadu sumamed. Jel te nešto drugo boli, odma ideš na ČEKANJE. Jedino kad umreš onda ne čekaš, jer neće nitko da trpi smrad, pa i da nemaš najbližeg živućeg koji će te krknut u raku, strpat će te već netko i to u najkraćem mogućem roku... al zato kad si živ, ko te jebe, čekaj.

Tako bi i ja čekao da nisam otišao u privatnu kliniku da mi tamo krknu sajlu u dupe. Tamo te drže ka da ti je ćaća kralj a mati grofica. Gdje neće kad sam za pregled iskeširao 3 000 kuna. Ne znam ni sam za koju pičku maternu plaćam ono zdravstveno osiguranje kad na kraju idem u privatnu kliniku, valjda za penbritine i zubarsku plomu kad mi ju zubarica krkne. U ovoj privatnoj klinici, u hodniku im svira Mozart... pomisliš da si već umro, pa ka da si u Raju. Svi ljubazni i sve ide ka po loju. Di neće kad sve u kešu plaćaš.

U državnoj hospitaliji? Ako previše zanovijetaš, riskiraš klompu u glavu od već 20 godina nervozne glavne sestre jer joj plaća 6 200 a rata kredita 12 000 kuna. Doktor ti se obrati kad mu u ordinaciji staneš na nogu, inače te ne jebe 5 devet. Kad uđeš u ordinaciju, prvo gledaš u plafon da ti što ne padne na glavu jer sve je trulo. Inventar u ordinaciji datira iz 1968 pa tako još jedino tamo možete naći drvene ormare a dojam da si u školi, daje školska stolica na koju te doktor posjeo. Od uređaja, doktor raspolaže sa električnim rešoom na kom u jutro kuva sebi kavu a kasnije sa njim daje dijagnoze svim pacijentima. Ako te boli koljeno, on rešo prisloni na koljeno a neki kabel iz rešoa gurne u najnoviji kompujter „ZX Spectrum“ koji je pak spojem na RIZ-ov televizor iz 63-e, dijagonale 54 cm. Kad upali televizor, da bi očitao podatke koje daje rešo, prvo nema slike... onda sestra klompom opizderi tevejac u sljepoočnicu i onda se pojavi slika. Od silnih podataka sa tevejca doktor redovito iščita da te zapravo ne boli koljeno nego da si ti to umislio i u konačnici opet dobiješ penbritine. Ako moraš ići na CT glave, opet te i tamo čeka rešo. Tamo ti rešo prislone na glavu, uključe ga u struju i čekaju da se opečeš nanjeg. Kad se opečeš, vrisneš na sav glas a oni ti izdaju potvrdu da ti je sa glavom sve ok jer da glava reagira na vruće... a to je po našim zdravstvenim uvjetima dostatno da te proglase zdravim... naravno, dobiješ i šaku penbritina Nema majko... sve dijagnoze i lječenja rade sa rešoem. Pobrinula se država da su nam bolnice opremljene, u pičku materinu. To sve pršti sofisticiranom opremom. Nije mi jasno da uopće netko i ide studirat medicinu kad ga na kraju čeka rešo. Oni rijetki doktori koji završe u privatnim klinikama, možda mogu reći da su dobro prošli... ovi ostali, jadno da jadnije ne može biti. Serem? Svatko ko je bar jednom išao u bolnicu zna o čemu pišem. Dok su prije trudne žene jednostavno otišle u bolnicu i rodile, danas... danas 2 mjeseca prije poroda vuku veze da ne rode u bilo kojoj bolnici i kod bilo kojeg doktora. El nije tako? Neće da rodi tamo jer su tamo uvjeti nikakvi a oće da rodi tamo jer je čula da tamo nije porod na rešo neg baš onako kako treba. Rešoa se svi boje a rešo jedini aparat u našim bolnicama.

Evo sad je ministarstvo zdravstva reklo da više nema klasičnog naručivanja na preglede neg da će se svi pregledi obavljati internetom... a to sve skupa se zove „e-naručivanje“. Obnoviti kat bolnice? – nema šanse. Prekrečiti smo zidove? – nema šanse. Plasirati narodu da su informatizirani? – OBAVEZNO! Jake mi stvari što ću se naručiti „e-naručivanjem“. Isti mi kurac, naručio se ja starinski „na palentu“ ili internetom... opet ću čekati. Još ovako kad bi me zapisala u bilježnicu, mogao sam vidjeti koji sam. Sad kad krene ovo „e-naručivanje“. Neš više znati koji si. Dal si 85-ti... dal si 8-i... dal si 187-i... al će biti pizdarija. A bit će i:
- Alo?
- Da?
- Naručio sam se „e-naručivanjem“ pa da vidim jel sve u redu?
- U redu je u redu... samo „e-sašse načekati“!

Kako zapravo u bolnici biti prvi na pregledu? Vrlo jednostavno. Evo vam „Vodič za bit u bolnici prvi na pregledu“. Sastoji se od nekoliko točaka. Evo ga u cijelosti.
„Vodič za bit u bolnici prvi na pregledu“
1. Dan prije pregleda nazovite glavnu sestru i priprijetite joj nešto u stilu: „A gdje si ti bila 91-e pičkat materna!!!“
2. Obucite vojne čizme, donji dio trenirka, gore potkošulja.
3. Na lijevom ramenu tetovaža šahovnice a iznad nje tetovaža lava kako jede doktora. Na drugom ramenu tetovaža minobacača i 2 kalašnjikova. Ispod toga tetovaža đakovačke katedrale a ispod katedrale konj u laganom trku koji ima sedlo na kom je opet šahovnica.
4. Remen na hlačama onaj JNA... sa nožem na boku. Drška od noža napravljena iz jelenjih rogova. Jedna bomba okačena od naprijed. Pištolj za pasom.
5. U bolničku čekaonu upadate tako da nogom otvarate vrata.
6. Pri ulasku ošamarite prvu osobu do sebe i pljunete na pod.
7. Popravljate bodljikavu žicu koju nosite oko vrata.
8. Vadite cigarete. Stavljate cigaretu u usta i šibicom prolazite po okvirima naočala bake penzionerke koja sjedi odmah do vas te palite cigaretu.
9. Na mobitel koji vam zvoni, javljate se sa: „U bojlnici sam sad, jebaćuti mater kad završim pregled!“... poklapate slušalicu.
10. Ponovo pljunete na pod
11. Prdnete glasno
12. Hodate kroz hodnik dok vam sa mobitela svira Marko Perković Thomson sa novim hitom: „Dobih 500 iljada eura“
13. Bacate ključeve na pod simulirajući da su vam ispali na pod. Saginjete se po iste. Dok se saginjete, iz trenirke vam se izvlači potkošulja te se vidi tetovaža pri dnu leđa – njemački vojnik u Staljingradu.
14. Podižete se, protežete se rukama a da pri tome jednom rukom probijate staklo na prozoru.
15. Krvavu ruku ližete jezikom te glasno upitate „TKO JE ZADNJI?“
16. Kako vam nitko nije odgovorio, govorite na glas „OK, ONDA SAM JA PRVI!“
17. Ulazite kod doktora
18. Ne pozdravljate doktora. Odlažete pištolj na stol.
19. Obavljate pregled

Post "VODIC - KAKO U BOLNICAMA BITI PRVI NA PREGLEDU":
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

<	kolovoz, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31