Zaspa sam sinoć u 1 u jutro dok nisam ispratio i zadnju epizodu CSI Miami i Horešija u njoj. Kakav je car taj Horešijo. On hapsi a meni gušt ka da ja hapsim. Nema kod njega nikakvih probelma... aaaaa ne, Horešijo sve riješava redom, kako koji problem naiđe. On nađe ubojicu prije neg je ovaj ikog ubio. Ne psuje, ne divlja, nije nagal, staložen... miran... baš fin čojk. Onaj ko nije gledao bar jednu epizodu Horešija, nek se odma baci u septičku. Svaki put kad počne prva epizoda, ja veseo ka tranzistor kad unjeg krkneš baterije, jer znam da poslije te, idu još 2 epizode što znači u komadu 3. Dok to gledam, zaboravim na sve probleme, a i ako imam problema, to sve riješi Horešijo. Ljudina je, jebla me općina ako ga neću istetovirat na rame. Čak i ovi njegovi pomoćnici u seriji, kako koji ne zna riješiti problem, odma zovu Horešija.
Eto baš sinoć, onom malom crnom, nešto zapelo, pa nebi mali to riješio da ga jebeš. Ja izvaljen ka tuljan, ožednio nešto, pa si u ponoć natočio čašu pive, pijuckam onu pivu... taman cigaru zapalio... i onako naglas velim:
- Zovi Horešija, ćaća te jeba tako zagorenog, crnog!!!
Majke ti Božje, ka da me je čuo! Okrenu se on prema meni, a ja skoro osta prepariran sa onom čašom u ruci. Veli taj crnac:
- Zvat ću Horešija!!!
Skočio sam u zrak ka Blanka Vlašić u najboljim danima. Reko, to majstore, saš vidt kad ovaj dođe. Nije prošlo 3 sekunde, eto Horešija. Dođe Horešijo kod ovog crnca, ne govori ništa, samo kimne glavom u stilu:
- Koja pička materna?
E tu crnac poče mucat, a gdje neće kad ništa ne zna, pa traži da mu Horešijo pomogne... a Horešijo, on jedva čeka da nekom zapne, jer gdje neš jedva čekat kad sve znaš. Ljudi moji, on je tom crncu sve reka... i čija je krv na košulji, i kud je odvučen leš tog muškarca, i kolko je nož dugačak, i kolki kredit ima baba od pokojnog, i broj cipele od šogora mu... ama sve. Ja onu pivu u zrak, reko:
- Horešijo, alal ti vera! Živio!
I Horešijo ka da me je čuo. Stao je onako bočno, izvadio one svoje cvikere, namigno mi, stavio one svoje cvikere i otišao. Da sam ima pištolj kraj sebe, puca bi sa balkona od sreće.
Ja sam valjda jedini na zemaljskoj kugli koji nazdravlja Horešiju. Gdje i neću kad je ljudina ipo. Tolika da ga čak vidim na mjestu rvackog premijera. Ovi naši premijeri, to bolje igubit neg naći. Uzmeš recmo Sanadera, taj što je dirnuo, odma je sjebao. Onda došla Jaca, o njoj sam i previše pisao tako da sad neću... a poslije Jace došao Zoran Milanović zvani Neodlučni. Evo ovaj naš zadnji premijer – Zoks. A majko, dok on nešto odluči, 24 godišnja doba prođu. Njemu treba mandat od 4 godine samo da bi odlučio koje čarape u jutro da obuče a kamol što od države napravit... a i ako što jadan odluči, Čačić, zvani Šumaher, mu sve pojebe. Uglavnom, kod nas se ne zna ko koga jebe. Luda kuća. E, zato ja tu ka jedino riješenje za izlaz iz ove hrpe govana koja je izasrana po cijeloj državi, vidim HOREŠIJA kao premijera. Aj reci da nam ne bi bilo dobro? Već vidim sjednicu Vlade – Horešijo ulazi u prostoriju i stoji... on nikada jebeno ne sjedi (ko mi nađe epizodu u kojoj sjedi, plaćam pivu). Sjednice Vlade bi se odvijale stojeć. Horešijo bi prišao do svog mjesta a Čačić ka Čačić, fetiš mu šaptanje na uho (pogledajte sjednice Vlade, non stop šapće Milanoviću neki kurac... ka da je Milanović konj a on Robert Redford, ili ti šaptač konjima), pa bi Čačo htio Horešiju nešto šapnut, a Horešijo bi se izmakao i rekao Čačiću:
- Šapći po Mađarskoj, a ne meni!
Čačo bi ušutio u roku odmah. Ako bi se onako bahat i nešto usprotivio Horešiju, ovaj bi mu odbrusio uz stavljanje sunčanik cviki na glavu:
- Lisica je lijepa životinja... pazi da ti lisice ne budu na rukama!
Čačo bi se povukao i nastavio igrati na svom kompjuteru „Need for speed“.
Sjednica Vlade bi trajala nešto manje od 15 minuta, koliko bi trebalo timu od Horešija da pohapsi ove naše ministre i njihove pomoćnike. Prvog bi uhapsio ovog ministra što je neki dan raspisao NATJEČAJ za radno mjesto „direktor u zračnoj luci Pleso“. Natječaj se još nije ni oladio jer traje još 3 dana, a ovaj već objavio ko će zasjest u fotelju. Toga kod Horešija nema. On sve radi kako pravo i pravda nalaže. Sinoć je skoro brata rođenog uhapsio da nebi ove naše mlatimudane. Dakle... cijela naša Vlada bi bila uhapšena. Pitanje Sanadera bi riješio odmah. Kako? – jednostavno... rekao bi:
- Stavite ga da upravlja kanaderom i gasi požare po Dalmaciji!
- Ali Horešijo, Sanader ne zna da upravlja kanaderom! Ako ga on bude vozio, kanader će se sruštiti!!!
- Šteta kanadera. (stavlja cvikere dok izgovara)
Hrvatska nikad ne bi bila članica EU, jer Horešijo to ne bi dao...
- Horešijo, nećemo ući u EU ako tako nastavimo!
- Ako nastavimo, imamo bar sebe! (opet stavlja cvike dok izgovara)
Horešijo ne bi spašavao banke kreditima MMF-a...
- Ali Horešijo, ako ne dignemo 20 milijardi eura i ne pomognemo bankama, gotovi smo!
- Bolje gotov nego mrtav! (stavlja cvike dok izgovara)
Horešijo ne bi dizao porez...
- Horešijo, porez smo digli sa 22 na 25... sad treba udarit 5 % na mlijeko i kruh!
- Treba tebi jebat majku! (stavlja cvikere dok izgovara... a i to bi bilo prvi put u povijesti da je nešto opsovao... ipak je u Rvackoj pa se brzo uči na naš sistem govora)
Uglavnom... ja ne znam... ne vidim drugog riješenja osim da nam premijer bude Horešijo. Ja bi osobno pristupio njegovoj stranci „CSI Hrvatska“... i lijepio plakate sa sloganom – „HOREŠIJO – SVE RIJEŠIO!“