Vele stari ljudi:“O ućeraj ga vraže materi svojoj!“. Eno oni Ameri imaju onaj nevidljivi bombarder…veli uzleti, leti…a nit ga vidiš nit ga čuješ…a on je tu…leti a nema ga. Nema što – tehnologija ipo. Onda su se redom svi zarazili sa tom „nevidljivom tehnologijom“ pa su redom svi počeli proizvodit ta nevidljiva govna zvana avioni…pa sad Rusi imaju nevidljive avione…Francuzi isto…Englezi…a eto pred neki dan Kinezi. Kad ga gledaš po veličini…el…taj nevidljivi avion…nije on tako mali. Mi smo članica NATO-a al eto mi nemamo tih nevidljivih aviona. Mi imamo ergelu polovnih MIG-ova koji ako i poleti, pada bez da pucaš na njega…eto pred pola godine dva su pala pa okrivili babu da ih je skinula motikom…neznam. No da mi nebi zaostajali za tom nevidljivom tehnologijom, pobrinulo se naše nadasve pošteno političko državno vodstvo koje je preko HAC-a (hrvacke avtoceste) napravilo, ne nevidljivi avion…amaaaaa ovi naši napraviše nevidljivi nadvožnjak ili ti prijelaz za životinje. Jebi ga sad, nemojte me pitat kako izgleda kad ne znam kako izgleda jer je…jebamupasmater – nevidljiv…a kad je nešto nevidljivo, onda ga nemoš vid´t da se naglavu nasadiš. Vele – nadvožnjak plaćen 19 miliona kuna, a nema ga. Kako ga nema krušnu mu mrvu jebem? – pa nije na kotačima??? Valjda ga međedi, vjeverice i puhovi guraju pa gdje im se svidi, oni ga montiraju…pređu preko ceste…i onda ga opet nastave gurati dok im opet ne puhne u glavu da pređu cestu!?!?!? Ako to i je tako da ga međedi i ostale šumske životinje guraju…onda ove postojeće nismo trebali ni graditi. Ne znam. Znam da je plaćen 19 miliona kuna, a nema ga. Kud sad te jadne životinje prelaze? – ko to zna. Pare su popaljene, prijelaza nema. Medo koji je imao kakvu ljubavnicu s onu strau ceste je jadan osuđen na seks sa vlastitom ženom jer ne može preći cestu…hm…strašno. Da su bar kakvu sajlu razvukli sa jednog kraja na drugi…pa kad ideš na more i prolaziš kraj famoznog Šestanovca, baciš pogled malo u nebo, a iznad tebe hoda medvjed po sajli a u šapama drži bor od 10 metara i s njim balansira i drži ravnotežu. Prelazi jadan na drugu stranu. A e! I onda to još ponudimo ka turističku atrakciju. Možete zamisliti situaciju u kojoj obitelj iz Njemačke sa otvorenim ustima i nijemim izrazom lica promatra dok se naši medvjedi po sajli prebacuju sa jednog kraja na drugi a ushićena grupa od 70 puhova i 40tak vjeverica čeka na svoj red.
„Was ist das?“ pitao bi Švabo
„Das ist HDZ aufgelaufen sajlen cu međed und file drugih životinja gepređen auf druga strana!“
„Und das kosten?“
„Kolko košta? Ma das kosten jako malo. Ajne sajlen, draj čelična klinen…nešto etvas čavala…paaaa 19 milionen kuna….el…skoro draj milionen ojro!“
„Das is unmoglich!“
„Nemoguće??? Amaaa du bist in Kroejša…ođe moglih ama baš sve…pa wir haben kenjara fur half milionen ojra!“
„Toilet fur half milionen ojra??????“
„Jaaaaa-jaaaaaaa majne Švaben. Al zato du seren ko šeik!“
Dok bi naš domaći čovik objašnjavao švabi kako kod nas sve funkcionira…taman bi u taj tren sa jednog kraja sajle prema drugom kraju krenuo medvjed a na leđima bi nosio jelena…živog jelena…jer naravno, jelen ne može sam preći preko sajle….em ima 4 noge a i papci mu se skližu po sajli. Švabi bi pala vilica na pod kad bi to vidio.
„WAAAAAAAAAAAAAAS??????!!!!!!!!!“ – to bi bila švabina reakcija na viđeno
„Aaaaaaaaaa das….das naš međed genosen auf sebi našeg jelena…aaaaa međed is zer gut životnja…!“
„Aber das ist unmoglich!!!“
„Ama kako nije moguće. Pa međed gedobije gedržavni gepoticaj cu svaki geprenos jelena auf drugu stranu!“
Strah me sutra i gledati dnevnik. Što je sljedeće? Vožnja autoputem u suprotnom smjeru po nepostojećoj dionici?
Dođem jučer doma...i na tevejcu vidim reportažu sa nove-tv o...zamislite...postojećem WC-u na autocesti (negdje kod Splita) čija je gradnja iznosila 3 MILIONA KUNA. Wc od 3 miliona kuna!?!?!?! Sad bi čovjek pomislio - "Pa ok...mora da je WC velik!"...aha...a WC valjda ne može biti manji...uostalom - eeeeeeeeeeeeeeeej 3 MILIONA KUNA! Dno dna...koliko ta bagra može još krasti pa to više nije ni nevjerovatno....nego pretragično. E da...a interesantno je...kako nitko ništa ne zna. E pa ja znam tko zna...sad se pitate tko?...Evo ga dolje pa klikaj i gledaj...
Sjećam se te…1989-e kad je pao „Berlinski zid“. Dugo godina sam mislio da ga je Keso napravio jer mi je moj ćaća to tako objasnio.
- „Ćaća što je to Berlinski zid?“
- „To ti je zid kojeg je Keso zidao…aj sad uzmi ove pare i odi mi kupi 3 kutije „Opatije“ kod Kese u trgovinu pa će ti on objasniti!“
Tog dana su horde istočnih Berlinera (valjda se tako kaže) i Berlinerki navalile sa toljagama…macama…maljevima…i udri po zidu. Sjećam se jednog jadnika što je sa onom zidarskom ma-com dera po zidu bez da mu je „zuba“ odbio. Vjerovatno su im Rusi dan prije popalili sve štemalice i pikamere na kompresor. Taj čovjek je stajao na vrhu tog zida i lupa po njemu a učinak je bio jednak prosvjedu hrvatskog sindikata pred palačom engleske kraljice Elizabeth…i onog njenog škrbavog sina Čarlsa kojem su, otkako Dijana ode, fetiš ružne žene sa ružnim imenom – Kamila!? – ajd u pičku maternu i ime…ne mogu zamisliti da neko da djetetu ime Kamila!?!?. No dobro. Kad su srušili taj Berlinski zid….te iste horde istočnih Bubašvaba su navalile u zapadni dio grada. U šoping sigurno nisu navalili jerbo para nisu imali ali su navalili vidjeti svoju rodbinu i prijatelje koje eto nisu vidjeli mizernih 40tak godina. Prestrašno.
Kad neko kaže „Zid“…u hrvatskoj je prva asocijacija – bespravna gradnja, dok je u normalnim civilizirano nemafijaškim državama prva asocijacija – nema pregovora…razdvojenost…bespomoćnost…kraj…the end. Pa znate ono kad bračni par razgovara pa jedan od supružnika kaže – „Mislim da smo došli do zida!“ – znači što? – znači razvod. Ili ono…“U pregovorima smo došli do zida!“ – znači nema više pregovora. Dok je „most“ simbol povezivanja…eto „zid“ je simbol razdvajanja….uvijek bio i ostao. I onda ja danas kliknem na jedan portal i pročitam da Grci planiraju graditi ZID dug 206 km duž granice sa Turskom. Lijepo….bogami lijepo. Kažu da ga grade zbog prevelikog broja imigranata iz Turske i drugih zemalja. Pa da…i onda se kao jedino logično riješenje podrazumjeva ZID. O majku vam jebem glupu (oprostite na malom ispadu). Amerikanci imaju svoj ZID uz granicu sa Meksikom…no…kad god gledam američke filmove…u tim filmovima svi iz Amerike bježe u Meksiko pa mi se nameće zaključak da je to ZID koji neda amerima u meksiko a ne obratno…al ajd…Ameri su ionako Ameri i njih malo tko može shvatiti. Izraelci su odavno napravili zid u pojasu Gaze čija je prosječna visina jednaka visini 3 Blanke Vlašić…ili ti 12 metara. Eeeeeeeeeeeej…zid od 12 metara!?!?!? Da Slovenija napravi takav zid oko sebe, vječno bi u ladovini bila. Ajd budi pametan…zid od 12 metara!?!?!? Dakle kao što vidite…stvari se riješavaju na jedan vrlo civilizirani način. Rekao bi Rambo Amadeus – „Beton beton samo beton…“ i to je doslovce tako. Čak vjerujem da za vrijeme pregovora dviju delegacija „zaraćenih“ zemalja, ispred zgrade u kojoj se odvijaju pregovori, čeka ekipa sa mješalicom i lopatama u ruci….pa kad pregovori ne uspiju….onda jedan od pregovarača otvori prozor i kaže:
- „Aloooouuuu momčine….pali mješalicu….pregovori propali!“
Pa onda ekipa od 20 Bosanaca i 10 Ličana, lopata pjesak u mješalicu, rade beton i istresu ga u tačke…a onda skuže da nečeg fali pa kucaju pregovaraču nazad na prozor
Bosanac (kuca na prozor):“Gospodine pregovarač…mi beton zamješali…al jebi ga nema oplate…nisamo ništa zašalovali!“
Pregovarač:“Pa kako nema oplate?!“
Bosanac:“Pa jebi ga…mi mislili da ćete se vi dogovoriti…pa nas Ličani nagovorili da oplatu prodamo!“
Pregovarač:“I?“
Bosanac:“Što i?...Mi prodali oplatu!“
Bezgranična je ljudska glupost. U prirodi životinje isto grade…al ni jedna ne gradi zidove. Ako je gradnja zida jedini način da se neke stvari riješe…ja ga jebem...osim možda u situaciji sa ove slike?...a? :)
Prije nekoliko mjeseci dođem ja kod svog prijatelja stat´čara…jel…gore kod njega u firmu. Sjedi on za onom svojom stolinom a ispred njega ekran dijagonale veće od bubrežnog kamenca u slona. Štanca on nešto po njemu…reko „Prijatelju…ti u njega ubaciš podatke..a on sve sam računa?“…kaže on:“Tako nekako!“. Isto tako…dođeš u ovlašteni servis popravljat auto…a mehan´čar vuče neke kablove pa ih krkne negdje u unutrašnjost avta, pa se onda udalji i bleji u ekran…veli – „to je avto dijagnost´ka!“. Unti Boga? Avto ka srčani bolesnik u KBC-u, sav prikopčan na kablove…pomisli čovjek da će u određenom trenutku avtomehan´čar skočit na haubu pa sa onim defilibratorom opalit 2-3 elektrošoka po haubi. Onda el dođeš u kakav trgovački centar onda ona na kasi sa onom pištoljčinom što ga zovu „bar kod čitač“…roka po svakom proizvodu…čak nekad pomislim kad mi kruh kroz to sranje provuče, da ga dodatno ispeče. Onda dođeš kod onog što ti na rendgenu snima želudac pa te pritefteri na onu ledenu ploču i da ti po litre gipsa da ga eksaš točno kad ti on reče jer unda on pali onu mašinu zvanu rendgen, koja te toliko ozrači, da sljedećih 6 mjeseci ne smiješ ići kraj vojnog poligona na Slunju jer HV-u na radaru pišti da mimo njih prolazi radioktivni NLO. Onda ti sad po novom dođe geodeta sa nekom letvom koja na vrhu ima neki uređaj i samo ide po parceli ka sumanut…bez da više pijan škilja na onaj teodolit…aaaaaa…nema više teodolita…sad je ta letva sotim govnom na vrhu. Onda uzmeš one vel´ke brodove što piču po moru…tim brodovima više niko ne upravlja…komotno moš bit pjan ko letva za komandnim mostom i imat vokmen na ušima te slušat Seku Aleksić i njene poznate stihove „U sobi punoj dima…na stolu šaka penbritina!“…brod sam ide….vele – vodi ga Džipies. Ko je taj Džipies ćaća ga jeba? Neki Rvat? U zadnje vrijeme ga svi spominju. Veli:“Imam avto sa Džipiesom!?“ – „El to suvozač?!“ – „Nije…“ veli „…to te navigira kud god ti oš da ideš!“. Kad je taj Džipies tolko dobar, što nije dobio Nobelovu nagradu?...da ga jebem. Odeš kod stolara da ti nešto napravi…on onu gredu gurne u mašinu a na drugu stranu izlazi gotova kutna garnitura. Uđeš negdje u kakvu kotlovnicu od kakve ustanove…kotlovničara nikad nema…uvijek pije u prvoj birtiji…pogledaš kotlovnicu, sve lampice svjetle…sama radi. Odeš avto parkirat u garažu…rampa se sama digne…kad izlaziš, nekoj mašini turiš pare, onda izdrglja svoje, vrati ti pare i karticu i na izlasku se rampa još jednom sama digne.
Dakle…cijeli je spektar zanimanja koja koriste kablove…kompujtore…sofisticirane uređaje…i slične stvari. Samim tim nameće mi se odgovor na pitanje iz naslova ovog posta – ČEMU ŠKOLA?...čemu ta škola?…čemu fakulteti i slično?...čemu integrali...dvostruku...trostruki...čemu tako teško školovanje...odgovor je vrlo vrlo vrlo jednostavan – mi svi idemo u školu samo iz jednog jedinog razloga – da svoje ZNANJE i VJEŠTINE stečene tijekom školovanja možemo primijeniti samo u jednom jedinom slučaju…hmmmmmmmmmmmm…kako interesantno…jelda…a koji je to slučaj?...Ajd probajte sami pogoditi a ako ste baš nestrpljivi ili vam ne pada ništa na pamet…odgovor je dolje.
Dakle…ČEMU ŠKOLA? - u školu idemo kako bismo svoje znanje mogli primijeniti u slučaju…(KLIKKNI)
Sad bar znate što reći vlastitom djetetu kad vas to upita - zašto mora ići u školu :)
< | siječanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Obrana i zaštita od gluposti
Veljača 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)