OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

petak, 27.07.2012.

HRVATSKI FILMOVI

Sjećam se te, ja mislim 1996-e... ja u svojoj studentskoj gajbi od 14 kvadrata i nas 4-orica krmimo a prostor tolko mali da kad se probudiš, ne znaš kojo (čuj ovo „KOJO“!?) su čije noge pa se iglom bodeš dok ne nađeš svoje. Jutro bilo... neko luparda po vratima. Jedva se dignem i odgegam sa tuđim nogama do vrata, otvorim, kad ono ludi Ante dalmoš kojeg smo zvali Sakoman (Ante nije volio onog dr. Sakomana pa je reka za njega jednom - "Jeba ti dotura koji cili život priča o drogan a ni jednon se nije puka!"), stoji u gaćama:

- Prčin ti Isza... kume imamo ga!!!
- Koga majmune?
- Film ebate irud!!!! (i maše sa videokazetom u ruci)
- Neeeemoj me jebat!!! – vrisnem i zgrabim kazetu... a na njoj velikim slovima piše „LEPA SELA LEPO GORE“

Naš Ante zvani Sakoman je bio heroj čitavog našeg kata. Film mu je poslao njegov rođo iz Dalmacije koji je pak film nabavio valjda direkt od vanzemaljaca jer to je bilo teško nabavit i to za popizdit. Prije bi nabavio flaširanu mokraću, koga? – engleske kraljice naravno, neg taj film. Nismo ga puno puta pogledali, jedno 20tak. Komadi iz filma su se citirali po cijele dane... a neke znam i dan danas – „Da smo mi svi ove kuće pošteno napravili, neb mi to tako lako jedni drugima palili“... naravno, aludirajući na opće mažnjavanje u onoj bivšoj Jugi. Film dobar da je u ono vrijeme bio HIT samo takav... samo godinu dana nakon kraja rata. I sad kad gledaš, svi ti srpski filmovi imaju istu bazu... sve opušteno... bez dlake na jeziku... baš onako kako treba biti. Ne boje se i ne srame se ničega... zato to i ispadne tako dobro. Srpski film sam uzeo samo za primjer. Inače obožavam češke filmove za koje kažu da su najbolji samo iz jednog razloga a taj je da je Češka najateističnija zemlja u Europi i samim tim nemaju „strah“ od Boga pa su im filmovi otkačeni i opušteni... jednostavno nisu opterećeni ničim. Možemo i o bosanskim filmovima, al njih živim svakodnevno sa svojim bauštelcima kojih je 180 % iz BeiHa.

A mi? A naš hrvatski film? Nema majko, ako isusovo raspelo nije u prvom kadru, onda to nije film. Gluma je na nivou glume mog Mrkog, kad ujebe na poslu, pa mi se pravda da je razlog ujeba u svemirskim silama, mraku koji se iznenada pojavio u podne izazvan lanjskom pomrčinom Sunca... pa sve do toga da ga uklještilo u kičmi a u jutro je skako na zvukove narodnjaka sa mobitela. Eto... takav je nivo glume. Kad u hrvatskom filmu mladić u birtiji naručuje piće onda se konobaru obraća sa:

- Oprostite, ja bih vas molio jednu nadasve punu čašu vode koja je prošla kroz cijev gradskog vodovoda čiji je promijer veći od trideset centimetara!

Konobar redovito uzvrati sa:

- Izvolite uglađeni gospodine sa puno finih manira, ovo je vaša čaša vode napunjena iz cijevi gradskog vodovoda kakvu ste nam opisali.

Opsovat nešto u našem hrvatskom filmu? O kako da ne. Ima psovki od kojih dah zastaje... kao npr:
- Uh, dovraga!!! – (izgovoreno vrljo ljutito, nema što)
- Boga ti tvoga! – (uf... jako jaaaaaako)
- Krepaj crkotino! – (zijeeeeev)
- Bog će te kazniti, PROKLETNIČE!!! – (jebem onog ko izmisli tu riječ „prokletnik“)
- Majku ti tvoju! – (nema ključnog glagola, opet ziiiijev)

Uglavnom, jače psovke ima kardinal Bozanić. Mi se uvijek susprežemo... nedaj Bog što opalit... jer eto... mi smo veći katolici od Pape, kako u svemu, tako i u hrvatskoj kinematografiji.

Humora u hrvatskim filmovima ima koliko i bijele kože u Baraca Obame i njegove žene Mišel  Neplatini. Uf što se ismijem kad gledam naš film... za popizdit. Najsmješnija je odjavna špica, onda znaš kakav je film. Glumačku akademiju u Zagrebu treba staviti na kotače i odgurat je u Bosnu kao poklon... oni bi znali što sa njom.  Kad sam vidio na tevejcu „Ponos Ratkajevih“, onu seriju... došlo mi da sa zida skinem sliku Vladimira Šeksa i zapizderim je u tevejac. Pa što je ono? Veli – to je serija. To i ja kužim da je to serija, al koga to zanima u ova sjebana vremena kad je narod željan smjeha? Pa što nema nitko u ovoj našoj državi da zvekne šakom u stol pa kaže:

- Ajmo pička mu materina snimit napokon jedan hrvatski film u kom je prikazano sve onako kako je u stvarnom životu!!!

Jer ja kad gledam stvarni život, uvijek neke situacije u kojima se bar 10tak puta na dan nasmiješ... al ono žešće. Jel problem to ekranizirati? Očito da je. Uvijek neko susprezanje od stvarnog stanja. Pa treba patentirati izraz, koji bi koristili kad netko pokušava biti smiješan a ne uspjeva mu... onda bi mu trebalo reći:

- A jesi smješan u pm... ka hrvatski film!
Pa el nije tako?

Se sjećate filma „Kako je počeo rat na mom otoku“?... eto... jadna nam kinematografija kad nam je to jedini film na koji smo se smijali... te 1996-e. Matanić radi dobre filmove... al ljudi, sve to skupa je go kurac. Naš film bi gledao jedino da me u MUP-u zavežu za stolac sa glavom u kalupu uperenom u tevejac i naravno šibicama na kapcima... i da... PRIZNAO BI IM SVE!!!
Zadnji dobar film je „Karaula“ u kom je scenarist Tomić... ali film je napravljen u suradnji 3 države... Srbije, BeiHa i Hrvatske. Svi u taj film pošalju poznate glumce a mi onog što sam ga samo u tom filmu vidio i nigdje više... bit će oteli ga vanzemaljci... il je kasnije ka i svi hrvatski glumci, otišao u tv voditelje.

Hrvatski film je dobar?... aha... ka i američka baklava.

Post HRVATSKI FILMOVI:
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

utorak, 17.07.2012.

GOTOVA JE!

Nakon 3 i pol godine pisanja na blogu, napokon je ugledala svjetlo dana... hvala vama, vjernoj publici, kojoj je ova knjiga i namjenjena... hvala i blog.hr-u što postoji i samim tim mi daje mogućnost za pisanje... a i hvala Bogu da sam ju više završio jer kako je krenulo, mislio sam, neću nikad.
Tko ju još nije rezervirao, sa strane mu je mail pa nek se javi... ima još par komada. Moram sad ići, Čačić me zove da mu donesem ciglu... valjda mu treba za papučicu gasa :) ;)









;)

subota, 14.07.2012.

Reklame za mršavljenje

Sjedim neki dan, mažem paštetos na kruhos i žderem neki paradajzos... baš fino bilo. Sjedim tako i gledam tevejac. Odjednom na tevejcu reklame za mršavljenje... i to dvije. U prvoj reklami, za stolom sjedi neki curičak i čitucka neke novine. Prvo sam mislio da je to reklama za novine, al kurac, pruži curičak ruku na neki celofan i iz tog celofana izvuče neku kocku i strpa je u usta. Kako je ona to strpala u usta, tako joj se navuče osmjeh na licu ka da su joj legle 3 zaostale plaće + plaćeni svi prekovremeni. U taj tren mi ništa nije bilo jasno, kakve veze ima ta kocka koju je ona pojela, sa mršavljenjem? Nema majko, u nastavku reklame išlo je i objašnjenje što je taj curičak požderao. Veli ovaj sa reklame da je ta kocka za mršavljenje. Meni je bilo otkriće kad sam kod matere u Lici po prvi put vidio kocke za potpalu, pa je sa tim kockama za potpalu izumrla era savijanja novina, guranja istih u šparet, pa trpaj treske, pa pali, pa te jebe propuh jer peć vuče ka sumanuta, pa ti se novine ugase, pa pičkaraš i tražiš druge novine, pa nema novina, pa nađem novine, pa ih trgam, gužvam, palim... pa dođe ćaća pa pita da gdje su današnje novine koje baš sad ostavio na stolici, pa mu kažem da sam ih upravo zapalio, pa onda on pičkara da mi jeba pas mater ludu... al, sad su kocke za potpalu izum stoljeća. Krkneš u šparet 2 najveća komada drva koja polude od sreće kad vide kako u ruci držiš kocke za potpalu. Pališ šparet ka gospodin čovjek. A ove kocke? – Kocke za mršavljenje? Veli ovaj sa reklame da kad poždereš tu kocku, da onda trebaš popit koju litru vode jer da ta kocka u dodiru sa vodom povećava volumen, što u konačnici izgleda kao da vam je želudac pun... a kad je želudac pun, nema da ćeš ići jesti... jer jebi ga, ti si sit. Onda je išlo slikovno objašnjenje sa shemom želudca i kocke unjem. Kocka legla u dno želudca, zavalila se ka cigla na gasu Čačićevog auta. Istu tu kocku na toj shemi, zalijeva voda koju je netko popio... i onda vidiš ka... ta kocka povećava volumen i... nema majko, pun želudac. Čega je želudac pun, pitaj majku božju, al na toj shemi on je pun do vrha. Kad sam to sve vidio, reko... jeba ti ovu moju paštetu i paradajz. Il još bolje, jeba ti svo kuhanje svijeta. Čemu se više jebat sa zaprškom i kuhanjem graha kad moš lijepo servirat za ručak baš tu kocku. Već vidim scene u kojima muž dolazi sa posla a žena ga čeka sa „ručkom“

- Maco što imamo danas za ručak?
- Kocku vole!
- Kakvu kocku maco?
- Etot je u tanjuru jebla te ona.
- Što da radim sa njom?
- Isto što i sa šniclom što si je jučer imao u tanjuru.
- Da pojedem?
- Jok, probaj je pomaknut pogledom pa ako uspiješ otvaramo cirkus. Normalno da pojedeš!
- Evo jesam... i što sad?
- Sad zini i da ti iz mini voša nakrkam jedno 20 litara vode.
- Što onda kad saspeš vode?
- Po mojim proračunima... ne bi trebao jesti 2 mjeseca.

Ono što me još više fasciniralo je, da u tim reklamama sve neki mršavi ljudi. Eto ta cura što je jela tu kocku, sa stolom ako ima 45 kila. Neš majko vidjet nekog od 194 kile kako ga 3-ojica kotrljaju cestom, jer se ovaj ne može kretati, pa ga onda kače pod pazuhe i dižu kranskom dizalicom da bi ga uspravili... pa da onda takav jede tu kocku.

Ova druga reklama za mršavljenje je pak priča za sebe. U toj reklami žena dolazi mužu i kao nešto ga pita, a ovaj kao primjećuje da je ona odjednom mršava pa joj kaže:

- Što je bilo? Nekako si mi mršava?

Razum nalaže da bi ona sad trebala reći nešto tipa:

- Da dragi. Trčim svakodnevno, jedem samo povrće i još nekakvu super tabletu za mršavljenje!

Ali ne... ona njemu odgovara... pazi sad ovo:

- A NE... NISAM MRŠAVA... TO JA NOSIM „SUPERSTEZNIK 2000 DE LUX VERŽN“

Skoro me šlagiralo. Da „A ne, nisam mršava!“!? Što je reko ovo? Nisam ni dovršio misao a ova sa reklame, da bi muža uvjerila da stvarno nije mršava, otpusti onaj remen sa „Supersteznika 2000 de lux veržn“, puče onaj remen, odleti u stranu, pogodi kamermana u glavu, njoj ispade trbušina, razli se po podu, muž još deblji od nje zavaljen u fotelji gleda sve to i kaže:

- Ahaaaaaaaaaaa! – ka u stilu, već se zabrinuo da ova nije stvarno smršavila.

Ajd bar u toj reklami ne glume nikakvi manekeni, nego ajmo reći puniji ljudi koji od sebe rade budale natezajući taj supersteznik na sebe i tako sve dok im ne stane cirkulacija, pa se slože na pod negdje u hodniku. Stavljat neke steznike na sebe!? Žderat kocke!? Pa id u pičku materinu i sve. U toj istoj reklami, neka baba navukla taj steznik pa ka demonstrira da joj isti uopće ne smeta u svakodnevnim životnim situacijama... pa je tako demonstrirala saginjanje, ka bere nešto sa poda, a oči izvrnula ka morski pas pred napad. Steglo babu, reko jebo te život ako steznik pukne, bit će babe po čitavom stanu... ima Horešio iz CSI Miamia da ju bere. Sagnu se baba, pobra to sa poda, u licu sva crvena ka lokalni kroner. Vidim ja lovi baba zraka, reko umrijet će u sred reklame... al primi se nekako rukom za štok od vrata, ispravi se jedva ka da ju je Kličko nokautirao pa joj trebalo da se digne... pa kaže:

- Jel vidite da sve mogu!!!



Ko zna, jadnica je vjerojatno umrla nakon snimanja reklame.
Debilnije od ovakvih reklama nisu ni reklame za deterdžent gdje ona ženska u kazalište nosi kantu od 10 litara „Pervola“ pa mlatara sa njom po zraku. Ja stvarno ne znam ko normalan koristi takvo nešto. Požderat nekakvu kocku pa je zalit za 250 litara vode!?!?! Gumirat se nekim steznicima koji kad pukne, ubija sve u krugu od 20 metara!?!?

Post REKLAME ZA MRSAVLJENJE:
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

petak, 13.07.2012.

Dragi moji političari

(Ovaj tekst sam objavio 28.05.2012. na fejzbuku... bio je jako popularan. To jutro, sam mislio da će biti jedan obični radni dan... ali... na kraju dana sam čuo takvih priča od ljudi sa kojima se susrećem... a onda sam došao u svoju podstanarsku gajbu, kupio u trgovini 2 pive, otvorio jednu, i na prvom gutljaju pive počeo pisati. Sve ostalo je išlo kao podmazano lojem. Slažete li se vi sa ovim tekstom?... ne znam... bilo kako bilo, toga dana, ja sam se osjećao upravo ovako kako čitate.)

"Dragi moj političari!

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremište, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.
Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljeprivredne, turističke zemlje...moje domovine Hrvatske...u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – "Go kurac".
Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu..."nogometno igralište"... na kom "utakmica" nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? - čestitam vam!
Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana...jer eto...oni to mogu a mi ne.
Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište "3. Maj" sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste!
Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama...čestitam vam od srca.
Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu...a danas?...danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad pljenom, i to direktno za vašu korist...za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.
Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim "malim" ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.
Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju...ne jednu...ne dvije tvornice...vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju...sve sve sve...i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena...kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama al baš ono, što bi reko Edo Majka – pravo pravo!
Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna...2 tjedna mora...2 tjedna u kojima su padali romantični poljubci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora...a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama.
Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj...visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori:
- Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu!
Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.
Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki...inače zidar...nazove pa kaže:
- Krule prijatelju...kud sve ovo ide u pičku materinu...suze mi na oči od muke idu!
Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se...tu sam ja da se ponosim vama.
Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe...svoje rođake...rođakeve rođake...i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno...mislim...ne rat...nego to sve papirnato sprovesti i napraviti...ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.
Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i činove...oh...pobogu...pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991...1992...sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira...pukovnika... jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.
Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.
Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi. Čestitam...i naravno...ponosim
se vama.
Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4% od plaća i tako godinu i nešto...a sad ste digli i PDV na 25%. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda...puzi...gmiže...a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.
Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama...kako ja tako i moja veš mašina.
U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku izreći iz usta dade, vi ste sjebali.

Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo...PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek...superčovjek...jebeni SUPERMAN.
Moj Mrki je jednom na baušteli rekao:
- Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! - te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec
Oprostite mom Mrkom na psovanju...a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas...jer vi ste iskreni i pošteni....zato se ja i ponosim vama.

Čestitam vam!
Vaš Krule"

subota, 07.07.2012.

Evo me nakon 2 mjeseca...

Živ sam. Čudno mi sad pisati nakon 2 mjeseca. Puno se toga izdogađalo i u Rvackoj i kod mene u životu. Knjigu sam završio, ako se to pitate... jesam da. Poslao sam je na tiskanje ili ti štampanje, jer ovo "tiskanje" mi više baca na rađanje....znate ono "Tiskaj!!! Tiskaj!!! Tiskaj!!!".
Jesam li umoran? - Jesam. Radilo se tu po 250 sati na baušteli, pa otkaz, pa odlazak na biro, pa se radilo sa strane da se sabere koja kuna za život, i još na kraju, ta knjiga...sve u svemu...jebeno i jedenje govana žešćih... no i to je gotovo, bar dio. Da vas ne lažem, svega mi pun kurac... no ono što vas zanima je knjiga. Gotova je. Predana je u tisak i u sljedeći petak bi je trebao pobrati. Svi vi koji ste se javili, ja vam se javim ovaj tjedan i šaljem vam je poštom.... da napokon okončamo i ovu priču.

Pišem li dalje na blogu?...o itekako. Od sljedećeg tjedna krećemo dalje. Imamo tu Čačića koji je Mađarima gori neg Ban Jelačić. Imamo tu Milanovića kojem treba 7 dana da odluči koje je boje plava boja...imamo tu cijeli spektar životnih gluposti koje ću obraditi... jer... živjeti u zemlji koja se zove Hrvatska a ne imati o čemu pisati, je jednostavno nemoguće.
Hvala vam svima koji pratite ove moje tekstove... mada mi je pisanje otežano jer nemam klasičnog interneta pa se snalazim na razne načine.
Kao što sam davno rekao, da živim u Švedskoj, ne bi imao o čemu pisati... ovako...Rvacka naša jedina... a materijala koliko te Bog hoće.

Jedno je sigurno, dok god mogu i imam uvjete za pisanje, pisat ću... a vi nadam se čitati.
Falili ste mi svi.

Ništa... ajmo dalje.
Veliki pozdrav svima!
;)

<	srpanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31