OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

petak, 27.07.2012.

HRVATSKI FILMOVI

Sjećam se te, ja mislim 1996-e... ja u svojoj studentskoj gajbi od 14 kvadrata i nas 4-orica krmimo a prostor tolko mali da kad se probudiš, ne znaš kojo (čuj ovo „KOJO“!?) su čije noge pa se iglom bodeš dok ne nađeš svoje. Jutro bilo... neko luparda po vratima. Jedva se dignem i odgegam sa tuđim nogama do vrata, otvorim, kad ono ludi Ante dalmoš kojeg smo zvali Sakoman (Ante nije volio onog dr. Sakomana pa je reka za njega jednom - "Jeba ti dotura koji cili život priča o drogan a ni jednon se nije puka!"), stoji u gaćama:

- Prčin ti Isza... kume imamo ga!!!
- Koga majmune?
- Film ebate irud!!!! (i maše sa videokazetom u ruci)
- Neeeemoj me jebat!!! – vrisnem i zgrabim kazetu... a na njoj velikim slovima piše „LEPA SELA LEPO GORE“

Naš Ante zvani Sakoman je bio heroj čitavog našeg kata. Film mu je poslao njegov rođo iz Dalmacije koji je pak film nabavio valjda direkt od vanzemaljaca jer to je bilo teško nabavit i to za popizdit. Prije bi nabavio flaširanu mokraću, koga? – engleske kraljice naravno, neg taj film. Nismo ga puno puta pogledali, jedno 20tak. Komadi iz filma su se citirali po cijele dane... a neke znam i dan danas – „Da smo mi svi ove kuće pošteno napravili, neb mi to tako lako jedni drugima palili“... naravno, aludirajući na opće mažnjavanje u onoj bivšoj Jugi. Film dobar da je u ono vrijeme bio HIT samo takav... samo godinu dana nakon kraja rata. I sad kad gledaš, svi ti srpski filmovi imaju istu bazu... sve opušteno... bez dlake na jeziku... baš onako kako treba biti. Ne boje se i ne srame se ničega... zato to i ispadne tako dobro. Srpski film sam uzeo samo za primjer. Inače obožavam češke filmove za koje kažu da su najbolji samo iz jednog razloga a taj je da je Češka najateističnija zemlja u Europi i samim tim nemaju „strah“ od Boga pa su im filmovi otkačeni i opušteni... jednostavno nisu opterećeni ničim. Možemo i o bosanskim filmovima, al njih živim svakodnevno sa svojim bauštelcima kojih je 180 % iz BeiHa.

A mi? A naš hrvatski film? Nema majko, ako isusovo raspelo nije u prvom kadru, onda to nije film. Gluma je na nivou glume mog Mrkog, kad ujebe na poslu, pa mi se pravda da je razlog ujeba u svemirskim silama, mraku koji se iznenada pojavio u podne izazvan lanjskom pomrčinom Sunca... pa sve do toga da ga uklještilo u kičmi a u jutro je skako na zvukove narodnjaka sa mobitela. Eto... takav je nivo glume. Kad u hrvatskom filmu mladić u birtiji naručuje piće onda se konobaru obraća sa:

- Oprostite, ja bih vas molio jednu nadasve punu čašu vode koja je prošla kroz cijev gradskog vodovoda čiji je promijer veći od trideset centimetara!

Konobar redovito uzvrati sa:

- Izvolite uglađeni gospodine sa puno finih manira, ovo je vaša čaša vode napunjena iz cijevi gradskog vodovoda kakvu ste nam opisali.

Opsovat nešto u našem hrvatskom filmu? O kako da ne. Ima psovki od kojih dah zastaje... kao npr:
- Uh, dovraga!!! – (izgovoreno vrljo ljutito, nema što)
- Boga ti tvoga! – (uf... jako jaaaaaako)
- Krepaj crkotino! – (zijeeeeev)
- Bog će te kazniti, PROKLETNIČE!!! – (jebem onog ko izmisli tu riječ „prokletnik“)
- Majku ti tvoju! – (nema ključnog glagola, opet ziiiijev)

Uglavnom, jače psovke ima kardinal Bozanić. Mi se uvijek susprežemo... nedaj Bog što opalit... jer eto... mi smo veći katolici od Pape, kako u svemu, tako i u hrvatskoj kinematografiji.

Humora u hrvatskim filmovima ima koliko i bijele kože u Baraca Obame i njegove žene Mišel  Neplatini. Uf što se ismijem kad gledam naš film... za popizdit. Najsmješnija je odjavna špica, onda znaš kakav je film. Glumačku akademiju u Zagrebu treba staviti na kotače i odgurat je u Bosnu kao poklon... oni bi znali što sa njom.  Kad sam vidio na tevejcu „Ponos Ratkajevih“, onu seriju... došlo mi da sa zida skinem sliku Vladimira Šeksa i zapizderim je u tevejac. Pa što je ono? Veli – to je serija. To i ja kužim da je to serija, al koga to zanima u ova sjebana vremena kad je narod željan smjeha? Pa što nema nitko u ovoj našoj državi da zvekne šakom u stol pa kaže:

- Ajmo pička mu materina snimit napokon jedan hrvatski film u kom je prikazano sve onako kako je u stvarnom životu!!!

Jer ja kad gledam stvarni život, uvijek neke situacije u kojima se bar 10tak puta na dan nasmiješ... al ono žešće. Jel problem to ekranizirati? Očito da je. Uvijek neko susprezanje od stvarnog stanja. Pa treba patentirati izraz, koji bi koristili kad netko pokušava biti smiješan a ne uspjeva mu... onda bi mu trebalo reći:

- A jesi smješan u pm... ka hrvatski film!
Pa el nije tako?

Se sjećate filma „Kako je počeo rat na mom otoku“?... eto... jadna nam kinematografija kad nam je to jedini film na koji smo se smijali... te 1996-e. Matanić radi dobre filmove... al ljudi, sve to skupa je go kurac. Naš film bi gledao jedino da me u MUP-u zavežu za stolac sa glavom u kalupu uperenom u tevejac i naravno šibicama na kapcima... i da... PRIZNAO BI IM SVE!!!
Zadnji dobar film je „Karaula“ u kom je scenarist Tomić... ali film je napravljen u suradnji 3 države... Srbije, BeiHa i Hrvatske. Svi u taj film pošalju poznate glumce a mi onog što sam ga samo u tom filmu vidio i nigdje više... bit će oteli ga vanzemaljci... il je kasnije ka i svi hrvatski glumci, otišao u tv voditelje.

Hrvatski film je dobar?... aha... ka i američka baklava.

Post HRVATSKI FILMOVI:
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

<	srpanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31