OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

srijeda, 10.10.2012.

Najava knjige "Obrana i zaštita od gluposti" 2. dio

07.12.2012. izlazi druga knjiga, "Obrana i zaštita od gluposti" 2.dio

Aj malo, riječ dvije o prvoj knjizi... pa ona malo o drugoj. Dakle, o prvoj:
Ova prva što je izašla, nju ste razgrabili ka žedan vode... ka humanitarnu pomoć... ka da je džabe. Povodom izlaska te prve knjige, napravio sam prezentaciju, ovdje u Rijeci u jednom kafiću. Bio sam skeptičan povodom te prezentacije, jer sam mislio da neće doći ni jedva 5 ljudi, a na kraju nas je bilo 20tak... s tim da smo počeli u 6 popodne a završili u pola 2 u jutro, isprativši konobare kući sa pivama u ruci i pjesmom u grlima. Ka da smo svadbu imali a ne prezentaciju. Uglavnom, to ću pamtit cijeli život... em prva knjiga, em se napio sa čitateljima/icama. Zajebancije na tone bilo, pive isto. Nakon te prezentacije, u danima koji su dolazili, našao sam se sa još 40tak ljudi i to sa svakim pojedinačno:

- Ajde Krule općina te jebla, daj dođi ovamo i donesi knjigu!

Onda ja u auto i pravac... tamo... vamo... gore... dolje... sve sam ih obišao, sa svakim sjeo, popio pivu, popričao, uručio knjigu. Paralelno sa tim, pričao sam sa svima vama preko maila. Mailova imam preko 200... pa sad računaj... u prosjeku sam razmjenio sa svakim po 7-8 mailova, što ukupno čini 1400 – 1600 poslanih mailova, i isto toliko pročitanih. Sve bi to bilo lako da se nisam u jutro u 6 dizao i išao na bauštelu pa tako do 5 popodne... a od 5 popodne na dalje, sve ovo gore navedeno. No, unatoč svemu, ona je izašla i dobar dio vas ju ima doma. Što se tiče kritika koje sam dobio od svih vas, ja ka da sam vas platio da hvalite knjigu. Nisam dobio niti jednu jedinu lošu kritiku. Da vam barem mogu sve te kritike pokazat... ovako, majku mu, ka da sam sebe hvalim. Svaki put kad bi poslao knjigu, tražio bi da mi javite jeste li ju dobili... a odgovori bi u 50% slučajeva bili:

- Krule, knjiga je došla... al jebi ga, evo dočepala se žena knjige, nakon žene mali, da mu pička materna, nikad knjige pročitao nije al ovu tvoju odmah... i evo tek sad ja došao na red

Stvarno sam nastojao sa svakim malo popričati, a vas sve skupa, do sada, preko 280. Koliko sam god mogao, popričao sam. Znalo se dogoditi da vidim nepročitan mail, jer jednostavno promakne. Na fejzbuku sam isto nastojao svima odgovoriti... pa sad, ako ima netko kome ništa ne odgovorih, ja se ovim putem ispričavam... jer eto, ja sam samo obični bauštelac koji je izdao knjigu i slabo stoji sa slobodnim vremenom. Svakom od vas sam napisao posvetu u knjigu i svaka je različita tako da su vam te posvete ka neki unikat. Eto... to bi bilo sve što se tiče prve knjige... imam još 80 komada na lageru, a to će otići kroz sljedećih 2 mjeseca, taman dok izađe druga knjiga.

Ajmo sad malo o drugoj knjizi:

Druga knjiga izlazi točno 07.12.2012. Taman prije smaka svijeta i Božića. Ova prva je imala crne korice, druga će imati bijele. Crne korice pristaju uz ljetno izdanje jer kad guzičetinu okreneš prema suncu, el ona pocrni? – bogami pocrni. A jel guzičetina zimi pobjeli? – bogami pobjeli. E pa zato će ova druga knjiga biti bijela... nema majko, pravo zimsko izdanje. Što se tiče same knjige, ovaj put idem na 160 stranica. Korice i dalje tvrde a od ilustracija u knjizi, naravno pogađate, opet medvjedi - Pere, Mile i Brankica, od Mile žena. Što se tiče sadržaja, od tih 160 stranica, 50 stranica će otpadati na potpuno nove tekstove kojih neće biti nigdje nego u knjizi. Bit će u knjizi i „Topnički dnevnici“ od Mile i Pere, tako da će svako od vas imati svoj primjerak topničkih dnevnika. Mislim, moga bi ja sad tu drobit, al više manje znate kakav vas sadržaj tekstova čeka u ovoj drugoj knjizi – čisti smijeh. A pazi, toliko svi skupa sranja imamo... toliko pizdarija... toliko problema... da eto, ovom knjigom nastojim sve to razbiti, da bar tih 2 i pol sata, dok čitate knjigu, smijete se onako od srca i zaboravite na sva sranja. Što se tiče nekakve cenzure u knjizi – ista je strogo zabranjena. Sve je onako kako treba biti, iskreno i identično stvarnom životu. Prva knjiga lektora vidjela nije, a bogami neće ni druga. Sve u svemu, jedan pravi domaći rvacki proizvod. Što se tiče cijene, ova prva je koštala 80 kuna a ova druga će biti jeftinija. Za sad stvari stoje tako da će biti jeftinija i nadam se da se ništa u mojim planovima neće izjaloviti... pa ako bude kako sam zamislio, kažem, bit će jeftinija. Sponzora za tiskanje nije bilo ni na prvoj, a kako stvari stoje, neće biti ni na drugoj knjizi. Sponzora nema, al ono najbitnije, knjiga ima svoju publiku koja je posebna. Ima vas doktora, automehaničara, čistačica, profesora u školama i fakultetima, bauštelaca, pomoraca, pravnika, novinara, električara, domaćica, konobara... moga bi do sutra nabrajat.

Ja sad uzimam godišnji odmor, od jedno mjesec dana, što se tiče pisanja na blogu, kako bih mogao napisati nove tekstove za knjigu. Znači, računajte da je 07.12. knjiga dostupna... i eto, ako ne znate što bi nekome poklonili za Božić, sad znate. ;)

Ukoliko netko želi rezervirati svoj primjerak druge knjige, mail je:

bloger.krule@gmail.com

pa se javite...

E i još nešto, aj ako vam nije teško, ispunite ovo anketno pitanje ispod...
Sve vas skupa puno pozdravljam... i hvala vam svima! ;)

Krule, stavi mi sa strane:
	4 primjerka
	3 primjerka
	2 primjerka
	1 primjerak
pollcode.com free polls

ponedjeljak, 08.10.2012.

Dida krenuo od kamena, ćaća od žlice, a sin od kredita.

Ovaj fejzbuk je čudo. Ako se od susjeda mačka omacila, odeš na fejzbuk pa javiš svima. Ako si za ručak skuhao ampren juvu, odeš na fejzbuk pa javiš svima. Ako je malom izrastao prvi zub, odeš na fejzbuk pa staviš sliku malog i zumiraš zub pa javiš svima i još tagiraš na slici sve prijatelje da slučajno ne bi kojem promaklo. Ako vidiš da krava leži u njivi, odma slikaš i sa kravom na fejzbuk da svi vide kako izgleda krava. Ako uz tu istu kravu stoji onaj isti mali što mu izbio prvi zubić, to se stavlja za profilnu sliku. Uglavnom, nema što nemoš objavit na tom fejzbuku. Ja nisam radio ništa od navedenog neg eto... napravio malu anketu na fejzbukari. Anketno pitanje je bilo:

- "Koliko njih, od vaših BLISKIH prijatelja, ima kredit na rok duži od 20 godina?"

REZULTATI ANKETE:
U anketi je sudjelovalo ravno nas 22, trajala je oko 40 minuta.
Nas 22, imamo zajedno ravno 100 prijatelja.
Od tih 100 prijatelja, pazi sad ovo, njih 52 ima kredit na više od 20 godina.

Dakle, 52% ljudi ima kredit na rok duži od 20 godina.

Mi se stalno pitamo, hoće li nam biti bolje. Kad vidim rezultat ove ankete, prvo što mi padne na pamet je - OĆE KURAC, al to znam i bez ankete. U cijeloj našoj državi, dakle imaš, pola slobodnih ljudi i pola robova. Zašto robovi? Zato što je u starom Rimu (il staroj Grčkoj, nemam pojma) bio pojam "DUŽNIČKO ROPSTVO", upravo za ovakve koji spadaju pod 52%. Samo slobodan čovjek može postavljati uvjete dok eto, roba se nikad ništa nije pitalo... njegovo je da radi i šuti, to mu je jedino pravo. Samo slobodan čovjek može, svom gazda Brki, reći:

- Gazda, mislim da mi je ovaj kretenizam u firmi, kojem ste vi na čelu, dopizdio... dajem otkaz!!! I da, jebem vas i one izvještaje koje ste me silili da pišem u 9 navečer i mejliram vam... jer znam da ih nikad niste čitali. 2 mjeseca rad u ovoj debilnoj firmi, za mene je čist dosta. Ja odo na pivu, a eto me popodne po radnu knjižicu.

To može slobodan čovjek. Rob? Rob ima kredu na 20 i kusur godina pa si ne može dopustiti takav "luksuz" jer eto... na kraju mjeseca on mora iskeširat 4200 kn za klasični jednosobni stan sa kuhinjom u wc-u. Rob slaže izvještaje, ako treba i do ponoći, sve samo da ne dobije otkaz. Rob ne odbija rad nedjeljom, jer nešto odbiti automatski znači predotkazno stanje kod gazda Brke. Uglavnom, rob bi i spejs šatl vozio samo da mu gazda to naredi. Nema što neće. Rob će biti i rezervna guma, ako gazda Brki pukne koja od one 4 na novom Audiju... ima da se sklupča oko felge i onako sklupčan dobaci gazdi:

- Ajmo gazda, al pomalo, da mi se ne zavrti!

Zbog tih silnih robova, pala je i cijena rada... jer ovi što su u kreditima, oni uzimaju sve poslove po bilo kojoj cijeni, samo da sabere za mjesečnu ratu. Ne trebaju nama Rumunji i Bugari da nam ruše cijenu rada, toooo ćemo mi sami riješiti... a već smo i riješili, pa imamo trgovkinje koje rade za 2200, taksiste koji imaju više radnih sati neg semafor pa im legne "dobrih" 5 iljada, pa građevinske radnike kojem u usta natrpaš cementa, pjeska i vode pa sere beton, sve za 4 iljade, inženjere koji rmbaju za 6000 sa malo slabijim fondom sati od taksiste... i tako dalje... i tako dalje. Poslodavcima je upala sjekira u med, jer ako nikad nisu imali, sad majko imaju vojsku ljudi koja radi za siću i što je najbolje, rade sve.

Mi se stalno čudimo, kako nitko u Rvackoj ne izlazi na ulice i ne prosvjeduje. Pa ja non stop trubim ka ona "prva truba Dragačeva", i evo opet ću trubit - PA KO JEBENO DUŽAN IZLAZI NA ULICU!?!? Pa ko će na ulicu? Ko? Ovaj što ima kredu na 20 i više godina, on će na ulicu!?!? Pa očem mi pričamo!? Ovaj što ima kredu na 5 godina, nema muda izać na ulicu a kamo li ovaj što si je potpisao štrik oko vrata. Pa općina ga jebla, to i je bio cilj igre, daj narodu kredite, a kad ispodiže, ožeži kozaračko kolo... ima da svaki skače i na najmanji takt koji dopire sa harmonike koju osobno svira gazda Brko. Još da gazda Brko zna svirat, nego nepismena budala udara taktove kako mu se sprdne (čitaj, zadužen si u firmi za sve, od kopiranja, preko nabave, do prodaje)... jer što bi gazda Brko mislio kako svira, jer kako god on oplete, svi "plešu", a čim svi plešu, znači da svima "paše". A jebote, neš ti atomske fizike i nauke od svega.

Jel se sjećate naših starih kako su uvijek govorili:

- Mi smo počeli od jedne žlice!!!

Moj ćaća je kupnju televizora organizira duže, neg što su Englezi organizirali olimpijske igre. On i mati su valjda 2 godine vijećali, koji i kako do tevejca, a tu priču sa 1 žlicom, nju sam čuo više puta neg "Crvenkapicu"! Danas? Danas sistem funkcionira tako da si podstanar sa 2 žlice u ladici i 2 tanjura u visećim kuhinjskim elementima, na kojima, od troja vrata, dvoja upadnu u sudoper, kad ih otvaraš. Doslovce živiš onu priču o "1 žlici". A onda, onda jednog dana jednostavno poludiš, padneš pod sveopći pritisak da MORAŠ dići kredit i napokon imati nešto "svoje"... pa se onda ide u banku i diže kredit za stan, kompletan namještaj, pa se preseliš u novi stan i sav si sretan... a onda ti tu sreću pokvari pogled na parking ispred zgrade, jer eto, tvoj susjed parkirao golfa 5icu, da mu pička ona materna, i to ni manje ni više neg odma kraj tvog stojadina. A onda radiš što? - Drugi dan sa stojadinom u banku, ajmo majko još jedan kredit za novoga golfa 6icu, a onda po golfa i parkirat ga kraj susjedovog. Nema majko da se više kreće od žlice, danas se odma u startu kreće od klasičnog peterosobnog, kožne garniture, dječje sobe, golfa 6ice i hobotnice pod pekom.

Upravo tako se stvara taj lažni dojam, jer kad ti gledaš... ima se stan, ima se auto, ima se namještaj... a kad malo dublje pogledaš tu priču, ovaj sve to ima, al cijela njegova plaća ide na kredu, a žive od ženine (ili obratno, nebitno), no kako se ženina plaća skuri do pola mjeseca, onda se prelazi na žicanje matere i ćaće te punca i punice. Kad ga zoveš u grad na makijato, uvijek te izbjegava, jer... il ga boli glava... il je umro od žene ćaća i to po 7mi put... il je punica upala u bunar u centru grada... il mu otelo sina... il je na službenom putu mada inače radi ka skladištar... il mu vanzemaljci ostavili tragove u paradajzu pa sanira štetu... il ti čak javi da je i sam umro, pa ne može doć jer ima posla oko organizacije vlastite sahrane... il mu žena počela hodat unatraške izgovarajući stihove Jasmina Stavrosa... a kad ga vidiš u gradu pa si sav sretan jer ćeš napokon sa prijateljem na kavu, jebo majku, on odjednom nestane i to tebi pred očima, nema ga, ima čovjek sposobnost da u sekundi nestane, ka Koperfild.

Kažu da je najgori poslodavac onaj koji ti sve dade
- Dobar dan
- Dobar dan
- Ja bi plaću od 10 000 kuna!
- Može
- Ja bi i službeni auto!
- Može
- Ja bi i mobitel i laptop!
- Može!
- Super
- Ima još nešto da želite?
- Ne, to je to.
- Ok, potpišite ugovor.
- Evo jesam.
- E sad ćemo ti jebat mater!

Kako je to sa kreditima na 20 i više godina?
- Dobar dan
- Dobar dan
- Ja bi kredit za stan!
- Može
- I za namještaj!?
- Može!
- I zaaaaa... auto!?
- Može
- Super
- Ima još nešto da želite?
- Ne, to je to.
- Ok, potpišite ugovor.
- Evo jesam.
- Hvala
- Čekajte, a što mi nećete jebat mater?
- Ne, to ćete si sami!

Kad sve skupa saberem, ovaj tekst:
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

ponedjeljak, 01.10.2012.

Pita Seke Odak, Sulejmana: "Bogati draga, di je una majmunica Lara!?"

Prije ćeš u šumi nabasati na medvjeda koji leži na leđima i na glavi ima mlinac za kavu, dok mu jelen sa rogovima češka jaja, neg štoš u 8 navečer na tevejcu naići na kakav film. Znate ono, igrani film. Nema šanse. Točno u 8 sati, sve tevej kuće ispaljuju sapunice i to u žešćem broju. To je kod nas vrlo popularno. Moju mater u Lici, od 8 navečer pa na dalje nemoš dobit na telefon. Ako se i javi, samo govori:

- Aha... aha... aha... da... da... aha...
Ka da se nadrogirala. Uopće ne sluša što ja pričam, samo potvrđuje.

- Mama, slomio sam nogu!
- Aha... aha... da... da... aha...

- Mama, prešao sam u pedere i imam dečka!
- Aha... da...da... aha... aha...

- Mama, jać se ubit!
- Aha... aha... da... da... aha...

To se zapilji u tevejac, ka da penzija ispada iz njega. Nemoš vjerovat. Za ovim turskim sapunicama je luda. Jednom sam je pitao, jer eto zanimao me taj fenomen turskih sapunica:

- Stara, dobro, pa po čem su te turske sapunice tako posebne da ih svi gledaju?
- Sine, nema u njih ka u meksičkih, da se svaka utrkuje koja ima veće sise. Nema ni drpanja. Nema ni žvaljakanja na svakom ćošku. Sve se bazira na tradiciji. Ćaća je bog i batina u njih. Što ćaća kaže, to se sluša, a da bi neko nekog poljub´jo, prođe po 2 tjedna. Sve je nako, kako je nekad i kod nas bilo.

Što je najbolje, tako je i bilo. Moja mater dolazi iz obitelji koja ima viče članova neg nogometna reprezentacija zajedno sa fiziotarapeutima i pomoćnim sudcima. Veli moja mater da je i kod njih ćaća bio glavni. Klasični patrijahalni sistem. Ćaća je u takvim sistemima Bog i batina. Kaže ona dalje, da je obitelj funkcionirala ka švicarski sat, jer je demokracija bila srezana u startu... jer svaku odluku bi opet donio Ćaća. Ako je netko i imao nešto pametno za reći, to bi se reklo ćaći, a onda bi ovaj opet odlučio jel to je pametno il je pak glupo, koliko je težak taj što misli da je to pametno. Onda bi ja reka staroj:

- Mati, jebla ga općina, to je zastario sistem. Danas nema da je ćaća bog i batina. Danas obitelj živi drugačije neg prije... ajmo reći naprednije.
- Aha... zato se svaki treći brak raspada. Četveročlana obitelj ne može pola sata bit zajedno za stolom jer se ne trpe, a svi pametni i svak sve zna. Nemoj ti meni govorit što je naprednije. Nas je bilo 50etero, nikad se svađali nismo. A gle danas? Snima se "Krv nije voda", po tim tvojim naprednim famil´jama!

Vidim ja, nema smisla sa materom dalje u debatu, jer, stariji će se složiti sa mojom materom, a mlađi će reći da se moja mati drogira bunikom. Što je ono pravo, po običaju, pokazat će povijest. No jebeš to. Eto odlučio sam izanalizirati 3 sapunice, jer eto, uvijek se nekako u 8 nađem pred tevejcem a ka što sam i rekao, u 8 nemaš što za gledat neg to. Da imam satelitsku il onaj Max TV, možda bi i gleda kakav dokumentarac o izgradnji piramida ili parenje 2 aligatora, te kasnije kako mama aligator u ustima nosi svoju čeljad. Ovako, osuđen sam na Sulejmana, Seku Odak i Laru.

Sapunica br. 1 - Sulejman Veličanstveni

Jeba sebe i taj Sulejman. Prije neg je počela sapunica, najavljivali su je ka da se Bog dragi spušta na zemlju. Sulejmana su u najavi opisali ka vladara... al nisu najavili da je on vladar koji nema pojma o ničem što mu se dešava na dvoru. Jeba sebe, on ka mutav, sve zadnji sazna. Ako je nekog ubilo, svi saznaju, pa tek onda on. Ako je neko nešto ukro, svi saznaju, pa onda tek on. Uglavnom, sve zadnji sazna... a kad sazna, ne pita ništa, on odma sablju pa ŽVIZ po vratu... nema majko. Eto baš jučer - lega ja gledam, nekva pobuna na dvoru pa mu janjičari zapalili dvore. Gledam ja to, taman grickalicom režem nokte na nogama... reko - "Alaj majko, ode nekom glava!". Naravno, opet je sve zadnji saznao... a kad je saznao, pravac dvori. Čim je došao na dvor, odma je organizirao radničko vijeće. Sabrali se one age... paše... veziri... sjedi Sulejman, svi drhte. Sjedi on, čačkalica mu u ustima a desnom rukom se češe po jajima, bit će dobio picajzle od Hurem. Sjedi on i ništa ne govori... ja reko "Što si se nasadija ka kolac od paradajza, diž se, sablju izvlači!!!". Jeba majku svoju, ka da me je čuo. Skoči on ka da je na narodnjacima a onom desnom rukom, kojom je češa jaja, poseže za sablju od svog pobočnika i u jednom mahu odrubi glavu onom paši, agi, kome li već. Jebote općina, meni ispade ona grickalica iz ruke, reko:

- Puj jebem ti štednu žarulju! Pa kud te naše pravosuđe nema, 2 godine bi ima posla na skidanju glava!

Nema majko. Tiha voda brege dere. Taki je i Sulejman. Ne priča puno i izgleda ka mutav, al majkane moj, el izbio problem... on to odma mačem riješi. Svaka mu čast na tome. Ima on i 200 žena. Ja znam za samo 2. Jedna je Hurem... a druga je, nikad joj ime ne znam reći... neka Madžhvaredan... Madžvaraban... nije bitno. Njih 2, ka 2 kokoši. Kad god koju vidim, prebacim na drugi program pa gledam reklame o deterdžentima il o mirisima za wc, znate o onom malom što je materi doveo cijeli razred da mu sere na wc školjku jer njegova wc najljepše miriši. Onda vratim program nazad, a onda il ona Hurem ima napad panike, il plače, il se veseli ka pička na nove gaće, il rađa... jebla je mati, ta rađa ka na traci. Može zatrudnit na daljinu. Sulejman čim pomisli da je svršio u nju, ova zatrudni. Bio sam propustio jedno 4 serije, i nastavim gledat... kad više nema dvoje djece neg troje. Nemam riječi. Da odjebe Sulejmana, od limentacije bi živjela ka beg. Ova druga, Mahvarabaran, ona nemože zatrudnit nikako. Ništa ne radi po cijeli dan, ka ni Hurem a ka ni ostalih 198 žena, koje su sve u vlasništvu Odrubljivača glava zvanog Sulejman. 200 žena ima taj Sulejman! Sve se te žene zovu robinje, a ni jedna ništa ne radi. To je ništa drugo nego fenomen. Kako moš biti rob koji ništa ne radi? Eto, kod Sulejmana sve može. Ima Sulejman i mater... aaaaaa ta je valjda zadnji put radila NIKAD. To je pak najljenija žena u seriji. Kotrlja se ka trupac, iz jedne prostorije u drugu. Non stop nešto sere i ako vako dalje nastavi, ako joj on glavu ne odrubi, ima da je ja gađam slikom Vladimira Šeksa što mi visi na zidu. Oću, matere mi!

Sapunica br. 2 - Larin izbor (ili na engleskom - Larin čojs)

Ja stvarno ne znam što je ovo trebalo hrvatskom sapunjarskom društvu. Ubi Bože. Ova Lara je doslovce, nit je jebi, nit je kući vodi. Ista Hurem. Non stop cvili i plače. Kad ne plače onda vrišti, a kad ne vrišti, onda pjeva i to neke pjesme ka da je na seoskoj fešti povodom 10te obljetnice postojanja općine. Ja sam se cijelo vrijeme nadao da će joj Vinko strpat metak u glavu, al ma kaki. Ovaj joj je 5 puta prislanjao pištolj na glavu a ja svih pet puta na glas vrištao:

- Pucaj Vinko, sad je imaš!!!

Jes kurac. Vinko bi onda opleo neku priču koja nikog ne zanima dok bi ova sa naslonjenim pištoljem na čelendari počela vrištati. Onda bi počeo vrištati i Vinko i ode sve u pičku maternu. U ovoj drugoj sezoni te serije, svi su ka pobjegli jedni od drugih. Vinko je pobjega na jednu stranu, Larin muž, koji je inače kreten prve klase, na drugu stranu, ovaj na treću... reka bi čojk, rasijali se po čitavom svijetu... a ono, svi na jednom otoku. Ja pola serije ne razumijem. Ima čak i ona neka vračara koja je u nekom plemenu, pa svako malo čekam da protrče indijanci koje naganjaju kauboji na čelu sa Džon jebenim Vejnom. Onaj Larin muž, vječno nezadovoljan. Njega da je i u Raj smjestiti, on bi se žalio... il previše voća... il previše pive... il su krošnje stabala preguste... uvijek neka pička materna. Ima neki poremećaj, garant. Onaj mali što je lik nekog kapetana, njega bi ja strpao u podmornicu u onu komoru za torpeda i ispalio ga u pravcu Italije. Njega kad vidim dobijem po drugi put vodene kozice pa isto prebacujem na reklame. Ima i onaj što glumi plaćenog ubojicu. I on mi ide na živce. Non stop mu grudni koš napred, ka da je oslobodio po Rvacke. Ove druge likove ne znam, jer mi nisu interesantni. Ja ne mogu vjerovati da su po toj seriji snimili film. Da sam kojim slučajem zarobljen i da moram nešto priznati, samo mi pustite Larin čojs... sve ima da priznam pa čak i ono kad sam sa 12 godina provalio u tvornicu papira sa svojih 5 prijatelja, te davne 1989.-e (o tome možete čitati u sljedećoj knjizi koja izlazi 07.12.2012.)

Sapunica br. 3 - Ruža vjetrova

Pod ono "priznanje" dok me mučite serijom Larin čojs, spada i priznanje da gledam "Ružu vjetrova". Gledam. Tako je... i to samo zbog Seke Odak koja bi po meni trebala imat svoj trg negdje u Rvackoj. Nema majko, Seke kad zine, ja lovim zraka po podu... jer umirem od smijeha. Jel moš ti zamislit nju, Sulejmana i Vinka, zajedno!? Amaaaa to bi rušilo svu gledanost na svijetu. Kad bi ona vidjela Sulejmana i Vinka pa rekla:

- Bogati draga... pa utebe na toj šubari dragulja ki u rudniku južnoafrčke republke... a i ti Vinko, što se derenjaš ki alarm na merdžanu!?

Meni ta serija dođe ka terapija... i to samo kad vidim Seke Odak. I Šćipe ima, što bi Seke rekla - antalagijske izjave. Od ove druge ekipe u seriji, sve u kurcu. One 3 Matošićke, dobro reče Šćipe, ni jedna normalna nije. Ona najstarija, mater Matošićka, nju treba dati vanzemaljcima. Brate dosadne žene za popizdit. Tolko je sterilna da kad se porežeš, treba bi se omotati njome. Sve ona zna. Ja kad ju vidim, opet prebacujem na reklame. Ona njena kćer što je trudna, isto dosadna. Ta se zadnji put u seriji nasmijala, isto NIKAD. Ka da bi joj zubi poispadali da se nasmije. Ona najmlađa kćer Matošićka, ona pak ka neka živahna, a živahna je ka i prepolovljen prasac u koritu. Ubi Bože. Ima i novih likova, pa tako imamo oca i sina (susjedi od Matošićki), koji su dosadniji od sve 3 Matošićke tako da moš mislit koliko su ova dva daveža dosadna. Ovaj jedan piše pjesme koje su dobre ka i vozačke sposobnosti Radimira čačića. Ovaj kad čita neku svoju pjesmu, ja imam lavor kraj sebe. Onda ima još novih likova, onaj bogati mafijaš (vidi mene, ka da postoji "siromašni mafijaš"!?) koji traži svoju ženu koja bježi od njega pa otud onaj glagol "TRAŽITI". Sanader je Gotovinu našao za 2 dana a ovaj nemeže ženu naći, sad će biti skoro 3 tjedna... i to u Splitu!?!? Nemeš vjerovati. Ja da sam scenarista, ja bi Seke i Šćipu posjeo u merdžana i da ka moraju na neki službeni put u Amerku... a onda je ka na kuću Matošićki, iz američkog vojnog avjona, ispala atomska bomba... i jasno... THE END.

Nema majko, ja ovaj tekst:
	lajkam
	ne lajkam
pollcode.com free polls

<	listopad, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31