OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

nedjelja, 12.01.2014.

PEPELJUGA - Bajka za odrasle

- Majku vam jebem svima odreda!!! – reče Pepeljugin djed, nanišani karabinom u televizor marke Sony, LCD, dijagonale veće od 106 cm, te opali.

Pepeljuga je u to vrijeme bila u kuhinji zajedno sa maćehom. Njena zla maćeha začu pucanj te reče:

- Svaki put kad vidi Milanovića i sjednicu Vlade, puca u televizor. Mili Bog mu televizora nemeže nadat kolko ih je on u stanju propucat. Majkem mile ako ga neću otrovat, samo mi trošak dela! A ti… što ti gledaš!? – otrese se ona na Pepeljugu
- Ništa… ništa – branila se Pepeljuga
- Stavi grah kuhati, pizda ti materina! Jel imaš crvene paprike za zapršku?
- Nemam… da odem kupiti? – upita Pepeljuga
- Ma kakvi, doći će Aragorn iz „Gospodara prstenova“ i donjet 2 kile mljevene paprike!!! Piči u Konzum i kupi papriku! – odbrusi joj zla maćeha

Pepeljuga je živjela sa svojim djedom, maćehom i dvije polusestre. Od svih ukućana, samo ju je njen djed volio a i ona njega. Pepeljugin otac nije bio kod kuće, radio je u talijanskom brodogradilištu kao varioc pošto su kod nas sva brodogradilišta propala. Ni ona sama nije imala posla, nije ga mogla naći, pa osim što je bila na birou, još ju je maćega ugnjetavala.

- Odi i na biro usput, vidi jel ti naknada legla… ako je, digni novce i donesi vamo meni! – reče maćeha Pepeljugi

Pepeljuga se spremila i otišla u grad, prvo na biro a onda u Konzum po papriku. Naknada sa biroa je legla, pa je podigla novce a onda je otišla uzeti papriku. U Konzumu je paprika bila na akciji, sa 19 kuna je skočila na 28. Kupila je papriku i na povratku doma zastala kraj zgrade općine na kojoj je visjela obavijest sa sadržajem:

„Pojštovani
Načelnik općine organizira bal u sportskoj dvorani „Davor Šuker“ na koji poziva sve djevojke iz općine. Ona najbolja će dobiti ruku njegovog sina djevca koji ima 32 godine. Majmun ne zna sa ženama nikako, pa je ovo jedini način da se oženi. Nije peder, načelnik općine životom garantira! Bal je večeras u 8 sati, odma nakon dnevnika.

Hvala!“

Pepeljuga se sva ozarila u licu, oduvijek joj se sviđao sin načelnika općine no nikako mu nije mogla prići. I sama je bila sramežljiva poput njega pa joj se bal učinio kao dobra prilika. Vrativši se doma, rekla je to zloj maćehi.

- Evo, kupila sam papriku! – reče Pepeljuga te preda maćehi novce sa biroa, papriku i račun za papriku
- 28 kuna paprika!?!? – skviknu maćeha vidjevši račun
- Bila je na akciji! – pravdala se Pepeljuga
- Gdje si bila, u Kauflandu?... Lidlu?... Interšparu?... gdje, pičkat materina da je paprika 28 kuna!? – planula je maćeha
- U Konzumu, tako ste mi rekli!
- O sunce ti jebem žareno! – reče maćeha, negodovajući a opet znajući da je i sama kriva što joj je rekla da ide u Konzum
- Nego… načelnik općine organizira bal! – pridoda Pepeljuga a maćehi od šoka ispade paprika na pod
- Kakav bal!? – upita ona
- Bal na koji poziva sve djevojke iz općine a ona najbolja će dobiti ruku njegovog sina! – objasni joj pepeljuga
- Onog njegovog nejebičara što ima 32 godine? – upita maćeha znajući da je „mali“ još djevac
- Da, njega!
- A gdje će se bal održati?
- U sportskoj dvorani „Davor Šuker“! – objasni joj Pepeljuga

Maćeha je bila žešći kalkulant. Znala je da je načelnik općine HDZ-ovac i da je težak nekoliko milijuna eura. Pa lani je upropastio 3 tvornice prodavši sve strojeve te je 10 godina dobivao poticaje za pšenicu mada ni zrna posadio nije. Znala je da ako u brak sa sinom načelnika općine uspije „utopiti“ jednu od svoje dvije kćeri, to bi bio pun pogodak.

- I ja bi išla na bal – reče Pepeljuga maćehi
- I ja bi da mi je Al Paćino ćaća, al nemere! – reče maćeha, uze vreću od 50 kila graha, istrese ga u pepel te reče Pepeljugi – Možeš ići na bal ako do 8 uspiješ odvojiti svako zrno graha iz pepela!

Bilo je 6 popodne. Pepeljuga je znala da nema šanse da prebere sav grah iz pepela. Maćeha je za to vrijeme već pripremala obje svoje kćeri za bal, odjevajući svaku u posebnu haljinu, birajući za njih najfinije parfeme iz kupaone u koju Pepeljuga nikad ušla nije.

- Lutko dedina, što radiš kraj špareta? – upita deda svoju unuku Pepeljugu
- Deda, kud ćeš ti? – radoznala je bila Pepeljuga
- Krenuo srat na wc… nego… što to delaš?
- Maćeha mi istresla grah u pepel pa mi rekla da prebirem!
- O jebala ga ti, pa što ne uzmeš usisavač! – reče deda te nastavi – Uzmi usisavač i samo nabij onaj jedan nastavak i stavi kakvu mrežcu da ne vuče grah use… ima da povuče sav pepel a grašina će ti ostati!
- TOOOOO DEDA! – vrisnu Pepeljuga te poljubi dedu
- Ode ja sad srat, još malo pa će mi dnevnik! – reče deda te ode

Pepeljuga je tako i napravila. Stavila je mrežicu na vrh nastavka usisavača i u trn oka povukla sav pepel a 50 kila graha je ostalo na podu. Spremila je grah u vreću i otišla u svoju sobu. Pepeljuga se sredila za bal... na koji je uspjela stići na vrijeme.
Bal je počeo točno u 20 sati. Došle su sve djevojke iz općine a velika većina njih je došla u minjacima, no jedino je Pepeljuga došla u haljini do poda. Kao takva, odmah je upala u oči sina načelnika općine koji je cijelo vrijeme plesao sa njom. Od glazbe, svirani su samo narodnjaci koje je bend „Krvavo oko“ svirao uistinu fantastično… no oko 22 sata, kako to već na narodnjacima biva, došlo je do tučnjave. Pepeljuga je osjetila da je vrijeme da pobjegne doma. Okrenula se i krenula prema izlaznim vratima. Od vrata su je djelile svega 4 stepenice, no kako sportska dvorana „Davor Šuker“ ima problema sa miševima, domar je sve stepenice namazao ljepilom za iste. Silazivši niz stepenice, Pepeljugina noga zapela je u ljepilu. Naglim trzajem oslobodila je nogu iz obuće te šmugnula kući.

- Kud ode ona mala? – čudio se sin načelnika općine
- Uteče na izlazna vrata! – reče mu domar – No ostala joj cipela na ljepilu za miševe. Jebga, ja premaza stepence sa ljeplom, jebli mater svoji i miševi, pojedoše mi sve košakraške lopte u dvorani! – objašnjavao je domar
- Dajdem da vidim cipelu! – reče djevac
- Evo je, sinonačelniče! – reče domar te mu preda cipelu
- O sunce ti jebem, pa što je ovo? El moguće da ima nogu broj 46!?
- O jebemti, ja ti date svoju šlapu… čekaj… evo ovo je njena! – ispravi grešku domar, te preda pravu cipelu
- Tako već da! – reče sinonačelnik te nastavi – Sad kad imam cipelu, saću ja nju lako naći!

Tako je i bilo. Nije prošlo ni 2 tjedna, sinonačelnik je pronašao vlasnicu „Borosane“ br. 38. Išao je od kuće do kuće i gurao „Borosanu“ na sva stopala svih cura u selu, tako je došao i do Pepeljugine kuće. Prvo su cipelu išle probati Pepeljugine sestre.

- Ama ženo božja, ne može ta tvoj nožurda stati u cipelu!!! – bio je ljut sinonačelnik jer je ova pošto poto gurala nogu u cipelu
- Može može! Čvršće drži to. Gledaj sad kad je zavučem! – euforično je vrištala prva sestra
- Ama vidiš da šavovi na cipeli pucaju, miči to svoje kopito iz cipele!!!
- Daj da ja probam, meni paše garant! – reče druga sestra te se napendrči pred sinonačelnika
- Što je tebi sa stopalom? – upita on nju – Kakve su ti ovo kvrge?
- To su mi kurje oči, al zagurat ću ja nju, paz što ti velim! – bila je uporna
- Zgurat ćeš ti moj kurac… pa ti nemaš stopalo neg lopatu! – čudio se on veličini
- Držde je, vidiš da bježi!
- A gdje neće bježat… ovo je ka da trupac guraš kroz ušicu igle… makni se glupačo! – otresao se on na nju
- Nemoj majketi, dajde da još jednom probam!? – molila ga je
- Ama bježi ženska glavo, sjeba mi cipelu!

Maćega nije bila sretna, nije uspjela „utopiti“ ni jednu od svoje dvije kćeri no morala je šutiti, ipak je to sin načelnika općine. Pepeljuga je došla na red a njena noga je upala u cipelu, glatko ko kamata u kredit. Bila je presretna, napokon je imala dečka. Djedu je objašnjavala

- Deda, imam dečka!
- Ajde hvalim te Bože! Dovedi ga koji dan da ga i deda upozna! – veseo je bio i Pepeljugin djed

Kako bi uveselila djeda, Pepeljuga je dečka dovela doma. Maćeha je bila bijesna, no bijes pokazivala nije, znala je da je sve gotovo.

- Uđi u kuću, što se sramiš – govorila je Pepeljuga sinonačelniku, svom novom dečku
- Ma neću, pričekati ću tvog djeda ovdje vani! – sramežljivo je govorio mladi momak
- Dobro, sjedi ovdje u vrtu, idem ja po dedu! – reče Pepeljuga veselo

Djed se uz pomoć Pepeljuge spuštao niz stepenice. Bio je sretan zbog svoje najdraže unuke. Pepeljuga se pojavila sa djedom u dvorištu a mladić vidjevši njih dvoje, skoči sa klupe te reče:

- Dobar dan djede. Ja sam Pepeljugin dečko. – ljubazno se obrati sinonačelnik djedu
- Momčino moja draga, nek se vas dvoje volite, ništa drugo nije bitno! – podrži njih dvoje deda, te nastavi – Nego, čiji si ti? – upita ga djed
- Ja sam od Mile sin… od načelnika općine… znate Milu?
- Milu iz HDZ-a?
- Eeee… taj taj! Ja sam njegov sin!
- O jebo sam ti milu majku!!! – reče Pepeljugin djed te izvuče iz hlača dobro očuvani pištolj, u narodu poznatiji kao „Te-Tejac“ te ispali dva hitca momku u glavu.

Sinonačelnik se složio na pod mrtav

- DJEDEEEEE… PA ŠTO UČINI POBOGU!!!! – zavapi Pepeljuga

Djed izvadi kutiju cigareta marke „Opatija“, sa dva udarca kutije o drugu ruku izviriše 2 cigare, on uze jednu, pripali ju, povuče dim i reče:

- SDP… HDZ… sve je to isti kurac!

12.01.2014.
Autor: Bloger Krule

srijeda, 08.01.2014.

HDZ je stranka stara 200 milijuna godina!?

Zagreb, 08.01.2014.

Američki špijun, Edward Snowden, objavio je do sad nikad objavljenu fotografiju na kojoj se vidi da je astronaut Neil Armstrong, umjesto američke zastave, zabio zastavu HDZ-a.

Predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, sazvao je izvanrednu konferenciju za novinare te izjavio:

- Da vam budem iskren, iznenađen sam, kako ja, tako i svi članovi. Cijelo vrijeme sam mislio da je HDZ utemeljio dr. Franjo Tuđman a sad ispada da ga je utemeljio Neil Armstrong, što je meni teško za vjerovati. Ne znam, ja sam u HDZ ionako došao nenadano, ko hemeroid na guzicu, možda kolega Vladimir Šeks ima nešto za reći u vezi objavljene fotografiju... on je u HDZ-u još iz tog vremena spuštanja na Mjesec?


Vladimir Šeks je pak iznenadio sve okupljene novinare pokazavši fotografiju koju je držao u ruci te je izjavio:



- Ovo je original fotografija sa osnivačke skupštine HDZ-a na kojoj sam i sam bio nazočan. Kao što vidite na fotografiji koju sam osobno opalio, HDZ je osnovan prije 200 milijuna godina. Na slici se vidi zastava HDZ-a i naš tajnik iz tog vremena, dinosaur Štef. Tek kasnije je udario meteor koji je usmrtio Štefa i razorio nam blagajnu.

Upitam što misli o zastavi HDZ-a na Mjesecu, Šeks je izjavio:

- Ako ju je Armstrong i zabio, nije ju zabio po našem nalogu... sigurno je konzumirao alkohol!

08.01.2014.
Autor: Bloger Krule

ponedjeljak, 06.01.2014.

Direktoguzo uvlakači

Jebalo majku, da rokne isti onakav meteor koji je pobio sve dinosaure, svako normalan bi rikno al ova sorta ljudi bi preživjela. Onaj ko ima jedan jedini dan radnog staža, naišao je u firmi na direktoguzo uvlakača. Ko su direktoguzo uvlakači? To su vam oni ljudi kojima samo stopala vire iz direktorove guzice. U svojoj bauštelskoj karijeri, naišao sam na nekoliko takvih. Samom direktoru puca kurac za takvog majmuna, zapravo i oni sami znaju da se radi o kretenu kojem nikad ne bi dali ruku svoje kćeri, ali mu rado daju ovlasti. Zašto? Jedan takav mu dobro dođe jer ima maloumnog robot-kretena koji obavlja prljave poslove za njega. Ako radniku treba dati otkaz, ne daje ga direktor nego direktoguzo uvlakač. Ako radnika treba baciti u prešu, to on radi u ime direktora. Ako se treba nekom zamjeriti, tu je direktoguzo uvlakač koji će za svog direktora i život dati a kamoli što drugo. Takve đubradi ima u svakoj firmi. To su oni kojima je prvi posao a onda mater, žena, djeca, obitelj općenito. Šupčina će vam poslati mail u 10 sati navečer ka da je podne, tražeći od vas da mu do 2 u jutro pošaljete izvještaj o topljenju leda na polovima i neplodnosti pingvina i tuljana. Ne prežu pred ničim, jer znaju da ih štiti direktor u čijoj su guzici strpani do krajnika, naravno na toplom. Normalno, šaljete mu mail u 2 u jutro sa detaljnim izvještajem o topljenju leda i spolnom životu pingvina i tuljana, kad isti sekund stiže odgovor od kretenoidnog kretena, sad traži izvještaj o utjecaju klimatski promjena na rast dlake kod kratkodlakog jazavčara sa osvrtom na loše raspoloženje Baraca Obame tijekom kišnih dana.

Općenito, oni su izopćeni iz društva. Nemaju prijatelje. Kad oko ponoći dolaze sa posla (oni moraju za dobrobit firme raditi do ponoći a sve ne bi li još dublje upali u dišinu guzicu) pas bježi kod susjeda. Nitko ih ne zove u svadbu. Nisu nikom jamci, nije što oni ne bi, nego nitko ih neće. Ne plaćaju TV pretplatu jer se inkasatoru neda ni približiti kući. Ljetni pljusak udara samo po njegovoj kući dok se drugi sunčaju na tersama. Njihov jedini prijatelj je direktor, bar oni tako misle. Dok direktor govori, oni šute a kad ovaj stane, oni se samo nadovezuju na ispričano pa tako ako direktor zaključi da treba platiti člana Al-Qaede da se u kancelarijama digne u zrak sa 20 kila dinamita, direkoguzo uvlakač je taj koji će predložiti da to ipak bude 25 kila. Oni vam uvijek na najgluplji direktorov prijadlog dodaju po još nešto, samo kako bi sebe dokazali

Direktor: „Mislim da treba uvesti 10 satno radno vrijeme!“
Uvlakač: „Direktore, ako ne uvedemo 12, nisamo ništa napravili!!!“

Normalno, i sam direktor je mislio na 12satno radno vrijeme no glupo je da baš on to kaže na sastanku jer zna da bi ovo đubre predložilo 14, a to čak ni po direktorovom mišljenju nije u redu.

Direktor: "Možda bi trebalo ukinuti plaćanje prekovremenih!?"
Uvlakač: "I to direktore i godišnje odmore! Ko se vidio odmarati!?"

Postoji li veći kreten u galaksiji od direktoguzo uvlakača? – Teško!

Ako se direktoru sviđa plava boja, i ovom se šupku isto sviđa plava, mada su mu u osnovnoj školi svu glavu ofarbali u plavu. Ako se direktoru sviđa ljuti feferon, i ovom se kretenu sviđa, mada kasnije 3 dana sjedi na školjci i vrišti od hemoroid bolova. Ako na božićnom ručku direktor pohvali golfa dvicu kao najbolji auto svih vremena, pogađate – kreten je istog trena na „Njuškalo.hr“ i šaljem mail vlasniku golfa dvice u Donjem Lapcu te da je zainteresiran za kupnju. Direktor prdne, njemu miriši. Ovaj hvali rižu kao najbolje jelo, kreten odma naručuje duplu porciju riže pričajući kako je njega mama još kao malog hranila rižinim mljekom… mada ga je majka zlostavljala, vezajući ga lisicama za radijator te trpajući mu palentu u usta. Normalno, palentu mrzi, baš kao i radijatore, al ako direktor pohvali i jedno i drugo, đubre palentu jede sjedeći na radijatoru. To vam je jednostavno takva vrsta ljudi. Ka što po birtijama ima idiota, tako ih ima i u firmama, samo ne piju nego vire direktoru iz guzice. Pili bi oni, ali nemaju sa kim.

Pogledajte ih malo, to su uvijek sterilni ljudi koji ne znaju na koju rupu seru dok je rukom ne napipaju. Njihov društveno socijalni život je zanimljiv ko i direktan prijenos šahovskog turnira. Nećete od njih doživjeti da mjenjaju posao odnosno firmu, ama nema jebene šanse… ako firma ide u stečaj, i oni idu zajedno sa njom. Dok god je direktor tu i oni su tu, što je i logično jer direktor nosi svoju guzicu a samim tim i ovog kretena.

„Problem“ nastaje kad direktor umre… onda oni ispadnu iz guzice… no to je takva sorta ljudi, ka paraziti, vrlo brzo nađu drugu… oblu… mekanu… toplu… direktorsku guzičetinu.

06.01.2014.
Autor: Bloger Krule

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31