OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

petak, 31.12.2010.

Želim vam sretnu dvanulajedanjedan godinu!!!

Evo u ovom zadnjem jutru ove 2010 sjedim sa materom, pijem kavu i čekam da me zovne automehaničar da mi promjeni alternator. Kaže stara – „E iduća će biti jebena!“. Moja mater nema nikakve rodbinske veze sa Nostradamusom i babom Vangom, al ove njene riječi se izgovaraju diljem Rvacke i to već zadnjih mjesec dana što će reći da smo svi postali proroci. Da…bit će jebena. No to „bit jebena“ nije razlog da ja svima vama ne zaželim sve najbolje u novoj 2011. U toj novoj 2011toj neka vas vesele sitnice…jer krupnoga neće biti. Želim vam da se više posvetite samima sebi…supružniku/supružnici/dečku/curi...obitelji. Bliski ljudi oko vas, sa kojima ste dobri i koji su prema vama dobri, će vam najviše činiti tu SREĆU koju vam svi, pa i ja, želim. To što će ta 2011ta „biti jebena“ i nije tako loše, jer kažu da „Nije svako zlo za zlo“ i to je živa istina jer pruža se svima prilika da postanemo bolji ljudi i međusobno bliskiji…jer tokom svih ovih godina koliko god vi mislili da nismo, mi smo se ipak svi otuđili jedni od drugih. Sjetite se samo starih vremena kad se nisu vozila ovako skupa auta…kad životni standard nije bio kao danas…komforniji…ležerniji…a sreće je bilo u izobilju, dobro možda ne u izobilju, ali definitivno više nego u ovo novo doba. Što je najžalosnije…svih ovih godina samo smo negdje žurili i ko zna koliko smo lijepih trenutaka propustili samo zato što nismo stali na sekundu i malo se okrenuli oko sebe. Postali smo svi pomalo sebični a najviše smo sebični kad je u pitanju „vrijeme“ jer ga ne posvećujemo gotovo nikome a o posvećivanju vremena samome sebi da i ne govorim, to ne postoji. Kome smo na kraju pružili to dragocijeno vrijeme? – nikome…ni sebi…ni obitelji…ni prijateljima. Najviše smo ga potratili na stresove…nervoze…i slična „agregatna stanja“. U prirodi takva „agregatna stanja“ ne postoje. Gdje ste vidjeli kravu, koja je u svom, krdu da je pod stresom? Gdje ste vidjeli puža pod stresom? Medvjeda? Aligatora? Znaaaaam…aligator i medvjed nemaju kredite koje moraju vraćati…hmda…no biste li jedan dan živjeli poput aligatora i medvjeda? Biste li lutali šumom ko medvjed i svaki dan molili Boga da nešto ulovite nebiste li se najeli i vi i vaša 2 medvjedića? Biste li se u jutro budili i morali bježati jer vas ganja 20 pijanih lovaca? Ne biste, naravno. Vi imate kredite…medvjed svoje probleme. Medvjedove probleme nitko ne želi saslušati, ali mi smo ljudi i mi imamo priliku saslušati jedni druge…a to ne radimo. Svi zamišljeno govore „DAAA…AHAAAA…DAAAA…AHAAAA“…a da ne upamte niti jedne jedine riječi od ovog drugog što vam govori. Postali smo takvi da bi se svi trebali pridružiti onoj Doroty i po žutoj cesti uputiti se kod Čarobnjaka iz Oza da nam svakom po nešto da...samo...čarobnjak iz Oza nikom ništa nije dao jer...Strašilo je oduvijek imao mozak...Limenko je oduvijek imao srce...Lav je oduvijek imao hrabrost...samo oni to nisu znali dok im se nije pružila - što? - PRILIKA. Vi u 2011toj imate priliku biti ono što oduvijek i jeste - dobri i bolji ljudi...ne propustite ju!!!! Kakvo vi, tako i ja.

Ovaj moj blog dnevno čita oko 300 ljudova (ka 300 Spartanaca) i ako samo 1 od vas posveti više vremena sebi i bliskim ljudima i prijateljima oko sebe…siguran sam da ima šanse da 2011 godina bude baš onakva kakva bi trebala biti.

Želim vam sretnu 2011-tu godinu!

srijeda, 29.12.2010.

Žene i kozmetika

Kud je to sve otišlo mila majko. Eto ta industrija kozmetike. Žene su im glavne žrtve i to nešto malo muških pavijana koji koriste te kreme i kremice. Ustvari…ja ne mogu zamisliti da se muškarac maže kremama…pa el to muško?...no žene…eeeeee…svinjskom masti bi se namazale samo da na kanti od 15 kila piše LOREAL ili neka slična marka. To se mažeeee da se više ni ne gleda za što je kakva mast. A i tih masti ima da bi moga namazat tračnice od Rvacke do Kirgistana i nazad.
Kad samo uzmeš žensku glavu, kao dio tijela, pa na toj ženskoj glavi nema mjesta kojeg se ne maže sa tim kozmetičkim preparatima. Veli „olovka za usta“! – MOLIM???...Olovka za što? – za usta. Pa ženka uzme olovku pa vuče crte po rubu usta. Taman kad misliš da je gotova…onda uzme ruž za usne iz palete proizvoda ruževa, pod rednim brojem 14 876 i onda krkne ruža…e…al ne više onog, kad ona uzme kriglu pive pa eksa pa joj ostane ruž na krigli…a ne…sad je to spešl ruž za usne koji ne ostavlja tragove nigdje pa makar ljubila lamperiju, lamperija čista. Nakon ruža još krkne 3 sloja labela a nakon labela…još zagrebačkom melema…pa kad te takva žena poljubi…ka da te direktno u usta poljubila krava. E onda pređe na obraze pa kaže da ima „loš ten“. Ovi u industriji kozmetike obožavaju žene sa lošim tenom jer te žene imaju više slojeva kozmetike na sebi nego ona nova dukatova boca mljeka zaštitnih slojeva. Mila majko kad se žena sa lošim tenom krene šminkat, a ne zaboravite da od 100 % žena njih 130 % misli da ima loš ten…dakle kad se takva jedna krene mazat po obrazima, moš odgledat kompletnu trilogiju gospodara prstena + 2 albuma remixa Mladena Grdovića…jer to jednostavno traje i traje i traje. Kad završi sa obradom lica i tog lošeg tena…obično bude šira u obrazima po 2 centimetra sa svake strane jer je to toliko slojeva šminke i kreme i pudera na licu da je zapravo ka fasada na novoizgrađenoj zgradi. To je sloj „termožbuke“ na licu debel toliko da kad u usta stavi vrelu žlicu ampren juve, nemere joj se u ustima ni oladit…pa kako će se zalogaj oladit kad je na licu fasada…to je sistem takozvane „termos boce“.

Onda kad završi sa obrazima onda prelaze na oči. Aaaaaaa oči…svaki muškarac voli ženske oči…one govore sve…i stoga ženski um kaže – „Oči moraju biti posebno našminkane!“ – e onda krene opet „olovka za oči“. Jebem je i tu olovku, nema za što nema te olovke…OLOVKA ZA BUBREG!?. Dakle onda krene sa mazanjem očiju. Toliko ih namažu da ponekad kad gledam žensku u lice moram škiljat…ono…tražim joj oči na glavi jer mi sve isto izgleda…a kad ju ideš poljubit, moliš boga da joj jezik ne uvališ u nosnu šupljinu jer jednostavno više ne znaš gdje je oko…uho…usta…nos. Veli „Trepavice moraju biti posebne…guste!“…onda krkne nešto od MAX FACTORA preko obrva i toliko ih progusti da pomisliš da joj oči imaju kosu. Obrve počupaju sa onom pincetom u neke tanke tanke takne linije pa većina žena izgleda ka da su teleportirane sa komandnog mosta svemirskog broda VOJADŽER...odeš na dejt sa takvom i samo čekaš kad će se lupiti dlanom po onoj metalnoj pločici na prsima kojom pokreće teleportiranje. Užas. Kad pomisliš da je na glavi sve gotovo onda ode u kupaonu i donese jednu ogromnu plinsku bocu na kojoj piše LAK ZA KOSU i kad krene špricat, pokrepivaju sve muve u kuhinji a u dnevnom boravku se na metar ipo od poda zadržava magla ka da si u Lici u dolini Gacke oko 8 u jutro. Kad nađe jednu jedinu sjedu vlas kose, to je ka da je dobila telegram da joj je otac ubijen a majka silovana. To je shizofrenija. Polugola je u stanju otići u prvu trgovinu kupiti farbu za kosu koju je usput budi rečeno farbala prije 3 dana kad je isto tako našla sijedu vlas. Kad se već i sredi…onda se skine gola i sva se još jednom namaže nekom kremom….ka da se impregnira…neznam. Nakon gotovo 4 sata spremanja kaže:“E SAD IDEM U TRGOVINU!“. Žene jednostavno više ni do trgovine ne mogu izaći a da se ne „srede“. Kud je to sve otišlo mila majko. Ja da se tako mažem nebi nikad robe prao…pa od čega da mi se roba usmrdi? – znoja??? – e jebem ga i znoj, pa kakav je to znoj koji se probije kroz 2 centimetra krema, pudera, olovki, masti i parfema??? Tako namazan žena ne smije ni pasti na nizbrdici jer otkliže u susjedni kvart….selo…neznam gdje li već. Jednom davno sam gleda jedan dokumentarac gdje je 6 žena 48 sati bilo u bijelim pamučnim majicama a onda su te majice mirisali muškarci…i svaki muškarac je po mirisu majice odabrao ženu…kad su izvadili krv mužjaku i toj odabranoj ženki u 99% slučajeva su se poklapali štat ja znam kakvi faktori koji su preduvjet za zdravu djecu. Pazi…dakle pavijan je u stanju po mirisu žene odrediti koja je ona prava koja će mu osigurati zdrav pomladak (zvuči šovinistički…al ne zaboravite da smo se u ne tako davnoj povijesti jebavali po špiljama i lupali toljagama). A danas? – danas će se pavijan po mirisu prije zaljubiti u kamionsku gumu neg u ženu. Svaka miriši isto i svaka izgleda isto. Šta ja znam…možda i nije loše opalit kamionsku gumu…al kakve sam sreće…ja bi opalio opet onu gumu koja je upravo premazana posebnom kremom za vojne parade.

utorak, 28.12.2010.

NEMA LIČANA U VLADI, E NEMA VIŠE NI LIKE!

Kad je onaj naš likota…Darko Milinović zvani Šprica ušao u vladu Jadranke Kosor, mi smo u Lici bili oduševljeni. Ja sam reka…ko ga jebe pa taman da i sve krivo radi, naš je. Ka da me je čuo..sve krivo radi, al mi njega volimo jer on je naš. On je za sad jedini ličan…ka posljednji Mohikanac što se ovih dana po ko zna koji put reprizira na HTV-u (jebem njega i oni njegov čamac…od Mohikanca…ne od Šprice). I tako ti ja jučer vozim avto…koji je usput budi rečeno jutros krepao, pa sad po selu tražim avtomehančara ka ozeba sunca…i slušam rvacki radio i vijesti nanjem. Veli Jadranka poprašila tamanitelja odojaka…onda onog što po Karlovcu radi most preko njive pa sve do rodne kuće…onda onu što je počela sa rušenjem bespravnih kuća pa stala na drugoj…i onog što nisam ni zna da je ministar a bavi se hortikulturom, pardon, kulturom. I sad veli unaj nov´nar na radiju da dolaze 4 nova ministra…a ja pustim volan, pljunem u dlanove i na sav glas rečem „E JEBEM GA, JEDAN MORA BITI NAŠ…LIKOTA!“...i krene novinar sa nabrajanjem…veli prvi rođen u Zagrebu…drugi isto…treći isto…i 4 veslač posade bez kormilara, rođen u Puli…pa reko ajd u pičku maternu da ajd i pravda…opet ništa. Ostašmo mi na našem Darku Šprici. To je čista diskriminacija. Mi ka da smo gubavi? Neće nas niko? Pa bar jedan je moga bit likota!? – ma kaki. Valjda ih gore u vladi vrtoglavica lovi od nas ličana? Ja stvarno neznam koja je to pička materna. Stoga predlažem da mi Ličani uvedemo embargo…na Plitvice više nema ulaza…el ko doša parkirat avto…odma ga dočekat sa kalašnjikovom i pitat ga za zdravlje
- „Mom´čno…kudaš ti?“
- „Došao sam sa curom na Plitvice!“
- „Curet´nu ćeš ostav´t ovdi, a ti čelom nazad!“
- „Ali gospodine ja…“
- (onda strest rafal po smreki staroj dvista i pedes godina): „Mom´čno…nemoj da te pošaljem na METIS težeg za 2 kile olova!“
Pa el nije tako?...el nema Ličana u vladi – e nema više ni Plitvica.
- „Alouuuuu momak…kudaš ti sotom šćapinom?“
- „Pa cura i ja došli malo na Gacku pecat ribe!“
- „Amaaaaa…curet´nu i šćap ostavide tu a ti čelon nazad!“
- „Ali gospodine ja…“
- (onda streseš rafal po Gackoj i odma potamaniš 43 pastrve koje odma na površini plivaju leđno):“Momak…šćapinu ćeš progutat, jeba me oni moj pokojni ćaća Mile ako neš! Ajmo, magla, a ti mala...znaš li graha kuvat?“
E nema više ni pecanja po gackoj!
- „Alooooouuuu…momč´ne…što mi radite sa rođakom Perom?“
- (omanja skupina lovaca uhvatila živog medvjeda) „Pa gospodine mi smo lovci i ulovili smo medvjeda!“
- „Niste vi ulovili međeda neg mog rođaka Peru…puštaj Peru krušnu vam mrvu jebem!!!“ (kalašnjikov na gotovs)
- (lovci puštaju medvjeda):“Pa vi gospodine niste normalni!“
- (Ličan i medvjed se grle i ljube): „Ćaća ti nije normalan koji ti ga materi spremija….ajmo čelom nazad iz Kapele!“
E nema više ni lova međeda po Kapeli

- „Alooooouuuu mom´čno…što´s se izvalija ka vepar u paprati?“
- (unesrećeni zaljubljenik u planinarenje po Velebitu sa slomljene obje noge) „Ajme spašen sam…spašen sam…hvala vam puno!!!“
- „Ček mom´čno…možda i nisi spašen!“
- „Kako to mislite nisam spašen?“
- „Jes ti likota?“
- „Nisam!“
- „Eto vidiš da´š ostat ležat!“
- (Ličani pomalo odlaze od njega) „Ali čekaaajteeeee…neeeee…ne ostavljajte me!“
- „Mali ne cvili…doće Pere oko osam naveče, čim dnevnik odgleda…gladan naravno!“
Nema više ni planinarenja a ni spašavanja po Velebitu
Što reći na kraju…nego…Darko naš zvani Šprica…neka te Bog dragi počuva i tebe i englesku kraljicu i onog njenog blentavog sina Čarlsa da mu pička ona materna neotesana.

ponedjeljak, 27.12.2010.

Ja folim moja Hrfatska

80 tih godina prošlog stoljeća…u onoj bivšoj jugi…na prvom programu (od moguća 2)…je išao kratki televizijski kulinarski programčić u kom je Stevo Karapandža demonstrirao pripremu hrane. Mislim da je taj kulinarski „show“ išao četvrtkom u 19 i 15 pa se zbog Steve nije prikazivao crtani film (da mu jebem šefarku kojom je grabio hranu) kojeg sam ja svaki dan željno iščekivao. Stevo bi u tom kratkom periodu od 10tak minuta skalabudžio kakav komad mesa…par začina…i na kraju uvijek 1 ŽLICA VEGETE od firme „Podravka“, koja je u to doba dobro stajala a danas joj maznuše 64 miliona kuna bez da ikom ode bručka sa glave.
Osamostaljenjem lijepe naše završila je karijera Steve Karapandže jer „Neće nama jedan Srbin pokazivat što da mi jedemo!“. Prošlo je 20 godina a Hrvatska je od jedne jake industrijsko prerađivačke zemlje, spala na jednu jaku potrošačko-neproizvodnu zemlju...dodao bih političko mafijašku…ali jedno je ostalo isto…ostalo je isto da i dalje Stevo govori što od hrane valja a što ne valja. Doduše onaj prvi Stevo je hranu PRIPREMAO i oduševljavao mnoge žene, kućanice, koje su prepisivale recepte u svoje bilježnice. Ovaj drugi Stevo…on čak nije ni Srbin…nego Francuz…i zovu ga Stefan. Njegov zadatak je da ide po restoranima sa jednom ipo zvjezdicom i da se dere na kuhare čija je plaća 1800 kuna + putni troškovi 90 kn. Francuz Stevo ide po tim restoranima i kritizira kulinarske sposobnosti prekvalificiranog automehaničara koji zbog stanja u ovoj mafijaškoj državi ne može popravljat aute nego mora kuvat i sa gedorom u džepu, suzdržavat se da ovog Francuza ne opizderi po glavi. Dok je za neke ljude u Hrvatskoj to SHOW….meni je to jadno da jadnije ne može biti. Uđe u neki restorančić u kojem je najveće dostignuće pohano pile i pire krumpir (jer je to takva vrsta restorana) i onda im sere da se to tako ne radi. Na ovim prostorima se pile poha već 2 milijarde godina isto a uostalom ovo malo radnika što ima u ovoj našoj mafijaškoj državi…upravo marenduje (gablecira) po tim istim restoranima i nikad se niko nije požalio da mu ne valja to isto pohano pile i pire krumpir. Da je taj Stevan 80tih bio u Hrvatskoj, mogao je od nas samo nešto naučiti…a ovako…mi sjebali državu pa nam sad Francuz došao objašnjavat kako se poha pile i peče krumpir…divota. Jedna od jačih scena mi je kad izađe iz restorana pa ide zvati ljude da navečer dođu na večeru, u taj isti restoran…a ljudima na licu vidiš napaćenost i da im je pun kurac svega…uostalom, uvjeren sam da sve te ljude koji završnu večer sjede u tom restoranu, plate za to isto sjedenje. Eto do kud smo dogurali. Francuz nam poha pile i peče krumpir a nas plaćaju po 50 kuna da sjedimo 14 sati dok se to sve ne snimi i na kraju sve to hladno pojedemo!? – poznat je pojam „francuska kurva“…a eto i mi se prokurvašmo u vlastitoj zemlji.
- „Jesi našao posao?“
- „Nisam…ej…al znaš što…eno me plaćaju 50 kuna da presjedim 14 sati u jednom restoranu i na kraju pojedem neko pohano pile na francuski način…doduše hladno…al ko ga jebe!“
- „Sereš?“
- „Neee majke mi. Ono buraz…odradiš 14 sati i 50 kuna u džep!“
- „Mogu i ja?“
- „Moš ako imaš vezu!“
(kurvarluk da ne može biti veći)
Konobari su mi isto jaki. Ako niste primjetili oni su u svakom tom „SHOW“-u mrtvi ladni. A gdje neće biti…ima redovitu plaću u iznosu od 1400 kuna + putni trošak 90 kn i još samo fali da se nervira zbog jednog Francuza koji mu je došao objašnjavat kako se drži boca vina. E jebem tebe i držanje boce vina…de je ti drž za plaću od 200 eura jebala te ona. Uostalom…taj isti konobar je po struci varioc al kako smo i brodogradilišta sjebali…eto jadnika negdje u Brinju…spava na tavanu…ima plaću 1490 kuna…i radi kod gazde „BRKE“ kojem je poznata televizijska kuća platila 2 000 kuna da ugoste jednog Francuza koji će im 5 dana srat kako se poha pile. Predivno…toooo je standard….to je to….toga nama treba. Već vidim za godinu dana…dolazi Švicarac u Liku objašnjavat kako se kosi trava i hrane krave…Talijani će ići u Slavoniju objašnjavat kako se radi kulen i kobasice a Grk će u Dalmaciju kako se beru masline…pa ćemo onda imati parvi domaći talijanski kulen iz Osijeka sa grčkim maslinama sa Brača i pravim švicarskim sirom iz Brinja…
Domovino moja nastaviš li ovako…ode ti u 3 pičke materne

nedjelja, 26.12.2010.

HADEZE Snješko

To jutro smo moja bauštelska družina i ja dolazili na posao kao i svako jutro do tada. Već po snijegu koji je pao znali smo da će biti problema na baušteli…ali ovakviiiiih problema – to uistinu nismo znali. Već na samom ulazu dočekao me Meho sa „Šefe ovdje se nešto čudno dešava!!!“. Bilo je 15 do 8 i još se je slabo vidjelo.
Ja:“Dobro Meho što se čudno dešava?“
Meho:“Mi smo tu već 10 minuta i netko se na gradilištu dere IVO…IVO…al još je mrak pa ne vidimo.“
Ja:“Meho jesi ti što pio?“
Meho:“Šefe! Pa ja sam Musliman…mi ne pijemo!“
Naš razgovor je prekinulo gromoglasno deranje – „IVOOOO…IVOOOO…IVOOOO…IVOOOOO!!!!!!“
Meho:“Evo šefe jesi čuo!?!?!?!?“ – gotovo preplašeno će Meho
Ja:“Pa jel ima neko u našoj ekipi da se zove Ivo…možda njega doziva?“
Meho:“Nema šefe. Ja sam Meho…ti si Krule…a ostali su Drakula, Konj, Palestinac, Spavač, Brzi i Željac!“
Opet se začulo iz onog polumraka – „IVOOOOOO…IVOOOOOO…IVOOOOOO!!!!!!!!!!!!“
Meho:“Šefe. Men se govno od straha smrzava!“
Ja (gotovo drhtavim glasom):“Paa…paaa…ne boj se Mmmmeho…nas je više…ako krene na nas…mi ćemo…mi ćemoooo…“
„IVOOOOOOOOOOOOO…IVOOOOOOOOOOOO…IVOOOOOOOOOOO!!!!“ – sad već sotonskim glasom
Drakula (sav preplašen):“Šefe ovo ne baca na dobro!?“
Svi smo se skutrili kraj ograde i sabili jedan uz drugog. Dernjava „IVO IVO“ nije prestajala dobrih pola sata a nama se sledila krv u žilama. Nitko nije htio glavu provirit…bojali smo se. Sve je bilo u redu dok se dernjava „IVO IVO“ nije pretvorila u „HADEZE…HADEZE!“
Drakula:“E jebo li ti hadeze majku…e sad ću mu jebat mater!“
Meho:“Ne izlazi Drakula…vidiš da je to nešto ludo!“
Drakula:“E pa neće niko na našem gradilištu vikat HADEZE!“
Ja:“Dobro dečki smirite se…to je neko pijan…nećemo sa budalom imat posla…otići će on sa gradilišta!“
Malo pomalo…počelo se razdanjivat. Kad se dovoljno dobro razdanilo…imali smo što i vidjet.

Bio je to snješko…visine jedno 80 centi…sa nekom crnom kapom na glavi i cigaretom u ustima. Jednu ruku je imao drvenu i kompletna je bila u tetovaži „HDZ“. Druga je bia željezna u vidu armaturne šipke i sa njom je držao lopatu.
Meho (sav u čudu):“ŠEFE!!!!...JEL MI ISTO VIDIMO?“
Ja (zapanjen):“PAAAA….PAAAA…PAAAAA…“
Snješko:“Što PA PA PA…pička vam materina!“
Palestina:“Ma jel to on nama rekao da nam pička materina!?“
Meho:“Bogami je!“
Snješko:“Jesam…rekao sam vam da vam pička materina svima!“
Drakula:“Reci nam to još jednom brenerom te u kuvanu vodu pretvorim!!!!“
Snješko:“Pička vam materina!“
Drakula je taman krenuo na Snješka a onda ga je Meho povukao za rukav
Meho:“Staniii Drakula…pa vidiš da ima lopatu…lud je…otpili ti glavu sad pa sad“
Ja:“Dobro Snješko…ko si ti?“
Snješko:“Ja sam Snješko…al ne obični Snješko…ja sam HDZ SNJEŠKO!“
Ja:“Pa dobro jel možemo mi na gradilište…mi bi radili!“
Snješko:“Vi bi raaadili? Ma nemoj!“
Ja:“E..mi bi radili!“

Snješko je bio odlučan:“Dok sam ja ovdje…rada nema!“
Drakula:“Pa to je uvijek tako…gdje je HDZ, rada nema!“
Ja:“Dobro, što nas ne pustiš da idemo radit?“
Snješko:“Nemate s čim raditi.“
Ja:“Kako nemamo s čim?“
Snješko:“Ukrao sam vam naftu iz bagera i sve čavle i daske sa gradilišta!“
Meho:“MOLIM!?!?!?“
Snješko:“A jeeebi ga…tako to ide gdje sam ja!“
Meho:“Šefe zovi policiju…policija će njega!“
Snješko:“MOLIM? Policiju? Pa ja imam veze u policiji…budale naivne!“
Drakula:“Majku ti jebem lopovsku!“
Snješko:“Oće neko urazumit ovu budalu! Non stop vrijeđa. To nije u redu!“
Drakula:“Gledaj ga molim te….pokrade kompletno gradilište i onda još drži prodike što je lijepo a što nije!“
Palestinac:“Bilo bi čudno da nije takav!“
Snješko:“IVOOOOO IVOOOOO IVOOOOOOO!!!!“

Brzi:“Šeeeefeeeee…daaa jaaaa njegaaaa zgaaazim kaaamiooonoooom?“
Ja:“Daj Brzi ne jebi…“
Drakula:“Šefe…brenerom….brenerom njega treba!“
Snješko:“Hahahahahahaha…ma koje ste vi budale…vi mislite ako se mene riješite da je to to? Pa nas HDZ snjegovića je puna država!“
Meho:“Šefe…nama u firmi nitko neće vjerovati da mi ne možemo od ove budale na posao.“
Ja:“Hm…imaš pravo…“
Snješko:“IVOOOOOOOOOOO IVOOOOOOOOOO IVOOOOOOOOOOOOOO!“
Drakula:“O jebo li ti Ivo mater ledenu!“
Meho:“Šefe…da vi nazovete svog šefa pa da mu rečete što se dešava…“
Ja:“Imaš pravo Meho.“
Okrećem broj svog šefa…
Ja:“Alo šefe…“
Šef:“Reci brzo!!!!“
Ja:“Pa šefe…ovdje na gradilištu imamo problema…ali ne znam kako da to objasnim jer….“
Šef:“Daaaaaaaaj čovječe imam pizdariju ovdje na gradilištu u Istri…14 snjegovića sa istetoviranim rukama na kojima piše HDZ pokralo sve na gradilištu i ne daju nam da radimo….čak su jednog radnika ozljedili…aj nazovem te kasnije pa mi objasniš što vas jebe!!!!...“ i poklopi….TU-TUUU…TU-TUUUU
Meho:“I što kaže?“
Ja:“Brzi….pali kamion i gazi đubre….Drakula idi po brener!“
Brzi:"Šeeefeeee...neeema miiii kamiooooona."
Drakula:"Jebo majku...pa nema ni brenera!?!?"

utorak, 21.12.2010.

"Voljeni grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata"...a jel se moram dići da bi pogledao il mogu i na ležećki?

Otkako su ove temperature pale ispod nule…moram priznat da se teže radi ali se zato lakše sere. Naime ono đubre od TOI TOI wc-a je napokon zamrzlo. Mislim…zamrzla je ona plava tekućina u koju seremo a koja nam je redovito pošpricavala naša bauštelska prkna. No kažem…temperature pale ispod nule…“plavetnilo“ se smrzlo…pa sad govno padne na plavi led…baš ko da si ga bacio sa 2. Kata na pločnik. Sad svi na baušteli seremo sa osmjehom na licu i čistim prknom.
Sa padom temperature obično dođe i kakvo nevrijeme. Eto u Rijeci, sad u petak, zakrkalo snježine…i to ono pošteno. Ja nisam mjerodavan za proglašavanje elementarnih nepogoda…al…ako je ono u petak bilo „elementarna pogoda“…e ja ga jebem. Dakle taj petak sam nekako na vrijeme stigao u svoju podstanarsku krletku na Drenovi…a onda baš nekako oko 6 navečer nastao krljanac u gradu. Na Drenovi ga palo preko 20 centi…niko nema zimske gume i moš ga jebat…kaos. Prespavam ja petak i u subotu u rano jutro zaprašim materi u Liku. Odmorim se u Lici ka onaj sinjski alaj čauš što nikad ništa ne radi a svi mu plješću. Već u ponedjeljak (jučer) sam bio na poslu a nakon posla već sam bio u birtiji…pa kažu u birtiji – „Pa ovi u gradu Rijeci uopće ne čiste pješačke plohe od snjega….svi padaju ka pingvini po trotuarima!“…i tu se ja sjetim svoje Like i davnih 80tih kad bi kod nas zakrkala snježna. U moju ulicu nikad nije ušla ralica…ka da joj je centralni komitet zabranio da uđe. E..al ondab onaj moj ludi komšo iša od kuće do kuće i iz svake kuće izvuka po jedno zdravo muško čeljade i uvalio mu lopatu u ruke. Sjećam se kad je kuca na naša vrata pa mu ja reka da ćaća spava a on meni da ga odma idem probudit il on zove MILICIJU…ondab ćaća reka da jebe njega i miliciju jer da je doša iz noćne i da mu ne pada na pamet da još ide čistit i da nek uzme mene da idem ja. Ondab se sabralo njih 20-tak (i ja) i uvijek bi ulicu krenuli čistiti od njenoga kraja prema glavnoj cesti. Čim bi počeli odma bi strusili litru rakije pa bi već na 20 tom metru pomalo počeli skretat sa „trase“. Ondab se moglo čuti od nekog pametnog „Ljudi Bog vas jeba pa nama treba geodeta il mi odešmo u pičku maternu!“. Dok bi došli do moje kuće već je onaj zadnji umjesto lopate ima harmoniku pa bi se to pretvorilo u dernek. Dok bi došli do glavne ceste pola bi ih popadalo a novih 50 centi snijega bi zakrkalo onaj početak od kud se krenulo čistiti. I tako svake godine…skoro svaki dan. Čišćenje moje ulice je bio društveno korisan rad…a i ljudi su se družili…pričali…zajebavali….smijali…ali najviše naglašavam DRUŽILI.
I sad da se vratim na ponedjeljak u Rijeci. Idem ja s posla prema Drenovi…i jebalo majku…vidim kod busne stanice istu onu borovu granu koju sam vidio još u subotu i niko ju živ nije maknuo neg ju svi ko krave obilaze. A ja lijepo auto sa strane…upalim sva 4…izađem van…zgrabim onu granu i odvučem ju na prvo prazno mjesto sa strane a sve skupa jedva 15 metara od mjesta gdje je bila. Maknem tu granurdu…e jesam je maka…odma svi hodaju ravno i ništa ne zaobilaze…i ja se tu zapitam…pa vole li građani grada Rijeke ovaj svoj grad? Svi se žale kako pješačke staze nisu očišćene a nitko…ali baš nitko od tih istih građana nije rekao „Dobro pička mu materina ajmo sami očistiti“…pa se javi mjesnom odboru da se građani sami organiziraju i čiste pješačke zone jer eto to je najmanje što mogu učiniti za GRAD U KOM ŽIVE i za GRAD KOJEG VOLE. Pa se sabere 200 litara kuhanog vina…pa se ljudi međusobno druže…pričaju…zajebavaju i smiju…baš kao one moje ličke budale sa početka ove priče. Eeeeeeeeeee…al NE! Ležat doma u fotelji i srat kako ništa nije očišćeno – to DA! Da ga je palo 2 metra, neka me izjebe onaj šnaucer od engleske kraljice ako bi itko živ od građana rekao „Ljudi…sunce mu žareno…ma da ga nije ovaj put stvarno malo previše palo!?!?!?!?“…ako bi se i našao netko „pametan“ tko bi postavio to pitanje, vjerovatno bi se našao netko još pametniji ko bi rekao „Maaa daaaaaaj samo lezi i seri kako nitko ništa ne čisti…pa nećemo valjda mi ići čistiti…ionako sam bio u kladionici jučer i nisam imao danas u planu ponovo do nje!“. Moram priznati da sam ostao razočaran ponašanjem građana grada Rijeke….katastrofa…pa baš si sad mislim…pa nedaj Bože kakvog potresa od 9 Rihtera…pa već vidim pavijana kako leži u fotelji i žali se da mu još nitko nije maknuo crijep sa glave dok desnom rukom ispunjava listić iz kladionice i stavlja „1-inicu“ na pobjedu domaćina…nogometnog kluba RIJEKA jer on je ARMAAADAAAAAA….jer on voli svoj GRAD RIJEKUUUUUUUUUUU…

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31