OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

ponedjeljak, 19.07.2010.

KUNG FU VLA(N)DA

Probudi me jutros ružan san...negdje oko 20 do 6 u jutro. Sanja sam da su kroz prozor upali engleski SAS-ovci...vezali me žicom...spojili na struju i tražili od mene da im priznam kad ću pokrit minus na tekućem. Kad sam se trgno iz sna osjetio sam oštru bol u preponama a sve zbog grča u šaci izazvanog snom...a istu sam sinoć ostavio u gaćama i spavao tako do jutra. Sva sreća imao sam kombinirke kraj kreveta pa sam poažljivo prst po prst odvajao od vlastitih jaja...grašci znoja su se sljevali niz čelo, što od sna, što od jajnih bolova. Pogledam na sat...bilo je već 6 u jutro dok sam odvojio kompletnu šaku od spremišta vlastitog sjemena (čitaj - jaja). Pridignem se sa kreveta...reko gdje su mi čarape Džisuse dragi. Snimim jednu desno...po obliku i zgužvanosti mi se čini već nošenom...uzmem ju...pomirišim...da - nošena je. Nakon 5 minuta nađem 2 čarape...čiste...doduše različite...ali to je meni oduvijek bio najmanji problem jer jebem onog ko je udario normu da se moraju nositi 2 iste čarape...to nikako ne kužim. Već oko 6 i 20 sam bio na kavi kod tete Vesne. "Vesnać...dajde kakve štampe...nisam novine čitao sigurno jedno mjesec dana!"...eto tete Vesne sa novinama i kavom. Gucnem magijandera...uuuu...dobaaar...nema do prve jutarnje kave....okrenem novine...kad ono članak o mladuncima raznovrsnih životinja. Pa sam tako pročita da mlado od slona teži između 100 - 200 kila...i da prohoda u roku 2 sata i roka po 12 litara mljeka na dan. Ka da sam pročita članak o sebi...i sam imam preko 100 kila...pijem mljeko svaki dan u litrama...i kad se u jutro probudim obično prohodam nakon 2 sata. Čitam taj članak dalje...kaže...mlado od žirafe i žirafana (žirafan je mužjak) bude visoko odma u šutu preko 2 metra...reko šteta što ga cibona ne uzme. Onda još čituckam o razno raznim mladcima...kad ono članak o mladunčetu od pande i pandana (pandan - mužjak). Piše u tom članku da je uopće pravo čudo da se u zoološkim vrtovima ta panda opandi...da...OPANDI...jer ako se prasica OPRASI...onda se panda OPANDI...el tako? - est. Dakle da je pravo čudo da se panda opandi jer da je panda spremna za oplodnju samo 72 sata u neekoliko godina. Zamisli to!!!??? 72 sata u nekoliko godina!? Piše onda da mužjaci uopće nemaju pojma kad je tih 72 sata...piše da je puka slučajnost ako pandan zajaši pandu baš u tih 72 sata...a piše još da je najveći problem kod parenja pande i pandana (u zoo vrtu) što ova mrcina od pandana zna sjediti kraj pande po nekoliko sati jer da doslovce nezna s koje strane ga treba spremit pandi...el?...znate na što mislim...piše da pandan ne razlikuje pandinu glavu od guzice pa se čeesto dešava da pandan mažnjava pandu u glavu. E tu sam se odvalio od smjeha. Pa koliko taj pandan mora biti glup da ide maznut pandu u glavu!?...koja to migrena mora da bude u jadne pande. Piše još da onda čuvari u zoo vrtu znaju pandanima puštati preko video platna filmove o parenju pandana i pandi u divljini.Srknem onaj makijato...pogledam u stranu i zamišljam...video platno...jedno 20 pandana sjedi...gleda video...a sve nebi li im objasnili s koje strane ga stavit pandi...hm...nemoš vjerovat.

Blaženi oni moji lički medvjedi i medvjedice...to se praši sve u 16. Pa ja ne mogu zamislit da onaj moj lički međed kresne međedicu u glavu. Pa ako bi budala to i napravila, ja mislim da bi mu međedica opizderila taku šljagu da bi mu sva dlaka instant otpala. Doduše...ako to međedi i rade...onda je to poza "69"...moji međedi nisu glupi ka ovi pandani...aaaa ne. Đe će međed sexat međedicu u glavu!?...ma nema šanse...pa da mu se poslje vjeverice, puhovi i zečevi rugaju..."GDJE SI GLAVOJEBAČ!!!!"...ma neeeeeema šanse...daj bježi molim te...jok...međedi nisu glupi ka panjevi od pandana. I dakle...popijem taj makijato i sjednem u auto i pravac bauštela. Vozim...a misli mi ne bježe sa pandana..."A budaleeeee..." reče ja na glas u autu, mislivši pri tom na glupog pandana. Pa kako je moš kresnut u glavu ćaća te ludi jeba. Pa nebi da si popio 2 litre bambusovine. Mašem glavom i vozim. I onda se sjetim...pa jebate...naša Vlada se ponaša ka taj pandan. Ako smo mi panda (čitaj narod)...a vlada pandan...pa ta vlada ne razlikuje glavu od guzice kod nas naroda...pa nas redovito opali u glavu...a mi toliko željni da nas opali gdje treba a oni ne...u glavu i amen...ma čekaj malo!?...ne valja...dernuli oni nas u glavu ili otraga...pa mi smo jebeni kako god okreneš!?...zar ne!? Ljudi dajmo im bambusa da žderu...bolje da žderu nego da nas jebu u glavu...otraga...gdje li već, ni sam neznam.

subota, 17.07.2010.

RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE

Kaže šef u četvrtak...
"Krule..u petak moraš na Cres...treba nešto napraviti tamo gdje smo već bili"
"Dobro...nema problema...nego...gdje ćemo jesti tamo? Tamo gdje smo i inače jeli?" (a jeli smo u jednom malom restoranu)
"Da. Tamo jedite. Zovi Fulveta pa naruči 3 marende za sebe i još 2 radnika, koji će ići s tobom." (Fulve radi u restoranu...i Talijan je)
Eeeeeeeee...sjetim se Fulvana i svoja 4 i pol mjeseca tamo. Prvi dan smo se popičkarali odma jer jer parkira svoju kramu od auta tako da nam kamioni nisu mogli prolaziti pa smo se dobro ispičkarali jedan na drugog...a onda smo postali jaaaako dobri. On bi nas poslužio sa jelom...a onda bi ja redovito svaki jebeni put ima ka neku "žalbu" na hranu....kao npr:
"Alo Fulve majku mu jebem pa evo sam našao metak od papovke u mesu"
"Alo Fulve bik te krkno u nozdrve pa evo mi u tanjuru šaka sačme za zeca!?"
"Alo Fulve...od kud topovska granata u riži!?"
Uglavnom su se sve žalbe svodile na pronalazak municije u mesu...riži...grahu...čušpajzu...piletini...i uvijek smo se dobro zajebavali. I sad, zovem ja njega na mobitel da naručim te tri marende...okrenem broj..zvoni i on se javlja...(a nema moj broj)
"Daaaaaaa?"
"Avanti popolo!!!!!" - derem se ja
"Molim??? Ko je to????"- čujem Fulveta kako se dere
"Bandijera rosa!!!!!" - opet ja
"Amaaaa ko je toooo?"
"Krule...što si me zaboravio?"
"Ooooooooooooooo sunce ti žarko jebem...pa gdje siiiiiiii???? A jeeebemtiiii...pa otkud ti?"
"Slušaj konjino talijanska...ne jebi nego spremaj sutra 3 marende...imamo nešto za raditi pa stižemo do tebe na klopu."
"Nemaš beda stari...što bi jeli????"
"Fulve...kakava su to glupa pitanja. ŠTO BI JELI!?"
"Daj nemoj me jebat da ćeš po ovoj vrućini jesti grah????" - zna i on da ooooooobožavam grah
"Nego kako...kuvaj grašinu sprčilo te creško janje u anus!"
"Ok starino...kuvam..."
"Pozz"
"Živio"
I dakle dođe taj dan da moram na Cres (to bilo jučer)...i izlazim ja u jutro u 4 sata van iz stana...kad ono..taaakva vrućina u 4 u jutro da mi je prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo "Bože...pa mi ćemo najebat na Cresu danas!"...pa tamo nigdje hlada nema. I sjedam u auto...i berem u gradu Zlaju Lopatu. Sjeda Zlaja u auto...kaže
"Šefe...gledaj ti koja vrućina...pa mi ćemo jebat majku svoju danas!"
"Zlaja...to što si rekao je apsolutna istina"
Vozimo se mi...5 sati u jutro...mene u autu načima znoj...Lopatu isto. Kaže Zlaja Lopata kad smo došli 2 km prije krčkog mosta.
"Šefe...meni su jaja već sad mokra a krampa nisam ni vidio!"
"Odšarafi ih i spremi u bunker od auta. Što da ti ja radim? I meni je vruće."
"Ma šefe...neznam kako će vama to zvučat al ja bi sad popio jednu ledenu pivu pa makar umro"
Vozim ja...pogledamna sat...10 do 5 u jutro...piva?...hm...hm...misao mi prekine kapljica znoja koja mi kapnu sa obrve direkt na jaja...a reko jebem li ti milu majku...i skrenem na benzinsku...
"Lopata...piči po pivu!"
Eto njega nosi 3 pive...a nas 2...reko pa kud 3?...kaze Lopata - "Pa za onog 3 majmuna sto nas čeka na trajektu!!" U...sjetim se Siketa...ide i Siki sa nama. I sjedimo mi...prozori dolje...piva u ruci...naginjemo...
"Aaaaaaaaaa...šefe...gledaj kako piva sjeda. Da je nismo uzeli mi bi krepali do trajekta"
"Istina Lopata...istina..."
Eto nas na trajekt...dočeka nas Siki sa kamionom...Zlaja mu odma trči u zagrljaj...nisu se vidjeli 3 mjeseca...meni isto drago...pravi čovjek...teški radnik. Grlimo se mi ka na sremskom frontu...klasična građevinska pozdravljačina - od "gdje si care"...do "jebeš li štogod". I tako malo po malo eto nas na Cres u to malo mjestašce. U selu kad su nas vidjeli...pa oduševljenje. Dok smo radili preko zime bili su jako dobri prema nama a i mi prema njima. Pa smo se onda grlili i sa njima...sve smo u selu obišli da ih pozdravimo. Odma su počeli pive iznositi (usput...jebem onog ko mi reko da su boduli škrti...nigdje više pojeo i popio nisam nego u ta 4 i pol mjeseca rada na Cresu...jedino....jedino što se međusobno ne podnose...al toga ima u svakom selu u RH...uostalom to je njihov problem a ne naš). I dakle izljubišmo se mi svi...izgrlišmo...reko dečki ajmo delat sad. Sjednemo u kamion...razmišljam ja...sami smo nas 3....nema nikog...kapitalizam je oko nas...udri i radi...i samo radi...nema milosti...rmbaj od zore do navečer...a gle nas?...sami smo na Cresu...daleko od firme...daleko od šefova...i padne mi jedna misao na pamet....reko Siki parkiraj kamion tu da se dogovorimo za danas, što i kako ćemo radit. Parkira on...izlazimo kompletno mokri iz kamiona...7 i 30 u jutro...stojimo nas tri...reko
"Momčine moje dobre...imamo danas 2 opcije!"
"Koje?" - pita Siki
"Prva je da radimo cijeli jebeni dan i umremo jer će danas biti 45 stupnjeva na suncu...!"
"A druga?" - pita Lopata
"Druga je da stisnemo ko ludi...pa mozda završimo do 1...pa onda odemo na marendu...pa vas poslije marende vodim na jedno mjesto!?"
"Šefe...daj ti odma opali tu drugu opciju!"
Tako i bilo...krenuli smo u 7 i 30...i završili sve točno u 13 i 15. Koliko je bilo vruće bolje da vam ne govorim...to se opisat neda...toliko znoja nisam u životu vidio...mokri smo bili...iscrpljeni...doslovce uništeni...svatko je popio oko 11...12 litara vode do tih jedan sat. U podne sam mislio da ću umrijeti...do 1 sam mislio da sam mrtav...Sike i Lopata su bili kompletni mokri. Znate ono kad vam je guzica mokra od znoja koji se sljeva niz leđa. Kad smo bili gotovi u 1 i 15...reko...
"Momci...vrijeme je za RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE!!!!"
"Šefe što je to?" - pita Lopata
"Konju!" - kaže Siki Lopati
"Momci...spremajte alat...krcajte kamion...vrijeme je za ručak!"
Ušli smo kod Fulveta u restoran
"Oblakeeeee vam jebem pa gdje ste mi momčine mojeee" - dere se Fulve
"Fulve...nahrani ranjenu vojsku...i odma nam daj 3 pive"
Donese on 3 pive...a mi kako smo ih uzeli u ruku...nakrenuli ih u zrak...i na eks...ka u onom filmu "Lepa sela lepo gore" - kad natežu onu pivu pa kad je roknu, pogledaju u tablu na garaži pa kaže "Da nije ova tabla malo nakoso?". E tako i nas 3. Šlagiralo nas. Donese Fulve jelo...jedem ja...kad...odjednom...pod zubima mi nešto tvrdo...ja ono jezikom prebirem...prebirem...pljunem u tanjur sa strane...kad ono ljudi moji...pravi...pravcati metak...zrno jel. Ova 2 nisu mogli vjerovat....ja isto...reko
"Tiiii...Fulveee...ovaaaaaj...." - zbunjeno ću ja
"Šta je mrcino....nemojmi reći da si našao metak u jelu!?" - i umire od smjeha
Stavila mi konjina pravi pravcati metak u jelo...umire od smjeha...ja isto...ova 2 isto...kaže Fulve - koliko si me jebo sa tom municijom...evo sad sam ti stavio pravi. Kad je tako daj vamo još 3 pive...i sebi što piješ.
"Šefe...jel to RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE!?" - pita Lopata
"Je Lopata...to je to!"
"Joj šefe...pa to je do jaja!
"E al Lopata...sad dolazi onaj najbolji dio RADNIČKOG SAMOUPRAVLJANJA!"
"Kakav?"
"Jeste pojeli i popili?"
"Jesmo!"
"Pali Siki kamion!"
Sjeli mi u kamion...kud idemo? - pita siki....reko vozi...samo vozi...skreni tu lijevo...tu desno...vozi sad ravno i nepitaj nista. Vozi...vozi...vozi...kad pređešmo jedno brdo...a ono plaaaažaaaa iz snova. Parkiraj kamion...gasi rotirku...povuci ručnu.
"Ajmo svi van iz kamiona!!!" - ja njima
Izašli mi van...ja skidam košulju...skidam hlače...bacam cipele radničke...
"Šefe...pa...što radiš to????" - veli Zlaja Lopata
"Konjine....ovo je RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE!!!!Skidajte se...vrijeme je za KUPANJEEEEEEEEEEEE!!!!!"
"Ali šefe mi nemamo kupaći???" - obojica skoro u glas...a ja stojim u gaćama pred njima...
"Momci...bil išli onda kamen tovarit???"
E za 30 sekundi...svi u gaćama. Nas 3...sva 3 presretna...spuštamo se u gaćama tih 50 metara do mora...turisti nas gledaju...nama puca kurac...
"Šefe...ovo...ovo...ovo je fantazija!" - reče Siki
Stali smo na komad stijene sva 3...pogledali u kamion nakrcan do vrha...nasmijali se i skočili u more...dok smo letili zrakom vidio sam Lopatin ludo vesli osmjeh od uva do uva
Ja sam taj dan za Lopatu i Sikija bio narodni heroj...šef nad šefovima...a model RADNIČKOG SAMOUPRAVLJANJA nešto što su zavolili i Lopata i Siki.

srijeda, 14.07.2010.

Moj prijatelj Žoha

Neki dan je na poslu baš bilo fino i ugodno. U vrh glave u onom kamenjaru gdje perjaju pikameri ako je bilo jedva 45 stupnjeva.
Nakon tako ugodnog dana...dođem u stan. Prvo stojim pred stanom i razmišljam - "Pa nisu valjda"...što? - pa iskopčali struju. Otvorim vrata i rukom po prekidaču..."Opaaaaa....gori žarulja..."...pomislim, dobro je...danas bar imam struje. To je prvi korak. Drugi je...ulazim u wc....nadvijam se nad kadom....reko da nisu i vodu zatvorili!? - pustim vodu...voda teče. "Toooooooooo!"...i vode imam za danas. Nakon što sam shvatio da sam za taj dan miran što se tiče ta dva energenta...okrenem se...kad na wc školjci stoji onaj moj novi cimer - žohar. Ljudi moji on je staja na samom rubu školjke i pišao u školjku. Ja se okrenem...gledam u njega...on okrene glavu...digne onaj svoj pipak ka da je diga obrvu...i ka da mi oće reć - "Pišam...aj van!". Bogami ja izađe van. Pa si razmišlja, pa skoro ga neki dan nisam klopio novinama...glasom koncila. (Volim čitati glas koncila. U glasu koncila uvijek možeš pročitati u kojoj se nadbiskupiji koristi koja vrsta mramora za uređenje župnih ureda...a ja sam građevinar pa to ide jedno s drugim). I onda se sjetim...pa jebate...da sam ga ubio...pa krepa bi sam od dosade...a ovako imam cimera. Stajao sam tako jedno 10 minuta razmišljajući a onda sam odškrinuo vrata wc-a...ovaj je još pišao u školjku. Pa kakav je to žohar koji piša preko 10 minuta - pomislih ja i zatvorim vrata. Odem u kuhinju...kad vidim u kuhinji prazna ona boca od 2 litre pive Lowenbrau (greškom kupio neki dan). Gledam onu praznu flašu....znam da je nisam pio...ma reko jeba majku svoju pa nije valjda Žoha sve popio pa sad piša u wc-u!? Nisam ni dovršio misao eto ti njega van iz wc-a. Ima na sebi neki mali šorc...izlazi iz wc-a i namješta te gaće...taj šorc. Kad me vidio...zastade...al samo na trenutak...i produži do sobe. Reko kud će jeba ga ćaća!? Ja za njim...ma nisam moga vjerovat. Ono znate da mi se neki dan raspa jastuk pa soba puna perja? El? E...ma šta nije mrcina od Žohe sabra toliko perja da si je napravio krevet!!!???...i ode on ravno u taj svoj krevet...leže ka nislski konj...uze onaj moj daljinac u ruku i pali tevejac. Ja u sobu,pogledam na tv...kad ono Španjolska - Nizozemska...taman počela tekma. Stojim i nevjerujem...čudo...šok. Dok sam se ja čudio...Žoha je ležao na tom svom novom krevetu...i odjednom od nekud izvuče vuvuzelu. Kad je on ljudi moji zavuvuzelio!!!...ori stan ka da sam uživo na stadionu...dereeeee Žoha...trubiiii sve u 16. Ja stojim na onim vratima...kad on pogleda u mene...i sa rukom tapka sa strane kao u stilu "Aj lezi kraj mene.". Instant sam se opet šokirao...pa...pa...ja imam žohara koji oće da sa njim gledam tekmu...ja imam novog frenda...osmjeh mi se odmah navukao na lice...bilo mi drago...mislio sam da mi se nikad neće obratiti. E reko kad je tako...ja brže bolje u frižider...još je jedna litra karlovačke bila u "dubokom". Uzmem onu litušu, stanem na vrata i pokažem je Žohi sav veseo onako dižućje u zrak. Žoha kad je vidio karlovačko...ma...uze onu vuvuzelu...zatrubi iz dna duše od sreće. Pomislih...Bože...pa i moj Žoha voli karlovačku. Taman da ću krenut prema njemu...kad on diže ruku...i pokaza 2 prsta u zraku. Odmah mi bilo jasno što treba. Zeltim se u špajzu...prebrljam između onih kutija i nađem ih...njemu roza...meni ona lila boje...slamke naravno. Vratim se u sobu...a Žoha mi već privukao onu vreću za spavanje i namjestio je tik do sebe. Legnem kraj njega...stavim onu litru karlovačke između nas...zabijem one 2 slamke...njemu roza...meni lila...i povučemo prvi gutljaj. "Jel paše karlovačka moj Žoha?!" - upitam ja njega...a on digne one pipke sav oduševljen...vidim pružio noge sve mu prsti na nogama rade od ugode. Ležim ja i razmišljam...evo...imam novog cimera...ma šta cimera!? - frenda. Žoha je moj novi frend. Razmišljanje mi prekinu lakat u rebra...kad vidim...Žoha me gleda i drži još jednu vuvuzelu u ruci. "Za mene?!" upitah ga ja...a on samo kimnu glavom. Uzmem onu vvuvuzelu...otpijem sa Žohom još jedan gutljaj pive...pogledamo se...nasmijemo...uzmemo one vuvuzele i počnemo vuvuzeliti i navijati. Reka sam mu da se sutra selim iz stana...idem u drugi...jeftiniji...bio je tužan. Rekao sam mu da ću ga povesti sa sobom..."Stavit ću te u kutiju šibica i ideš samnom u drugi stan!"....aaaaaaaaaal je bio veseo. I ja sam bio veseo. Žoha je moj frend. I ja sam njegov. Ja volim svog Žohu.

četvrtak, 08.07.2010.

Ženske torbice - skladište materijala

Spremam se jutros na posao, ako se navlačenje hlača, prve bliže majice, pišanje i izlazak iz stana uopće može zvati spremanjem...i baš pred sam izlazak spremam stvari koje svakodnevno imam uz sebe - ključ od auta u prednji desni džep hlača, ključevi od stana u prednji lijevi...mobitel u onaj mali džepić iznad desnog džepa, pare u zadnji desni džep i sunčane cvike na glavu. Ulazim u lift...izlazim iz lifta te ispred zgrade pozdravljam susjedu koja je očito dobila poziv za vojnu vježbu pa sad ide na slunjski poligon jer što drugačije pomisliti kad vidite ženu koja je skockana (čitaj - dotjerana) a u ruci drži žensku torbicu čije dimenzije odgovaraju dimenzijama uha odraslog mužjaka afričkog slona. "Dobro jutro" - rekla mi je sva zapuhana a nije ni čudo da jadna nema zraka...pa nije ni oči otvorila a već se bavi teškim fizičkim radom. U prvi mah sam pomislio da je na godišnjem pa ide negdje na piknik, ali onako sređena!?...sa rozom "torbicom"!?...ne...ona ide na posao.
Eh te ženske torbice. Nije mi jasno kako se nešto može zvati "torbica" a ima dimenzije cepelina. To je kao kad bi mi na gradilištu, bager od 40 tona, zvali "bagerčić". Taj "bagerčić" jednim zagrabljajem kašike zgrabi ravno 2 i pol kubika materijala a to je odprilike ista ona količina koja može stati u jednu žensku torbicu. Kad pitate ženu da što nosi u torbici...odgovor je uvijek isti - ključeve i mobitel, a onda se lupi po čelu i kaže - ah da, i cigarete. Kao da su te "cigarete" onaj ključni element zbog kojeg im treba torbica. No sudeći po neprirodnom položaju moje susjede, koja se jadna sva izvila noseći tu "torbicu", ja sam čak pomislio...možda se ona bavi švercom auto dijelova...građevinskog materijala...rudača poput ugljena...jer mobitel, ključevi i cigarete imaju jedva 15 dkg...a njena statua je odavala nešto puno teže.

Žene drage...ni "Sport Billi" nije imao toliko stvari koliko vi vučete u tim svojim torbicama, a u tim ženskim torbicama stvarno ima svačega. Na dnu tih torbica vjerovatno ima plijesni jer...em sa dna torbice nikad ništa ne koristite...em je torbica toliko duboka da ni sunčeve zrake ne dopiru do dna...uvjeti za uzgajanje gljiva idealni. Kad ste u društvu žene koja ima torbicu (a ima je svaka) ne ustručavajte ju pitat jel ima možda agregat jer vam treba za betoniranje oko kuće...vjerovatno su u torbici 2 komada. Treba vam valjak za krečenje? - i on je vjerovatno u torbici zakačen za kantu JUP-ola od 15 litara. Često se da vidjeti kako žene na terasama kafića defilibratorom oživljavaju, starijeg gospodina koji je doživio srčani udar, trljajući one dve ploče jednu o drugu i uzvikujući CLEEEAAAAR...jer i defilibrator je u trobici. Kad je u gostima kod svoje najbolje prijateljice a ova joj se požali da su joj u kupaoni otpale pločice...to se iz torbice odmah vade čitavi asortimani keramike...od protuklizne vanjske do gres sive unutarnje...fug masa je obično odmah do labela i to onog sa okusom jagode jer je ostalih 42 labela na dnu zajedno sa onom plijesni. Kad joj se druga prijateljica požali da malom nije stigla kupiti knjige za školu - nema beda...tu je torbica u kojoj je kompletan set OPĆIH ENCIKLOPEDIJA zajedno sa 9-tim dopunskim izdanjem + sve knjige za osnovnu i srednju školu. Ne znam ako ste primjetili...ali kad jedna žena žica drugu ženu neku stvarčicu...npr: "Imaš možda pincetu?!"...odgovor ama baš nikad nije IMAM...nego je odgovor KOJU ĆEŠ?...eeeeeeeeeeeej čovječe? - ima više vrsta pinceta!?!?!?
"Imaš papirnate maramice?"
"Koje ćeš?"
"Imaš one mirisne?"
"Imam, koje ćeš?"
"Imaš sa mirisom bazge?"
"Imam, koje ćeš...domaća bazga ili uvoz?"
"Uvozno!"
"Koje?...nizozemska bazga...talijanska...argentinska?"
"Paaaaa...daj mi talijansku!"
"Iz koje pokrajine hoćeš?"

Treba vam WD40 da podmažete lanac na biciklu? Ne brinite se...u torbici je kraj seta gedora koje su pak odmah do pincete za dlake do 6 milimetara!

ponedjeljak, 05.07.2010.

NEMA STRUJE, NEMA VODE, IMA SEXA!

Ušao sam u klub oko 11 navečer sa limenkom piva zataknutim ispod majice u gaće, netom kupljenom na benzinskoj po 11,20 kn. Stao sam na svoju staru poziciju, pogledao na sat...23 i 10...rano je da otvaram pivo čija mi hladnoća pomalo oduzela lijevo mudo koje se naslonilo na samo dno limenke. Na hladnoću sam zaboravio kad sam ugledao nju...crna kosa...visoko čelo...visoka jedno metar šesdes osam...ne više od 60 kg žive vage. Jednostavno...prekrasna. Pomislih "BIT ĆEŠ MOJA". Misli mi prekinu alarm na mobitelu kojeg uzeh u ruku a na displeju je stajalo OTVORI PIVU. Sva sreća da sam stavio alarm na mobu jer lijevo mudo je gotovo bilo spremno za amputaciju. Izvadih pivo iz gaća...KLIK...otvorih ga...te se malo izvuče na svjetlo da me svi vide da i ja imam cugu u ruci. Nisam smio sve popiti jer bilo je tek 11 i 45 a u džepu sam imao još 35 kn...taman toliko koliko mi treba da popijem piće sa njom i da ju zbarim. Do 2 sata u jutro sam samo šetao sa tom limenkom kroz klub, tu i tamo pričajući sa kojim poznanikom...i onda u 2 sata u jutro...prišao sam do nje i uletio sa:
"Što misliš koliko je partizanskih spomenika minirano 1991 godine?"
Nasmijala se...nije očekivala takav ulet...i spremno prihvatila izrečeno...
"7 mislim" - rekla je
"7? Kako baš 7?"
"Paaaa...7 sekretara SKOJ-a. Njih su prve minirali." - smijala se
"Misliš?" - upitah ju
"Znam...ne mislim." - odgovori...i nastavi...
"Daš mi gutljaj pive?"
Ooooo ne...pomislih...pa otrovat ću je. Piva je toliko topla da je ni zidar nebi popio...pa 2 sata mi je u rukama.
"A ne ne ne ne...Konobar!...daj piće ovdje!" - odlučno ja reče
"Izvolite, što biste popili?" - upita konobar
"Onda SKOJ-evko....što piješ?" - naslonih se na šank gledajuć je u oči
"Moooožeeee...jedna redbull votka" - ispali kao iz topa
Pas mater...pomislih...redbull votku će piti!?!?!?...pa to je 28 kuna!?!?!?...ostane jo 7 kuna za moju cugu, a za 7 kuna u ovom klubu mogu dobit direktno žlicu mljevene kave u usta pa nek si sa slinom napravim makijato. Jedva da sam čuo konobara od muke koja me ulovila...
"Alooo...gospodine...što ćete vi popiti???" - nervozno nastupi konobar
"A ne...ne hvala...evo imam pivo" - izgovaram dižuć uzavrelu limenku karlovačke
Za 2 minute donese konobar redbull votku a ja ju nastavih šarmirati pričama o mojoj baki...nosiocu partizanske spomenice.
U 3 sata klub je zatvarao vrata a ja sam nakon sat vremena dobre zajebancije vidio u njenim očima da je spremna za jedan strastveni sex. Vidjela je i ona to isto u mojim očima te rekla:"Vodi me k sebi doma!". Primih je za ruku i pomalo razgrćuć ljude ispred sebe dođem do izlaznih vrata kluba gdje onu limenku uvali izbacivaču uz "Popij ti, meni ne ide!". Sjeli smo u auto...i ja je tu poljubim.
"Ajme kako se dobro ljubiš!" - reče ona sva uzbuđena
"Nije to ništa...najbolje tek dolazi" - pohvalim se ja sa jednom obrvom u zraku
Upalio sam auto i u sekundi se sjetim da imam jedva litru goriva...nisam ga točio ima već 7 dana. Na nizbrdici u leru a na uzbrdici u 3.-oj...lagani gas. 150 metara prije zgrade nestane mi goriva i auto počne cukati...i ja ga ugasim te pustim inerciji i fizici da odradi tih zadnjih 150 metara...sva sreća nizbrdice.
"Riknuo ti auto?" - prestrašeno će ona
"Neeee...ovo je OPEL...oni ne rikavaju. Ima senzore za neravnu cestu pa čim je malo neravno...cuka i sam se gasi...vidiš - sam se ugasio a ipak ide!" - važno ću ja.
Parkiravam auto, izlazimo iz njega...i ulazimo u zgradu. Lift dolazi...ulazimo...zatvaraju se vrata od lifta a ona me žica još jedan poljubac. Dobiva ga nježno stisnuta na ogledalo lifta..."Ajmeee kako se dobro ljubiš..." - ponavlja ona po drugi put i tu ju prekinu "DING DONG"...stigli smo na moj kat. Otključavam vrata stana...palim svjetlo...svjetlo ne radi. Sjetim se, HEP mi iskopčao struju. Nisam platio zadnjih 4 mjeseca.
"Ejjj...možeš pričekati 5 minuta ispred stana? Napravio bih nešto romantično za tebe."
"Rooomantično!? Mmmmmmmmmm...supeeer...može...pričekat ću!" - reče ona.
Uđoh u stan i brzo se zaletim do špajze. Znam da negdje imam 3 svijeće za groblje. Nalazim ih kraj teglice krastavaca...palim ih...i ravnomjerno raspoređujem po stanu, ali ipak da se ne vide...jer za groblje su. Jedna iza ormara...jedna iza televizora...i jedna iza kreveta. Otvaram vrata stana...
"Sad uđi." - i pokazujem rukom da uđe
"Ajmeee...prelijepo...jesu to one svijeće što bacaju crvenu svijetlost? Ajme predivno!" - oduševljeno će ona
Da, bacaju na crveno jer je plastika u kojoj je svijeća - crvena...pomislim ja.
"Daaaaa...to su ti te svijeće...i meni su romantične...jako, jako." - trkeljam nešto
"Upali svjetlo da na sekundicu vidim kakav ti je stan."
"Aaaaa ne ne ne ne...ne želiš valjda da svjetlost žarulje pokvari ovakav osjećaj romantike?" - izvlačim se ja.
"Imaš pravo...šteta bi bila. Nego...čuj...ja bi se otuširala, ako ti nije bed?" - zamoli me ona pridižući se sa kreveta.
Pas mater...kud bi se sad tuširala!?!?!?...Vodovod mi prije mjesec dana zatvorio vodu. Opet neplaćeni računi. 5 mjeseci nisam platio vodu.
"Čuj...kupaonu renoviram pa je u neredu...ali možeš gore u stanu iznad ovog...tamo se možeš otuširat." - lažem ja...baš će sad ići gore zbog tuširanja.
"Kako u stanu iznad?" - začuđeno će ona
"Paaaaa...." vidim upao sam u govna "...pa taj stan gore je isto moj!"
"Vauuuu...super...ajd odvedi me gore." - opet ona ko iz topa
Isuse što sam napravio. Pa taj stan uopće nije moj...od susjeda je koji je u Njemačkoj. Odlazimo gore...stojimo ispred vrata a ja kao guram ključeve a niti jedan ne ide...normalno.
"Bože pa gdje su mi ključevi?" - pitam se ja na glas, možda ipak odustane
"Da ti nisu u autu?" - pomaže ona i ne odustaje
"Čuj...daj se ti odmakni...nogom ću razvaliti vrata."
"Daj nećeš valjda???"
"To je najmanje što mogu učiniti a da se otuširaš." - govorim ja sa smješkom provaljujuć u susjedov stan.
Ulazimo unutra i palim svjetlo. Susjed bogat čovjek...četverosobni klasični sa 2 dnevna boravka.
"I ovo je tvoj stan?" - reče sva u čudu.
"Daaaaaa....." odgovaram joj sa obješenom vilicom gledajući silne svilene zavjese...kožne garniture...lcd tevejce "ovaj...daaa...to je sve...da...moje....moje je to."
"Gdje ti je kupaona?"
Pas mater...pomislim...pa di bi mogla biti? Sjetim se - pa građevinar sam...u svakoj zgradi wc školjka je na istoj vertikali kroz sve katove...a gdje je wc školjka tu je i kupaona...a kako je ovo stan iznad moga...onda je kupaona:
"Ovdje ti je kupaona!" - ponosno ću ja
Otvara vrata od kupaone...a unutra...raj...ogromni jacuzzi...tuš kada...3 lavandina...ogromno ogledalo...puno mramora sve.
"Ideeeeeeeeeš...!" - zapanjeno reče
"A čuj...tko radi taj ima!" - lažljivo ću ja, prisjećajući se svog minusa na tekućem u banci.
Nakon 20 minuta bila je gotova sa tuširanjem. Izašla je van sva mirišljava...vjerovatno koristeći od susjedove žene parfem sa jedne od 100 tinu polica.
"Odi ti dolje dok se sad ja istuširam." - rekoh joj
"Može...idem u krevet...čekam te" - reče sa smješkom
"Odi...sad ću ja."
"Gdje ti je dolje daljinski od televizora...da gledam tv dok te nema?" - upita me već na izlazu iz stana.
"Ne radi ti tv..." lažem ju ja samo da ne skuži da nema struje te nastavim "prešli smo sa analognog na digitalni...pa nemam jos risiver...nikako da ga stignem kupiti"
"Ok...onda ću samo ležati i čekati tebe...požuri!" - opet sa smješkom reče...i ode.
Kad je izašla...uzeo sam kuhinjksu krpu i 20 minuta brisao otiske sa vrata, kade, kvaka, parfema...sa svega što smo dodirnuli. na kraju sam uzeo susjedov parfem i cijelog ga rasuo po sebi. Nisam se imao kad ni otuširati. Sustio sam se dolje...čekala me je kako je i rekla...gola...i na krevetu.
"Previše si stavio parfema za moj ukus...ali ne smeta" - reče i povuče me k sebi
Bila je to ševa stoljeća...2 sata smo se ševili nekoliko puta...a onda smo legli jedan kraj drugog...i onako izmoreni gledali u plafon.
"Čuj..." rekla je i nastavila "znam da ti je ona piva u klubu bila 2 sata u rukama...znam da nisi imao goriva u autu...znam da nemaš struje ni vode u stanu jer su ti iskopčali...znam da onaj stan gore nije tvoj"
"Ppppaaa...ooodkudd zznaš?" - mucajući je upitam
"Jednostavno znam...ali...nisam znala da se tako dobro ševiš!"
"Paaa...hvala!" - već pomalo odvažno ću ja
"Ne moraš mi zahvaljivati...ionako sam u svemu ovome JA ta koja je poševila TEBE!...KUIŠ?"

Da mi se UVALIT, da mi je SREDIT

Ka šta vidite u državi se apsolutno jebeno ništa ne dešava. Od Jace inače nemoš čut ništ pametnog...a od onog njenog ministra Šukera Ne Davora još manje. Eto neki dan Šuker Ne Davor reče da državne firme nisu nikad bile urednije platiše u cijeloj hrvatskoj povijesti nego na današnji dan. Nadam se da nije mislio na povijest od stoljeća 7-og...a i da je tu prebrljat po 7-om stoljeću ispalo bi da mi Hunima dan danas dugujemo par miljardi eura. Dakle...apsolutno se ništa ne dešava. Nitko ne spominje nikakve rezultate tih silnih planova za izlazak iz krize...a normalno jer planova nikad nije ni bilo, pa onda samim tim ni rezultata. Da bi se izašlo iz krize treba zapet i radit...jel tako? Tako je. A sad - kome se u ovoj državi radi?...ajmo prestat srat. Pa non stop slušam:
"Ajmeee da mi se uvalit u HŽ...."
"Ajmeee da mi se uvalit u HEP..."
"Ajmeeeee da mi se uvalit u hrvatske autoceste..."
"Ajmeee da mi se uvalit u hrvatsku poštu..."
Svi bi se negdje uvaaaalili.
"Joj majku mu jebem da mi je nekako srediti da idem u penziju!"
"Koliko imaš godina?"
"Ma 42!"
Svi bi nešto sreeeedili.
ili
"Jooooj daj mi malog uvali u VODOVOD molim te!"
"A što mali zna?"
"Zna svu reprezentaciju Urugvaja na pamet...zna brojat do 10 i nazad...zna bacat noževe...i zna plivat!"
"Ma el zna plivat?"
"Zna zna!"
"E taki nama u VODOVODU treba!"

Dakle sistem UVALI i SREDi...na engleski bi se to prevelo TAKE A MONEY (UVALI) AND RUN (SREDi). I što je najinteresantnije...u ovih zadnjih 20 godina...podosta se ljudi UVALILO...i podosta je njih nešto SREDILO. Pa tako sad imamo državne firme koje su trome ka oni "Enti" iz "Gospodara prstena"...i vojsku penzionera koja je toliko brojna da bi odbili napad kineske vojske u slučaju agresije iste na našu državicu. Jedino u našoj državi možeš naći penzionera od 42 godine a koji je još toliko jak da može kravi rep isčupat. Onda imamo taj "privatni sektor" u kom već 20 godina radnici dobivaju pola plaće na banku a pola na ruke...pa onda radnik ode u banku pitat da koliki moze dići stambeni kredit na osnovu prosjeka plaće...pa ova u HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI nezna upalit kompjuter jer se UVALILA preko kumove zaove pašene u banku...pa koza misli da nema struje pa pozove ovog iz HEP-a koji se isto UVALIO, al ga nemože dobiti na telefon jer je petak i jedan je sat popodne (ČITAJ - POČEO VIKEND)...pa onda ona nezna što će i sjeti se da ima šogora koji je u penziji (ONAJ OD 42. godine ŠTO JE SREEEDIO)...pa ga zove da dođe popraviti kompjuter. Kad sve to poriješava i uđe u stanje računa onog radnika...pogleda mu prosjek plaće i kaže - "Gospodine...na osnovu ove plaće vi možete dići stambeni kredit u vrijednosti 750 eura!" Za 750 eura nemoš kravu kupit a kamo li stan...u Indiji bi bio šeik sa tolikim parama, al Indija je daleko...a daleko je i radnik od stambenog zbrinjavanja. Od samog početka sve je krenulo ka truležini...a sad to sve skupa toliko smrdi da se izdržat ne može. Jadno je to sve skupa...jako jadno. Ne sluti na dobro. Sad je sunce dosta visoko i dan je dug...pa nije tako strašno...al eto jeseni...i sunce će raditi mali luuk po nebu...sjena će biti dugačka a dan kratak...noć duga i sve mračno...a onda? Onda će nastupiti općenarodna depresija...jer novaca nema. Novaca nikad nije ni bilo...jer novce nisu mogli stvoriti ovi što su se UVALILI i SREDILI...a ni ovi što su davali pola plaće na ruke pola na banku.
Ljudi pripremite se...veliko govno se kotrlja prema nama...a što je najbolje - to smo i zaslužili.

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31