Spremam se jutros na posao, ako se navlačenje hlača, prve bliže majice, pišanje i izlazak iz stana uopće može zvati spremanjem...i baš pred sam izlazak spremam stvari koje svakodnevno imam uz sebe - ključ od auta u prednji desni džep hlača, ključevi od stana u prednji lijevi...mobitel u onaj mali džepić iznad desnog džepa, pare u zadnji desni džep i sunčane cvike na glavu. Ulazim u lift...izlazim iz lifta te ispred zgrade pozdravljam susjedu koja je očito dobila poziv za vojnu vježbu pa sad ide na slunjski poligon jer što drugačije pomisliti kad vidite ženu koja je skockana (čitaj - dotjerana) a u ruci drži žensku torbicu čije dimenzije odgovaraju dimenzijama uha odraslog mužjaka afričkog slona. "Dobro jutro" - rekla mi je sva zapuhana a nije ni čudo da jadna nema zraka...pa nije ni oči otvorila a već se bavi teškim fizičkim radom. U prvi mah sam pomislio da je na godišnjem pa ide negdje na piknik, ali onako sređena!?...sa rozom "torbicom"!?...ne...ona ide na posao.
Eh te ženske torbice. Nije mi jasno kako se nešto može zvati "torbica" a ima dimenzije cepelina. To je kao kad bi mi na gradilištu, bager od 40 tona, zvali "bagerčić". Taj "bagerčić" jednim zagrabljajem kašike zgrabi ravno 2 i pol kubika materijala a to je odprilike ista ona količina koja može stati u jednu žensku torbicu. Kad pitate ženu da što nosi u torbici...odgovor je uvijek isti - ključeve i mobitel, a onda se lupi po čelu i kaže - ah da, i cigarete. Kao da su te "cigarete" onaj ključni element zbog kojeg im treba torbica. No sudeći po neprirodnom položaju moje susjede, koja se jadna sva izvila noseći tu "torbicu", ja sam čak pomislio...možda se ona bavi švercom auto dijelova...građevinskog materijala...rudača poput ugljena...jer mobitel, ključevi i cigarete imaju jedva 15 dkg...a njena statua je odavala nešto puno teže.
Žene drage...ni "Sport Billi" nije imao toliko stvari koliko vi vučete u tim svojim torbicama, a u tim ženskim torbicama stvarno ima svačega. Na dnu tih torbica vjerovatno ima plijesni jer...em sa dna torbice nikad ništa ne koristite...em je torbica toliko duboka da ni sunčeve zrake ne dopiru do dna...uvjeti za uzgajanje gljiva idealni. Kad ste u društvu žene koja ima torbicu (a ima je svaka) ne ustručavajte ju pitat jel ima možda agregat jer vam treba za betoniranje oko kuće...vjerovatno su u torbici 2 komada. Treba vam valjak za krečenje? - i on je vjerovatno u torbici zakačen za kantu JUP-ola od 15 litara. Često se da vidjeti kako žene na terasama kafića defilibratorom oživljavaju, starijeg gospodina koji je doživio srčani udar, trljajući one dve ploče jednu o drugu i uzvikujući CLEEEAAAAR...jer i defilibrator je u trobici. Kad je u gostima kod svoje najbolje prijateljice a ova joj se požali da su joj u kupaoni otpale pločice...to se iz torbice odmah vade čitavi asortimani keramike...od protuklizne vanjske do gres sive unutarnje...fug masa je obično odmah do labela i to onog sa okusom jagode jer je ostalih 42 labela na dnu zajedno sa onom plijesni. Kad joj se druga prijateljica požali da malom nije stigla kupiti knjige za školu - nema beda...tu je torbica u kojoj je kompletan set OPĆIH ENCIKLOPEDIJA zajedno sa 9-tim dopunskim izdanjem + sve knjige za osnovnu i srednju školu. Ne znam ako ste primjetili...ali kad jedna žena žica drugu ženu neku stvarčicu...npr: "Imaš možda pincetu?!"...odgovor ama baš nikad nije IMAM...nego je odgovor KOJU ĆEŠ?...eeeeeeeeeeeej čovječe? - ima više vrsta pinceta!?!?!?
"Imaš papirnate maramice?"
"Koje ćeš?"
"Imaš one mirisne?"
"Imam, koje ćeš?"
"Imaš sa mirisom bazge?"
"Imam, koje ćeš...domaća bazga ili uvoz?"
"Uvozno!"
"Koje?...nizozemska bazga...talijanska...argentinska?"
"Paaaaa...daj mi talijansku!"
"Iz koje pokrajine hoćeš?"
Treba vam WD40 da podmažete lanac na biciklu? Ne brinite se...u torbici je kraj seta gedora koje su pak odmah do pincete za dlake do 6 milimetara!
Post je objavljen 08.07.2010. u 09:07 sati.