Kaže šef u četvrtak...
"Krule..u petak moraš na Cres...treba nešto napraviti tamo gdje smo već bili"
"Dobro...nema problema...nego...gdje ćemo jesti tamo? Tamo gdje smo i inače jeli?" (a jeli smo u jednom malom restoranu)
"Da. Tamo jedite. Zovi Fulveta pa naruči 3 marende za sebe i još 2 radnika, koji će ići s tobom." (Fulve radi u restoranu...i Talijan je)
Eeeeeeeee...sjetim se Fulvana i svoja 4 i pol mjeseca tamo. Prvi dan smo se popičkarali odma jer jer parkira svoju kramu od auta tako da nam kamioni nisu mogli prolaziti pa smo se dobro ispičkarali jedan na drugog...a onda smo postali jaaaako dobri. On bi nas poslužio sa jelom...a onda bi ja redovito svaki jebeni put ima ka neku "žalbu" na hranu....kao npr:
"Alo Fulve majku mu jebem pa evo sam našao metak od papovke u mesu"
"Alo Fulve bik te krkno u nozdrve pa evo mi u tanjuru šaka sačme za zeca!?"
"Alo Fulve...od kud topovska granata u riži!?"
Uglavnom su se sve žalbe svodile na pronalazak municije u mesu...riži...grahu...čušpajzu...piletini...i uvijek smo se dobro zajebavali. I sad, zovem ja njega na mobitel da naručim te tri marende...okrenem broj..zvoni i on se javlja...(a nema moj broj)
"Daaaaaaa?"
"Avanti popolo!!!!!" - derem se ja
"Molim??? Ko je to????"- čujem Fulveta kako se dere
"Bandijera rosa!!!!!" - opet ja
"Amaaaa ko je toooo?"
"Krule...što si me zaboravio?"
"Ooooooooooooooo sunce ti žarko jebem...pa gdje siiiiiiii???? A jeeebemtiiii...pa otkud ti?"
"Slušaj konjino talijanska...ne jebi nego spremaj sutra 3 marende...imamo nešto za raditi pa stižemo do tebe na klopu."
"Nemaš beda stari...što bi jeli????"
"Fulve...kakava su to glupa pitanja. ŠTO BI JELI!?"
"Daj nemoj me jebat da ćeš po ovoj vrućini jesti grah????" - zna i on da ooooooobožavam grah
"Nego kako...kuvaj grašinu sprčilo te creško janje u anus!"
"Ok starino...kuvam..."
"Pozz"
"Živio"
I dakle dođe taj dan da moram na Cres (to bilo jučer)...i izlazim ja u jutro u 4 sata van iz stana...kad ono..taaakva vrućina u 4 u jutro da mi je prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo "Bože...pa mi ćemo najebat na Cresu danas!"...pa tamo nigdje hlada nema. I sjedam u auto...i berem u gradu Zlaju Lopatu. Sjeda Zlaja u auto...kaže
"Šefe...gledaj ti koja vrućina...pa mi ćemo jebat majku svoju danas!"
"Zlaja...to što si rekao je apsolutna istina"
Vozimo se mi...5 sati u jutro...mene u autu načima znoj...Lopatu isto. Kaže Zlaja Lopata kad smo došli 2 km prije krčkog mosta.
"Šefe...meni su jaja već sad mokra a krampa nisam ni vidio!"
"Odšarafi ih i spremi u bunker od auta. Što da ti ja radim? I meni je vruće."
"Ma šefe...neznam kako će vama to zvučat al ja bi sad popio jednu ledenu pivu pa makar umro"
Vozim ja...pogledamna sat...10 do 5 u jutro...piva?...hm...hm...misao mi prekine kapljica znoja koja mi kapnu sa obrve direkt na jaja...a reko jebem li ti milu majku...i skrenem na benzinsku...
"Lopata...piči po pivu!"
Eto njega nosi 3 pive...a nas 2...reko pa kud 3?...kaze Lopata - "Pa za onog 3 majmuna sto nas čeka na trajektu!!" U...sjetim se Siketa...ide i Siki sa nama. I sjedimo mi...prozori dolje...piva u ruci...naginjemo...
"Aaaaaaaaaa...šefe...gledaj kako piva sjeda. Da je nismo uzeli mi bi krepali do trajekta"
"Istina Lopata...istina..."
Eto nas na trajekt...dočeka nas Siki sa kamionom...Zlaja mu odma trči u zagrljaj...nisu se vidjeli 3 mjeseca...meni isto drago...pravi čovjek...teški radnik. Grlimo se mi ka na sremskom frontu...klasična građevinska pozdravljačina - od "gdje si care"...do "jebeš li štogod". I tako malo po malo eto nas na Cres u to malo mjestašce. U selu kad su nas vidjeli...pa oduševljenje. Dok smo radili preko zime bili su jako dobri prema nama a i mi prema njima. Pa smo se onda grlili i sa njima...sve smo u selu obišli da ih pozdravimo. Odma su počeli pive iznositi (usput...jebem onog ko mi reko da su boduli škrti...nigdje više pojeo i popio nisam nego u ta 4 i pol mjeseca rada na Cresu...jedino....jedino što se međusobno ne podnose...al toga ima u svakom selu u RH...uostalom to je njihov problem a ne naš). I dakle izljubišmo se mi svi...izgrlišmo...reko dečki ajmo delat sad. Sjednemo u kamion...razmišljam ja...sami smo nas 3....nema nikog...kapitalizam je oko nas...udri i radi...i samo radi...nema milosti...rmbaj od zore do navečer...a gle nas?...sami smo na Cresu...daleko od firme...daleko od šefova...i padne mi jedna misao na pamet....reko Siki parkiraj kamion tu da se dogovorimo za danas, što i kako ćemo radit. Parkira on...izlazimo kompletno mokri iz kamiona...7 i 30 u jutro...stojimo nas tri...reko
"Momčine moje dobre...imamo danas 2 opcije!"
"Koje?" - pita Siki
"Prva je da radimo cijeli jebeni dan i umremo jer će danas biti 45 stupnjeva na suncu...!"
"A druga?" - pita Lopata
"Druga je da stisnemo ko ludi...pa mozda završimo do 1...pa onda odemo na marendu...pa vas poslije marende vodim na jedno mjesto!?"
"Šefe...daj ti odma opali tu drugu opciju!"
Tako i bilo...krenuli smo u 7 i 30...i završili sve točno u 13 i 15. Koliko je bilo vruće bolje da vam ne govorim...to se opisat neda...toliko znoja nisam u životu vidio...mokri smo bili...iscrpljeni...doslovce uništeni...svatko je popio oko 11...12 litara vode do tih jedan sat. U podne sam mislio da ću umrijeti...do 1 sam mislio da sam mrtav...Sike i Lopata su bili kompletni mokri. Znate ono kad vam je guzica mokra od znoja koji se sljeva niz leđa. Kad smo bili gotovi u 1 i 15...reko...
"Momci...vrijeme je za RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE!!!!"
"Šefe što je to?" - pita Lopata
"Konju!" - kaže Siki Lopati
"Momci...spremajte alat...krcajte kamion...vrijeme je za ručak!"
Ušli smo kod Fulveta u restoran
"Oblakeeeee vam jebem pa gdje ste mi momčine mojeee" - dere se Fulve
"Fulve...nahrani ranjenu vojsku...i odma nam daj 3 pive"
Donese on 3 pive...a mi kako smo ih uzeli u ruku...nakrenuli ih u zrak...i na eks...ka u onom filmu "Lepa sela lepo gore" - kad natežu onu pivu pa kad je roknu, pogledaju u tablu na garaži pa kaže "Da nije ova tabla malo nakoso?". E tako i nas 3. Šlagiralo nas. Donese Fulve jelo...jedem ja...kad...odjednom...pod zubima mi nešto tvrdo...ja ono jezikom prebirem...prebirem...pljunem u tanjur sa strane...kad ono ljudi moji...pravi...pravcati metak...zrno jel. Ova 2 nisu mogli vjerovat....ja isto...reko
"Tiiii...Fulveee...ovaaaaaj...." - zbunjeno ću ja
"Šta je mrcino....nemojmi reći da si našao metak u jelu!?" - i umire od smjeha
Stavila mi konjina pravi pravcati metak u jelo...umire od smjeha...ja isto...ova 2 isto...kaže Fulve - koliko si me jebo sa tom municijom...evo sad sam ti stavio pravi. Kad je tako daj vamo još 3 pive...i sebi što piješ.
"Šefe...jel to RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE!?" - pita Lopata
"Je Lopata...to je to!"
"Joj šefe...pa to je do jaja!
"E al Lopata...sad dolazi onaj najbolji dio RADNIČKOG SAMOUPRAVLJANJA!"
"Kakav?"
"Jeste pojeli i popili?"
"Jesmo!"
"Pali Siki kamion!"
Sjeli mi u kamion...kud idemo? - pita siki....reko vozi...samo vozi...skreni tu lijevo...tu desno...vozi sad ravno i nepitaj nista. Vozi...vozi...vozi...kad pređešmo jedno brdo...a ono plaaaažaaaa iz snova. Parkiraj kamion...gasi rotirku...povuci ručnu.
"Ajmo svi van iz kamiona!!!" - ja njima
Izašli mi van...ja skidam košulju...skidam hlače...bacam cipele radničke...
"Šefe...pa...što radiš to????" - veli Zlaja Lopata
"Konjine....ovo je RADNIČKO SAMOUPRAVLJANJE!!!!Skidajte se...vrijeme je za KUPANJEEEEEEEEEEEE!!!!!"
"Ali šefe mi nemamo kupaći???" - obojica skoro u glas...a ja stojim u gaćama pred njima...
"Momci...bil išli onda kamen tovarit???"
E za 30 sekundi...svi u gaćama. Nas 3...sva 3 presretna...spuštamo se u gaćama tih 50 metara do mora...turisti nas gledaju...nama puca kurac...
"Šefe...ovo...ovo...ovo je fantazija!" - reče Siki
Stali smo na komad stijene sva 3...pogledali u kamion nakrcan do vrha...nasmijali se i skočili u more...dok smo letili zrakom vidio sam Lopatin ludo vesli osmjeh od uva do uva
Ja sam taj dan za Lopatu i Sikija bio narodni heroj...šef nad šefovima...a model RADNIČKOG SAMOUPRAVLJANJA nešto što su zavolili i Lopata i Siki.
Post je objavljen 17.07.2010. u 10:11 sati.