utorak, 30.11.2021.
Sine, moj!
Moje naranđasto djetešce, podrumaš moj' moj tihi, mirni ,ozbiljni dječak, moj časni, pošteni muškarac, moj pravi čovjek' MOJ SIN danas puni 30. ljeta!
SINE' MOJ
te jeseni,
rane
opojne i sretne
(ima tome dvadeset osam
,zime,proljeća i ljeta)
bili smo jedno
zbog tebe u meni
za nas,
dok je tvoja sestra
zujala djetinje,
s pitanjima
kako si u mene ušao,
kako ćeš izaći,
kako...
mirišalo je žuto
(zbog ukuhanih paprika)
zeleno se isparavalo
(kiseli krastavci s koprom u sirćetnom rasolu)
i počelo je crveno vonjati
(ne zbog napola skuhanog paradajza)
s neba.
preko rijeke
iz komšijine bašče
krvavim,
zlim,
jesenjim plodovima.
ljuljačke su zašutjele,
tobogani počeli hrđati,
u pješčaniku ostale
lopatice i kantice,
psi četveronožni
pobjegoše pred
dvonožnim ćukcima
ptice dobiše
aluminijska krila,
iz žitnih polja
proklijaše mine,
te jeseni,
kasnojesenje,
sine moj,
prošlost i uspomene
nagurali smo
u pet vrećica,
i dvije kutije
perine,
molitve za sutra
zamjenismo
krtičnjakom
a ćale tvoj
blatom i rovom
( srca punog nas i
dvorišta nam,
obraz nezablaćen)
U pauzi
(između "krmača"
granata i uzbuna)
u prolazu
( za mrtvačnicu)
na prelazu,
(između sad i možda
nikad)
s prvim pahuljama,
rijetkim,
krhkim,
unikatnim,
moćnim
kao i život
oradostio si nas
ti.
Sretan ti rođendan, 30- ti
čeljade moje,
koje si tako svoje.
Kao svemir,
srce mi je!
( od pogleda,
samog,
na tebe, na Vas troje)
Ove jeseni!
- 19:59 -
petak, 26.11.2021.
Kad šupak umisli da je ANUS
E dakle?!?!
To jutro -Veli moja ćera ( konačno smo zajedno' pusa po pusa' zagrljaj snažni) - Mama' ajd da te našminkam!-
Ja pogleda van' a vani magličavo' kapljičavo' memljivo!
Kaza ja njoj - Pogle van' sve je vlažno' rastopit će se sve to!
- A ne' imam ja kvalitetnu šminku!
Prepusti se' kad si se zadnji put našminkala' prije tri godine kad se brat ženio jel ( da' istina) i unese mi se u facu' i ja utonem u taj njen plavo- zeleni pogled 'kojem nikad ništa mogla nisam odbit. Utopim se u njemu' sva blažena! Moja kći! Zna šta radi i kako to dobiti. Ljuljuškam se' opijena u toj " laguni".
- Ajd šminkaj!- sva od njenog prisustva i tih magičnih očiju opijena ' velim.
Veli Ona - kakav look hoćeš? I krenu s Bety bup' ja to odbi jer me podsjeti na pup- kakicu' i nabroja ona100 drugih ( ?????) i završi s dimnim.
- E taj oću' znam šta je taj ( ma pojma nemam' ja od " šminke" imam samo lipbalm i maskaru' al jednu jedinu' jer od drugih plačem i imam alergiju' da kad me vide s crvenim očima' bježe svi od mene jer misle da imam " ebolu").
I našmika me' idemo Ona i ja u grad' na " žensko" druženje. I kad je završila ( ucrvala sam se' ja ni kod frizera' ne mogu bit dulje od pol sata' jer " pozvjerim')
Velim joj - Ajd sad' zrcalo da vidim!!
Donese Ona špiglu i ja šta prvo vidim - Bemti rakun me gleda ( taj dimni look uopće nije siv - kak sam si zamislila' neg..crn). Nosinu mi smanjila' usta povećala' wau' imam nosić' imaam konačno usniiice i tuga me uvati - bemti' ovo što mi je OK'morat ću glupom maskom' prekrit' a " rakunove" oči' eto nadziru!
Kažem joj - wau majstorica si ( pogled rakuna ne spominjem) ajmo u grad!
I krenemo nas dvi' nogu pred nogu ( bemti godinu proizvodnje' boli me koljeno i kuk' pa šepusam). Usput kupimo' pečenog kestenja i ja čistim' i " hranim" je i u jednom trenutku shvatim' i smijem se ko šašava' kako eto moji prsti i moj dimni look...su isti...čađavi. I velim to mojoj ćeri i ONA - prvo' sa znakom pitanja iznad glave' a onda u smijeh i zagrli me - e kako si mi falila i taj tvoj' frikasti humor.
I ja sam odšepesala' Ona prehodala do Kauflanda.
Na znanje' 2/3 je Kaufland' 1/ 3 su male trgovinice' tipa Loto' Frizeri i ostali.
I kako me cijeli tjedan svrbila desna ruka' kažem ja mojoj zmajici - Odi ti u Kaufland' a ja ću uplatit loto' u tom jednom malom " kiosku"
I stanem ja kod " Lotta" sva razdragana ' a na ulazu prodavačica boka široka. I pozdravim je radosno i upita kak je' jel se umorila i velim' svrbi me desni dlan' lotto bi uplatila!
Veli Ona - der potvrdu pokaži!
Ja - Koju?
Ona - Covid.
Ja - Prije neg ja pokažem svoju' ajte VI pokažite meni svoju' gdje ste VI ( državni pečat' ovlasti' bilo što) mjerodavni!
Ona - aj ne seri (???) pokazuj il ću miliciju zvat!
Ja - okrenem glavu i desno i velim joj''( đizus jel sam zapela u nekoj vremenskoj crvotočini???) miliciju ne mošte zvat' ( bemti koji mentalni sklop' zapeo u 89)-policiju pozovite. I fala Vam na takvom' " pristojnom" odjebu! VI zovite' ja čekam! Ma..
I gđa' široka boka' jedva se iz okvira izguzala' zatvorila vrata svog kioska' okrenula ZATVORENO! Nakon par minuta' staklo se zamaglilo' vjerojatno od puhanja ljutnje???
Ja sam pričekala kći' čekala i policiju!
I sad ja ne znam' TKO ima kontrolirat fucking potvrde.!?
Ja je nemam ' i sutra prije nego krenem na put' testirat ću se!
I samo TO! Nikaka cjepljenja' d 2-3 1000 puta nisu mjerodavna' samo testiranje.
I BTW mi necjepljeni smo' a svakodnevo testirani smo 9' 000 % opasnost za SVE!
- 19:44 -
utorak, 23.11.2021.
Moja djeca!
Veli meni moj sin- Ne mogu razumjet moju sestru- u jednom od naših filozofsko- intelektualno- crnohumornih razgovora.
Pitam ja - jel ju voliš' ona te naučila sva slova' ona te branila od nasilnika u osnovnoj školi' ona te uvijek štitila jer si njen mali braco' čak i sad kad si skoro 2 m.
Veli ON - pa sestra mi je' normalno da je volim!
Ja - a zašto je ne razumiješ? Jer njena definicija sreće' radosti' uspjeha' nije i tvoja?
Pa da - reče on.
Ja - Ona nije TI' nit ja' nit otac vam. Ona je Ona' nema tvoje snove i btw Vas dvoje ne samo po spolu' od samog začetka ste drugačiji. Ona je emotivka' kreativka' njoj nikad materijalno i tvoja vrsta " sigurnosti" nije bila bitna. Ti si pak' praktična osoba' koja mora imati zalihu sa strane' kao i ja' da bi mirno spavao.
I ne moraš je razumjeti' sve što trebaš je uvažati' i voljeti. Samo to.
A ja' tvoja majka' jel mene razumiješ?
Veli ON - ne' al se trudim.
Kažem ja zagrlivši ga - nemoj se truditi' ni otac tvoj me ponekad ne razumije' . Meni je bitno da me voliš i poštuješ.
Moja djeca su najbolje od nas' jedno maštovito' kreativno' umjetnički nastrojeno' drugo čvrsto na zemlji' novcem' kog zna zaraditi' opčinjeno.
Ja sam majka' nikaki roditelj xy' mati sam i ponosim se i jednim i drugim. I često ne razumijem ni jedno ni drugo' ali ih volim i ljubim tu njihovu različitost. Neprocjenjivo je biti u ovim rijetkim trenucima s njima' i uživati' kakvi su ljudi postali. Različiti' unikatni!
I vjerujem da bi bio raj na zemlji' da svi uvažavamo različitosti. I učimo iz nje' i ne moramo je razumjeti' samo tolerirati i uvažavati.
- 18:47 -
četvrtak, 18.11.2021.
antimirnodobsaka
Nisam tražila RAT,
On je našao mene, zaskočio me, nespremnu, s djetetom u utrobi,
zario mi očnjake u tijelo i dušu' i maglovito nagivijestio budućnost mene i djece mi.
Bilo je jedino, bitno, najvažnije - preživjeti!
I tad sam, paradoksa li, iskusila, jedinu, istinsku slobodu
Ništa' tad' bitno nije bilo, nit kuća, nit livada' nit dukati' nit škrabice' nit bilo što materijano!
Bio je istinski, jedino važan - život u svojoj esenciji.
Udisaj, izdisaj, zalogaj, gutljaj, spas u podrumu 3× 3 ( nas petero), kreveti od gajbi i paleta, spoticanja jednih od drugih.
I dok nebo je gorjelo vatrom granata i bombi, molih se samo za život!
Preživjeli smo..a danas se ne ćuti nimalo slobodno kao tad u to gorko, pelinasto vrijeme.
Dapače, danas se ćutim, uznikom, a tad mislih...
nema ništa' odvratnije, neljudskije ..
od rata.
IMA!!!!
PS . Kako turbulentno živim' e evo došla sam s posla' skoro sam zaboravila da je danas 18- ti. I zapalila sam svijeću za sve duše izmučene' koje JOŠ uvijek spokoj nisu našle. NE ZBORAVIMO i NE PONOVILO SE' nikad više i nigdje!
- 23:15 -
utorak, 16.11.2021.
Dom
Dom nije mjesto' cigle' namještaj' krov i četiri zida.
Dom je osjećaj.. pripadnosti' ugode' sigurnosti i radosti.
Imam dva'
Ovaj novi koji sam' upornošću' samoodricanjem' tvrdoglavoupornim radom naučenim u prvobitnom domu' kulturom' osmjehom u četiri godine stvorila.
I moj prvotni' rodni' gdje sam dušu i srce ostavila.
Imam dva doma i rado se vraćam i u jedan i drugi.
I nema tuge kad napuštam jedan ili dugi.!
Mnogi nemaju niti jedan.
Blagoslovljena sam!
I u jednom i drugom' dočekaju me zagrljaji i osmjesi' mojih ljudi.
Polako zatvaram krovni prozor' a u sobu mi se mazno uvukao miris kiše' i kao otkriveni tat - gusta magla!
Palim crvenu svijeću' kao zahvalu za sve domove moje.
Crveni plam' svježi mokri uzduh' koprena sve tanja i tanja magle ' zagrnu me poput plašta i spokoj mi se predući ugnjezdi u krilo!
- 18:20 -
ponedjeljak, 15.11.2021.
Za radost..tako malo treba
Danas sam konačno slobodna' nakon 8 radnih dana' 80 sati radnih i 1000 km izvoženih. I spavala sam s razmacima' hranjenja' tuširanja' toaleta punih 15 sat!
I kad sam se probudila oko pol 17 bila sam ko da me je netko ispovraćao! I onda je stigao video kako moj sin' kupa svoju ćeru' moju unuku. Pogledala sam video jedno sto puta i dobila sam krila' više nisam bila " ispovraćana" bila sam u punoj snazi' skuhala ručak za sutra' ispekla palačinke i osmjeh mi s lica ne silazi. Od subote imam godišnji' idem mooojima' najdražima.Držat ću i vozikat moju UNUKU' izljubit i zakrlit' mog sina' moju snaju' moju ćeru' mog zeta' počeškat reponju Skaya( i njemu sam polkon kupila).E na vrhu sam svijeta!
Za radost takoo maloo treba! Tek MOJI ljudi.
- 20:03 -
nedjelja, 14.11.2021.
Magla
Zaustavila sam auto '
u pustopoljni'
na nekom no neim ugibalibišu' uz polje.
Kiša je vrištala' kante vode s neba su se izlijevale!
Voziti više nisam mogla' ostavila sam svijetla upaljena' a magla' kao puzajući vojnik' s fotografijom svoje ljubavi' zataknutom u šljem' polako se prikradala!
Milimetar po milimetar.
U šajbi mog auta' svaka kaplja' stvarala je svoj univezum' tisuće svjetova' a onda magla preki sve!
I pomislih' jesam li mrtva?
- 16:24 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
petak, 12.11.2021.
Bila jednom jedna...
Dvorska luda'
šarenilom obučena'
haljetka praporcima prošivena'
perjem vrištećih boja nakićena.
I taj čovječuljak' ta Dvorska luda činila ja čuda' gdje god se začuše njegovih zvončića zvuk' radost' smijeh otjerao je tugu i muk!
I mišljahu svi' ON je najsretniji na svijetu'
al nitko nije znao njegovu tajnu' nitko na planetu!
On bio je tako tužan' tako sam jer najboljeg prijatelja imao nikad nije' tek u šumi' na livadi' uz rijeku ON se smije' grleć cvijetak plavi ko da mu je prijatelj pravi.
Na rubu šume' u kraljevstvu tom' živio je Zmaj' petoglav' zelen' veliki' nimalo malen! I letjet mogao nije!
Pet glava' koje su jedna drugoj na žice išle!
Prva je govorila' što druga ni mislula nije' treća je stalno plakala' četvrta se cerekala' a peta samo spavala.
A sve su mislile jedno' prijatelj nam treba' da pomiri nas' da nas u zajedništvu' vine do neba!
I jednog maglovitog dana' probudi se zmajeva glava peta i iz pećine proviri i na livadi Dvorsku ludu zatekne' kako pije rosu' kako joj pčelica sletjela na nosu i kako tužno travkama i cvijeću zbori - O šumo draga' luvado moja' maglo na odlasku' prijatelja mi stvori' pokloni!
I pozove glava peta' zmaja ostale četiri da polako izađu van' jer na livadi' ispred šume' je smiješan' čivječuljak sam. On prijatelja treba' kao i mi.
I od tad Dvorska luda prijatelja najbiljeg ima' a glave zmajeve po prvi put mišljahu isto' složno' poletjele' vinule se nebu' rigale vatru' nit opake bile nisu' jer su znale' kad u pećinu se vrate' da s Dvorskom ludom' čovječuljkom smiješnim' njihovim prijateljem' radost i smijeh svrate.
Prijateljstvo' ljubav' cijene nema' kupit se ne može' sami se u sreći talože' talože.
Dvorska luda do kraja života svog sretna je bila' a Zmaj' velik' zelen' petoglav živi još'
pa ti ne vjeruj u prijateljstvo i hepy end' ak moš!
P.S. Kupila sam lutke' scenografiju od kartona za lutkarsku predstavu' pravim sama' skoro je pred kraj' pa se Vi onda čudite što nemam vremena komentirati' a ja tako malo slobodnog vremena imam. Djeci ne treba tehnologija' treba im mašta' pa budem vidjela kako će moja unuka' nakon par mjeseci na ovo reagirari. Iz ivog pjesmičuljka' nastat će lutkarska predstava.
- 17:44 -
srijeda, 10.11.2021.
Očevi i kćeri
Nema ničeg vrijednije' ničeg dragocijenijeg' ničeg radosnijeg' ničeg rajskijeg od djece i dječijeg smijeha.
A veza između kćeri i očeva je nešto posebno - neprocjenjivo!
Moja unuka sad ima 4 mjeseca. Sva je temeljita' ima kulenčiće'' šlaufčiće ( voli papati' a i nema na kog biti malešna) Guza je već u zraku' koljena i nogice spremne za puzanje' još koji tjedan dok savlada motoriku rukica' oooode ona.
Ima obraščiće ko ružičasta šećerna vuna' okice joj velike' plave ( na tetku' moju kći koja je blond i mog oca) malo ukošene ( ko ćaća joj) radoznale' nosić ko bombončić' ustašca puna' medena. Nije što je moja' al prekokrasna je!!!
Međutim' sva je ozbiljna....Dječjom ozbiljnošću' promatra sve oko sebe..osim kad ugleda ćaću. E onda se raspameti -smjeh' gugutanje' sva se razleti'ruke i noge postanu propeleri' ne zna od sreće što bi i kako bi mu dala do znanja da joj je taakoo drago što je baš on njen tata.
Ima jedna fotka' njih dvoje' gledaju se i ne znaš ko je u koga više " zaljubljen"!
Ha' mene je moja kći do njene prve godine zvala - tata!
- 17:03 -
nedjelja, 07.11.2021.
Ariel i ja
Zaštniče moj'
ostade ti tijelo golo' sve nože iz tebe su izvukli' oštrice otupjeli' ostao si gol na vjetrometini!
A ja postado' ocean bez valova'
San bez snova'
Netko' bez plime i oseke' jer mjesec se uplaši' sunce postade crno i hladno.
Bez tvoje zaštite' jer obogaljivši te' ja postah' ohlađena lava.
Možda' generacijam' poslije iz te pustoši iznikne hrast!
- 22:18 -
subota, 06.11.2021.
Put bez povratka
Starost!
Sve one reklame' s vitalnim starčićima' fit' sa svim zubima' holivudskim osmjehom' u snazi' pa idu na krstarenja' skijaju' koriste tablete ili kreme ' pa ih niš ne boli'su šara- laža. Starost je teška!
Neminovna i u današnje vrijeme' privilegija!
Znam o čem pišem jer već 4 godine radim s gerijatrijom.
Starost ima dva pravca - ili ako je tijelo OK' možeš se kretat' kolko- tolko 'sam poslužit' um zataji.
Ako pak je um OK' tijelo otkaže poslušnost i završiš il u krevetu' il u kolicima! Trećeg nema!
Iskreno ne znam što je bolnije.
Moja majka je zbog Alcjahmera' " zaboravila" gutati i umrla je!
Danas sam imala jednu pacijenticu' koja mi je rekla da se boji smrti' da je najspokojnija kad majka legne kraj nje ( a mati joj poginula 45.- e u bombardiranju) i svako veče čeka supruga ( a mrtav je već 30 godina) da se vrati s posla' da zajedno objeduju.
Nema sretne starosti' iako je' trenutno luksuz! Postoje samo stari ljudi koji su na putu bez povratka!
- 00:09 -
