Veli meni moj sin- Ne mogu razumjet moju sestru- u jednom od naših filozofsko- intelektualno- crnohumornih razgovora.
Pitam ja - jel ju voliš' ona te naučila sva slova' ona te branila od nasilnika u osnovnoj školi' ona te uvijek štitila jer si njen mali braco' čak i sad kad si skoro 2 m.
Veli ON - pa sestra mi je' normalno da je volim!
Ja - a zašto je ne razumiješ? Jer njena definicija sreće' radosti' uspjeha' nije i tvoja?
Pa da - reče on.
Ja - Ona nije TI' nit ja' nit otac vam. Ona je Ona' nema tvoje snove i btw Vas dvoje ne samo po spolu' od samog začetka ste drugačiji. Ona je emotivka' kreativka' njoj nikad materijalno i tvoja vrsta " sigurnosti" nije bila bitna. Ti si pak' praktična osoba' koja mora imati zalihu sa strane' kao i ja' da bi mirno spavao.
I ne moraš je razumjeti' sve što trebaš je uvažati' i voljeti. Samo to.
A ja' tvoja majka' jel mene razumiješ?
Veli ON - ne' al se trudim.
Kažem ja zagrlivši ga - nemoj se truditi' ni otac tvoj me ponekad ne razumije' . Meni je bitno da me voliš i poštuješ.
Moja djeca su najbolje od nas' jedno maštovito' kreativno' umjetnički nastrojeno' drugo čvrsto na zemlji' novcem' kog zna zaraditi' opčinjeno.
Ja sam majka' nikaki roditelj xy' mati sam i ponosim se i jednim i drugim. I često ne razumijem ni jedno ni drugo' ali ih volim i ljubim tu njihovu različitost. Neprocjenjivo je biti u ovim rijetkim trenucima s njima' i uživati' kakvi su ljudi postali. Različiti' unikatni!
I vjerujem da bi bio raj na zemlji' da svi uvažavamo različitosti. I učimo iz nje' i ne moramo je razumjeti' samo tolerirati i uvažavati.
Post je objavljen 23.11.2021. u 18:47 sati.