četvrtak, 18.11.2021.
antimirnodobsaka
Nisam tražila RAT,
On je našao mene, zaskočio me, nespremnu, s djetetom u utrobi,
zario mi očnjake u tijelo i dušu' i maglovito nagivijestio budućnost mene i djece mi.
Bilo je jedino, bitno, najvažnije - preživjeti!
I tad sam, paradoksa li, iskusila, jedinu, istinsku slobodu
Ništa' tad' bitno nije bilo, nit kuća, nit livada' nit dukati' nit škrabice' nit bilo što materijano!
Bio je istinski, jedino važan - život u svojoj esenciji.
Udisaj, izdisaj, zalogaj, gutljaj, spas u podrumu 3× 3 ( nas petero), kreveti od gajbi i paleta, spoticanja jednih od drugih.
I dok nebo je gorjelo vatrom granata i bombi, molih se samo za život!
Preživjeli smo..a danas se ne ćuti nimalo slobodno kao tad u to gorko, pelinasto vrijeme.
Dapače, danas se ćutim, uznikom, a tad mislih...
nema ništa' odvratnije, neljudskije ..
od rata.
IMA!!!!
PS . Kako turbulentno živim' e evo došla sam s posla' skoro sam zaboravila da je danas 18- ti. I zapalila sam svijeću za sve duše izmučene' koje JOŠ uvijek spokoj nisu našle. NE ZBORAVIMO i NE PONOVILO SE' nikad više i nigdje!
- 23:15 -
