Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • mecabg

    Polako,
    počela si sa terapijom,
    bolje ti je i svaki dan će biti sve bolje...

    avatar

    14.02.2024. (20:04)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Nemam niti jedan odgovor na sva ova pitanja, ali jako mi je drago vidjeti te ovdje.

    Da možeš nešto napisati, i to je puno!

    :)

    avatar

    14.02.2024. (20:05)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Lipa naša, ono što je važno je da si ti bolje,dobro je i da pišeš.

    Nitko ti ovdje ne može ponuditi ništa pametno što bi vrijedilo u tvom slučaju, jedino ti može dati svoje iskustvo, a iskustvo je preživjela potpuno drugačija struktura ličnosti.

    Nekad kad sam bila mlađa preuzimala sam odgovornost za sve probleme i tražila što je to što ja mogu učiniti i promijeniti kod sebe kako bi neki odnos bolje funkcionirao. Često je kvaka u tome da su ljudi poput mene dobar teren za one koji nikada u sebi ne vide problem, kojima su drugi uvijek krivi za sve. Ti se sljube k'o gaće i guzica.

    Ne znam ništa o tvojoj situaciji (u odnosima), ali moje iskustvo je da su oni koji su završili u depresiji obično bili oni koji su bili u pravu i slabiji.
    Osobno nisam mogla prihvatiti cijeli paket pa sam ga poslala k vragu, ali kod tebe situacija vjerojatno nije tako kritična kako je kod mene bila, a i kako čitam ti si kriva za sve probleme u odnosu. :P

    Na stranu to i priča o kojoj pojma nemam. Smrzavanje je legitiman način borbe i on se javlja kada osoba nema mogućnost niti bijwga niti borbe.
    Neće ti moj komentar biti uopće od pomoći, ali druškamo se, dijelimo iskustva, to je važno.

    Osobno sam se u svojoj najvećoj traumi disocirala i mislim kako je moj um napravio ono što je bilo najbolje za mene. Taj mehanizam se kod mene po potrebi pali i danas, samo danas sam ga svjesna, pozdravljam ga i klanjam mu se. :)) Spasio mi je život.

    Traume iz djetinjstva, a bilo ih je osobno neću kopati jer nemam što s njima raditi. Blijede su, ne bole, sigurno su utjecale na formiranje ličnosti, ali tu smo gdje smo.

    Ja ti jako volim dijelove Realitetne koja je u mnogočemu promašena, ali dio koji govori kako se problemi oko kojih oni kažu "depresiramo" nalaze uvijek u sadašnjem trenutku, to potpisujem.

    Ono što potiskujemo i čega smo nesvjesni/polusvjesni je u našoj sadašnjosti. Toliko je teško za nas (ne mora biti objektivno teško ili bi bilo kome drugom) da se ne želimo suočiti (opet polusvjesno/nesvjesno).
    To je isto obrambeni mehanizam. Preteško je, nismo spremni pa idemo u depresije, bježimo, smrzavamo se.

    I ta zrcala znaš......
    Ne volim kad čovjek govori kako si ti sad pisala o sebi: "kriva, pogrešna, smrznuta, kakva god" , ne volim to jer mi to uvijek užasno smrdi.
    Smrdi jer osobe koje se bave samopromatranjem, i samokritične su obično su i odgovorne osobe pa kad one puknu (i svima odreda jebu mater) ih se uvjeri kako su "u krivu"
    Najčešće su i trebale sve po spisku jer oni koji su dobili su to i zaslužili.

    Sve što sam ti ostavila su iskustva stvorena od koje kuda, osobna, nek služe samo kao još jedna priča i perspektiva nikako kao savjet ili osobna poruka tebi.

    avatar

    14.02.2024. (20:28)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Ako nisi ekstrovert malo poradit na ekstrovertiranosti. Izlasci druženja komunikacija s ljudima to bi trebala biti tip-top terapija. Ps mislim da je psiholog bolji izbor od psihijatra psihijatri čast rijetkim iznimkama samo klikaju na "recepte"

    avatar

    14.02.2024. (20:52)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Draga moja rječita, drago mi je da si se javila ovim postom. To samo potvrđuje ono šta sam više puta napisala, a to je da je ovaj blogo prostor puno više od sukobljavanja mišljenja, falšog ratovanja, ispucavanja ćoraka ali i pravih metaka koji znaju povrijediti. Iza ovog virtualnog svijeta su ljudi od krvi i mesa, s problemima svih profila, potrebiti podijelit se, utješit, ohrabrit, potaknut, resetirat,
    Nisam struke koja bi bila mjerodavna napisat ti išta medicinski ljekovito ili usmjeravajuće. Ali imam ljudsku potrebu zagrlit te, zakrilit i zaželit ti da iz dana u dan budeš dobro i bolje. E, pa grlim te, istinski i od srca.

    avatar

    14.02.2024. (21:08)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Javila si se, to je najbolji početak nakon teško proživljene pauze.
    Ako terapeutkinji treba "most " od djetinjih sjećanja do zrelih boli sagradite ga zajedno - već ti je dovoljno dobro da možeš racionalizirati neke traume koji si potisnula ( svi smo, za boga dragoga i ja sa svima ) ali, u četiri oka s povjerenjem i terapijom "kraste" se ljušte i koža ostaje čista.

    Antidepresiv s laganim sedativom ujutro ( valjda ti je tako određeno jer tako se radi ) i nakon toga sve puzzle složiš sama.

    Sunce ti treba pod obavezno ( sad će se netko nasmijati na ovo ) sunce i šetnja , šetnjom dođi do stabla i obujmi ga rukama, stani 1 min i SVA negativna energija ide u zemlju. Hodaj travnatim i zemljanim stazama što kraće po asfaltu , jer trava i zemlja imaju isti efekt kao i stablo.
    Možda si ovaj terapeutski efekt znala, ali eto, struka mi nalaže da ponoviš gradivo.

    A onda će biti 2-3-5 ili 50 riči : u najgore doba godine te uhvatilo jer sivilo, kiša , hladnoća pogoduju negativnim emocijama da isplivaju.!

    avatar

    14.02.2024. (21:23)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Važno je da si daš vrimena, izlazak iz depresije nije sprint nego maraton, ja sam valjda 5000 kilometara odhodao, i žurio sam se biti dobro, i kad nisam bio.

    Sada sam dobro toliko da mi se ponekad čini da se ono nikad nije ni dogodilo.

    I jako je važno da ne slušaš savjete ovih s bloga, da nešto znaju ne bi ovde po cili dan blebetali.

    avatar

    14.02.2024. (22:06)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Psihoterapija je važnija od medikamenata. Meni je pomoglo već samo ispunjavanje upitnika na petsto strana, kad sam skontala kakvih sve problema i strahova ljudi mogu imati i da mogu biti sretna da na većinu pitanja mogu odgovoriti sa ne.
    Bit ćeš u redu, samo treba vremema (ovaj savjet ne mogu više čuti pa eto, prenosim dalje). Drž se.

    avatar

    14.02.2024. (22:25)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    SU-patniče ...????

    avatar

    14.02.2024. (22:33)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Volim te.

    avatar

    14.02.2024. (22:55)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Kad ovakve životne epizode izrone a malo ko ih od nas nema, uz stručnu pomoć...čvrsti zagrljaj, zagrljaj, zagrljaj.

    avatar

    14.02.2024. (22:58)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    @sarah me je preduhitrila :))

    Znaš što je meni jako pomoglo u mojim najtežim danima (na blogu)? Što su me neki ljudi voljeli (na bložni način kako se na blogu voli).
    :)
    Posjećivali su me, ostavljali svoje nekad nesuvisle komentare, pisali bedastoće jer nekada ne znaš što bi pametno i korisno mogao reći, brinuli o meni.

    Volimo te puno, lijepo spavaj.

    avatar

    14.02.2024. (23:07)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    I ja vas.
    Tipkamo se sutra.

    avatar

    14.02.2024. (23:16)    -   -   -   -  

  • j.

    Mislim da lijepa riječ ipak može puno značiti, ma koliko u današnjem svijetu bila obezvrijeđena i nisko vrednovana. Zato ne samo da ti je upućujem, nego sam jednostavno počašćen i oduševljen time da si se javila u takvim okolnostima. Srećom, nemam pojma o tim stvarima; moja neka malena i vjerojatno malo važna teorija svodila bi se na to da mnogo psihoterapije čovjeku mogu pružiti ljudi koji ga vole, čineći ga zadovoljnijim i ispunjenijim. To je nesumnjivo i tvoje blago. Onaj tko te voli, taj dobro zna zašto baš to osjeća.

    Dobri i mudri ljudi u ovakvom svijetu nikada ne umiju biti posvema sretni. No, zato imaju jednu drugu moć: prijeći preko ružnih stvari i opraštati, jer dobro znadu koliko je život kratak i vrijedan. Dobro sad, nije baš uvijek sve ni u povjerenju; puno je načina kako se može počiniti nešto ne baš dobro a da se drugog ne prevari. Od dvoje koji vjeruju slađe se zato isprepliću još samo - dvoje koji su oprostili :)).

    avatar

    14.02.2024. (23:27)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Užitak je čitati te jer jako lijepo pišeš, možda najljepše na ovoj blogosferi. Možda bi se upravo pisanjem mogla najbezbolnije i najučinkovitije prikrasti tom zaleđenom dijelu iz djetinjstva. Osim toga, iz vlastitog iskustva znam u kojoj se mjeri zapretena sjećanja bude iz mraka kad jednom započne taj stvaralački proces, a budući da se bude na kreativan način, nisu opasna za psihu.

    Vi žene proživljavate puno jače i dublje pa su vam onda i rane dublje i krvavije; mi muškarci nesvjesno bauljamo kroz svijet, zaokupljeni svojim bedastoćama, a onda se samo najednom slomimo i s nama je gotovo. Vjerujem da će te tvoja snaga spasiti i zadržati na površini i protiv tvoje volje. Recimo da ti tu ne možeš ništa. :))

    Dobro je imati osjećaj da se predajemo nećem beskrajno većem od nas. Ne mora to uopće nužno biti u religijskom ključu, no taj osjećaj mora biti stvaran, životan, jer je samo tada iscjeljujuć.

    avatar

    15.02.2024. (00:34)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Jesi li vidjela moju prvu sliku? To tako nekako izgleda...

    avatar

    15.02.2024. (07:24)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    pošto su ti svi pametni rekli šta imaju ja ću biti kratak, slušaj psihijatra šta ti kaže kad već nisi znala sama.
    inače, na tvoje pizanje kako se nosimo sa zakvim stvarima odgovaram da ja 'uđem' u okriglu sobu bez prozora i sa jednim vratima, sjednem u sredinu i ostanem tamo koliko je potrebno, nekad više nekad manje, sagledam sve loše šta se dogodilo, ali i ono šta mogu upotrijebiti za nešto dobro, posložim sve to tom okruglom zidu, izađem kroz vrata i zatvorim ih za sobom, tu i tamo povirim da li je sve na svom mistu ili triba prisložit, jer zid se okreće, zatvorim vrata i nastavim dalje.

    avatar

    15.02.2024. (10:48)    -   -   -   -  

  • marival11

    Mislim da je to što si uspjela pomoći svome sinu daleko važnije od toga jesi li se ostvarila u onom za što si se godinama školovala.

    Vjerujem da ćeš uspijeti uz pomoć dobre psihijatrice riješiti svoje upitne reakcije, ako su one uopće upitne.

    Jedino se ne slažem da moraš pojesti cijelu tortu. Zašto bi uopće bilo tko morao nekoga prihvatiti u cijelom paketu, ako se ne dobri dijelovi toga paketa mogu popraviti.

    Netko će reći da je to glupost, ali zbog čega bi bilo tko morao prihvatiti da mu partner prdi u sobi. I da te optuži da si kriv da ne želiš biti u toj sobi. Kriv jesi, ali samo za to da nisi otišao malo dalje u drugi stan. Dok ne shvatiš da si previše odgađao i više nema vremena za promjene.

    avatar

    15.02.2024. (11:02)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Procitala sam po vise puta sve vaše komentare, svatko od vas je samo dolaskom pod ovaj post donio komadić sunca.
    Hvala vam od srca.
    ...
    Ne mogu odgovarati pojedinačno, ne mogu raspravljati ovdje o detaljima, ne mogu dati više informacija od ovih koje sam ispisala, a
    ispisati ovaj post je bio maksimum koji mogu trenutno podijeliti.
    Hvala na svakom slovu koje ste mi uputili.
    ...
    Odo spason na sunce.

    avatar

    15.02.2024. (12:21)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Nemam što pametno dodati, tbl dok se ne stabiliziraš svakako... navijam za tebe :*

    avatar

    15.02.2024. (14:16)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Moje stručno mišljenje je da nisam stručna, ali iskustava imam za
    dva života. Mislim da smo svi jedinke a da svi reagiramo drukčije.
    Kad god sam otkopavala zakopano, osjećala sam se jako loše, a
    kad ono loše u glavi pripišem vremenu i ljudima iz tog vremena puno
    mi je lakše. Sve ovisi kojega tipa su traume, koliko si spremna sve te
    nelagode "frcnuti" preko glave ili moraš sve ispočetka analizirati i
    ponovno proživljavati. Svakako je važno slušati struku, ali i dati do
    znanja kako se osjećaš kad iz te vreće lošeg materijala izbacuješ
    djelove. Pilulice su naš spas u trenucima kad sami nismo u stanju
    nositi te vreće loših materijala na leđima. Bitno je htjeti sebi pomoći i
    vjerovati da to možeš, sretno:))))

    avatar

    15.02.2024. (17:54)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ne mogu odgovarati pojedinačno, ne mogu raspravljati ovdje o detaljima, ne mogu dati više informacija od ovih koje sam ispisala, a
    ispisati ovaj post je bio maksimum koji mogu trenutno podijeliti.

    Mišica, ni ne moraš. Zašla sam u ozbiljnu starost i mislila kako ljudima moram objasniti. :D Ne moram.

    Pametnima nikada ništa nisam morala objašnjavati (niti se opravdavati), a budalama je svako objašnjenje bilo nedovoljno.

    Ili jesi ili nisi.
    Nas i tako samo zanima da budeš dobro, drugo su tek trice.

    Pusam te, lipa naša @Dvi, tri. :)

    avatar

    15.02.2024. (20:23)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Bitno je samo da znaš kako smo uz tebe. Falila si tu jako. Javi se fotkom bar..:-*

    avatar

    16.02.2024. (06:40)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    * * * * * *

    Bit ću ja dobro. Jer moram biti. Jer sam tako odlučila.
    Hvala vam.

    avatar

    16.02.2024. (09:26)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Teško je, kada se djevojčica nađe zarobljena u Svijetu. Teško je, nositi traume koji s godinama postaju okviri i ne znaš način kako izaći van. Razumijem te, potpuno. Ne govorim to tek tako nego iskreno i iz osobnog iskustva. Djevojčica će izaći van, slobodna, samo joj trebaš dati vremena i povjerenja. Ovo sve govorim iz osobnog iskustva. Bitno je, zapravo i najbitnije da osoba (terapeut) kojem se otkrivaš doista vidi i čuje TEBE. Da nisi samo još jedan "pacijent" u nizu kojeg se odrađuje po špranjci i protokolu. I sve će početi sjedati na mjesto. Vjeruj mi. Samo i ti moraš biti spremna na cijelu istinu i sve što će ti taj put otkriti a možda je bilo spremljeno u škrinjicu zaborava. Kao štit. Sve ovo ti govorim zbog osobnog iskustva. Budi hrabra zbog te djevojčice jer je ona to zaslužila. Puno pozitive ti šaljem i vjerujem u tebe. Iskreno, svim srcem :***

    avatar

    17.02.2024. (12:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...