Komentari

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • shadow-of-soul

    odgojena sam u jedno drugo davno vrijeme: kad me otac pogledao, samo jedan pogled - znala sam sve odmah što je "ne", a što je "da". Sa mamom je bilo drugačije: blago, puno razgovora, pričanja o nekim situacijama, usporedbe itd.

    sretna sam što sam imala baš takve roditelje ....

    avatar

    10.11.2023. (19:45)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    roditelji su bitni : jer, roditeljstvo se ne uči pa ima onih koji i danas tvde da je šiba iz raja došla,
    Ne slažem se s tom teorijom a prekinuti je ne možeš : svoju djecu nisam ni šibom ni rukom , mene je moj otac kaišom jer nisam jela .

    avatar

    10.11.2023. (20:06)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Mislim da sam normalna osoba i protiv svakog sam nasilje,
    ali
    Ja sam imala roditelje kao shadow-of-soul, znalo se šta se sme šta ne.
    Sada su deca malo drugačija, verovatno i roditelji...

    avatar

    10.11.2023. (20:07)    -   -   -   -  

  • modrina neba

    Oprosti težko mi o tome pisati...ostale su mi travme sa svog djetinjstva:((((

    avatar

    10.11.2023. (20:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Mnoge ljude njihove mame (ili tate) nisu voljele, a ni danas ih ne vole, već njihovu sestru ili brata. To ostavlja traume na djetetu pa na mladoj osobi i na udatoj zeni npr. koja dobije muza zlostavljaca koji je tjera sa djecom po noći van.

    Žena se rastane, ali ta bol neželjenog i nevoljenog djeteta zauvijek zivi u njoj i takva osoba postaje ogorčena, zajedljiva, nenahranjena ljubavlju koju je trebala dobiti, a nema je i to prikriva elokventnoscu, zabavna je na prvi pogled, ali se osjeti onaj njen manjak kojeg nikad nije dobila niti će ga dobiti i taj manjak vrišti iz nje.

    Takva osoba je u sebi vrlo osamljena, ogorcena, često dominantna u razgovoru sa drugima u komunikaciji namećući se vrlo agresivno, ali osjeti se taj njen zivotni manjak kojeg nikad nije dobila niti će ga ikad dobiti.

    To je nešto najgore što se može dogoditi nekome. Ne bih takvoj ženi bila u koži ni sekunde.

    avatar

    11.11.2023. (01:08)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Svašta nam se događalo u djetinjstvu. Fakat bi bilo lakše pisati anonimno.
    Čula sam izraz "balkanski odgoj". Ima jedan podcast gdje je klinička psihologinja sat vremena objašnjavala tu praksu, obilježja i primjere. Jako zanimljiva teorija. Što vi pomislite kad čujete taj termin "balkanski odgoj"?

    Anna i Modrina, žao mi je zbog bolnih događaja... :(

    Shadow, postoje i takve priče. Svaka životna je drugačija. Veoma kompleksna tema. Mnogi su čimbenici, različite posljedice. :(

    avatar

    11.11.2023. (01:11)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Znam takvu ženu....živa se izjeda iznutra, a ne može si pomoći. Mogla bi, ali ono esencijalno neophodno potrebno nije dobila i to je - tako zauvijek.

    avatar

    11.11.2023. (01:16)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ne osuđujem nikog. Svi mi poznajemo nekog tko ima otkrhnuti jedan dio sebe. Možda smo u određenim aspektima i sami u toj poziciji. Imam razumijevanja. Kad su nam takve osobe bliske, možemo biti podrška i pružiti ruku. Kad smo se izrazito povrijedili, a suživot nije moguć, smatram da svaki odnos može pronaći mirnu točku i razdvajanje linija. Ako se radi o osobi koje nisu naša svakodnevica i nismo u mogućnosti uputiti razumnu riječ, ne trebamo ni otežavati. Nitko, ali nitko od nas nije savršen. Niti svetac s aureolom na glavi. Takvih nema. Mnogima je veoma teško zamisliti hod ispod tuđe kože, u tuđim cipelama.

    avatar

    11.11.2023. (01:42)    -   -   -   -  

  • j.

    Obrazovanje nije moguće bez uvjerenosti, odgoj bez autoriteta.

    Autoritet se može steći ili strahom ili znanjem, nema treće. Mnogi su odgojeni u strahu, ali strah rađa nesreću samo kada je bezizlazan. Mnogim autoritetima straha u svome životu, ponajviše profačima i šefovima, ja sam zapravo zahvalan; naučili su me izboriti se disciplinom i neodustajanjem; drugog izbora kod njih nisi imao. To što su kroz takvo postupanje manje pokazivali da me vole, nije bilo presudno; pa kud ćeš većeg voljenha nego to što su gubili vrijeme sa mnom; presudno je bilo to da ni u jednom času nisu prelazili granicu iza koje bih u njihove namjere posumnjao.

    Bili su uravnoteženi.

    Današnji svijet pun je upravo neuravnoteženih, zapravo nedosljednih ljudi; u pet minuta vidiš da jedno govore, drugo misle a treće rade; promovira fakultativnost i vrlo površno tretira znanje kao vrlinu; baš sve mjeri novcem kao jedinom mjerom vrijednosti. Kako ćeš ti odgojiti radišna i suzdržana čovjeka ako ga nisi naučio samodisciplini i mjestu u svijetu, nego si napravio sebeljubivo, popustljivo janje?

    Ne sjećam se zapravo da su me roditelji tjelesno kažnjavali; hajde, Stari me jedan jedini puta ošamario, bio sam već mulac od trinaest-četrnaest godina, pred drugima baš bezobrazan prema mami - usput, ženi s kojom odavna već tada nije živio pod istim krovom. Dapače, sama ta činjenica odvojenog života dovela je valjda do toga da sam u tom času bio bezobrazan preko mjere; da je Stari bio čitavo vrijeme s nama, ne bih se takve riječi sigurno usudio uputiti joj, a kamo li pred njime. Dobar je strah komu ga je Bog dao, čuli ste za to? Vražja je stvar sloboda; zamisli, nije me pustila na neki koncert pa sam rekao da je glupača. I tu je pala ta zidarska po obrazu. Jadan ja, moš mislit; dotad sam ga manje-više doživljavao kao frenda. Ma trebalo me još davno prije dovesti u red, a ne tek tada kao derište od metarisedamdeset na koje nije tko imao navečer preko tjedna u deset sati podviknuti, pričajte vi braćo liberali što hoćete.

    Nikad nisi uspio ući među moje starce; to je bio njihov ključ odgoja; imali su u odnosu na mene jedno u drugo povjerenja; ljudima je tada malo za sreću trebalo, to ti je; nema veze što nisu živjeli kao muž i žena; tako smo se uvijek prema našima nastojali postavljati i Najdraža i ja: jedan bi krenuo, drugi mu čuva leđa; nema izuzetaka. Djeca nanjuše da ljudi imaju slabosti, uđu između roditelja - i tu često bude priči kraj.
    Vjerojatno je ta jedna jedina pljuska boljela Staroga godinama daleko više nego mene; mene je jasno naučila granicama i dužnostima, to je zapravo sve, ako nisi dovoljno blesav da ideš čačkati dalje, ja srećom nisam bio :).

    Ili, kad sam imao dvadeset, doslovce me posjeo u auto u Medulinu gdje smo tog ljeta mi dečki pili, lumpali, ganjali cure, ja sam već u svibnju ogulio prvu godinu na faksu, završio vojsku, svoj čovjek, malo sutra. Tim guljenjem godine u sedam mjeseci zapravo sam htio pokazati što i danas u trenucima velikig nadahnuća mislim: ta struka, to je sve glupost, pošten čovjek to odguli u par mjeseci, trebao sam studirati neku komparativnu ili filozofiju, boktepomogo. Stari me natjerao usred srpnja da dovezem onu prastaru Škodu u Zagreb, opalio mi bukvalno nogu u rit i potjerao prvog sljedećeg jutra da nađem posao preko ljeta.

    I danas bez bilo kakve sumnje držim da je to najbolje što mi je u životu napravio.

    Zamišljam Ga iza vrata, ja s jedne strane u čuđenju i bez izbora, razmišljam jesam ponio iskaznicu i index za stud-servis, On s druge strane brave: guta suze pa moli Boga za oprost i da sve prođe dobro.

    Hvala ti, Stari, to je sve što danas o tome umijem reći. :)

    avatar

    11.11.2023. (06:28)    -   -   -   -  

  • Potok

    - Suze je lako izazvati.

    Kako kod koga. Isto je i sa smijehom.

    avatar

    11.11.2023. (07:14)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Do 4.osnovne učiteljica je u razredu imala popriličnu šibu...i s njom rješavala nedisciplinu, neposluh ili neizvršavanje zadaće....tukla je s obje strane dlana.....pobuna đaka ili roditelja bi bila neshvatljiva vremenu mog odrastanja...poslije je postala ravnateljica škole....povijest je takva....mijenja se...

    avatar

    11.11.2023. (07:49)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    tiha pedagogija mojih roditelja mi darovala spremnost za let u plave daljine... nemam dijete, ali sudjelujem u odrastanju djece prijatelja i njihovih unuka... sretne obitelji su to...

    avatar

    11.11.2023. (07:50)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    protiv svakog oblika nasilja i fizičkog kažnjavanja.

    djecu treba odgajati. nije to jednostavno.

    avatar

    11.11.2023. (09:35)    -   -   -   -  

  • NF

    osobe koje znam da vuku traume iz djetinstva, one teže, sve su ženskog spola koliko god to relativizirali. Kao prijatelj bih ih pokušao saslušati, djelujem valjda kao osoba dostojna povjerenja, bilo je tu svašta, meni malo smeta kad se napiše, a što je s fizičkim nasiljem nad muškarcima od strane nježnijeg spola, pa što Buldožer pjevaju, muškarci su pravi muškarci ;)

    avatar

    11.11.2023. (10:45)    -   -   -   -  

  • sewen

    Od koljevke pa do groba....... Tako je zvučala naša parola. Danas sam sritan šta su mi dica skoro izašla iz toga. Sve rečeno!

    avatar

    11.11.2023. (12:59)    -   -   -   -  

  • marival11

    Nikad nisam digla ruku na dijete. Moje djetinjstvo obilježile su batine u pokušaju. Bili smo prebrzi, a još je brže mamu prolazila ljutnja.

    Mislim da današnje generacije i roditelja i djece imaju znatno veći problem od ponekog udarca. Ne od premlaćivanja koje je ogroman problem od kojeg djecu treba spasiti. Dovoljno je čuti vijest da su u RH uhićeni maloljetnici od 14 i 16 godina. Zbog terorizma. Udruživanja , izrade oružja pomoću 3D printera...sve zahvaljujući internetu, mrežama, pametnim telefonima....Napretku kažu - kako to gord( k )o zvuči.

    avatar

    11.11.2023. (14:37)    -   -   -   -  

  • Blumi

    što kad su djeca nasilna prema nama?
    p.s.
    nikada nisam udario sina,
    kao zreo čovjek rekao je: o bar da jesi

    avatar

    11.11.2023. (15:44)    -   -   -   -  

  • matebalota

    Nasilje rađa nasilje.
    Nasilnik stvara nasilnika.
    Nasilje počinje od roditelja.
    Nasilni roditelji oblikuju nasilnu djecu ostalo čini društvo u cjelini.
    "Borio" sam se sa nasiljem nad mojom djecom, nad mojim unucima, društvo je reagiralo kako je naučeno. Nikako.
    Žalosno i jadno kao i nove psihološke pomoći prema nasilnicima i onima koji trpe nasilje.

    avatar

    11.11.2023. (18:38)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    dražeN, postoje razne stručne službe. Od psihologa, pedagoga, psihijatra, defektologa koji rade s djecom ili cijelom obitelji. Postoje Obiteljski centri kojima se roditelji mogu obratiti za pomoć te Centri za socijalnu koji rado podijele informacije kome se obratiti. Također, roditelji mogu potražiti savjete i u sklopu školskih stručnih služba.

    Pročitala sam sve i ne mogu naći opradavanje za fizičko nasilje. Bez obzira što djeca, danas odrasli ljudi kažu - meni je pomoglo. U te tvrdnje se ne mogu uvjeriti.

    Mate, netko će pročitati i ova naša piskaranja. Možda mu ulije nadu. Društvene mreže imaju veliku moć.

    avatar

    11.11.2023. (21:49)    -   -   -   -  

  • Snaga Tvokuna

    Ju .. da teskaa tema jako !! Znas vrijeme od kada smo mi bili maleni do oboga kad ja imam K. Je nebo i zemlja. Moj tata me.nikad udario nije nikadaaa ali kad je pogledao znali smo da je dosta. Kako?! Ne znam ! Majke mi ne znam. Ja danas svoju K. Pogledam butra krene mrdat obrvama i nasmijava me. Ne znam ... pricaj pricaj pricaj njezno lijepo objasnjavaj pokazi imaj strpljenja a ona tepe svoje i ne cuje ne vidi ne dozivljava i to sve u danu kada ja imam tolikoooo svega svojega u glavi i dusi i to nije jedan dan .. to su dani u mnozini .... jako tesko bude smireno objasnjavati ali trudim se najjace. Vicem! To je moja mana. Kad nemam snage kad me ne cuje lijepo milijun i prvi puta, ja vicem. Jako se ljutim nekad na sebe ali ne znam drugacije. Pisem jedan poseban dnevnik samo za nju. Kad naraste .. zelim da zna da sam se trudila, da nisam znala bolje ali sam ucila i trudila se ... ispricam joj se pred spavanje, pomirimo se jako brzo ... ali ispricam jok se i u dnevniku. Pored hrpe svega u danasnje vrijeme napisano o odgoju jako je tesko pronaci omo ato pase meni i njoj. Ali trudim se jako ! To je vazno mislim ... da dajemo sve od sebe i usmjerimo ju na pravi put .... a tesko je. Uvijek je bilo tesko ali danas je jako jako tesko u ovom usranom vremenu kad ti sam sa sobom se boris a moras biti u miru za njih !

    avatar

    11.11.2023. (22:28)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Potpuno mi je jasno staviti se u položaj onog drugog i stalno to radim kako bih mogla razumjeti, a ne pausalno slušati ili "slusati".

    Ne može se proživjeti nečiji život, naravno, ali mogu se uzivjeti u nečiju situaciju i zamisliti kako bi meni bilo u takvoj situaciji i osjetim te vibre zato što sam po prirodi jako osjetljiva i sve me "dira".

    Razgovarala sam čak sa frendicom koja je magistar psihologije i kojoj sam nedavno radila knjigu poezije pa mi je rekla: "ti si toliko osjetljiva i ti si spužva koja upija i sve prima srcu pa onda imaš s tim problema. Toga se moras riješiti kako god znaš i ne zovi bolesti u svoj život, stavi sebe na prvo mjesto, a ne na 4., 5."

    Shvatila sam o čemu priča, a posebno su mi teške ove godine, zadnjih 10 koje su baš umorile i san i dan.

    Zato mi poezija donosi neki moj izlaz iz nekih momenata pa se pustam tada trenutku osjećaja i sve to zapisujem.

    Teško mi je kad čujem o sudbinama nekih žena koje poznam i bez ikakve osude pokušavam ne pustiti više u sebe te tuđe vibre.

    Eto, to je za mene ući u životne cipele onog drugog, tako ja na to nekako gledam, a još više doživljavam.

    avatar

    11.11.2023. (22:41)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nije lako naći mjeru. Dijete treba dobiti kaznu kad uradi
    nešto životno opasno, a ne razumije da ne smije. Za sve
    drugo, dobro treba odmjeriti kako treba upotrijebiti riječ i primjer
    kao odgojno sredstvo.

    avatar

    12.11.2023. (06:45)    -   -   -   -  

  • eum

    Prema riječima tvog posta, a imajući u vidu i osobne razloge,
    nasilju nad djecom posvećujem ovu pjesmu:

    Suze je lako izazvati

    Njegove su ručice male
    krvavim masnicama išarane
    od savitljivih mladića murve
    od njega samog otrgne

    Tragao je za putem hrabrosti
    uz stjenovite i trnovite puteljke
    skrivao se od snažnih oluja
    i sanjao tihe valove mora

    Od brige straha i udarca
    skrivao se u tunelu strepnje
    klečao livadi padova i uspona
    i tražio kuću obasjanu suncem

    Sanjao je putovanje dolinom
    u najljepšem vlaku na svijetu
    i svjetlost koja može dotaknuti
    ručicama bez bola na cvijetu

    Suze bola lako je izazvati
    glasom šibe u “dobroj namjeri”
    bez ljubavi razuma i predanosti
    od uznika koji ne zna ljubiti

    Teško mi je svoga razumjeti
    kad život mi ubija u ime ljubavi
    k,o u zvjezdani trag zameteni
    ja odlazim - radi ljubavi ubijeni..

    avatar

    12.11.2023. (18:03)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Sve potpisujem. Nasilje - nulta tolerancija. ;)

    avatar

    13.11.2023. (15:37)    -   -   -   -  

  • Sarah

    I mi smo tek zvjezdana prašina.
    Sve što možemo dati, ostaviti, zrnca su dobrote.

    avatar

    14.11.2023. (06:40)    -   -   -   -  

učitavam...