Komentari

nessunodivoi.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • NetkoOdVas

    najavio sam ovu priču prije par mjeseci. gotov :)

    avatar

    15.04.2021. (14:05)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Drago mi je da si to podijelio s nama. Virtualni zagrljaj.

    avatar

    15.04.2021. (17:01)    -   -   -   -  

  • Litterula

    Ovdje sam pronašla sebe: Srce ti napukne još dok si dijete i onda ga čitav život pokušavaš zakrpati pisanjem, slikanjem, pjevanjem.

    avatar

    15.04.2021. (18:33)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Teška i tužna priča. Želim ti svim srcem da je premostiš oprostom, s jedne strane i ljubavlju prema najbližima, s druge strane. :-(

    avatar

    15.04.2021. (20:04)    -   -   -   -  

  • luki2

    Sam sebi i nama si odlično objasnio proces iscjeljenja. Zagrljaj!!!!

    avatar

    15.04.2021. (21:34)    -   -   -   -  

  • Liv Liv

    Veliki, ti si sretan kad sve to možeš iznijeti na tipkovnicu, briljantnom koncentracijom. Hej ti, veliki. Ponosim se što te znam. Makar, preko bloga.

    avatar

    15.04.2021. (22:46)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    jako tužno, ali sam veoma sretna da si ovo podijelio s nama... i da guraš! od srca ti želim svu sreću ovog svijeta... p.s. rado te čitam jer su ti tekstovi uvijek vrhunski. :)) Veliki pozdrav i zagrljaj.

    avatar

    15.04.2021. (23:36)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Teško je bilo što reći kao komentar jer teško je razumjeti osjećajem što proživljavaš ako sami nismo ništa slično živjeli, ali ti možemo svi poželjeti da završiš lijepo taj put kojim ideš.

    avatar

    16.04.2021. (08:43)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    e sad sam se (opet) rascmoljio---hvala svima na komentarima!

    avatar

    16.04.2021. (09:06)    -   -   -   -  

  • sewen

    Nekih se tragova nikada nećemo a i ne znamo otarasiti. I živimo i trajemo. Al vjerujem danima, jači nego ikad.

    avatar

    16.04.2021. (16:56)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Bome, svaka ti čast na ispovjedi. Velika je stvar prepoznati ovakav problem, a golema uhvatiti se u koštac s njim i nastojati ga riješiti. Svaka ti čast na radu. Imaš i čini mi se sreće sa terapeutkinjom.
    Samo naprijed.
    Sretno.
    P.S. nisi ti Nessuno di noi. Ima nas, ima...
    Grlim.

    avatar

    16.04.2021. (20:56)    -   -   -   -  

  • j.

    Ti stvarno imaš što za reći, pri tome mislim prvenstveno na to da imaš puno toga lijepoga i dobroga za prenijeti, a bome i znaš kako - strukturiraš tekst vješto i lagano, zanimljivo i uvjerljivo. Drži se, čovječe! :)

    avatar

    16.04.2021. (22:32)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    @ konobarica....upravo se vratio sa terapije....I priča mi terapeutica baš o tome, o tome da nas ima .../a nisam sve razumio iz prve/ da pišući, ako pomognem bar jednoj osobi....da ta osoba shvati da i drugi imaju slične 'probleme da smo dali 'smisao' traumi.
    Jer ...događaji iz Gradiške, tamo ona strava sa bacanjem djece sa balkona....ma bilo kakvo nasilje nema smisla. Posebno nad djecom. Ni fizičko ni psihičko.
    Smisao ti događaji dobiju kroz pisanje, kroz osobno iskustvo...da možda netko drugi vidi da nije sam u svom doživljaju.
    E sad , jesam li ju shvatio i jesam li to shvaćeno dobro prenio... ne znam.

    I je....imam sreće s svojom terapeuticom! :))))

    avatar

    16.04.2021. (22:41)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    veliki zagrljaj za Malenog i veliki naklon za Velikog....veseli što Maleni više nije sam i što je Veliki uz njega, uvijek će biti, i biti mu podrška...
    prekrasan post, iskren do boli, ali post koji liječi, koji pokazuje da se može i ranjen putovati, zacijeliti rane, oprostiti onima koji nisu znali drugačije, jer ostali su mala ranjena djeca, a roditelji...
    bravo za tebe !
    ima tvoja terapeutica sreće sa tobom, jer otvoren si , radiš na sebi i spreman si odbaciti rukavice i prihvatiti svoju snagu, ali i ranjivost ...
    (po meni, samo veliki i snažni ljudi dozvole sebi biti ranjivi i plakati )

    avatar

    17.04.2021. (08:02)    -   -   -   -  

  • °•BlueRose°•

    Jako osjećajan post s puno borbe unutarnjeg svijeta. Čitajući proživila sam bol trenutaka s tobom. Teško je jer dijete sve upija ali kako si rekao preživio si. Slome trenuci ali skupiš sebe i snagu za dalje. Jak je čovjek koji preživi svoje borbe, ojača i krene jer velik je put za dalje... nemoj da te itko razuvjeri u to. Ulovi za nit i plete jedan novi bolji svit. Oprostiti treba jer nisu znali za bolje, ti nađi mir zbog duše svoje. Sve što si prošao učinilo te čovjekom koji si danas. Iz boli rađa se ljubav. Mali Ti bio je turbolentan ali veliki Ti ima obitelj i razlog za veselje, sreću. Ljubav pobjeđuje*!* to iscjeljuje. Znam da sjećanje boli ali gledajući naprijed raduj se i voli.

    Puno si postigao, preživio a to nije malo. Bravo, prođeš kroz trnje i ubireš ruže. To je bit.. i ljubav triba cvit. Čestitke na blogu dana! Post, dodir dubine.

    avatar

    18.04.2021. (11:27)    -   -   -   -  

  • °•BlueRose°•

    Znam da ne može se preći preko toga samo tako ali radeći na tome iz dana u dan uz potporu najdražih ide bolje. Barem vjerujem i nadam se. S vjerom jačaš. Sve što se nastani sporo odlazi vani ali bitno da se na sebi uvijek radi. Samo naprijed.. na muci se poznaju junaci, ništa ne utješi ali se podupire jer borba ne staje ŽIVOT je to, unikatni dar koji traje. Život je iznenađenje svih trenutaka. Sretno! U svakom djeliću si tako u detalje opisao, sve puzle se slažu kad se prave nađu, do cilja dolaze.

    avatar

    18.04.2021. (13:00)    -   -   -   -  

  • luki2

    Tvoj komentarr kod mene: slažem se!!!! I ja imam svoje rituale kad biram knjigu za čitanje. Pozdrav!

    avatar

    19.04.2021. (22:08)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    stara sam ( blogerica) ali sam nova, jer nisam pisala jako dugo, a blog mi je eto star čak 15 godina, no dirnula me vaša priča i vaše misli, vaš bijeg, ali i vaše otkrivanje, samootkrivanje...čovjeku je lakše kad kaže što mu je na duši, kad se počne boriti za sebe samoga, jer ništa, baš ništa se ne može dobiti glumom, zatajenjem itd.
    dobro je što pišete blog i što dajete sebe u njega, to se osjeti i baš sam ponosna na vas, kao čovjeka, kao muškarca, kao na ljudsko biće...uvijek je korak naprijed za sebe, korak naprijed za čovječanstvo, jer svi smo mi jedno, svi mi moramo sebe iscijeliti za bolje sutra...pozdrav dragi čovječe i njegujte sebe i svoju dušu...

    avatar

    28.04.2021. (00:30)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    Joj Pikulice.....hvala ti....

    avatar

    28.04.2021. (05:58)    -   -   -   -  

  • Lolita

    Uhh.. Mislim da smo jednako pogođeni uzajamnim čitanjem priča. "Boys don't cry" je jedna od najgorih stigmi koje danas postoje, i sprječavaju muškarce da se otvore ka svojim emocijama i dopuste im da budu tu, i da muškarci budu s njima, i s ljubavlju ih tretiraju baš kao to malo dijete koje nosimo u sebi, a koje je ostalo "zarobljeno" u nekom prošlom događaju.
    Ja sam, nažalost, dvaput prekinula KBT, što zbog nedostatka novca da putujem, što zbog korone i odlaska terapeutica (jedna nakon 6 seansi otišla u penziju, druga nakon dva mjeseca na godišnji odmor. strava.)
    Ali, u sadašnjosti, odlučila sam biti terapeut samoj sebi. I sve ovo što si opisao, što proživljavaš iznutra i što otvaraš ventile u garaži, sve me to podsjeća na osobne doživljaje, zato me ova priča toliko i pogodila.
    Imam ogromno suosjećanje i poštovanje prema tebi. Rad na sebi nije lak, pogotovo kad se moramo slomiti da bismo se ponovno sastavili.
    Stječem dojam da si nekad, negdje, bio upoznat s knjigom "Proces prisutnosti." Neću davati spoiler, progooglaj i vidi rezonira li knjiga s tobom, ili si ju možda već i pročitao, i iskoristio alate za auto-psihoterapiju.
    Sretno i hvala na priči!

    avatar

    28.04.2021. (14:12)    -   -   -   -  

  • Lolita

    I da se nadovežem na citate na kraju posta... Reći ću samo ovo... "Umjetnici su očajni ljudi. Kada prestanu biti očajni, prestaju biti umjetnici." Nepoznat autor. Toliko.

    avatar

    28.04.2021. (14:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...