LivLiv

četvrtak, 15.04.2021.

Tvoja sestra



Iznjedrila se prva.
Dočekalo me šuškavo lišće
njene plave kosice,
u proljeće 1980.
Obje u kinderbetu,
ulici od trantinčica,
koje su niknule,
nakon što su ih tamo posadili
otac i majka.
Naše ručice zagrljene,
da se nikad ne ispustimo,
ni otpustimo.
Dozivam joj glas,
a ona moje lice.
Pita: Tko si?
Odgovaram Tvoja
sestra.

Oznake: poezija

15.04.2021. u 22:24 • 2 KomentaraPrint#

Budi mi dijete, za Nessuno di voi i njegovu majku

Budi mi dijete, Nessuno di voi,
u kolijevci maternice,
ugrij moju šutnju.
Budi mi dijete,
u zrelim godinama sumnje,
razveseli me stvarnim sitnicama,
poput jabuka, cvijeća, knedli od neba
i plitkih jezera.
Budi mi dijete,
kad se sagnem, spotičući se o staro tijelo,
pridrži mi ruku, oslonit ću se na tebe,
pomisliti: Kakvog li sam lijepog čovjeka rodila! Nessuno di voi.
Prepoznaješ li me,
i kad opraštaš,
vidiš li me jasnije?
Kao sad dok ti pišem ovu pjesmu.

Oznake: poezija

15.04.2021. u 18:59 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 31.03.2021.

Tena će nas voditi

Tena je našla put kroz trnje, suze i tamjan.
Kako, pitam?
Iako, nisam sumnjala ni trenutka.
Ona je odlučila hodati.
( život strpljive i borbene voli)
Gledaj Tena, kad te gledam,
i kako sam te gledala,
i kako ću te gledati.
Kao onu koja hoda,
ruje, prebire, kopa put do predaka.
A jedan od njih je uporno čuva.
Nazovimo ga anđelom,
iako nazivlje nije važno.
Nego to da je ona njegova vitalna srž.
Ovdje. Na Zemlji.

I vidim, kako koračaju,
Tena, Marko, Vili, Lota
i On
koji svoju tihu alkemiju

iz zlata u krv, i iz krvi u fluidni dijamant
upuhuje kao zrak,
u moju Tenu.

Jer Tena će nas voditi brižnim osmijehom.
Slatka sestra sreće.
Budi uvijek. Jer jesi.

Liv, ožujak, 2021.

Oznake: poezija

31.03.2021. u 23:07 • 6 KomentaraPrint#

subota, 27.03.2021.

Budna sam

Izoštrenih osjetila za njuh nježnosti
koji mi podastireš u malim obrocima jaglaca.
Sve pupa, a ti si muha,
na pipcima hipofize.
Ona te ne da iz moje glave,
dok raste benigni stvor.
Ajmo se dogovoriti.
Ti odi, a muhi da rascvjetanoj
nadjenemo ime spokoj, mir, poniznost.
I da joj širom otvorimo vrata,
za sve dane koji nisu bili naši,
a poznavali smo ih bolje od ikoga,
njuhom bliskosti bez razloga i povoda.
I pruži mi ruku.
Moj dlan te čuva i uvijek će..

Oznake: poezija

27.03.2021. u 23:49 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 03.03.2021.

Moljčica

Želim se sutra ujutro probuditi
i vidjeti novi post kod Moljci su ga pojeli.

Molim.

Oznake: Osobno

03.03.2021. u 15:21 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 24.02.2021.

Revolucija svile



Krenuli smo na put, dalek i mio.
Nosio sam kofer, a ti šešir šejtana.
Gledao sam prijekorno
u oka tvog bilo.
Lickala si pogled
za jednog konduktera.
Između vinjaka i stanice,
previše nas je bilo.
Odjednom troje, uzviknuh ranjen.
I onda je započela revolucija svile.
Malena je nosila tvoje prste kao znamen.
I okreće se i danas za svakim neznancem.
Očekujući put dalek i mio.
Kao njen od mora preko Velebita
do središnje pruge na pupčanoj vrpci
glavnog grada.
Ime joj dadoh Nataša Bijela.
Jer bijela je bila ta noć od svile.

Oznake: poezija

24.02.2021. u 21:39 • 11 KomentaraPrint#

Izreka

Imam divnu izreku: Nemoj biti Ličanin i oprosti.
Tako ti oka Velebita.
I lune usred ljetnih Rastoka.

Oznake: poezija

24.02.2021. u 19:58 • 2 KomentaraPrint#

Providnost gnijezda

Ja sam Vicko Mihaljević.
Živim na Kajzi.
U prošlom životu sam bio roda.
Zajedno sa svojom rodinicom.
Mi smo se izgubili 2000. u Odrasloj ulici.
Između hodnika i kupaone mog stana.
Duga je postala crno- bijela.
Sada imam sina.
Kažu Nikad više je Nikad više.
Ja vjerujem u providnost gnijezda

Oznake: poezija

24.02.2021. u 19:19 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.02.2021.

Sine moj, Nessuno di voi

Ušuškat ću te u svoje mjesto,
u njedra, u luku, u bilo.
Tamo gdje su tijela,
ne vrijedi,
srcem ću te srcovati
borom, maslinama, limunom,
lavandom, rijetkim uljima miline.
Udinkovati ću te kao pin.
U sebe,
sebi
i tebi.
Da rasteš i veseliš
ova nemirna vremena.
Sine moj,
koji si živio gdje počinka nema.
I koji si volio
gdje nestaje začetak.
Pod kamenom koji mrijesti
neimanje.
Moj sin, Nessuno di voi.

Oznake: poezija

18.02.2021. u 15:27 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 10.02.2021.

Za blogera Moljci su ga pojeli

Htjela bi ti napisati nešto nježno.
Kako je sve izvan nas,
i trebamo dohvatiti vanjske suštine,
pa ih ugnijezditi u vlastitu nutrinu.
Htjela bi ti napisati nešto svileno,
kako je tkanina od koje smo sazdani krhka,
i istodobno nepoderiva.
Istodobno, htjela bi ti reći koliko te volim,
i kako se u mojoj nježnosti uvijek možeš odmoriti,
od svakodnevice,
od pitanja bez odgovora,
od divljih zvijeri jastva,
koje prodiru
kroz mokre plahte sna.
Tu sam. Upoznaj me.
Ne trati vrijeme.
Htjela bi ti darovati porube
koje tkam za dobro tvoje slatke duše
u kojoj dunje okreću pedale dana.
Negdje između Istoka i Zapada,
trajne točke su te opkolile.
Vjeruj im i mirnom moru.

Oznake: poezija

10.02.2021. u 08:24 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (3)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (11)
Prosinac 2020 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi