LivLiv

petak, 22.10.2021.

Vrijeme sve izbrusi



Nesporazume, teške riječi, nerazumijevanja.
Rašpom od morske soli zagladi
sve ožiljke.
Vrijeme učini da se sve udesetostruči,
potom ishlapi.
Sjećanjima doda notu više.
Onda kad ostane slatka radost
što smo se poznavali,
i što ćemo se svatko u svom kutu misli,
ponovo drugačiji upoznati
u trajnoj milosti vremena
koje sve izbrusi.

Oznake: poezij

22.10.2021. u 22:36 • 8 KomentaraPrint#

petak, 15.10.2021.

Prije nego sam otišla


Ostavila sam zubnu protezu na ormariću,
list breze,
koštice zadnje pojedene jabuke, i maramicu.
Pobrinula sam se za to da iza mene ostane što manje.
Bez potomaka, besmisleno je skupljati stvari, vrijedne ili nevrijedne.
Tko će to na kraju raščistiti
i psovati na grinčariju?
(Nema na svijetu toliko cigana,
koliko ljudi mogu skupiti krame. )
Zato sam otišla sama i ponijela sa sobom svoje tijelo.
Zemlja me primila gostoljubivo.
Uvukla se u moja prsa,
kao zametak u rodnicu.
Strpljivo me čekala,
kao što samo zemlja zna.
I na kraju bi novi početak.
Moj nerođeni sin gledao je
oči svog trećeg djeteta
koje nisu vidjele njega.






Oznake: poezija

15.10.2021. u 20:05 • 16 KomentaraPrint#

utorak, 12.10.2021.

Svi naši poremećaji imaju ime


Proljetna pčela,
tele prije klanja,
krijesnica pod neonskim svjetlom,
puž bez kućice,
osa između dva obada,
rajčica u plasteniku,
crljenica ispod plasta kamena,
leptir koji živi do kraja,
vagon otkačen iz lanca,
kuća bez krova,
potres bez mjesta treska,
nedefinirani anđeo na ramenu,
medvjed bez vučjeg odaziva.
Dobrodošli u klub
u kojem nosimo etikete.
Svi naši poremećaji
kazuju da treba tišinu optočiti zlatom
i praštati snagom izljeva lave.
Jer tko laje,
ne zna koga budi.
A tko reži, ne zna tko nosi nož.
Mati čovjekova, budi blaga našim poremećajima.

Oznake: poezija

12.10.2021. u 11:03 • 13 KomentaraPrint#

petak, 08.10.2021.

Savršeni zlostavljač

Savršeni zlostavljač ima sve petice u školi.
Nikad se ne suprostavlja.
Uvijek ti pomaže.
Ima OKP u vezi čišćenja.
Sprema s tobom i pomaže ti raditi kolače.
Gleda te sućutno dok patiš i pokušava ti ugoditi na stotinu načina da ublaži tvoj bol.
Savršeni zlostavljač ima savršeno uredan rukopis, savršeno uredne ladice, savršeno urednu frizuru.
Nikada ne laže. Pošten je. Human.
Savršen zlostavljač dobiva sve što poželi bez pogovora jer je tako ispravan.
Uvijek ćeš biti na strani savršenog zlostavljača jer on jednostavno ne laže,
učitelji ga hvale, susjedi isto.
Savršenog zlostavljača nećeš prepoznati do bar 30-te.
Kad ti se počnu tresti ruke kraj njega.
Tad ćeš znati da je svaki tvoj trzaj bola zidao savršenog zlostavljača.
I zaboga, makni ga od mlađeg, nasmijanog djeteta.
On je savršen
zlostavljač,
kraj kojeg nitko neće primjetiti ni fleku,
ni tvoju modricu.
Savršeni zlostavljač ih čisti do kraja života.
Zato je savršen,
i sve sto je ikada htio bilo je zaustaviti zlo
nad tvojim nevinim bićem.
Savršeni zlostavljač je nevin koliko i ti.
Zaboga, makni njegovo režanje od mlađeg,
nasmijanog djeteta.
U nekom trenutku će se ono ozbiljno uplašiti i zatvoriti u čahuru
koju nikad nitko neće znati otvoriti

Oznake: poezija

08.10.2021. u 23:55 • 9 KomentaraPrint#

petak, 24.09.2021.

Krvna zrnca Eve

Eve je protein bosanskog postmodernizma koji je važan za pohranjivanje humanosti tako što člancima i kostima bola
održava federaciju u netoksičnom stanju.

Molekule Eve se sastoje od 100 podjedinica i prisutne su u svim vrstama kantona.
Svaki kompleks Eve može pohraniti oko 10000 iona ljubavi.

Eve pamti smrti svog vremena,
ali je nužna za normalano funkcioniranje mladih ljudi i djece.
Jer je slobodna stanica unutar nakupina mržnje, kao katalizator nastanka vedrih pojedinaca koji
miluju glavice oboljele djece.

Bez Eve država bi svoj rasap objavila jedinstveno.

Njena homogenost putuje kroz vene Eve
i tako osta mirna Bosna i Hercegovina.

Za Eve Zmajevsku, u Zagrebu, 24.9.2021.

Oznake: poezija

24.09.2021. u 02:33 • 12 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.09.2021.

Suza


( Za blogera Moljci su ga pojeli)


Poljubila sam ti suzu.
Imala je okus cimeta i soli.
Kotrljala sam tvoju suzu niz grudi,
u nadi da će okrupniti tvoje srce.
Ostala je sićušna,
poput crnomorskog bisera
kojeg stavih na uho.
Da te mogu slušati.
I sve što šutiš.

Oznake: poezija

19.09.2021. u 02:43 • 4 KomentaraPrint#

Tišine se pomiču


(Za Nessuno di voi)

U razgovorima se pomiču tišine,
poput tektonskih ploča,
i onda začujem njihov tresak,
u grlu i kostima.

Biće da su vremena potresa,
koji na naličju nosi putanju kava koje sunce nije izlilo na šetnicu.
Svaki neizgovor lijepim kao etikete ljudima.
( Koje ne raspoznajem.)
Jesu li to negdašnji prijatelji?
Ili prolaznici sa identitetetima mačaka
koje se pred noć gnijezde u svojim šutnjama.

Tišine se pomiču uvijek gdje je laž neizgovorena plamenik istine?

I kotrlja se kao otečeni kesten niz krvotok makadama.


Zato je moje ognjište od marcipana,
posuto slatkim negodovanjem bogova.
Na njega slijeću anđeli.
Naseljavaju paralelni predio
čvrstih oblika tijela.

A tišine se po njemu pomiču,
poput Sizifova kamena
što cvrči pod stopalima.

Oznake: poezija

19.09.2021. u 02:08 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.07.2021.

Moljci su ga pojeli, fališ mi

Da se zna.

Oznake: Osobno

15.07.2021. u 14:38 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 14.06.2021.

Trsopis kasnog ljeta



Tihujem opadanje vlasi kukuruza.
Čas punog stola rada.
Ogrubjele ruke povlače
konce
kroz vodu koja tišti stijene.
Krunuju sitni insekti,
zuj znoja.
Kamenolom čezne za plodnom prašinom.
Nečiji prsti prate lavinu sunca
koja se valja kroz prostor
kao žedan pas.
Pišu trsopis,
a Bog ispisuje grozdove
i prije nego krenem
okom.



Oznake: poezija

14.06.2021. u 13:09 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.04.2021.

Cjelovitost drveta

Tena će demontirati tumor.
Razbiti će ga na jednostavne kemijske elemente.
Kisik, zlato i ugljik,
Ugljik da svoju dijamantnu put prepiše olovkom ljubavi u Lotino lice,
zlato da svoju plemenitost prelije u posudu
Vilijevog srca,
a zlatotopka da mu bude anđeo čuvar,
i konačno kisik da Marko
uvijek diše za njih.

Od toga će Markova pluća biti trostruko jača,
Vilijevo srce trostruko šire,
i Lotino lice uronjeno u duboku ljepotu svoje majke.

Tena će demontirati tumor.
Kako?
Ne znam.
Znam da hoće.
Znam jer vjerujem.
Znam jer intuicija mi šapće na uho:

Tena će uvijek pobjeđivati.
Po treći put pišem:
Ona je slatka sestra sreće.
Ona te stvari zna i može.
Alkemija starih rukopisa stanuje u njenoj duši, gdje Višnu se smije, i Isus se pridružuje,
i neizvjesnost postaje igra Sunca i Mjeseca.
Nema sad stajanja.
Tena će demontirati tumor,
ciglu po ciglu,
zrno po zrno,
travku po travku,
dah po dah.

Tena će demontirati tumor,
vidim je kako rastvara stanice prije nego se umnože, postojanošću crva,
marljivošću pčele.

Ona te stvari, kažem vam, zna prije svih nas.
Kako razbacane jabuke na zemlji
spojiti u istu vreću,
da se ponovo raduju cjelovitosti drveta.

Oznake: poezija

26.04.2021. u 00:58 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2021  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Travanj 2021 (5)
Ožujak 2021 (3)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (11)
Prosinac 2020 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi