Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • modrinaneba

    Strašno ...danas sve više ljudi nađu u stanu mrtve...neki umiru jer su ostali sami...od tuge....toga je najviše ili dok čekaju hitnu...zovu zbog srca...dok oni dođu i dovedu jih do bolnice pa tamo još covid test je čovjek umro...bilo to kod nas nedavno i na TV...
    Sječam se godineee nazad u mome bloku je stanovao znani čovjek sa pesekom...bilo je ljeto...a meni nešto sumljivo smrdilo a pesek je plakao...zvala sam moje plavce neka netko dođe i pogleda što se dešava...Bila si u pravu...on je bio mrtav na krevetu a pesek kraj njega plakao...da nije imao peseka...pitanje koliko dugo bi još ležao onako u stanu:((((

    avatar

    06.02.2021. (21:45)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Sta reci?
    Ta se poruga ljudskosti moze dobro osetiti i na ovom blogeru, na zalost.
    Zao mi je da ti je otac umro u tim okolnostima - a mozda je takva smrt bila i sasvim 'lepa' - neocekivana i mirna, bezbolna...- cemu se boljem od smrti mozemo nadati?

    avatar

    06.02.2021. (21:55)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Ovo što si napisao je prestrašna istina ; zapitaš se čitajući takve komentare je li osobna bijeda navodi ljude da budu bešćutni ili je nedostatak pristojnosti minoran u odnosu na imena koja pripadaju onima, koji pišu..
    Neka divlja hrabrost eksponiranja je u ljudima bilo da potpisuju sebe podno nečije smrti ili pod tekstom o Severini.........svejedno, ne prezaju od vulgarnosti o kome god da je riječ...
    Prateći komentare na ovaj novi Zakon o medijima uočila sam apsolutno negativne dojmove u smislu cenzure mišljenja, kažnjavanja govora mržnje i sl.........kao, Zakon će spriječiti javno mnijenje ma kakvo bilo.a to je u demokraciji ( kao) nedopustivo............

    Tvoj doživljaj smrti oca je prebolan i nije za komentiranje.

    avatar

    06.02.2021. (22:30)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    tako tužno :((((((!

    avatar

    06.02.2021. (23:13)    -   -   -   -  

  • Regina

    Kakav tekst! kad i bar dio njega mogao stati u neki tamo komentar, vjerujem da bi se čak i ti bezdušni ljudi bar malo postidjeli.
    Na nama je da budemo drugačiji od sve te ispraznosti, na trenutke popravljati ono što mi možemo.

    Čovjek toliko toga izdrži, prođe kroz bolne trenutke i ostane čovjek, ako je čovjek bio.

    avatar

    06.02.2021. (23:15)    -   -   -   -  

  • Sarah

    A sve iz udobnosti svojih kreveta i fotelja, kratkovidno misleć da se to njima ne može dogoditi..ta nesvjesnost o krhkosti ljudskog života koja nam je zajednička, ta bahatost kao da su bića besmrtna, s druge planete...strašno me to vrijeđa i ponižava kao ljudsko biće. Srca su otvrdnula, osjećaš se ko samac usred svemira..al onda ti nepoznat netko pruži ruku, pa budeš opet malo i uvijek ponovno, osupnut ljudskom ljepotom i dobrotom.

    avatar

    06.02.2021. (23:17)    -   -   -   -  

  • luki2

    Uh, jsko mi je žao za tatu.;((((( Ima pravo Vlad - vidljivo potpuno bezemocionalna bića, ako su uopće bića, i na ovom Blog.hr-u. ;((((( A kao na blogu, tako i u stvarnosti. Da, možda je zaista rješenje otići iz ove jezivosti u neku možda malo bolju i empatičniju zemlju....Tužno i ružno...:(((((((

    avatar

    06.02.2021. (23:21)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Tužno, tužno, tužno, srce se u prah drobi...

    avatar

    06.02.2021. (23:41)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ljudi nisu čak ni toliko bešćutni, ni zli, nego su neopisivo glupi, neki dan su nakon smrti jedanaestogodišnjeg djeteta, bulaznili o kojekakvim teorijama zavjera i sličnim glupostima kakve možemo i ovdje pročitati, i ja odbijam povjerovati da u nekome ima toliko zla, ja vjerujem da je neko takav samo neopisivo glup.

    avatar

    06.02.2021. (23:51)    -   -   -   -  

  • luki2

    Dirnuo si me jako komentarom kod mene - a palačonke tu imaju svoju ulogu...Ponekad samo zanijemim - i sve što mogu reći - što su ljudi u stanju preživjeti, to je nevjerojatno...:((((( I neka tuga, a ujedno i ponos radi preživljavanja...Svaka Ti (vam) čast!

    avatar

    06.02.2021. (23:55)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    otudjenost, užasna tišina, strah i smrt u samoći... kao ružan san... a komentari kao Hobbesova misao... Homo homini lupus...
    a što se trenutačnog vremena tiće... možda bi trebalo utjeloviti Leviatana da bi se ljudi prisilili na vršenje svojih obveza.

    avatar

    07.02.2021. (03:12)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    tako da će iz mašte u stvarnost prijeći strašna rečenica dežurnog policajca na zagrebačkoj telefonskoj centrali petoga dana ožujka devedesetišeste oko šest uvečer: nemamo mi ništa sa time. Nitko više neće imati ništa sa ničime, i to će biti svijet u kojemu će smrt biti spas.

    Kao strašna najava tog i takvoga svijeta zaista je moguće kako je već stiglo vrijeme za to da se komentari na portalima onemoguće. Ali, to je kao da se na šankovima po birtijama nekada lijepilo flastere sa tankim prorezima za špricere i grliće mrzlih piva. Naime, od potiskivanja i skrivanja nije nikada ništa dobroga izišlo, zar ne? Kakva je vajda od toga da se čovjek zavarava i ne sluša ono što ti bližnji ima priliku reći iskreno i nesuzdržano, kada se više ne plaši ni rođenog šefa ni policajca ni žene, nego govori ravno iz dna sebe?

    Uh, ovo je posebno jako, posebno bitno.

    Rekla bih da svijet uopće NE IDE u nekom pravcu pogoršanja, on stalno JE takav, samo, čisto (dječje) srce to ne primjeti, ne zna, dok ga život na silu s tim ne upozna.
    Zapravo, svijet je i takav, prepun onih hladnog srca i okrutnosti, i prepun onih toplog srca i ljubavi.

    Potiskivanje, oduzimanje prava glasa, isključivanje komentara, uzaludna je to i opasna rabota. Ventili moraju postojati, a okrutnost je UVIJEK zamaskirani STRAH.
    Možemo to vidjeti na primjeru liječenja malignih bolesti...znamo odrezati bolesni dio (ako nas sreća posluži da je to moguće), ali ne tražimo svim silama što je bolest potaklo, da otklonimo uzrok, nego preplašeno gledamo u budućnost hoće li se zlo opet manifestirati.

    .....

    avatar

    07.02.2021. (11:04)    -   -   -   -  

  • jelen

    Teške teme kvare štimung. Danas vidimo svašta, recimo i kako bulazne o ljubavi i suosjećanju one kreature koje tvrde da nema pandemije i da od korone su umrli oni koji ionako ne bi dugo poživjeli. I mi to moramo slušati, a ako što kažemo protiv takvih onda smo zadrti.

    Bio je jedan polupustinjak i moj znanac, ali stariji čovjek, robijao je svojevremeno na Golom otoku. Kad sam se ja vratio s nekog dužeg boravka u inozemstvu, namjeravao sam ga ići posjetiti. Živio je na brdu u napuštenom selu kuda idem često na planinarenje. Ali odgađao sam to, ići ću kad bude bolje vrijeme ili kad bude mi zgodnije ili kakogod, ovaj će ionako biti tamo, gdje bi mogao otići... ali uskoro sam saznao da su ga našli mrtvog u njegovom hermitnjaku.
    Ovih dana mislim na njega i na blogericu @odmak s kojom sam podijelio tu priču prije nekoliko godina. Ne znam što je s njome.

    avatar

    07.02.2021. (11:11)    -   -   -   -  

  • Zanimljivosti/Putovanja

    Tuga i žalost u što se ljudi pretvaraju, a davno sam poslušala savjet da komentare ne čitam (osim ovdje), a ako kojim slučajem krenem brzo odustanem, makar izbjegavam uopće i čitat portale jer imali uopće pozitivnih vijesti!?
    Žao mi je za tvog oca i iskustvo koje si prošo :(((

    avatar

    07.02.2021. (11:49)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Jednostavno moram ovo još dodatno istaknuti , žešća igra riječi i smisla.....
    govori ravno iz dna sebe

    avatar

    07.02.2021. (13:35)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Svijet se definitivno promijenio, ali ne na bolje.

    avatar

    07.02.2021. (14:46)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Kakav tekst J! , ogoljenje
    Prvo sam, nakon čitanja, morala malo stati, zapaliti duvan, stresti
    neke slike, tako žive, mučno slične, s istim ishodom, doduše u nešto drugačijim okolnostima...

    Ne znam, ne znam od čega su ljudi satkani, pojavom interneta i poplavom komentara osvrćem se oko sebe češće, čini mi se kao da ti ljudi nisu među nama, a jesu, bešćutni

    avatar

    08.02.2021. (09:15)    -   -   -   -  

  • križar

    Tužno! Al stvarnost! 53 godina živjela sam u kući, vlastitoj i sticajem nesretnih okolnosti, počela sam čergariti, trbuhom za kruhom, u sedam godina promjenila sam 10 stanova, deset ulaza, 10 stubišta, 10 puta novi susjedi, komšije, i svaki put kad sam se uselila ( ha seljačko dite) s tacnom punom krofni, svakom sam pozvonila, predstavila se i rekla - ako što trebate, samo pozvonite! I u prošloj zgradi, skompala sam se s jednom bakicom ( ovdi svi žive sami, imali dicu il ne, ona nije imala nikog, štosna, živahna starčica koja me btw najviše njemačkog naučila) i kad je krenula karantena, išla sam joj i u kupovinu, apoteku po recepte. I jedan dan, nije više otvarala vrata. Odma sam alarmirala kućepazitelja (oni su ovdi zakon za neku zgradu)koji se na mene, auslandericu izdero - da šta vodim tuđa posla! I zvala sam ga svaki dan, jer je na stubištu počelo smrdjeti. I nakon dva, DVA, tjedna, vraćam se s posla i zatičem, policiju, hitnu i glupsona kućepazitelja! I priđem njemu, i velim mu - Sretan? Jel bi tako i s vlastitom majkom? I žao mi je samo što ja nisam pozvala policiju, a opet tko sam ja njoj bila. Teško, strašno! Razumijem! Pozzz

    avatar

    08.02.2021. (19:38)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Nisam ni za kakve zabrane, iako kad nekad površno "prošetam"
    komentarima svojih sunarodnjaka uhvati me jeza. Da li je moguće
    da smo zakoračili u svijet bez i trunke empatije, zar čovjek čovjeku
    baš ništa više ne znači, osim da ga grize kad god je to moguće.
    Kroz što si prošao izaziva grč, meni s ove strane ekrana, meni
    čiji su roditelji otišli u poodmakloj dobi okruženi najbližima. To je
    blagoslov, za obje strane.
    Čudan postaje svijet u kojemu živimo i umiremo, smrt je postala
    samo statistika i naivno vjerujem da će se možda nešto promijeniti...,
    na dobro svih nas:)

    avatar

    08.02.2021. (20:48)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Zao mi je za tvoga oca.

    Da, i ja sam to uocila u komentarima. Sve su ogavniji, bescutniji...
    Prije se ljudi bar skrivali iza nickova. Sad, potpisu svoj ispljuvak mrznje punim imenom i prezimenom.

    avatar

    08.02.2021. (22:06)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Cjeli me tekst potresao do pete. S jedne strane tvoja osobna priča .....s druge bešćutnost vremena u kojem živimo..... nije to do društva, nije to do politike, do čovjeka je......i baš izbljuvano s njegovog dna:-(

    avatar

    08.02.2021. (23:08)    -   -   -   -  

  • Ima kave

    To odvratno komentiranje kad bi ga uklonili i zabranili potpuno značilo bi u jednom trenutku sve pomesti pod tepih. Dobro je da "mi" koji nismo isprani mozgovi i koji nismo isprazne duše, da to zlo vidimo i da to shvatimo kao ogledalo naše stvarnosti koju svaki dan živimo.

    Ne može se sakriti kriza duha i morala i praviti se da nam je društvo kulturno divno i krasno! To društvo je takvo kakvo jest, izdaje se za onakvo kakvo nije decenijama. Sve više narod je u oblacima i misli da je svejedno kako se ponaša. Naklapa se o rubnim problemima dok je već posljedica tu, a o uzrocima se razmišlja krivo ili se uopće ne razmišlja. U krizu smo duha zagazili ozbiljno i duboko. LP

    avatar

    09.02.2021. (13:12)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    ...pročitao- jak/težak/izvrstan tekst.... rekoh ti da ću se vratiti tvom blogu... sada namjerno ne pišem. što jer nemam potrebu, što neću da me jedna osoba iz moje prošlosti čita. pa čitam. pozz

    avatar

    07.05.2021. (14:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...