petak, 02.02.2024.

Tko o čemu ja o svojoj unuci!

Super mi je moja unučica. Buduća' žena zmaj! Na baku' hahaha!
Pričam ja sa sinom' videopozivom i pitam šta se radi. Kad evo nje' unese te zelene oke u kadar i veli - Kuću ' baka Buba' kuću' jel ne znaš. Da moji' trebaju useliti u novu kuću na proljeće!


Neki dan ' opet video poziv' Ona trka vam tam' veli ko tata' a ćale zalego na kauč' sav se raspupio
I dovuče kofer ( obožava ih' bit će putnica) i uvuče se u njeg i zatvori ga. Pita ju ćaćo jel ti treba pomoć? Ona - Ne' al stenje iznutra! Pita je - Jel' moš izać' sama! Ona - Ne! I otvori on taj kovčeg i ona se
kesara i veli - baš je bijo supej' bila sam nevijiva!

Penje se po lojtrama i veli ćaći - Mojam bit opjezna jer jer je dugačko ( misleći valjda' visoko).

Ima dvije i pol godine! Ide u vrtić i jedina je' u vrtićkoj grupi' koja jede samostalno i ide na nonu!

Dame i gospodo' moja unuka' moja Zmajica. Ljubi je babac!

Još tri dana i godišnji i moja unuka i ja. Jeeee i ijujuju!

- 18:41 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 19.01.2024.

Lomača i tiha vatrica



Lomača' je zaljubljenost'
svi tvoji osjećaji ko cjepanice najboljeg gorivog drva' 'trnci' leptirići u trbuhu ko benzin' cerekanja bez veze' jer ima kristalno zelene oči' planu odmah s njegovim osmjehom i izgore ' u mah. Nema više žere! Zgasne' naprasno' kako je mahnito i počela.

Ljubav' pak'
gori' počela je s osjećajima stidljivim' al dovoljnim da užga vatru' isprva vatricu' od plama' malog srameživog' toplog' lelujavog' mističnog' do vatre! I kad se u žeravicu životom pretvori' misliš da će se ugasti ' pojavi se samo jedan poljubac' i ponovo se rasplamsa' ko pepertum mobile i opet ti je toplo' ugodno' zaštićeno i sigurno!

Ljubim' ljubav! Čak i zimi!

- 19:30 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.01.2024.

Toksične veze

Cijelo svoje djetinstvo i mladenaštvo imala sam vrlo toksičnu vezu ..s mojim ocem. Više ga nema' preminuo je prošle godine.
Ja sam njemu htjela dokazati da sam veći sin' veće " muško" od njegova sina' mog brata. Bio mi je uzor' dok nije prestao biti!
Oprostila sam' ja njemu sve. Sve' sad kad ga nema' i batine i šamare ( nepotrebne) Nije znao' bolje' jer netko' tko nije upoznao ljubav 'u roditeljskom domu' nije je mogao ni dati.
Pa ipak' živio je' s mojom majkom' toplom' ljubavi punoj' tolike godine' i nije joj bio dobar Oštećenja iz djetinijstva? Ili jednostavno geni' mačkovljanski' gnjevni?
Pojma nemam' al znam' da ja ne bi bila fajterica' za sve životne izazove' spremna ' da je On bio drugačiji!

Moja kći je imala toksičnu vezu ( saznala sam tek sad' a moja ćera sad ima 38 godina)' i ne do Bog' da tog mlatimudana ikad sretnem' jer presudit ću mu. On je nju lupio' ošamario! Ja je nisam' NIKAD lupila' iako je bila zaslužila više više puta. NIKAD!

I stvarno' ne znam' koji je kurac' s nama ženama' da trpimo toksične veze!
Ljubav?
Ljubav boli' a ne bi trebala! Wtf?
Sluđena sam' a samo mi 63.

- 02:02 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2024.

Šum u oku.



Ponekad sam Baščelik' Veli Jože' hrabrija i veća' baš najveća' i od najveće planine znane!

Ponekad sam' mudra ko neistražene' dubine oceana.

A ponekad sam' jadnica' najjadnija' kojoj bi i prosjak' zadnju ritu dao.
Toliko jadna' da i Nada' skutrena i sklupčana u mom primozgu' užasom' nemoći' pobjegne!

Al znam' svaki dio života mog' od zaćeća' djelima sam Čovjek!

Pa zašto' ćutim taj šum u oku?

- 18:21 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2024.

Sretna Nova' a smijeh je lijek

Sretno' zdravo i berićetno!

Imam običaj' 31.12' oduvijek' oprat sve rublje' iznijet sve smeće jer nek sve što nije bilo' dobro' sve prljavo ode kanalizacijom. U Novu' startam nova' čista..bez smetlja.

I krenem danas' po oprano rublje' u podrum ( brrrr) u vešeraj' uđem u lift..i...i...i lift....muke mu ježove...stane' nit gor nit dol' STAO uz tresak.

Bemti ko u filmovima' a baš sam sinoć gledala jednu francusku komediju' gdje su dvoje..za doček nove zaglavili u liftu' ono WTF. Jesam zaglavila u zoni sumraka' paralelnom svijetu????

I pritiščem' ja dugmad..ma kurac' stao' rikno' nit trc- nit mrc. Stisnem dugme alarma i javi se video pozivom neki ćelo - Ja ga pozdravi i reko - Lift se zaglavio iako nemam 680 kg' imam 10 put manje i molim Vas pošaljite pomoć' jer ne želim dočekat novu godini bez..alkohola!

On' isprva' ozbiljan' nasmije se i veli - Ostanite smireni' pomoć stiže!

Ja njemu - Ja sam iz HR' stara sam' prošla sam rat' i ovo mi je komična situacija' i ja sam turbo smirena. Ak me ne možete spasit' donesite i dobavite sam pivu!
On- uz smijeh' ne brinite se' poslali smo servisere!

Čekam ja i sjetim se 91- e' podruma 3× 3' nas 5- ero u tom prostoru' malešnom i ne znam jel bi vrištala il bi se smijala!
Nakon 10 minuta' videopozivom ' javi se neka starija gospođa - Kako ste' pita' jel treba zvati hitnu?

Ja - se odvalim od smijeha i reko - NE! Dobro sam' nemam napad panike ( ma kurac ga nisam imala uz sve proživljeno) samo nek me neko dođe izbaviti. I poželi joj svakog dobra i sretnu' jebenu novu.

Moj suprug je bio otišao u trgovinu i čujem korake na stubištu' i brundanje - Koja budala seli danas' pa je zaglavila lift' pa ja staro magare' moram ovo teglit uz stepenice! A i moja žena' nagovori me na svašta' ko da će umrt od gladi' pa me poslala po jebenu majonezu' grašak' prokulice. Pfuuu' trapa On ! I ja Tiho' alo ja sam i bubnjam po vratima..kad on - Bubo' jes ti to?
Ja - jesam' zaglavio se lift' pomoć stiže' odi po veš! Jebo me veš da me jebo. Ja u liftu već 45 minuta i glupi veš mi na pameti! I okreni teleću koljenicu' zakuhaj juhu' napravi pire..aaaa glupo žensko....

Opet se javi teta videopozivim - Pomoć stiže za 15 minuta. Kako sam? Jel treba doć hitna?
Ja- ma kakva' hitna' super sam' moj muž će napraviti sve' što sam ja trebala. Dobro sam raspoložena' nisam u panici' imam zraka ' sve 5. I pošaljem joj pusu' zahvalim se na brizi i poželim svakog dobra.

Ona ' uz smijeh- e ovo još nisam doživjela' da netko uveseljava nas' a ne mi njega! Evo naši parkiraju! Ja joj još jednu pusu pošaljem i reko' hvala!

I stvarno' nakon sat vremena' otvore se vrata' ja na pol kata' pruži mi serviser ruku' drugu moj suprug i uz bolno koljeno' digo nogu ( bemti šta je adrenalin' čudo)hooop' ja uz njihovu pomoć izađo iz glupog lifta.

I pitam ja servisera jel za kolače' on hvala ne' al odakle ste? Iz HR.On - ja iz Bosne hahaha

I veli moj suprug njemu- ma trebali ste je ostavit u liftu! Naganjala sam ga po cijelom hodniku' al je bio brži!

I et dragi moji' sretna Nova ! Mene i u novoj čekaju pizdarije sam take' jer sam magnet za iste. Ijujuju.

Sretno' zdravo' veselo i berićetno' Ljeto novo ( ne znam zašto se to tako nazivlje' jet ovdje je zimulju za popizdit)

- 01:44 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 29.12.2023.

U potrazi?? Vječitoj...

Pitanja?

Što sam ja?
Nisam sigurna!

Što želim?
Ni u to nisam' sigurna.

Što su mi snovi?
Sigurna' nisam.

U predvečerje života svog' u što sam uopće sigurna?

Sigurno je samo' da ni u šta nisam sigurna.

I dok god si postavljam pitanja' živa sam.

Dok god tražim odgovore' dobro sam.

Sigurnosti i tako nema!
Život je enigma' lov na vjetrenjače.

A ja i vjetar' baš prijatelji' nismo!




Sretna Vam Nova! Bijela ko anđelovo krilo' ko izdah nevinog novorođenčeta!

Ijujuju' iz inata slavonskog' usprkos' svim boljeticama' godinama' ja bit ću tu. Sretnooo i uživajteeee!

- 18:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.12.2023.

Nevina dječica..

Cijelo svoje odrastanje bila sam rastrzana između triju paralelnih svijetova,različitih, suprostavljenih u samoj svojoj srži ,a opet isprepletenih.

Prvi je bio očev-krut,vojnički,zadrt,bezosjećajan,komunistički gdje nije bilo pogovora, prigovora, ali ni razgovora, nego samo zapovijedi koje sam,izvršavala.Ipak u svojim "vaspitnim" metodama često je spominjao boga ( svakodnevno bar tri-četiri bi otresao o pod, a i par svetaca pri tom),a i bila mu je draga uzrečica da je batina iz raja izašla (bar jednom mjesečno izašla je i stvorila se u njegovim rukama- to me tada uvijek zbunjivalo).
Kako u njegovom svijetu nije bilo Božića, tako ga nije bilo ni u mom.Grinčasto vrijeme prije Grinča. Jelku smo kitili uvijek na Dan dječije radosti- Silvestrovo. Crkva se nije smjela niti spomenuti, pa je logično da ne samo nisam išla nego sam je po njegovoj zapovijedi u širokom luku morala i zaobilaziti, što je bilo poprilično teško obzirom na dvije u našem gradiću.Ali otac se slušao!U stavu - mirno!

Drugi je bio majčin- tajni, potihi,malo nježniji i uvijek bi provirio i izašao na svjetlost kad oca nije bilo.Majka mi je bila vjernica, koja je vjeru i crkvu nosila u srcu.Krštena sam po mraku, tajno, da otac nije ni znao.
Ona me naučila molitve, božje i crkvene zapovijedi, iako 35 godina nije išla u crkvu.I uvijek poslije takvog sata vjeronauka, rekla bi - nemoj reć tati ( kao da smo ja i on razgovarali -ikad).

Gušena tim svjetovima (poster Maršala na zidu moje sobe, a slikica Sv.Antuna zašivena u rubu školske kute) stvorila sam si svoj svijet, izboren lukavošću, balansiranja, hodanja po žici između dva bezdana- mami sam rekla da se i Bog nedjeljom odmarao,a ocu- da je Lenjin rekao da se treba samo učiti,učiti i učiti- a kako ja preko tjedna ne stignem zbog obveza doma- da mi odobri nedjelju za to.I nedjelja je postala, dan za "moj" svijet - zatvorena u svoju sobu slušala sam "drogansku" glazbu (riječi mog oca za rock) i čitala knjige tipa -Djevojka O, Strah od letenja, Rakovu obratnicu, ali i bibliju, ma u biti sve što sam mogla posuditi u knjižnici jer knjige su bile moja krila!I moja dva prijatelja dolazila su samo tad.

Svi sukobi, sve svađe mojih roditelja počinjale su na relaciji bog-partija, a završavale s psovkama Njega (štas moliš nekom kog nikad vidla nisi) i proklinjanjem Nje ( vid kolku su ti članarinu uzeli s plaće- mogla sam djeci čizmice kupit)

Taj badnjak (ajmemeniprijemilijungodina) naručito su se žestoko posvađali (zbog mene, možda),letjelo je štošta, od ružnih riječi,do lonaca,krunica.cvjećnjaka.Iako u svojoj sobi,nisam to mogla više podnijeti i iskrala sam se,u tatinom krombi-kaputu s ranglav rukavima i njegovim kačketom tipa šegrt Hlapić, (do svoje đubretarke-zelena vojna jakna s puno džepova kakvu je nosio Čegevara-nisam mogla doć) u hladnu snjegovitu noć,- pobjegla sam, trčeći u crkvu na moju prvu polnoćku (moj sin se smijao,kad sam to prepričavala i rekao- e jest ti bilo bježanje, ne mogavši shvatiti da je to tad bilo ravno avanturi i pobuni).Što se tamo događalo ne znam baš dobro ni danas jer sam bila smrznuta- što od hladnoće što od razmišljanja šta ako otkriju da me nema, al sam tvrdoglavo ostala do kraja.

Počeli smo izlaziti, i dočekao nas je kordon milicije (kasnije sam saznala da su imali dojavu da se pred crkvom pjevaju pjesme Ustani bane i Vila Velebita- možda se i jesu pjevale al ja od kombinatorike mogućih scenarija kad se vratim kući nisam ništa čula. Nastade stampedo, a milicajci kog dohvate pendrekom.Krakata i laktata,(prvi put mi bi drago zbog mojih košćurina) ja guz-guz-guz i dohvati rub mrakom obavijenog parka.Huuuu,kad glasčina iza mene - Bajo, das se namjestu ukopo,jerbo ću ti noge polomit!
Stala, ukopala se, polako se okrećem s dignutim rukama u zraku (kad moraš-predaj se) i smrzlo se i govno u meni - tatin pajdo milicioner.Prvo me opandrčio pendrekom po butini, meni pade kačket i tad me prepozna - Kru te jebo mala,jel ti ćaća zna kud se vucaš? Ja niječno odmahnu glavom, a on cerekajući se zlurado,govoreći to sve,otprilike mom ramenu - Neć ti ja ništ, al vid ćeš ti svog boga kad te izdam ćaći (eto opet boga u ustima režimskog organa).Na krilima adrenalina, doletjela sam doma.Mrak i tišina.

Tri dana mir, ja šutljivija nego obično (butina boli, al ništ se ne vidi), majka i otac ko dva golubića, brat standardno suvišan. i na današnji dan, koje li ironije (dan nevine djećice, kad se djeca šibaju da bi bila dobra) prije ajmemenimilijungodina,uleti moj otac,pod radnom jauznom u kuhinju (taman sam završavala ručak jer sam bila poslijepodnevna smjena. a mama je radila dvokratno) i s vrata zaurla - Koji je vrag (et opet) ute ušo, jedva sam sredio da te ne izbace iz omladine.............

- e da,,dvatjedna prije, omladinska organizacija je ozbiljno razmatrala da me izbace iz svojih redova (u koju "zvanično " nisam ni premljena jer nisam išla na Kozaru zbog vodenih kozica), a majka je išla po pozivu (na dopisnici- da svi vide) ravnatelju na razgovor - Zašto?- Pa pisali smo školsku zadaću iz hrvatskog ili srpskog jezika na ćirilici (tak je to bilo jedna na latinici,druga na ćirilici) pod nazivom "Ivo Lola Ribar - moj uzor".Ja sam napisala da svaka čast Ivi, fala mu na svemu, al moj uzor je Đenis Đoplin,napisavši na tri strane hvalospjeve o njoj (sloboda u njenim pjesmama,njenom životu, njenoj kosi-sa originalnim stihovima na latinici). I uzburkalo se. Da me ne šutiraju, eto otac je sredio, a majka je dala izjavu ravnatelju, da ona za tu Janu ne zna, a da se kod nas sluša Meho Puzić i Nada Mamula i Ivo Robić i da ak je ta Janica taki vanjski neprijatelj da se ja s njom,zbog oca, sigurno,ne družim! Kasnije me pitala ko je ona i ja sam joj pustila ploču i kad je Janis zapjevala -O Lord, a ja mami prevela, rekla mi je - sam ti to slušaj, tko ima taki anđeoski glas i pjeva o bogu,ne može bit loš ( za Lajbah to nije nikad rekla, samo se svaki put prekrižila,a i oni pjevaju o bogu?!)-

.....................a ti (urlao je sve jače i jače) opet sranja radiš.ZAŠTO?......................

Ja drčno (s kuhačom u ruci) ispravi se da bih bila višlja od oca i reče - Briga vučicu,šta ovce misle?!?!? Muk....i otvoriše se vrata raja i glupa šibetina..........trostruko ispletena svim mogućim svjetovima... izleti i........

Moje majke više nema, ni oca' mi više.
A ja?
Pa, malo ( više' previše) trčim,,malo zavijam,malo ližem rane i sve to - uzbrdo, pa svako tolko -kotrlj-kotrlj (niz brdo), a kamenčina tup - men po glavi, al moje brdo, moj kamen.Život je i tako smislen samo kad podižeš uzaludno kamenje.A pendrek i onda i sad isti- tako da mislim da se prvobitno, al se izgubilo u prijevodu radilo o tom - da je pendrek iz raja izašao!

A svoju djecu "šibam" ljubavlju i "šibat" ću ih tim dok sam živa.

- 23:51 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.12.2023.

Božić..dooolaziii!

Na dobro Vam došao badnji dan' Koledo!

Ja sam odlasla u socijalizmu' di je Božić bio zabranjen jer je moj otac ( pokoj mu duši) bio Grinč prije Grinča i sad ne znam jesam li " grešnica" jer' danas 'na Badnjak...

čistim' perem' nakuhavam' jer nisam stigla prije. Deset dana sam radila po 8- 10 sati. Još ovdje' orkanska vjetrušina.. Bila sam sretna' kad sam se s svojim sepetićem od auta vratila' doma' neoštećena.

Uživajte' život je prelijep i kad mislimo da nije.

Božjeg blagoslova i ljudske dobrote želim!

- 14:39 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.12.2023.

Kad' lampaši se trnu...

Poslije večernje' ili duple smjene' dere me adrenalin' od vožnje' od zvanja hitne' od " radosnih" stvari'
Oči su mi ko u sove' zelenoperke' od automobilskih svjetala' crvena su mi zasljepljujuća' od mrakom il magluštinom zagrljenih autoputeva' od nadljudske koncentacije' u uličicama' ko šupak' zaleđenim.
I ne mogu zaspati' a sutra radim jutarnju' moram se' ne samo probuditi' neg i dići' bit fit' s osmjehom u pol 5.

I onda pišem' sva takva' uzburkana' polulomljiva' sedrasta' nestaložena' nego' uzjebana' svim što se dogodilo i suludim scenarijima' za sutra' ...pišem.

Legnem' bez luftmadraca' nit kauča' psihijatrjskog u ovaj internetski ocean i ogulim se' skinem se' ogolim se do kosti' otpustim se' uzletim' padnem' strmopizdim se' izbalansiram se...pisanjem.

Jer sutra je novi dan' a ja moram' ne' hoću bit ...za sve izazove..bit..bar..polusprema!

- 15:42 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 15.12.2023.

Oproštaj



Otvorivši' nakon komešljive noći' vrata balkona' i pomirišavši natruhe snijega u nozdrvama' koji još ne pada' al će pasti'
djevojčica u meni' ona tanka' brezasta' s tankim kikicama i velikim mašnama' smiješna' s kockastostim treger-šosom otvorila je ladicu' memljivu' paučinastu u mojim sjećanjima' u mom odrastanju' nimalo lijepu.
I velim joj' s šalicom turske kave u ruci i s cigaretom' tako spokojnom' tako grko utješnom - Ajde idi' oprostit ćemo se nas dvije' sad. Ne trebaš mi više' predugo smo nas dvije zajedno. Pronađi svoj put. Moj je pri kraju' i ne trebamo se više držat za ruke. Odrasle smo obje! Idi! Puštam te! Odrasla sam' odrasti i ti!

Ona - sva ozbiljna' kakva sam i ja u odrastanju bila' ( nikad djevojčica) opterećena brigama odraslih' koje' tad nisu smjele biti brige moje' al su bile' veli - Stvarno' sigurna si!? Mogu otići? Nisi više krhka' ne trebam ti' više.-

Ne'! Ne trebaš mi više' puštam te poput vjetra' zmaja' plastičnog na plaži ' dječjom rukom uzašlog' nošenog strujanjima' poput balona ružičastog..letiii.

Ona - drago mi je' ako si sigurna!

Ja - smrzavajući se' dok prve pahulje' baletno plešu' uz zadnji dim cigarete i posljedni gutljaj turske kave' - Da sigurna sam' idi!

Ona - mašući veli' ideeem' idem se tetovirati.!

Sutradana i ja sam se išla tetovirati - raspršen maslačak' na mom desnom ramenu!

I nije boljelo' kolko oproštaj' djevojčice u meni.

Sretno curice! Pustila sam te ko pticu iz kaveza.

Leeeti' budi sretna!

Ja konačno' jesam

- 23:55 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi