petak, 05.03.2021.

Vrijeme..

...je konstanta, besmrtno i za sve vijeke, vjekova. Mi smo ti prolazni, na proputovanju, putnici kroz život, vrijeme, tek sekundu i pol.I kad mi netko kaže - Vrijeme liječi sve! - tako bi ga špičokom cipelom, koju više, ko i štikle ne mogu, zbog godina, nošenja patika, zbog čukljeva, zbog, uglavom trajanja, nositi, opalila, zašpičila u dupe ko, plivadon il debelo.
Vrijeme je ko " flaster", u ovom našem kratkom trajanju!
S godinama, čini nam se...zacijelile su rane, duboke, životne,bolne- ko manje boli. I onda jedan miris, okus, jedan " dežavu" otkine taj, privremeno zaljepljen " flaster" i opet ko prije dvadeset godina, pol stoljeća, boli, vrištimo, svega se sjetimo i boooliii, o kako boli! Nismo dementi, još, i svega se sjetimo.
Stog neću napisati, da sama sebi, ne bi tu imaginarnu špičoku zabila u dupe - bit će bolje!
Bit će kako će biti! A meni je još jako malo vremena preistalo, da bih s vremenom bila na - Vi?

- 21:13 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.03.2021.

Sumrak svanuća



U moru šaptaja,
gromoglasno utihlih

U naramku zvijezda palih
spiralom samosaznanja, uskrslih

U vrisci jednoga,
gomilom gluhih statista, nijemoga.

U stručku cvijeća,
koje ,zaboravši plesati, uvelo je do uzništva..

U mnoštvu lica bez lica, patuljaka obeshrabrenih,
štakora njuškača,lisnih ušiju dosadnjikavih,
drumova zaoranih zaboravom, i zabranom

jedan je Anđeo.
Ti.



Ja , sve nešto oko zore, svanuća, a najdraži dio dana mi je predvečerje...smiraj....poslije njeg, san!

- 18:40 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 03.03.2021.

onako, zorom..

Ujutru u 4 sata ( prije posla i prve grke, utješne kave) još s krmeljama i snom na trepavicama, pogledam se u kičasto ogledalo, preostalo od bivšeg stanara ( da sam ga ja birala, ne bi bilo takvo, a nemam love, zamjenit ga, kupiti novo) jesam li to JA?!
Jesam, Ja sam, osim kad je On u pitanju! Ne znam, nisam sigurna, jel ljubav ,energija, obmana, okovi, "zatvor "svojevoljno izabran, ali kad je ON u pitanju, sve je to i nije ništa od toga! Kad je On,u " nepitanju" ljubav je u svoj svojoj krhkosti, divnosti, u svoj svojoj predanosti. Poput religije! Vjeruj, nisi vidio, dokaza premalo, vjeruj!
Jaka sam, ta toliko puta sam životu- zmaju skočila na leđa, jahala ga, grozničavo i sigurno, toliko puta sam mu, buktinju iz ralja ugasila, krljušti, dvije il tri otkinula,ali kad je On u pitanju, janje sam!
Izabrala sam, vjeru, iako od obećanja, malo tog je ispunio. Izabrala sam, voljeti, bez preisptivanja.
A zašto se onda, zorom, promatrajući svoj lik u toj odvratno, kičastoj špigli, pitam - Jesam li to JA!?

Pozzz iz užasnooo ladne, tuđine! Drž te mi se, ovdi je još uvik...SVE ZABRANJENO. Osim radit s inficiranima!

- 15:29 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 26.02.2021.

činjenica

O, kako je malo, dobrih ljudi,
Onih koji ti pomognu, a poslije, ništa za uzvrat ne traže,
Onih koji te u bezriječju samo zagrle, kad ti je najteže!
Onih, koji sunce zasjene, iako su daleko jednim SMS- om - Kako si?-
Imam sreću, znam ih, i vidim ih i oni mene vide. Njih četvero.
Bogata sam,
moji ljudi, dobri, moji biseri, moja vjera u dobro!

Pozzz, drž te mi se!

- 19:56 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 05.02.2021.

Neke priče se, jednostostavno, moraju ispričat


Sava, tija, voda ladna
 

Ilija je bio deran nestašan. Njegova baba Janja, kada god bi protutnjo kraj nje, prekrižila se, izmolila tri Očenaša i zdravo Mariju pride, za svaki slučaj- jer svima je oduvik govorila da je znala, čim se rodio, uz tutnjavu i oluju i gromove Svetog Ilije, po kom je dobio ime, da će bit pust. Nije bilo drveta na kog se nije popeo, jata gusaka kog nije rastjero,ćukci avlijaneri su ga se bojali, pred crkvom je snašama i divojkama aljine i ruvo, uz opću vrisku podizo, popu, koji ga je namlatio,jer je više divojke zagledo neg katekiznu, guvno (do čamca) prerezo, pa je ovaj sa svojih 150 kila u Savi završio, a šunke koje je uz blagoslov kuća pokupio, potonule zavik i netragom. Imao je četvoro mlađe braće, Jambru (Andriju), Stipu,Matu i i Ivu, sve jedan drugom do uva, koji su ga u haljetcima bilim,lanenim, gusto i oštro na tkalačkom stanu istkanim,  bezgaća, sijedili u svim njegovim nestašlucima i obožavali kao božanstvo. U jednoj dječjoj igri izgubio je oko, kamen iz praćke suparničkog sokaka mu presudio. Suseljani su njegovim roditeljima govorili – jadan Ilija, a on s povezom crnim, dok nije dobio stakleno oko, gledajuć se u polupani dio, krnjave špigle pomisli – ko zna zašto je to dobro, baš izgledam opako-

Taj dan kad se Ilija ženio,Iva je primio poziv za otažbinsku vojsku, daleko, gdje govorili su ko slično, al svjetlosnim godina, daleko, neprepoznatljivo, govorili su, jezikom, moraš, inče......I otišo je.

Par, mjesci poslije, dobili su poštu. Donio, poštar na biciklu, sliku, njeg Ive. U uniformi, s šapkom, koja mu bila prevelika, s puščetinom. I svi su se cerekli, fala Bogu, pa su mu uši veeelike, klempave, jer inače, ne bi trebo uniformu!

Iva je poginuo, u bombardiranju, po njemu, daleki, grad, s kojim nikad, ni tada, u trenu svoje smrti, nije imo veze. Govorili su ( u tom Gradu) jezikom, njem stranom, izdavali naredbe, na jeziku nepoznatom, tek u tragovima, trunčicu razumljivom. On je bio dijete ravni, sela, zatrple su ga, zadnji izdah, uzele tone, cementa, cigli, kamenja. I zadnje sjećanje mu bilo, na plotove, na žitno polje na kom je ležo, promatrajuć zvjezdano nebo i slušajući crnicu kako mu uspavanku pjeva -

Taj dan, Ivine sahrane, sve je bilo sivo, i nebo i crnica i Sava! I kiša je padala, gusto, ko da opakuje, sve ono što je predskazno, sve ono što se tek treba dogoditi! Par suseljana ga je došlo ispratiti, nije bilo vojnih počasti (za jednog Ivu???!!!! seljačko dijete- čemu, tek bio je ljudetina u Božanskoj komediji, tek kotačić stroja zvanog Država – koja, čija?). Ni popa nije bilo, navodno bolestan,  svima poznato da bio je,debela, tusta,prežderana, kukavica i pijandura!

Na skromnim karmina, kad došo je žandar, Ivin školski, popiti šljivu za Ivinu dušu, saznali su ... počeo je Rat!

Ilija,tad, prekriži se i reče , i otare svoje stakleno oko_ Nek nam svima Bog bude u pomoći, jer slijedi ..ludilo. I drmne dvije šljive, jednu za drugom, gledajuć svoju nejač i svoju trudnu ženu! I misleći, znam , konačno, zašto sam bez oka ostao, Zaštiti svoje!

 

I počelo je ludilo! U pitomo, savsko selo počele su dolazit vojske, kupeći sve, i hranu i blago i ljude, tek zabradjele mladiće! Jambra nije uspio pobić, uvatili ga, nisu ga pitali jel oće il neće, oni u crnom koji su se  kunuli u dom. A tuđe domove ostavljali, u crnom,bez hrane, bez mladosti, muške! Svoje ostavljali, da crknu!

Druga vojska, sva ispeglana, obrijana ,uvatila Matu i uz sve što su odnili iz sela, odveli i njeg.

Treća vojska, crvena, narodnooslobodilačka, odvela i Stipu i sve što su iz sela jestivo mogli pokupit!!

Ilija je tu zimu pokopo dvoje djece ! Što od bolesti, što od gladi jer ....rat je, on je invalid, ne može nit jednoj vojsci potrebit biti, treba samo davati.. SVE ... i živote svoje djece.

A Sava je nastavila, tijo teći, biti nijemi svjedok svega, leševa koji su napuhnuti plivali, jecaja ljudi koji su svoje najdraže izgubili, molitva uz svijeću, kupljenu na crnoj berzi, gdje si tom crnoberzijšu dao smragdni prsten, da bi uz tu svijeću, mogao svoje voljene oplakati-

 

I prošlo, ko što prođe sve, i rat i nastupi „ sloboda”.

Jambra se vratio iz rudnika soli, iz pičke materine,iz devetog kruga pakla, prošavši Golgotu, sav tuberkolozan, u vrućici, uspio je doć do svog sela, do svoje postelje s madracem od komušine i sijena i umro je treći dan, ispričavši SVE što mu se dogodilo (Ilija to nikad, nikom nije ispričo, reko, bojeći se za svoju djecu). Umro je  Jamra s mirisom sijena, uz otvoren prozor, s pogledom na suncokrete!

Mata je pogino u Rusiji, neka specijalna jedinica pod znakovljem vojske kojoj je pristupio pod moraš ,vojske, za koju se njemu, bećaru, baš fućklo, al .... nikad Ilija, nije ga mogo pokopati jer Rusija je zemlja veelika. A Matu nikad, nit njegove ostatke, nisu pronašli!

Stipa se vratio s „ čvracima”. Pobjednik! Sve dok drugovi nisu posumnjali u njegovu lojanost! Otišo na obavijesni razgovor i od tad mu se gubi svaki trag. Ima tome samo 79. godina.

 

Tu nedilju ( ta „ sloboda „ je!!!!!) Ilija je zakazo Misu zadušnicu u maloj selskoj crkvi, za svu braću, kojih više nema! Miisu je držo neki novi svećenik, ne onaj debelguzi, i u pol Mise, Ilija izjuri iz Crkve. Financi su mu zadnju kravu odveli, pokupili (  trebo je s njom dicu ranit, nji šestero) pomeli su mu tavan, ostatke žita, kuruza, sve mu odijeli iz pušnice, kulen, slaninu, kobasicu! I dok je stigao, osim Žene i dice  u dvorištu, nije, više nikog i ništa zatekao.

I opsuje žestoko, bogohulno, i spusti se do Save! Skine znojni šeši

r s glave, čučne uz vodu, glededajuć je,što teče tijo, spokojno, i ugleda na sredini leš, oguglo već na to, s jedinom mišlju „ Bože, dosta je smrti, daj mi znak, moram dicu preranit! Kako? Sve su mi oteli!!!!!

I tad, začuje glasove, smijeh,cerekanje i hihotanje svoje braće! Diže se, čelo znojno otare, zamrljanim, skorenim rupcem, uspne se uz nasip i u omaglici, vrućeg ljetnog dana, ugleda na rubu šume nji četvoricu! U bilim haljetcima, kako mu mašu!

Svinje! Crne, žirovane! Nitko moj više, neće umrt od gladi, zakle se na ukazanje svoje braće! I sigurnim, sretnim, pobjedničkim korakom, uputi se u šumu!

Trinaest godina, kasnije, rodila sam se JA!

 

P.S Da, morala sam. Priča s očeve strane, s majčine još strašnija . Svi smo MI, MI ali..... Gadi mi se ova super lajt verzija, imam ja i žešću, životniju, povjesniju,al čekam, kad će " sveznadari", oni koji bi trebali tu našu , bremetitu povijest, rasvijetlit, jer nit je crno- crno, nit je bijelo- bijelo.Između je istina! Teška al naša! Ponosim se, tim, mojim, zajebanim genima!

- 21:04 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 27.01.2021.

volim svoje godine

Evo još par mjeseci i bit ću " okrugla". Bit će mi tek i samo šesdeset! I ..inventura?!
Volim svoje gene, volim svaki proživljeni dan, a još više svaki budući dan. Volim tu svoju žilavost, brzu regeneraciju na sve novo, potrebno, čak i onda, kad to ne želim, a znam da moram. Pomirene su, konačno, mlada ovnuša, koja je djelovala ne razmišljajući, instinktom, pa prečesto završavala ko Don Qijot, " razbijene" tintare", jer vjetrenjače, kao i vjetar su neuhvatljivi i ova "stara" ovnuša, koja je malčice mudrija pa ,sad, bira bitke, koja je utege prošlost odbacila ( a tako je čvrsto njima bila okivana), pronašla oproštaj u srcu i niranu u duši za sve duše, proklete, zločeste s kojima se susrela, nasjela, drugovala na svom životnom proputovanju ( često stramputice, trnjave, stjenovite, a samo moje!)
Vremena su kakva jesu, prepuna zabrana, premalo čovječna, ljudska, pa ipak ,dobra, da spoznam SEBE. I da, ko luk sam u slojevima, godovima, nekom smrdim, štipam za oči, a drugima delicija, slatka , " jestiva" jer priznajte, niti jedno jelo nije dobro bez luka, a tako i život!
I da mogu, ispočetka, opet bi isto jer, konačno volim sebe i sve ove moje, radošću, tugom, ljubavlju, "ludilom", užasima i snovima, istkane i tkane godine!

Topli pozzz iz snijegom i ledom okovane pečalbe. Ijujuju , ja sam ...u nikad boljoj životnoj formi! Drž te mi se i nek vam je svaki udah, sladak ko život sam!

- 13:18 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2021.

mojaaaa ćera!


Kad "učenik" nadmaši " učiteljicu", kad ćera, materine gene, poveć na entuuu, šta reć, nego da sam ponosna do kraja svemira i nazad! Moje dijete, kreativka, samozatajna osoba, koja u HR ne može dobit posao kao magistar ljudskih resursa, koja već duugoo živi, unutrašnjim , slikovitim životom, dobila je nagradu za najbolju blogericu u Americi!?!? Objavila je i knjigu fantazije.. u Americi, koja se btw izvrsno prodaje. Prije toga zatražila je pomoć ? nekih likuša, kakti znalaca, s Bloga i .. odjebale su je. I sve što je postigla, postigla je sama, tihim, marljivim radom ( toplo zazvaljujem Tetić na recenziji i sjenčici, na svem, jer pomogle su, jako i sa srcem). Pitam se samo što je za HR dobro? Kvaliteta, na kraju pobijedi, ne poznaje granice! E jebate, srce mi ko moja Slavonija, zelena, zlatna i raaaavnaa. Ijujuju!









- 18:27 -

Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 19.01.2021.

???????



Skinuli smo psima brnjice,
iz humanosti!

Stavili smo ljudima brnjice,
na lice, misli, riječi i djela,
iz humanosti!

Humanost, kao i sve, ima lice i naličje!
Budimo humani, licem!?!?!

PS " .....će kršitelje mjera zatvarati u mingranske kampove" ??????????????

P.S.S. Admin pitanje za anketu - ŽELITE li se cijepiti protiv Covida -19?

- 16:11 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.01.2021.

Heeeej,



prijatelji moji,bivši, kako spavate, obzirom na povijest našu zajedničku, gdje ja Vama lovu,dušu, poklonih, a Vi meni nož u leđa?
Ja usnem s plavičastim cjelivom anđela i probudim se s bijelim perom njegovim, na grudima!
Hej,
krvi moja, ti jedini stvoritelju moj, zbog kog se, tooolikoo godina ćutjeh, ništavnom, nebitnom, nepotrebnom, zrncem praha, ljubav ti šaljem, život si mi dao, za ostalo izborih se sama, osim za blagoslov tvoj! ( Imaš toliko godina i ne očekujem da ikad, pa i na samrtnoj postelji reći ćeš: Volim te, ponosim se s tobom, ta ja samo " jadno žensko sam!".E više sam ja od tog. Monolit sam, konačno shvatih)
Moja ljubav je kao kap vode, neprocjenjiva i nađe protonsku pukotinu do srca svih, crnih, tužnih, smrznutih!
Ljubav je moja religija, moj kisik, moj usud, moja politička " stranka". jer nitko ne može biti toliko zločest, odvratan prema nama, koliko MI možemo biti dobri, ljekoviti za duše, te, izmučene!





Ps. Pozzzzz, iz snijegom, ledom zametene i okovane tuđine! Drž te mi se!

- 12:46 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 09.01.2021.

Nek, nam svima ova ružičasta , svjetleća vila, ostvari sve snove. Ja želim, konačno, vidjetit svu svoju djecu, putovati, ići na rock koncerte, u kino, na more, sjesti u restoran, da mene konačno neko usluži, živjeti i disati bez maske, i nek kooonaačno Majčica Zemlja, prestane ljutit se, na nas ( oprosti, ne znaju oni svi, "veliki meštri sviju hulja" što čine). Uživajte, ja radim!





PS. Ne znam, ja vilu ispravit, a osim toga, vile lete i gor i dol, i naopako i svakako. Drž te mi se, ovdje je snježina i ladno za popizdit. Sve mi je ovdi OK, osim klime! Fuuu kaće ljeeeetooo!

- 14:52 -

Komentari (85) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi