nedjelja, 13.10.2024.
Unaprijed' izgubljena utrka' a MI i dalje' ne odustajemo!
Ne želim više " peglati" niti rublje' nit odjeću' kako god to netko zvao'
Nek budu zgužvani' " izgugužvana" sam i
JA.
Nit bore' beskorisnim' skupim kremama.
Nit ožiljke života. Neka ih' takvi' kakvi jesu. Moji su!
Ne želim više' usisavati' jer usisala sam SVE'
sve boli' boleštine' sve smrti' sve tuge' sve radosti' sav smiraj' sve Oluje' sve podrume' sav otrov i pelin. SVE!
I nisam se otrovala' al više ne želim!
Nit dom' sadašnji 20- eti stan' kom smeta' nek..sauga!
Ne želim' više' MORATI' jer namorala sam se' trčeći ovu utrku' zvanu Život' a unaprijed " izgubljenu" jer CILJ...smrt' iako najpravedniji dio života..nije mi mil...a blizu je!
Sad ' pred Ciljem' nimalo mi dragim' moram konačno' biti..sebična! Ostvariti još tek tri predivna svitanja' i četri magična sutona..svoje snove..oduvijek na čekanju' u prašnjavom' paučastom' kutu' gdje ih odlažem' spremam..desetljećima.
I urušio se' pod bremenom..očekivanja i čekanja i sanja. I prašina guši' paučina je tako gusta' postala' da treba' " mač" i volja' i preostali pijesak vremena' razbistriti to. Ko vrutak' kristalan' mrzao i samo MOJ!
To moram' jer cilj' mi nemio' sve bliže!
Da li će' moji ljudi' razumjeti to il bar pokušati shvatiti' ne znam.
Znam samo' da ja moram' konačno SEBE' izgubljenu u davanjima' onima koje volim' staviti SE na prvo mjesto! Konačno!
Konačno' sam..odrasla!
- 20:04 -
nedjelja, 25.08.2024.
Crtica- svagdanja
On- ( uhvativši rukama' njeno izborano i umorno lice)
- Najradosnije idem s tobom u pakao' nego ' sam u Raj-
Ona - ( zagnjurivši glavu u njegovo rame' da ' joj' ne vidi suze)
- Pakao smo prošli' a Raj je daleko , nedostižan ili MI' nismo svjesni' da u srcima je našim. Kako god..Tu smo gdje trebamo biti- zajedno-
The end...bude' kad će biti.
Pozzz ekipica!
- 22:25 -
utorak, 30.07.2024.
Zemljo' otvori se progutaj nas SVE!
Osuđeni pedopfil' koji je silovao 12- godišnju djevojčicu' i nastupa na Olimpijskim igrama' zapravo je " nedužan"
Njegovo sudjelovanje' odobrio nizozemski Olimpijski odbor' potvrdio' svjetski!
Nije prijetnja! Očito' na Olimpijadi' nema curica' a njega ne zanimaju ' Žene!
A zašto' on nije u zatvoru?
E pa u MP 3!
Dokle više? Ovo je sve skupa morbidnije od ' blja otvaranja' blja i povrać' Olimpijskih igara. Orgijanja' zdravog razuma
A Isusici upućujem stvarno' dobronamjeran' apel. Prijavi se u Život s vagom. Ne budeš li' riknut ćeš od srca' jer svaki dan' nosat' sa sobom' " vreću cimenta od 50 kg - sala svog' nije zdravo" !
I pitam se' jel ti vrli članovi' tih trulih organizacija' imaju djecu. Majke supruge ' kćeri' unuke?
Aloooooo!
- 17:20 -
ponedjeljak, 29.07.2024.
Zajednički nazivnik - debilizam!
Kako " pomiriti" primitivizam i kakti " napredno" " politički i ino' kakti korektno!
Nisam imala vremena' odgledati otvaranje Olimpijskih igara. Tek danas' samo sekvence.
I pitam se' šta taj cirkus ima sa sportom? Sport i sportaši su ozbiljnji. Sportaši' vrhunski' doslovce " ispišaju krv" da bi došli na Olimpijadu. I dočeka ih što - frik šou.
Svaka čast Selin Dion ( duboko poštovanje' ne samo zbog bolesti' nego sveukupno) i onom starčeku od 100 godina' al sve ostalo' po meni' parada kičeraja' neukusa' i uvlačenja u guzicu..prikazama i nakazama.
S druge strane' danas' opet na poslu' parkiram auto' kraj jednog parka i vidim trudnicu na klupi kako plače' ma rida. Danas je konačno' bio pravi' rijedak' ljetni dan.
I priđem joj' predstavim se i pitam je jel joj treba pomoć' jel joj loše?
Ona- Ma nije' sve je u redu-
Ja - Djevojčice ' draga ( cca 30 godina) nije u redu' ti plačeš. Jel te netko povrijedio. Reci mi! Ja sam majka' baka!
Ona -A imate djecu!
Ja - Da dvoje! Al su su zasnovali obitelji pa imam četvero djece i dvije predivne unuke!
Ona - A jel imate sina?
Ja- Da' kči i sina!
Ona ( ridajući) - Sretni ste' što ste rodili sina!
Ja - ??????????? ZAŠTO?
Ona - Pa ja evo' nosim' treću kći i suprug mi je rekao' da se ne vraćam kući!
Ja - Štaaaa?
I sad ću ti reć' što bi i svojoj kćeri i svojoj snaji i svojim unukama! Odjebi ga' nit je muž' nit otac' nit muško' nit čovjek.! U DE si i tu su žene' posebice majke' zaštićene!
Ona - Al ja ne radim' zavisim od njega' ne znam njemački!
Ja - daj mi svoj mobitel' sad ću ti naći' svu potrebnu pomoć! Ako hoćeš' možeš sa mnom doma' imam mjesta!
Ona - prestala je plakati - Ne treba' hvala. Idem još s njim porazgovarati!
Ja - Hoćeš da idem s tobom' javim u Firmu' da ću kasniti s poslom!
U meni sve provrilo' ne mogavši to sve provariti' da ima takvih primitivčina' koji' zato' što nisu napravili sina' iskaljuju svoje frustracije na ženi' koja će mu uskoro roditi ' neprocjenjivo blago - ČOVJEKA!
Ona' sad potpuno " smirena- Hvala Vam' ne treba!-
Dala sam joj svoj broj moba.i rekla joj-
Djevojčice' što god trebaš' nazovi me. I btw moj suprug je dvometraš' tek da znaš! Budemo oboje' pomogli!
I sad' u jednom danu' vrhunska dekadencija'
dekutantnost i vrhunski primitivizam! Zajednički nazivnik - debilizam!
Ima li zlatne sredine? Normalne?
Ne smatram sebe' skroz normalnom' ali..ponosim se s tim' MENI' normalnim!
- 13:42 -
četvrtak, 25.07.2024.
Suze
Nisam plakala' ni kad mi je suprug ranjen'
ni kad sam morala' otići' pod moraš' iz Slavonije' u pečalbu'
Ni kad su mi SVE' oteli!
Niti na sahrani mojih roditelja. Nit sam nosila crninu!
Tad mi rekoše dušebrižnici' koji' pojma o pojmu nemaju - Kći' stamen kamen' dal ih je uopće voljela?
Netko sam' koja' svoje tuge' otuguje u tišini' bez pompe i crnine' bez " očiju" drugih. Bez njihove sućuti' jer me malo njih..poznaju! I nikad' do kraja' nisam boli' odbolovala. Tu su sa mnom' i liježu i bude se i žive u meni' kao podstanar!
I mislila sam stvarno' da sa mojim suznim kanalima' nešto nije u redu' da skroz sam okornjačila' u drvo suho se pretvorila..dok..
...me moja unuka Velika' na odlasku' nije' takooo jako zagrlila i rekla mi- Baka' Buba' nemoj ići!
I tad sam glumila' najhrabriju' hrabrost' ali čim sjedoh u auto' koji me vozi 1000 km daleko' od moje duše i srca' ( ostale su u jakom zagrljaju moje obožavane) raspala sam se' kao sedra' sasula se ko pijesak' i plakala sam.
Zašto je tako sve' složeno i bremenito u životu nas.." nenormalnih"
Moji suzni kanali' nisu začepljeni...teku kroz njih' ipak' ..suze Života!
TEKU' konačno' suze tuge' bola' nostalgije' ali i sreće!
- 15:57 -
ponedjeljak, 15.07.2024.
Čovjek' žena' kći' unuka' sestra' supruga' majka' bakica..maaa Zmajica!
Nikad' al nikad nisam poželjela bit muško' a radim ko " muško" od svoje 11-ete godine. Ponekad' kad pomislim na svog brata' mislim da mi je On " prvo" moje dijete. On ZNA' moj " mali" braco'' što mislim pod tim!
I cijeli svoj život' brinem se o mojim ljudima!
Sebe' oduvijek' stavljam na dno " hranidbenog lanca"
Htjedoh izdat knjigu' nešto je " preče" iskrslo' htjedoh naučit vozit avion' nije bilo " vremena" hoću se tetovirat' sad' al opet jebena lova u pitanju'
Krstarenje' mobil kućica na točkovima' još uvijek san i plan ! Jer uvijek je nešto važnije' nešto' što genetkiom' ženskom' "moram' " a znam da MORAM' da to ne učinim' bila bi ...jadna i ne bi si mogla oprostiti!
Složeno je biti' čovjek- žena' ali i najljepše!
Kad me moja veeelika unučica' jaaakoo zagrli' i veli mi od silnih osjećaja - ti si moja bakica hahaha kravica' a malešna se proteže i belji i osmjehuje se u snu' ja znam' da na VRHU sam najsnajnijeg Sunca!
Žilava sam ja' borac i Ovan' bude došao red i na moje snove. Lavovskog mi podznaka!
Uživajte!
- 15:03 -
nedjelja, 07.07.2024.
Tri godinice su joj tek il već!
Danas je moja unuka Sašenjka' napunila tri godinice. Pametarka' na mamu'brza ko metak' jaka ko tata i djedovi' izmislit' da priča drži' vodu' ko njena teta Marta s mojim' dobrim nogama ' s zelenim veelikim okama i punim ustašcima na moju majku Vlatku' njenu prabaku' srca dobra i velika na dida Vladu' gurmanica na bakuJadranku! Sve u svemu' predivan mišung svih nas.
Ja sam danas' kao poklon' izvela lutkarsku predstavu' s glazbom' što mi je bila želja' oduvijek. I ovak' pun pogodak' interakcija s njom i njenom najboljom drugom Ritom...neprocjenjiva! Navijale su' plesale' pokazivale di je..roštilj' miš' etc.
Srce mi ko SVEMIR.
Nadasve' prelijep dan' moje unučice ' VELIKE' rođendan!
Baka' ne da nikom da me zove baba..na vrhu..SVIJETA!
Uživajte!
- 22:49 -
utorak, 02.07.2024.
Baka na kvadrat
SOFIJA - 24.6.2024 u 10.30.
3080 gr. ' 48 cm
Dobro nam došla' Mrvičak' neprocjenjivi
- 11:36 -
subota, 15.06.2024.
Dan' kad je " magla" postala mudra!
Što sam starija' vooooliiim' ma obožavam' rijetko unikatno slobodno vrijeme samo za mene i nas dva' veterana " vremešna" u kojima još rocka i esencijalne životne energije i planova ima.
Oboje radimo' da bi živjeli' sklonili uklonili odsjekli' presjekli repove' otphnuli ..kugle prošlosti koji se za nama vuku kao magluština' a znate kako je s maglom...nikad ne znaš što te čeka' u zasjedi' nevidljivo' oku tromom'' kad se razbistri.
Sve više cijenim' nematerijalno' iako sam imala životnu fazu' kad mi je to bio imerativ. Dokazati svima' posebice mom ocu' da mogu' da jaka sam' da se ponosi mnome.
I jesam bila sam na vrhu tog materijalnog zavodljivog' lažnog svijeta.
Jesaaaam ! Tad' nisam čula..ono' što mi je tako značila' bilo najpotrebnije - riječi' mog oca - Tako se ponosim s tobom! Volim te! -
Čula sam ih' mjesec dana' prije njegove smrti' kad materijalnog' imala sam vrlo malo' skoro ništa tek olinjalu' putnu torbu' kartu u jednom smjeru i 5 eura. Izreka' da bogda imao SVE' a onda ništa' je ...meni' zapravo' otvorila oči' srce' dušu.
Jer' neprocjenjivo' nezaboravno ( dok me demencija' još nije safatala) u životu je SAMO nematerijalno' osjećajno' vizualno' slušno' jagodicama prstiju' opipano' podragano' usnicama poljubljeno' kušano.
I jedino istinsko' bogastvo u ovom' šiti " nenormalnom" di je sve normalno otpuhano sa sjemenkama maslačka' GMO.. svijetu' ..su LjUDI..prvenstveno' krv' naša'( znam ' iz' ovnovskog iskustva' da im je najteže ' oprostiti' ali ..i oni su tad' baš kao i JA' mislili da dobro čine) onda prijatelji' koje nam usud' sudbina' dragi Bog nanese na naš životni put ( i od prijatelja bivših naučili smo što- šta' vrag nikad nije ni crn ni toliko rogotat - nijanse su u pitanju - treba ih prepoznati..i oprostiti)
Subota je' neradna mi dan' i guštam u ovom stanu' koji sada..domom zovem.
Kiša je prestala' stidljivo' sunašce' presijava se' u svakoj' upornoj' zaostaloj kapljici' zarobljenoj na lišću' kao krijesnice'..u nagovještaju...svega spokojnog i dobrog.
Mojim 31- domom' širi se miris' pečene paprike' rublja koji se suši' isparavajuć' vonj' mog istinskog doma..moje Slavonije.
Ulicom' buku stvaraju' navijači' muški u " suknjicama" s pivkanom u ruci' sirene hitne pomoći..
Obožavam ' ove' tiho- urlajuće sekunde' preostalog mi života' kad ZNAM da djeca moja' unučad moja brat moj' ljubav mog života' svi ljudi koje volim' cijenim' koje sam na kaldrmi života' imala sreću i čast' upoznati i na kraju krajeva i JA - su dobro !
Sva ljepota življenja je u neprocjenjivim trenucima' koje ti oduzmu dah - je besplatna.
Sve ostalo je šara- laža! Uživajte' guštajte! Ja sam u miru..konačno!
P.S. Posvećeno našoj djeci i Ivani' Jozi i Kristini. Ljudi moji..VOLIM VAS!
- 14:27 -
nedjelja, 09.06.2024.
Biti čovjek' u podnaslovu..žena
Tako je lijepo' ponekad' biti JA!
Tako je' većinu vremena' prebremenito biti JA!
I nije tuga' najtužnija' najemotivnije čuvstvo ' ona se ' odmakom vremena' nekako začahuri' zaladači' pa samo' tek sa spomenkom' mirisom' razgovorom sjećanjima' ko krtica ' slijepa' izazove.erupciju.. uspomena.
Krivnja' imaginarna il stvarna' kao osjećaj' živi s nama ' kao neželjeni podstanar' vječnoooo..
SVI SMO MI " KRIVI" ZA NEŠTO!?
Kriva sam' što svojim roditeljima nisam znala biti bolja kći'
Kriva sam' što svom bratu nisam bila' bolja sestra!
Kriva sam što mom dragom' ne znam' biti bolja..životna suputnica!
Kriva sam' jer svojoj djeci nisam bila bolja najbolja majka.
Kriva sam jer svojoj unuci ne mogu bit super baka. Hvala Bogu pa ima drugu..prvu!
Kriva sam' jer sam samo čovjek u podnaslovu....žena!
- 15:33 -
