četvrtak, 01.05.2025.
Sjećanja' dok me gđa. Demencija ' ni ufatila!
Kako ja u obiteljskoj anamnezi' imam i Alcajhmera i gđu. Demencije' jer ipak' iako sam mješavina' " soli i papra" svojih roditelja' želim ovo sjećanje' s Vama' podijeliti' dok me oboje' nisu ..dohvatili!
30.04' 1995' naša kći je imala Prvu pričest.
I mjesec dana prije' je iz škole' il
sin iz vrtića' donijeli su UŠI ! Kako je ona imala' dugačku' kovrčavu' kosu' do pol njene male guze' ne mogavši' se riješiti' tih bubica' ošišlali smo je nakratko ( kako je plakala)
I na svim slikicama zajedničkim' jedino ONA' jedina' svi ostali po PS- u ' ima vjenčić nakrivljen'( bećaruša' ko i mater) ljubi je majka' taku SVOJU!
Postavili smo stolove' u dvorištu( imamo veliko dvorište) ' u haustoru. Ispekli pečenicu' čorbanac' moja Vera' napravila 20 vrsta kolača. Tipično' njami' slavonski! Bilo je preko 70 ljudi' većinom rodbine' jer moj suprug je vrlo velikog " plemena" ' mojih pak ' vrlo' vrlo manje.
I tijekom' poslijepodneva' počeli su pristizati i dečki s fronta' iz rovova'..šogor' prijatelji.. I svakom sam za front ' za rov..( bio je vrlo "živ") spakirala..milošće! ( Milošće je po slavonski..poklon za sve koji ti dođu..spakiraš hranu' kolače etc)
I pitala sam ih - Ej' recite mi' zbog' djece' da ih sklonim' zaštitim' jel se nešto sprema?! ( Vještica' šesto čulo' il samo žena i majka?)
SVI su rekli - NE!
Poštujem!
Kad su svi otišli' negdje oko 23 sata' nije nam se dalo spremat to sve!
Okupali smo' uz provjeru bubica ( nije ih više bilo' aleluja) našu Veliku' bećarušu i malog narandžaskog milog dijetešceta! Spavali smo na katu!
I sutradan' 01.05.1995' mene probudi u pol 6' bubnjanje.tutnjava..granata! Tko je jedanput TO doživio' ne zaboravlja' nikad' taj zvuk!
I skočim iz kreveta i budim supruga ( on je 1991' nastradao od granate) i velim mu - Počelo je' sklanjajmo djecu u podrum' mojih roditelja'( jer mi podrum nismo imali).
I osjećaji su takoo bili pomješani' strah' sklanjaj djecu na sigurno' najveće naše blago' a opet ponos' sreća' olakšanje konačno je..gotovo! Pobijedili smo!
Dosta više' granata' bombi' života u podrumu..( živjeli smo u podrumu 6 godina aaaa)slobodaaaaa! Da ne moramo više biti.." krtice"!
Izaći napolje' omirisati slobodu s prvim majskim božurima' osjetit sunce' a ne' svjetlost' jadnu' žarulje! Nema više podruma!
Slobodaaa! Moja slobodna' država Hrvatska!
E kako sam naivna bila!
Trebala sam već tad vidjeti' kad sam pospremala' stolove i hranu koja se ucrvala' nakon tri dana' da sloboda je Mit!
Nitko on nas nije slobodan!
Sloboda' istinska' je utopija!
Ali' živi smo i idemo daljee. Uzbrdo' nizbrdo wtf!
Moja bećaruša' ima skoro 40- et godina i umjetnica je' spisateljica' putuje. ANĐEO MOJ!
Moj naranđasti je otac' dviju' prepametnih' kovrčavih ćera! ANNĐELI S rogićima! Hahaha!
DAKLE' bez obzira na SVE' idemo dalje!
Sretan imendan Josipima!
Ima nas radnika' a i neradnika! Jell?
- 17:08 -
