srijeda, 21.05.2025.
I am a little Alien!
Cijeli svoj život' ćutim se Alienom!
U vlastitoj obitelji ( kad ti baka s tvojih 11 godina kaže - Ne znam na kog si takva ružna?!) u vlastitom rodnom gradu ( u osnovnoj školi' izbacili me iz predstave jer sam " stršala"' ' zvali me Olivom' nisu htjeli igrat sa mnom košarku' jer se par njih nabilo na kosti mojih kukova' zamjenili me za vješalicu' na jednom plesu' jer sam bila drugačija' nit srednja škola drugačija nit poslije' dapače' kad se ŽENA odluči bit jednom od prvih poduzetnica ajmeee klipovi pod noge' etc')
U mojim državama ( doduše' Yuga nikad ni bila " MOJA" država' ako ćemo iskreno' zbog svega' zala što se s mojom obitelji izdogađalo i oćutjela sam to već u 3- em osnovne' ko curička' kad sam napisala na temu MAJKA- Imam dvije majke - Jedna je žena' prelijepa'dobra' prekrasnog glasa' koja me svemu naučila i koja me rodila' a druga - moja domovina HRVATSKA ' ajmeee) i moja ljubljenja HRVATSKA koja me se s mojih 55 godina- odrekla' zatajila ' u tuđinu poslala' iako sam joj DALA SVE i ostavila SVE ( moju predobru djecu) jer sam ALIEN!
Za moju domaju' sam smeće' staro' izraubano' ( Aufiderzen??? Aaaa' boliii)
za novi početak..sasvim SUPER!
Evo me ovdje' Ich bin kein Alien mehr!
Našla sam.."dom".konačno!
Ja nisam Englez u NY' i nikad se " Englezom" pretvarala nisam' al sam' konačno' ljudsko biće' u tuđini.
Tužno je da ti " sunce' tuđeg neba' sja' sjajnije i toplije..od tvog!" Ż*
Lijepi pozdrav i NE Zaboravite uživati' usprkos Svemu i SVIMA!
JA sam TU' živa i živahna' u inat SVIMA ' koji me Alienom ' proglasiše!
Nisam Alien' tek čovjek' koji ljubi život!
Ijujujuju!
- 18:40 -
nedjelja, 18.05.2025.
ŽiVOT!
Za vrijeme' Corone' fašizma' al BAŠ' prije tri i pol godine' moja ljubljena' obožavana unuka ' moje sunce' zvijezda sjajna' pametnica' ljepota..ma...SVE moje.. proslavljajalja je prvi rođendan.
I zamolila sam kumu moju u Zagrebu' da naruči tortu' s anđelom na vrhu' tajeći svom sinu i snaji da ćemo doći' jer smo tad' planirali godišnji!
A prije toga' jer smo bili necjepljeni' ( trpeći neviđeni mobing)bila nam uskraćena SVA ljudska prava' nismo ih vidjeli' i platili neviđenu cijenu' za našu odluku' dvije' preteške godine!
I uputili se mi' prema domaji' i došli u Austriju' suprug otišao kupiti vinjete' a ja ostala u autu i sinak zove - Di ste?
Ja - evo vozimo se.
On- a gdje?
Ja - prema Hrvatskoj'(iskreno nisam mogla više izdržati)doći ćemo Saši na rođendan. Htjeli smo vas iznenaditi!
On - Majko' to bi bilo' vrlo neugodno iznenađenje' vratite se' ne dolazite' zbog Corone' jer je mi imamo!
Ja - ( zamislivši sebe' u tom trenutku" ko Krampusa' ono " nosim sa sobom sve viruse' sve odvratnoće vrlog svijeta i dolazim sva " gubava" uplašit dijete??!!!) velim mu - Ok smo' testirali smo se' i želim ( o) Vas vidjeti i ja se Corone ne bojim' alo' ni dana nisam bila u izolaciji' radim cijelo vrijeme.Sve 5! I dolazim' pomoći!
On - Majko' molim Vas' ne dolazite! Zbog nas!
Ja - OK' nećemo' volim Vas! Torta će doći kad ne možemo MI!
Kako je ON znao?
Ha...sudbina...slučajnost' zabadanje nosa' di ne treba' ko će ga znati....kad sam zamolila kumu za tortu' ona je to prenijela svojoj kćeri ( ja sam joj krsna kuma) koja uz tu slastičarnu' živi. A u stanu do' nje' živi i dobra prijateljica moje snahe. I srele se njih dvije i riječ' po riječ..prijateljica moje snahe' dojavi njima! Aaaa'
I vratio se moj suprug u auto' a ja plačem' ridam i opričam sve! I sad' okrenuo on auto' prema DE' dogovaramo se' di ćemo godišnji provesti' ja još uvijek' balavim i nazove moj brat i veli - Tata je umro!- I na prvom' ugibalištu' opet' okreći auto i za Hrvatsku!
Znala sam' svim svojim bićem' da tog dana u HR' trebam biti! Šesto čulo' vještica' pojma nemam' Krenula na rođendan' završila na sahrani! ŽIVOT!
Moju unuku' sam vidjela tri dana' kasnije' na povratku!
- 18:48 -
petak, 16.05.2025.
Dio smo prirode..učimo od nje!
Pingvin - na tlu' smješan' sladak' u onom " fraku" gega se' jadva se kreće' a u vodi...fantastičan' graciozan' veličanstven! I cijeli život smiješno- veličanstven' provede s jednim partnerom' u ljubavi i poštovanju
I mi ljudi smo im slični' na prvu nezgrapini' a " vodi"- nepobjedivi! Nađimo svoju " vodu" svog pingvinskog partnera' jer smo svi unikatni i nepobjedivi' vođeni ljubavlju i poštovanjem. SVOJI!
Losos - pliva uzvodno. Koliki od nas' cijeli život' "plivaju" uzvodno bez obzira na teškoće' na "struje" jake' skoro nesavladive' al..plivamooooo. Radujuć se krajnjem cilju..smrti' al znajući..da si " plivao" po SVOM!
Rak - jedan korak naprijed dva nazad! A' ŠTO život ni taki?
I znam' da moje pisanje' neće promjenit' ništa' ali možda će se netko zamislit' razmisliti i pomislit - šta ova baka' laprda..al..ZNAM' da sa sam ih napisala' JA ovan' u podznaku lav' -"pingvin' losos i rak" po vlastitom izboru' imajuć jednog " pingvina' za cijeli život' biti na prvu' vrlo trapava' smiješna i neugledna' alii...plivat vavik uzvodno i UVIJEK korak' naprijed' dva iza..al NAPRIJED...ostat će TU.
Uživajte! Ijujujuju!
- 17:01 -
srijeda, 07.05.2025.
HAKA
Neme Zemlje za starce' a bogme ni za ljude' koji se još uvijek ljudima ćute!
Radila sam i živjela sam u tri Sustava' Sistema' kako Vam drago. I svi su ko blizanci' preslikani' " indigom" ( a nitko se više tim ne služi' osim birokracije) u triplikatu prekopirani!
Sustav te ižmiče' osuši' uzme ti srce' dušu' sve organe' ostavi ti kožu i gaće na štapu i onda ne samo da te ispljune' neg ti hrakne u lice! Onako' mega' masivno' birokratski - Pljuuuuv' "nula" si' rikni više! Odslužio si svoje' sve što si plaćao' NAŠE je! Umri' bijedniče!
Gledam se danas ( poslije jednog razgovora s birokratima) u špigl i ne vidim sebe s borama proticanja' s ponosnim ožiljcima' kolajnama življenja.
Vidim masku' s koje se cijedi - poniženje!
Uvrijeđena sam na protonskoj razini! Kao čovjek' kao porezni obveznik' kao netko tko se 40 godina dizao u 4- 5 sati i radio. Radio' sa svega 5 puta bolovanja( od toga zbog rađanja djece i jedanput zbog vađenja bolesnog bubrega) Radio' plaćajući sve! I sad..čekaj!
Život' ne čeka! Traži svoje! Ja ne mogu hibernirati' čekajuć..wtf bolja vremena!
I po prvi put' a prošla sam svega' čutim nemoć' NEMOĆ' a to poput svraba' za kojeg nema lijeka!
Probat ću Haku' impresivan mi je! A vriiiištiiim!
PS.Haka je tradicionalni ratni poklič, ples ili izazov Maora s Novog Zelanda. Izvodi se u grupi, energičnim pokretima, stupanjem o tlo te je popraćen uzvicima.
- 22:32 -
četvrtak, 01.05.2025.
Sjećanja' dok me gđa. Demencija ' ni ufatila!
Kako ja u obiteljskoj anamnezi' imam i Alcajhmera i gđu. Demencije' jer ipak' iako sam mješavina' " soli i papra" svojih roditelja' želim ovo sjećanje' s Vama' podijeliti' dok me oboje' nisu ..dohvatili!
30.04' 1995' naša kći je imala Prvu pričest.
I mjesec dana prije' je iz škole' il
sin iz vrtića' donijeli su UŠI ! Kako je ona imala' dugačku' kovrčavu' kosu' do pol njene male guze' ne mogavši' se riješiti' tih bubica' ošišlali smo je nakratko ( kako je plakala)
I na svim slikicama zajedničkim' jedino ONA' jedina' svi ostali po PS- u ' ima vjenčić nakrivljen'( bećaruša' ko i mater) ljubi je majka' taku SVOJU!
Postavili smo stolove' u dvorištu( imamo veliko dvorište) ' u haustoru. Ispekli pečenicu' čorbanac' moja Vera' napravila 20 vrsta kolača. Tipično' njami' slavonski! Bilo je preko 70 ljudi' većinom rodbine' jer moj suprug je vrlo velikog " plemena" ' mojih pak ' vrlo' vrlo manje.
I tijekom' poslijepodneva' počeli su pristizati i dečki s fronta' iz rovova'..šogor' prijatelji.. I svakom sam za front ' za rov..( bio je vrlo "živ") spakirala..milošće! ( Milošće je po slavonski..poklon za sve koji ti dođu..spakiraš hranu' kolače etc)
I pitala sam ih - Ej' recite mi' zbog' djece' da ih sklonim' zaštitim' jel se nešto sprema?! ( Vještica' šesto čulo' il samo žena i majka?)
SVI su rekli - NE!
Poštujem!
Kad su svi otišli' negdje oko 23 sata' nije nam se dalo spremat to sve!
Okupali smo' uz provjeru bubica ( nije ih više bilo' aleluja) našu Veliku' bećarušu i malog narandžaskog milog dijetešceta! Spavali smo na katu!
I sutradan' 01.05.1995' mene probudi u pol 6' bubnjanje.tutnjava..granata! Tko je jedanput TO doživio' ne zaboravlja' nikad' taj zvuk!
I skočim iz kreveta i budim supruga ( on je 1991' nastradao od granate) i velim mu - Počelo je' sklanjajmo djecu u podrum' mojih roditelja'( jer mi podrum nismo imali).
I osjećaji su takoo bili pomješani' strah' sklanjaj djecu na sigurno' najveće naše blago' a opet ponos' sreća' olakšanje konačno je..gotovo! Pobijedili smo!
Dosta više' granata' bombi' života u podrumu..( živjeli smo u podrumu 6 godina aaaa)slobodaaaaa! Da ne moramo više biti.." krtice"!
Izaći napolje' omirisati slobodu s prvim majskim božurima' osjetit sunce' a ne' svjetlost' jadnu' žarulje! Nema više podruma!
Slobodaaa! Moja slobodna' država Hrvatska!
E kako sam naivna bila!
Trebala sam već tad vidjeti' kad sam pospremala' stolove i hranu koja se ucrvala' nakon tri dana' da sloboda je Mit!
Nitko on nas nije slobodan!
Sloboda' istinska' je utopija!
Ali' živi smo i idemo daljee. Uzbrdo' nizbrdo wtf!
Moja bećaruša' ima skoro 40- et godina i umjetnica je' spisateljica' putuje. ANĐEO MOJ!
Moj naranđasti je otac' dviju' prepametnih' kovrčavih ćera! ANNĐELI S rogićima! Hahaha!
DAKLE' bez obzira na SVE' idemo dalje!
Sretan imendan Josipima!
Ima nas radnika' a i neradnika! Jell?
- 17:08 -
