Bila sam postiđena' što nosim stare rođakine patike' ofucane' korištene' dok nisam vidjela čovjeka bez noge.
Sad mi je svejedno' što obujem' jer ja imam obje!
Bila sam nesretna' jer mi je nedostižno bilo kupiti' sunčane naočale' brendovske' dok nisam upoznala čovjeka slijepa' koji sunce' osjetiti može' samo na koži.
Nikad nisam' nit kupila nit nosila sunčane naočale' jer privilegiju imam - vidjeti i sunce' i suton i zoru.
Razmaženo sam očajavala što priuštit si ne mogu novi' željeni auto' dok nisam pomogla osobi u kolicima.
Sad je i autobus dobar' jer mogu sama' bez ičije pomoći' ući u njega.
Bila sam užasnuta' na vibraciji vriska u podrumu ko krtica ( i mogla sam vrištati jer nisam nijema) i čuti ispaljenje granata' ( jer imam sluh) i brojati - do 9. Nikad nije bilo.devet' na sreću' jer 8 je bio podbačaj' 10 prebačaj' granate.
Zahvalna do krajnje točke svemira.
Među nama žive' predivni hrabri ljudi s posebnostima.
Učimo od njih' budimo zahvalni' jer samo tako ćemo biti - LJUDI! Ne bolji' nego - LJUDI!
Post je objavljen 07.09.2025. u 15:24 sati.