ponedjeljak, 28.09.2015.
Za ljubav se živi.
Imala sam svega. Svega to su drugi htjeli a nisu imali. A meni je falilo onoga što su svi drugi imali. Falilo mi je ljubavi. Falilo mi je ljubavi cijeli moj život.
Koliko god izgledala kao da mi ništa ne fali, koliko god se činila da imam sve falilo mi je. Kad se svjetla pogase , kad ostanem sama sa sobom, kad tišina lupa na prozore i samoća struže po grudima bila sam najsamija na svijetu.
Ljubav je ono za šta se živi. A ja je nemam.
Želim voljeti iz sveg srca, grliti i maziti. Želim na glas voljeti. Želim plesati, držati za ruku.. Želim da me grli da kosti pucaju.
Eto za tu ljubav ću se prodati uvijek i za cijeli život.
četvrtak, 17.09.2015.
Prošli smo
Nikad nisam mislila da ćemo ovako završiti. Ne slavno. Bez ijedne riječi. S ogromnom količinom gluposti.
Uvijek sam mislila da će se lomiti teške riješi, da će između nas pucati i lomiti se ogromne uvrede, poniženja, svađe. Ništa od toga nije se dogodilo. Dogodila se tišina.
Tvoje vrijeme koje nisi imao. I moje vrijeme kojeg je bilo na pretek. Tvoji problemi koji su te pritiskali. I moji problemi koje sam ignorirala.
Dogodio se jaz koji očito više ne možemo prijeći.
Ako ti išta značim potražit ćeš me opet. Ako mi išta značiš potražit ću te. Ali bojim se da se tražiti nećemo, da smo izgorjeli do kraja.
I mislim da je ovo naš definitivni kraj kakvog nikad nismo očekivali. Niti mu se nadali. A nije nas iznenadio. Jer prošli smo .
