kurikulum

četvrtak, 23.03.2023.

evo čitan unovine da će se organizitat cjelodjevni boravak djece u školama. predmejavam da se to odnosi na onu dicu u nižim razredima jer pna u višim (sedmi i osmi) su ionako prepuštena sama sebi, a na njih se, baj d'vej, niti ne može utjecat jer i je počeja pucat pubertet šta se danas pomodarski oče reč da su tinejđeri. i sad se ja mislin jednu stvar.

u moje vrime ka i i vrime devedesetšest posto sudionika ovog bloga, dakle više nego šta je krščana u rh, nije postoja cjelodnevni boravak u školi, odnosno je, u zg, al to san sazna kad san ka dite tamo bija na lječenju, eni vej, u mom okruženju nije ga bilo, iako je po jus standardu svaka škola imala kuhinju i bila opremljena za cjelodnevni boravak dice u školi. e, a zašto ga nije bilo? zato šta su matere uglavnom bile doma i mogle su se brinit o dici, a tu su uvik bile i babe za davanje praktičnih svjeta. e onda su matere jednog dana rekle, mislim poslin dana žena, da i one mogu radit i da koji će kurac cili dan dangubit doma i čekat dicu da se vrate iz škole kad ionako baba sprema ručak za svog sina.

i tu je došlo do prijelomne točke odgoja dice. matere su ošle radit jer su doma bile babe koje su se brinule, i odgajale dicu, dok su roditelji bili na poslu. i to je ok, kad se uzme u obzir da se tada radilo do 15:00 sati. roditelji su još uvik imali vrimena da se druže sa dicon i utjeću na njikove društvene stavove kao i na duhovni razvoj.

e onda su jednog dana ti roditelji rekli svojon dici: 'idemo u podstanare'! jer njihove matere nisu tile da in babe odgajaju dicu, a i tili su se komodno pojebat dok dice nema, a ne da ih baba sluša, ali i idalje su imali vrime koje će provest sa dicon. i tako smo došli do moderne hrvatske obitelji.

no, onda je usljedio zajeb. poslodavci su se radi ostvarivanja profita, a profit čini komunikacija sa interesnim partnerima, prilagodili zapadnjačkom radnom vremenu pa se radno vrime od sedan do tri pomaklo na osan do pet, a nesmimo zanemarit ni utjecaj telekomunikacijskih tehnoligija tako da je to radno vrime postalo permanentno šta pak znači da su roditelji ostali bez vrimena za kvalitetno i odgojno druženje sa dicon, ali in se u obrazovnim ustanovama spočitavalo da je odgoj djeteta nihova odgovornost, a ne odgojno obrazovnih ustanova.

eto! sad smo doživili i to da će dica cili dan bit u školi i da će odgoj dice napokon postati dio onoga na što naziv ustanove i upućuje: 'odgojno obrazovna ustanova'. ovo ustanova mi je malo friki, jel se tako kaže, jer u ustanovama se po mom 'nazadnom' uvjerenju brinu za osobe sa posebnim potrebama, al dobro, dica i imaju posebne potrebe. al ono šta je u tom kurikulumu stvarno friki je to da će dica večinu vrimena bit pod utjecajem svojih odgojitelja. šta u osnovi i nije toliko loše, jer bi se majke 'odgojiteljice' mogle implementirat u novi kurikulum i tako zaradit plaću koju in daje država, odnosno jedinica lokalne samouprave, tj. javne službe grada u kojem žive. plus! šta bi se time jednom za svagda stalo na rep pričama o ustašama i partizanima koje slušaju u roditeljskom domu iz razbribrige.

23.03.2023. u 20:21 • 16 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2023					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

kupus_vulgaris

četvrtak, 23.03.2023.

kurikulum

Opis bloga