tišina

četvrtak, 31.12.2020.

znate, kad se osijećam onako potišteno onda zašutim, povučem se u sebe i jebe mi se za okolinu, postajem namčor.
ovih dana svi slušamo i suosjećamo, bar oni koji još nisu izgubili osjećaje, sa tragedijom koja je zadesila petrinju i okolicu. osobno ne volim razglabati o tuđoj nevolji, jer onda to doživljavam kao manjak suosjećanja, a nevolja se može dogoditi svakome u bilo kakvom obliku, pa radije šutim.
ova godina je na izmaku, čak što više danas joj je zadnji dan, i kako sada, kada vidiš svu tu ljudsku nevolju koja je nekog zadesila drugima čestitati početak nove? kako?! ili pričati o tome kakva nam je bila prethidna, kako?!
znam, život ide dalje i u največoj nevolji postoji tračak svijetla jer se nisi prepustio lošim osjećajima da te ponesu, ali da bi se mogao uzdignuti i nastaviti dalje moraš ih proživjeti i prihvatiti kao takve.
stoga neko vrijeme neču ništa objavljivati, a komentirati ću samo ono što neće uzrokovati bilo kakvu polemiku.

hvala na pažnji

31.12.2020. u 07:49 • 20 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

kupus_vulgaris

četvrtak, 31.12.2020.

tišina

Opis bloga