virtuala

srijeda, 01.07.2020.

svak ko misli da bi virtualni svijet treba pratit stvarni u debeloj je zabludi i triba bi se zapitat ko tu koga laže.
evo recimo anketa. ka šta je uočljivo četiri od pet pitanja sugeriraju da blogeri nisu baš najuravnoteženije osobe, štono bi se reklo da su ukurcu. no, ajmo se zapitat zašto je tome tako, al krenimo redom.

svjetovne društvene norme nam nameću nekakav oblik društvenog ponašanja kojega smo baj d'vej svi naučili kako bi se u tom istom svijetu bolje snašli, prilagodili, ostvarili....dalje nastavite sami, ali isti taj svijet nameće i mnoga ograničenja, ako ne ništa drugo, nismo 'prepoznati' od mjerodavnih za koje mislimo da su debili što nas nisu prepoznali, ali to nikada nećemo izreći. zašto? pa, netriba bit puno pametan da se zaključi kako bi netko sebe takvom izjavom doveo u nepovoljan položaj, ali avaj! isti ti osuđuju one, u javnosti of kors, kada otvoreno nešto kažu ili nedaj bože učinu, gle čuda, na opće zgražanje, upravo tih istih koji nisu bili kadra javno kazati ono što misle jer im je stalo kako će njih same gledat rukovodeći se principom 's kim si takav si', no, nije uvijek baš tako. niti su svi oni koji su 'uljudni' baš uljudni u stvarnom životu, niti su svi prostaci u virtuali ono za što ih se smatra, odnosno doživljava.

činjenica je da svi oni 'uljudni' iz stvarnog svijeta u većini slučajeva govore ono što misle kada se nađu sa 'povjerljivim' osobama isto kao što i oni 'prosti' iz virtualnog svijeta govore ono što misle jer su zaštićeni anonimnošću, a razlika je u tome što se prvi žele nekom svidjeti dok potonji boli kurac kome će se svidit. eee, ali ima kvaka, kvaka 22, koja kaže da triba zajebat sustav ako misliš preživit u ovom iskrivljenom i lažnom svijetu punom licemjerja kada se u stvarnom svijetu događa nasilje, prevara i kriminal od ljudi koji su do jučer slovili za uzorne građane, moralne stupove društva dok se istovremeno 'nepodobne' iz virtualnog svijeta osuđuje zbog njihovog otvorenog i neprimjerenog izražavanja prozivajući ih za nemoralnost. pa se onda postavlja i pitanje. šta je više nemoralno, govoriti ono što netko želi čuti ili ono šta ne želi čuti? svi se zaklinju u istinu kao ideal ljubavi prema čoviku, ali je činjenica da je nitko ne voli čuti kada je o njemu riječ.

i tako dolazimo do srži onoga što svih pokreče, afirmacija vlastite taštine iliti ega. netko će se na virtuali prezentirati kao pjesnici, filozofi, politički analitičari, društveno osviješteni, a da od svega toga u stvarnosti nema niti prvog slova. ili recimo to ovako, lako je napisati knjigu, trebaš je samo lektorirati i naći izdavača, ali tko će je čitati malo je veći problem, u virtuali se moš reklamirat, a ruku na srce više će se i pisama pročitat nego šta će i neko kupit da in popuni prazan prostor u regalu.

za razliku od potonji, jes vidija riči a, virtualne 'barabe' ne tribaju potvrdu, njih čitaju oni koji nisu ograničeni 'moralnim' vrijednostima društva i koji nemaju potrebu nekom se dodvoravat da bi bili prihvaćeni jer ih zato boli kurac, a najčešće imaju više komentara različitih ljudi od pisnika. zašto? zato šta govore ono što bi svak tija reč i u stvarnom svijetu pa se sa njima poistovjećuju iako se ne moraju u svemu slagat.

01.07.2020. u 20:07 • 28 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

kupus_vulgaris

srijeda, 01.07.2020.

virtuala

Opis bloga