kupus_vulgaris

petak, 27.05.2016.

matematika

danas se ljudi sve više koriste tehnologijom, a naročito naša djeca. no tu tehnologiju su također razvili neki ljudi poznatiji kao znanstvenici. sve strukture upletene u proces razvoja ističu kako sve to ne bi bilo moguće bez jedne, kako je zovu, prirodne znanosti, matematike. o tome koliko je matematika prirodna znanost možemo razglabati u nedogled (osobno smatram da nije) ali je očito da je različiti ljudi različito doživljavaju i tumače pogotovo onda kada je riječ o tehnološkoj primjeni.

pa eto, recite vi meni koji je od ova dva rezultata točan?

ili, koji je od ova dva rezultata točan?

ali to nije sve! te iste računske operacije pokušajte riješiti uz pomoć kalkulatora na kompjuteru i uključite scientific opciju i pokušajte izračunati, jer ne radi po istom principu kao ova dva iz prethodnog slučaja.

i sa' se ja pitam koliko će naša djeca, koja se danas isključivo koriste kalkulatorima i vjeruju u ono što im je tehnologija prezentirala kao rješenje u stvarnosti znati računati. odnosno, nameće se i jedno drugo pitanje, koliko je u tehnologiji koju koristimo, po osnovi različitog tumačenja, već do sada napravljeno krivih postavki koje se s vremenom same generiraju. by d' vej, ko kaže (osim njih samih) da su ameri uopće sletili na misec, ae!? headbang

27.05.2016. u 17:32 • 5 Komentara • Print • #

utorak, 24.05.2016.

mađioničar

predstavnik vlade prezentira stanje u gospodarstvu

24.05.2016. u 19:03 • 4 Komentara • Print • #

opet haiku

zora rudi,
sunce sja,
peći se ne lože,
turisti se množe.

24.05.2016. u 15:41 • 9 Komentara • Print • #

nedjelja, 22.05.2016.

hendikep

puno se ljudi bori sa raznoraznim hendikepima. ne bi tija govorit o onima šta imaju fizičke ili psihičke smetnje koje im otežavaju život. da stvar bude paradoksalnija takvi ljudi se u većini slučajeva prilično dobro nose sa svojim nedostacima ćak što više nastoje pokazati kako im ti nedostaci nisu prepreka za kvalitetan život. tu je priča o njima uz duboko poštivanje završena.

e, ali...hehe dašta da uvijek ima neko ali, nogekako, da nema tog ali ne bi mogli vidit i drugu stranu. a druga strana priče je o onima šta su hendikepirani zato šta se ne mogu pomirit sa benignim stvarima koje su same po sebi prirodne.

eto npr. muškarci su pretežno hendikepirani zato što im opada kosa pa kao posljedica tog prirodnog procesa nastaje ćelavost. neki uzimaju preparate za jačanje korijena kose, drugi za povečanje njenog volumena, treći puštaju da im izraste na jednu stranu pa onda sa njon prekriju ćelu, ha, a kako kod nas uvik puše neki vitar tako oni to malo paperja zalipe cukron i vodon pa kad in to vitar odnese pari da su ostali bez skalpa, oni praktičniji nose kapu pa je ka i kauboji skidaju prije spavanja a stavljaju nakon buđenja.

drugi hendikep kod muški je dužina 'alatke'. pa se tako dijele na tehničare i bauštelce. i dok tehničari propagiraju kama sutra žene uvati koma dok dođe to sutra iako nitko ne može garantirat da su se bauštelcima svi mišići razvijali proporcionalno.

žene pak imaju drugačiji problem. njima je manje bitno jel muškarac sa kosom ili bez kose, one ne bi tile ni bauštelca ni tehničara, važno in je da je situiran kako bi se one mogle bavit svojin hendikepima. čak in za razliku od njih samih nije ni toliko bitno koliki mu je drob. jednom mi je jedna rekla 'a moj šjor, muško bez droba nije muškarac'. ah te žene ko bi ih razumija i udovoljija in.

no kada su one same u pitanju priča poprima sasvim drugačiji karakter. kako prođu 40-tu tako se bacaju na fitnes i češće odlaze frizeru. na fitnesu oće potrošit masnoće i učvrstit guzice, a nerijetko, ako su situirane, odlaze i plastičaru da in digne sise i ispegla bore. i sa' meni nije jasno kako to da in muški bez droba nisu muški a kad same uvate koje kilo, šta je lipo i oku za vidit, e onda ih širi ogledalo, kupuje se nova vaga jer ova stara je zastarjela tehnologija, u ormaru se drži roba za vrime kad će kalat ona tri kila na fitnesu, kupuje se šira roba za pokrit kile, dok se i ona ne ispuni, itd, itd.

eny how, dok oden u penziju izgledat ću ka stric albert iz mučki jedino šta pored sebe ne bi tija imat jednu morticiu addams. nono

up date: hehe baš zgodno :)))

22.05.2016. u 15:37 • 13 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.05.2016.

čudoređe

19.05.2016. u 14:13 • 5 Komentara • Print • #

buđenje

19.05.2016. u 08:26 • 4 Komentara • Print • #

nedjelja, 08.05.2016.

kamuflaža

jeučer je bila od svetog duje fešta. šefika i ja spremili se spustit u grad. prvi veći izazov bio je nač parking. vrtili se ka prdac u gačama jedno po ure dok nismo našli misto. kad je ta agonija napokon riješena krenili preko peškarije na rivu. došavši do peškarije zatekli jato raje koja je gledala u centar kruga koji su formirali mislili smo da neki mladi umjetnici izvode neki svoj performas iako nam je bilo čudno da je gledateljstvo u poodmaklim godinama kad tamo pažnja je bila usmjerena na kazan u kojem se nešto kuhalo. pomislim 'u jebote nečemo nač ništa ribe' aj, zavirili u peškariju kad tamo na jednom banku pedoče a na drugom srdele. kuš bolje, i uzmemo malo jednog malo drugod, napunimo kesicu i uputimo se na rivu.

na rivi još veče jato raje nego šta je bilo na peškariji. pop šeta sa zdjelom hostija i dili svetu pričest u pratnji ministranta koji mu drži bili suncobran. prošetamo rivom i odlučimo da ove godine nečemo uzet nikakvu drvenariji za kužinu jer je se nakupilo još od vrimena kad su dica bila mala. uputimo se kroz podrume na peristil, za svu sriču nisu bili puni turista tako da smo ih brzo prošli i onda slijedi izazov dioklecianovih skala. jebote dok sam se penja pade mi napamet kako je oni dioklecijan sa svojom reumom moga njima spuštat po bocu vina i to koliko puta na dan dok mi nije sinilo da je on ipak bio car koji je usprkos tome šta je uzgaja kupus ima i svoje robove koji su mu donosili vino.

nakon uspješno savladanog izazova o'skala dođemo na peristil di je bilo jato turista i iako je bilo oko podne dioklecijan se nije pojavija na izlazu iz vestibula da in poželi dobrodošlicu, šta inaće običava. pomišamo se sa tin turistima i od jedne simpatične vodičke zatražim plan grada 'please may i have a city map'. nastavimo tako dalje, sa onin planon u rukami, tražit po getu misto za sist i popit piće. e, tu smo se već toliko izvrtili da me je zabolilo i kolino. mislin se 'kad je sad ovako šta će tek bit ovo lito'?

kaže šefika, 'a jebate, neš više u grad, mogu pedoča uzet i u tomija'. nastavimo tako dalje u potrazi za miston. i gle čuda nađemo jedan bar&restoran u jedan dvor. dočeka nas konobar 'yes please may i help you'? vidija čovk oni plan grada pa pomislija da smo furešti. ' jel možemo popit samo piće'? 'može'. lik iz kantuna mu nešto dobaci, a ovi odgovori 'ovo su naši'. poslin smo skužili da je lik vlasnik jer se non stop, kako bi mu ko doša za stol, diza narizat pršuta koji je bija izložen na ljetnom šanku.

pijemo mi tako piće u debeloj ladovini i slušamo komentare onih arhaičnih kako danas nije ništa kako je nekad bilo. dašta da nije. sve je više turista a sve manje mista za sist. kad je došlo za platit utješi me spoznaja da ipak nismo u rovinju. na odlasku pozdravimo konobara i kažem pokazujući oni plan grada 'ovo je samo za fintu', slatko se nasmije i odgovori 'a skužia san, odala vas kesa pedoča'. naughty

08.05.2016. u 09:01 • 6 Komentara • Print • #

subota, 07.05.2016.

galeb

samo vas pratim!

07.05.2016. u 08:20 • 8 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	svibanj, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31