28.05.2009., četvrtak

6. epizoda talijankog, zašto nikako da zaklopim slušalicu i kad smo si mi postali tak dobri?

Ide mi već polako na živce ovaj Talijanka serijal. 6. epizoda, a još se niš ne dešava! Takve serije obično ne dožive ni kraj prve sezone. Na kraju stvarno ispada pravilo: ak nema seksa (ili bar golih ženski), serija ne valja niš.

Jučer opet niš. Razgovarala s nekim ispred, umjesto da se požuri u učionicu spremati za sat da je mogu zadavit sa svojim „super forama“.

___________________________

Imam problem s telefonskim razgovorima (sa ženskom populaicjom). Uvijek želim dobar kraj pa neposredno prije pozdrava ili uz pozdrav probam izvaliti neku foru. Al onda vidim da fora nije postigla željeni uspjeh pa si moram osigurati pokušaj br. 2... no on ispadne još jadniji... i još se više zakopam pa se tek sad moram vratiti... al pokušaj br. 3 nikad ništa dobro ne donese. Nekad sam pametniji pa tada i odustanem, al nekad me jednostavno optimizam nikako ne želi napustiti. Nikak da zaklopim tu slušalicu...


Neki dan sam inače skoro obrlatio telefonisticu anketarku. Neka Dalmatinka simpa. Al anketa je stvarno bila luda. Nudila je od mobitela, fiksnih telefona, interneta, preko razno raznih osiguranja i štednja do vitaminskih proizvoda i, pazite molim, Bofrosta (!!). Sad kad se sjetim baš sam budala kaj nisam probao konkretizirati cijelu situaciju (bio mi je lijep glas, al nekak mi se nije činila zgodnom... da znam, prek telefona, al tak je...a trebao sam, budala). Al kaj, ima i ona moj broj, zna di živim, koliko imam godina, kolko trošim mjesečno na kaj... pa nek zove... jedino je može zbunit kaj sam rekao da nas je dvoje u domaćinstvu, a ne pojasnio da mi je to stara (kad mi je bilo glupo pitat imaju li u toj svojoj ponudi i kakve bračne sudružnice il tak nekaj u tom stilu).


p.s. i kad sam ja to vama počeo prepričavati sva moja očijukanja? Morat ću vam onda uvijek sve reći, a to mi nikako nije bilo planu.

- 12:15 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

26.05.2009., utorak

Tko će plovit maksimirskim jezerom i Ona iz talijanskog - ep. 5

Točni odgovori na pitanja su:

1. Ljudi vise naopačke na južnoj polutci.
2. Brandon Walsh je prezbiterijanac.
3. Tri sestre su Gretta, Carla i Heidi.


Prve točne odgovore je poslala Slatka kao grijeh, no uz priznanje da je guglala.
Ubrzo točne odgovore šalje i Kneginjica i to - bez guglanja! To je neupitno vrijedno pobjede, no ona se vrlo tajnovito ogradila od sudjelovanja u nagradnoj igri.
Ruska, trenutačno vodeća u poretku Komentatora, iznenađujuće je pala na prvom pitanju.
Neke nisu ni pokušavale, kao Raymond u početku, no nakon malo nećkanja i ona je, nakon guglanja, predstavila točne odgovore. LaRamie je zakasnila, odgovori su već visili u komentarima i tu je priči kraj.

Slatka ispada pobjednica, no zbog njenog geografskog položaja, na egzekuciju nagrade čekao bih predugo. Ona svoju plovidbu Maksimirom ima čim se pojavi u belom Zagreb gradu. Ali kako bih ja vrlo rado egzekutirao nagradu već ovaj vikend, plovidbu nudim i geografski pristupačnijoj Raymondici.

Žao mi je što nije bilo odaziva među anonimnim čitateljkama. Računao sam da će se Gemini sigurno prijaviti... a ima tu i još djevojaka pristojnih veličina grudnjaka koliko se sjećam.
____________________________

Nenadano je uletila jučer epizoda 5 serije Ona iz talijanskog. Kako je jučer bilo vruće, tako su vrata nekih učionica bila otvorena, a ja kasnivši na sat i prolazivši kraj jedne, skužim – opa! – talijanski! I vidim – koga? – nju! Nije me skužila. Al sam zato odlučio pod satom otići po čaj (aparat je točno kraj te učionice). Topli čaj iako je bilo užasno vruće, a i ja se došao s nogometa i unatoč tuširanju nikako da se prestanem znojiti. I odem po čaj, al vrata odjednom pritvorena! Pizdu strininu! Nisam onda ni uzeo čaj. Probao sam za dvadesetak minuta ponovno i – hopala – vrata otvorena. Stavljam kovanice, naginjem se kroz vrata ne bih li štogod vidio. Skuži me, al i ne doživi nešto pretjerano jer, kao, ipak drži sat. Čekam da se natoči taj čaj i usput stalno nalukavam kroz vrata; kao zanima me kaj neke ženske po ploči pišu. Čekam neku priliku da kažem nekakvu glupost. Viri moja glava u njenoj učionici, al i dalje niš, ona posvećena svojim učenicima. Tužan odem... pod satom smislim odlično (konkretno) pitanje uz koje uz malo sreće mogu izvaljat i jednu-dvije fore, i sav sretan čekam kraj sata... i dočekam, i hoću usput do njene učionice, kad tamo više nikoga, mrak... kad uvijek samo mi ostajemo točno do 22.00, a svi drugi zapale pet minuta prije...

Al sutra je moja! Neću bit milostiv!
_____________________________

Danas sam vidio Prirodoslovku. Slabo je viđam otkad sam se ono pred dva tjedna zaljubio u nju. Jučer me pozdravila uz srdačan smiješak (iako sam skužio da je ona uvijek srdačna što je lijepa osobina, ali pomalo zagonetna jer što ti znači što je prema tebi srdačna kad je takva prema svima; teško je tada precizno odrediti vrijednost srdačnosti), a danas... ja jedem, ona se ustaje od stola sa svojom ekipom, pogleda me, ja: „bok“, lagano klimnem glavom i – namignem! Namignem!

Moćno sam se osjećao ko nikad... Mislim da je to čak prvo spontano namigivanje u povijesti mojih ljubavnih neuspjeha. Morao sam to zapisati.

- 15:51 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

25.05.2009., ponedjeljak

Tko kaže zoološki? Zo-ološki, sa dva o? Nitko! Zološki!

Bio sam trčat jučer ujutro. Ravno iz kreveta. Bez doručka. Ne znam zašto mi se to činilo odličnom idejom. Vukao sam se po tom Maksimiru ko nikad. Pitanje jel se to uopće može nazvati trčanjem ako su mi konstantno dvije noge bile na zemlji (to je onda prije bilo brzo hodanje... da nije bilo tako sporo). Jedino sam u koljenima glumio da trčim.

Skoro sam se srušio par puta. Tijelo zahtijevalo energiju, pretraživalo želudac... a tam niš; tek šnita kruha i komadić mesa od noći prije (ako se već i to nije razgradilo). Sisalo i zadnje mrvice. Trbuh mi se uvukao kolko sam gladan bio. Čak su mi se na pol dionice i trbušnjaci počeli nazirati!! Nakon punih 10 godina!! Samo što mi rebra nisu iskočila!


Nisam znao da u Maksimiru tolko kornjača ima! Pozornost mi je privukla neka ogromna grda riba, pa sam se zagledao još malo po jezeru; par manjih riba, kornjača, jedna, dvije, tri...pet, sedam... posvud kornjače! Patke su mi frajerske. Ne dira ih niš. Ne jebu te pol posto. Drži se patka ponosno, gleda ravno i caruje. Labudi su impresivniji, al sam se preseravaju. Ja za patke navijam!


Već neko vrijeme me privlače čamci za iznajmit pa veslat po Trećem jezeru. Al mi je to preromantično da idem sam. Pa sam odlučio organizirati nagradnu igru za svoje vjerne čitateljice! (oprostite mi spolnu diskriminaciju!)

Prvo pitanje je eliminacijsko (odgovori „ni na jednoj“ se vode kao krivi), drugo biste trebali znati, a na trećem se pobjednica odlučuje:

1. Na kojoj polutci ljudi vise naopačke?
2. Koji televizijski lik je prezbiterijanac?
3. Kako se zovu tri sestre Austrijanke koje me siluju na putu za Bolzano? (ako ne znate sve tri, navedite koje znate)


Ne znam ni sam jel bolje da mi odgovarate u komentarima ili šaljete na mail. Odlučite same! Bilo bi lijepo kad ne bi bilo guglanja, al, iako imam nadzor nad tim, ne mogu tu ništa. Nadam se da će ovo biti prva moja nagradna igra koja neće doživjeti debakl. U konkurenciji su i anonimne čitateljice... da ne bi mislile da nisu pozvane.

Nagrada je, dakle, romantična plovidba maksimirskim jezerom. Ja veslam, vi samo morate biti ljupke, zacrvenjene u obrazima i držati si kišobran nad glavom (protiv sunca). Za dileme o obleki, pogledajte "Važno je zvati se Ernest" (verzija s Reese Witherspoon). (Palim se na te starinske opravice.)


- 11:57 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

22.05.2009., petak

Kak samo volimo bit u kurcu

Naletio sam sinoć na „Olivera Twista“ na telki. Gledao sam ga pet minuta, već sam postao živčan. Došla je ubrzo i stara i nakon 3 minute rekla da nemre ni ona to gledat. I okrenula na Kućanice.

Ma kakav to čovjek stvara takve priče!? Cijelo vrijeme moraš gledati/čitati ono mučenje u kojem pobjeđuju oni gadni antipatični lopovi/gospoda i one još gadnije, antipatičnije i ružnije babe... i tak 2 sata...cijela ta 2 sata za 3 minute hepienda.

I to je onda odlična priča. Uvijek sve odlične priče moraju biti tužne. Ko da bi „Djevojka od milijun dolara“ dobila Oscara da nije ostala paralizirana na 2/3 filma. Ko da bi film „Šalji dalje“ uopće postojao da klinac na kraju nije umro. Jasno je to meni, „La vita e bella“ ne bi u pol bio tako dobar film da je Benigni poživio do kraja. O „Bridge to Terabithia“ i onoj klinki da ni ne govorim.

Al zakaj? Zakaj? Ne kužim. Onda legnemo u krevet i žalimo zašto je to moralo baš tako tužno završiti...kako bi lijepo bilo da je preživjela... al uvijek ustvrdimo kak je film/knjiga odlična... jer „budi emocije“, „potiče na razmišljanje“, čovjek se osjeća „punije“...

Isto je i s pjesmama. Samo tužne mogu ući u vaš top 3 svih vremena. Ajde, koja vam je najbolja pjesma? U molu, jelda? Lijepa vam je melodija, nježna, uvijek vas dirne u srce, podsjeća na neke lijepe trenutke koji su nepovratni prošli ili nešto što bi htjeli imati, a nemate jer je tako „nedohvatljivo“.

Jednostavno obožavamo takve trenutke. Volimo bit u kurcu.

Katastrofa.

Najgore u cijeloj priči što umjetnici koji se bave lakim i vedrim temama nikad neće biti priznati kao oni koji teže prikazivanju drame i tragedije ljudskog života.

Kishona će jedva staviti pod izbornu lektiru u osmom razredu. Zato kaj piše jednostavno, trebaju mu tri stranice da kaže kaj hoće, i zato kaj se možeš iskreno nasmijati. (Čovjek je genijalac.) Sve će učiniti da nas nauče diviti se onima koji misle da je zanimljivo opisivati drvo u više od dvije rečenice (koje ćemo morati dva puta pročitati kako bi ih shvatili) i koji će na kraju ubiti baš onoga tko nam je najmiliji.

Jebite se! Živio Brendan Fraser i Larisa Oleynik!

- 15:30 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

21.05.2009., četvrtak

Iz talijanskog - epizoda 4

Sjebao sam. Nije bila neka odlična prilika, al bolja neg prošla dva puta. Na vratima smo se sreli. Rekla je „Ćao, ćao!“. Ja: „Bo-ok!“. Al rekla je to tak nezainteresirano da me potpuno obeshrabrila da sljedećih sekundu-dvije započnem razgovor (papak).

Ima podočnjake. Pa onak...ak se ja mogu srijedom naspavati, tempirati optimalnu dužinu brade (zapravo, danas je idealna, riskiram čak i pokudu na poslu kak sam si jeben), ak sam već samo zbog nje stavio na ruku sunčani ručni sat koji kara sam za sebe... pa zar tražim previše ako očekujem da si bar srijedom popodne odvoji malo vremena za „beauty sleep“? Hm, ili se karala cijelu noć i cijeli dan.. i to je opcija... al ne, definitivno ne, već odavno sam odlučio kategorički odbiti sve scenarije koji mi nisu po volji. Pobogu, pa bez toga mojih nesretnih ljubavi ne bi ni bilo!

Protiv podočnjaka, ustvari, nemam niš protiv. Daju joj onaj opasni štih... još kad se zbroji i taj prek-kurca-te-pozdravljam stav, ženska mi je sve veća frajerica!

Unatoč svemu, napredak je ovog tjedna konkretan: sad je mogu prepoznat čak i izvan škole za jezike!


- 12:24 - Stavi u košaricu (7) - Sadržaj košarice - Blagajna

20.05.2009., srijeda

Skoro pa zaboravljeni praznik

Praznik bloga je jučer bio. Rođendan Tamare Loos. Ribac me podsjetio. Sjetio sam se ja dan prije, al do jučer već zaboravio. Mislio sam pokušati razriješiti misteriju autentičnosti njenih komentara i mailova te, kako broj mojih čitatelja konstantno strmoglavo raste (od prije godinu dana ih je ravno dvoje više), usput objasniti tko je ona i zašto se svako tolko spominje njeno ime... no nema smisla. Proguglao sam njeno ime: na općem googleu me nema među 100, na google hrvatska sam šesti i deveti (a bio sam četvrti svojevremeno)... a njenih slika sad čak ima više od jedne loše. Veseli ipak da je osma ponuđena slika:

s naslovnica.blog.hr


Cura više nije dovoljno nepoznata. Nek je netko drugi voli. Ja volim zlato sam iskopati zato ću svoje muze i nesretne ljubavi radije nalaziti u blogericama, djelatnicama Mekdonaldsa i nepoznatim Belgijankama.


p.s. i opet trošim postove na gluposti umjesto da razradim teoriju dispar čarapa.


- 12:59 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

18.05.2009., ponedjeljak

205. post

Tek sad, nakon 204 teksta, shvatim da cijeli život nije bilo jednog trenutka da mi je sav veš čist! Uvijek je neki u pranju! A ak je kojim slučajem i opran, sigurno čeka peglanje. A i nekaj moram imat na sebi i to automatski više ne spada pod čisti.

Pa o čem sam ja do sad pisao?

- 15:19 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

13.05.2009., srijeda

Talijanka – epizoda 3 (a 4 zaljubljenosti)

Ako se ovako nastavi, misija će doživjeti debakl. Opet ko i prošli put – niš. Opet je s istom onom ženskom bila zadubljena u nekaj na stolu, samo kaj mi nije bila okrenuta profilom, nego leđima. A čak sam joj dao i dovoljno vremena da uđe u učionicu kako bih isprovocirao priliku za ulet (imao sam čak pitanje-dva oko talijanskog). Stvarno sam se potrudio; ostao sam zadnji u učionici, udubio se u razgovor sa svojom profom (o talijanskom, koje li slučajnosti) i nikak da izađem... al ni ova nikak da uđe. Nagnuta nad tom bilježnicom i ne odustaje. Praktički me profa na kraju istjerala van. A ova ni da se u profil okrene... Kaj one to imaju tak za proučavat da mi je znati...još koji put, i poludit ću, uzet im tu bilježnicu, razdrapat je i bacit im te papiriće u lice (ko u onoj Špišićevoj pjesmi: „Nosi se ti i tvoj bicikl!“).

Jedini zaključak koji sam danas mogao izvuć je da ima dobro dupe. I sjajnu kosu. Osim što sam sad već gotovo siguran da je to ona, napredak i ovaj tjedan nikakav.

A još samo dva tjedna imam (bilo bi više da nedem na godišnji u lipnju)... bojim se da će mi to biti premalo... osim ak se ne ukaže neka prilika kad su ispiti i te gluposti... neda mi se čekat do iza ljeta, a neda mi se ni forsirat iz apsolutno ničega.
_____________________________________

Danas sam se zaljubio i u jednu prirodoslovku. Skužio sam da nikad nisam bio istodobno u više cura zaljubljen. 4 (najmanje). Ona pristojna, pa talijanka, pa prirodoslovka i bar jedna blogerica. Valjda je to zbog proljeća... pun sam ljubavi! Statistika čak i nije loša: samo jedna nesretna ljubav (bar zasad), čak dvjema znam ime, tri punoljetne, samo jedna me navlači za nos, sa čak tri sam pričao više od 45 sekundi (i to poprilično ugodno). Ak se iz tog ne izrode minimalno jedne zaruke i koja neželjena trudnoća...

- 23:02 - Stavi u košaricu (16) - Sadržaj košarice - Blagajna

12.05.2009., utorak

Bistro

Znate kaj bih ja? Ono kaj Amerikanci zovu „brunchery“ ili „diner“, ja bih to na kakav-takav hrvatski preveo s bistro (ili, što mi se manje sviđa, zalogajnica). Ono di stalno u Seinfeldu vise. Gdje možeš sjest i pojest: sendvič, salatu, jaja, juhu, odrezak (pohani) i sl., a možeš i samo popit kavu, sok...

Imam osjećaj da tog u Americi ima na svakom uglu. Kod nas nigdje. Ili ima neosocijalističkih restorana s onim debilnim kariranim stolnjacima ili pak (pre)finih (i preskupih) restorana u koje nikad ni ne uđeš ili pizzerija u kojima uvijek jedeš samo pizzu. Tu su i razno razni novootvoreni brzo-hrani „restorani“ u kojima se nemreš ko čovjek sjesti. Žalosno da je najbliže toj „brunchery“ koncepciji MekDonalds. Jedino kaj su stolovi mrvicu premali, i kaj nema konobarenja, i kaj nema niš friško i konkretno za pojest. Ali sjedneš, ak si sam, imaš telku, gledaš Opru ili Europsko nogometno do 17 godina. Ugođaj je sasvim u redu. Bar u ovom u blizini moje firme.

Da imam para, otvorio bih tak nekaj. Stolovi ko u Seinfeldu, zveknuo telku na zid, cijene donekle prihvatljive (da za 30 kuna možeš pojest pristojan ručak). Hm... ali ipak ne preniske jer bi se to inače pretvorilo u neslužbeni restoran najbliže firme. Možda da privatni susjedi imaju nekakav popust... Pitanje je i lokacije. Ak bi to bilo u strogom centru, cijene bi trebale biti više da bi se isplatilo i da bi se izbjegla gužva. Dakle, ne tako strogi centar. Al opet, sve dalje od Iblerovog trga je vrlo riskantno. Nekakva Draškovićeva mi se čini u redu. Vlaška do Petrove crkve. Ribnjak. Ili tam negdje po Zelenom valu.

A na zidovima bi uokvireni visili moji ponajbolji postovi. I, naravno, slika Tamare Loos.


- 13:30 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

11.05.2009., ponedjeljak

Smisao života 41

Ponedjeljak. Dan kad se najteže ustati. Kad se morate, nakon lijepog vikenda, vratiti na posao, u tu ubitačnu svakodnevnicu. Očito dan na koji sad već redovito preispitujem koliko sam zadovoljan životom, poslom, bih li trebao nešto mijenjati, jesam li trebao izabrati nešto drugo...

Radim u firmi u koju sam došao što zbog stipendije, što zato što sam mislio da se u njoj bave nečim malo zanimljivijim. Plaća je u redu. Al sa svojim faksom, za par godina, s malo ambicija, guranja, mogao bih mlatiti bar dvostruko, ako ne i trostruko. No taj opis posla me ne zanima. Ima jedan drugi opis posla, koji me između ta tri najviše privlači, plaća je nešto veća nego moja sada, u početku ne, al dugoročno gledano da. No i taj opis posla ima elemenata koji mi se ne sviđaju i vjerojatno bi se sve svelo na to da radim jedne te iste stvari (među njima i one koje su mi bile najdosadnije na faksu) iznova, iznova i iznova. No ipak bi bilo dinamičnije nego sad. Al zato bih radio ko konj. Preko 8 sati dnevno, subote bi padale, možda i nedjelje... u onoj najprofitabilnijoj opciji bilo bi još gore u tom pogledu.

Sad radim 8 sati dnevno, smrću je zabranjeno radnu subotu i spomenuti. Plaća, velim, je pristojna. Još kad se uzme u obzir koliko za nju radim – odlična.

Frend ovaj vikend radio cijelu subotu, malo i nedjelju. (To mi je horor. Trenuci kad zaključim da mi je super.) Veli da će dat otkaz sljedeći mjesec, ide doma na more i „vraća se zemlji“. (Sere, al ak to fakat napravi, skidam kapu, bit će mi idol.)

Koja je zapravo poanta? Stalno osjećam neki pritisak s tim parama i karijerom. Čemu sve to? Mlatiti silne pare, stalno misliti na posao, jedva dobiti malo godišnjeg... Kaj nije posao tu da preživimo? Ne moramo više raditi u polju, ići u lov i sl. samo da doživimo sutra. Sigurno bi bilo uzbudljivije provesti cijeli dan u lovu, al kaj sad, možda i nije tako loše odsjediti tih 8 sati u uredu nakon kojih si slobodan...nekad i prolete, ima dana kad se osjećaš koristan... vratiš se doma ne preumoran, odeš trčat, na nogomet, na francuski, klepaš stoliće trokutaste... možeš još uz to imati cijeli drugi život, hobi, projekt, samo si malo vrijeme preorganiziraš da ga ne gubiš uzalud... jebi ga, možda si nikad neću moći priuštiti neki Volvo bez kredita na miljon godina, al jebeš i njega...

Sunčano je, otpedaliram na posao, u prolazu pozdravim frizerku, prođem kroz park, naslutim ko u petak jel Dan sisa – ma super mi je! Na kraju krajeva, post pišem u 11:05 bez ikakvog pritiska.

Svejedno, užasava me pomisao da bih ovdje radio cijeli život. Nadam se da ću za par godina pobjeć nekam... ne znam ni sam di... odlučio sam nakon talijanskog (na kojeg krećem na jesen), naučit nizozemski. Pa ak Kneginjica veli „ne“, idem u Belgiju za Antwerpenkom i eto mi avanture!


- 11:20 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.05.2009., petak

Je! Je! Danas je!

Dan sisa! Dalo se nagovijestiti još ujutro kad sam s biciklom prošao kroz park i suočio se s hvalisavom nesramežljivom plavušom, a nakon nje i nekom suptilnijom klinkom. Čak sam i krenuo post pisati, no nisam bio siguran da je to baš danas pa vas nisam bespotrebno razdraživati. No vraćajući se s posla kroz grad, shvatio sam da dileme nema – danas je Dan sisa. Jedan od tri dana koja se službeno obilježavaju na ovom blogu. Dan kad sunce zagrije i ženska populacija definitivno službeno počinje nositi samo uske, lagane i otvorene majčice. Dan kad sve „propupa“.

No kud baš danas taj najljepši dan za šetnju gradom! Kud baš danas! Danas kad moram na ispovijed jer sutra sam kum na krizmi. Proletio sam gradom upijajući što se sve nudi, no s mjerom jer nakon ispovijedi moram biti čvrst, sve do sutra moram stvari imati pod kontrolom, biti „gospodar tijela svoga“ („master of domain“).

U crkvu sam došao u 4.15. 45 minuta prerano. Ništa zato, prošetat ću malo centrom, Dan je sisa, s malo samokontrole može biti sasvim ugodno. Nisam ni slutio što me čeka. Na Trgu sam upao u pakao: nekakav sajam srednjih škola. Pohotne maloljetnice sa svih strana! Cice-ubice napadaju s lijeva, s desna, s prijeda... izvukao sam se što sam prije mogao i krenuo prema Cvjetnom. No tamo još gore: 9. krug pakla. Od ubica do mirazica! Od stidljivih do odvažnih, od stegnutih do slobodnih, od klizećih do skakutavih, od ukroćenih do divljih... Prošao sam kraj Golfa s nadom da možda i Raymondica slavi, no nisam bio te sreće.

Krenuo sam nazad. Opet kroz pakao s maloljetnicama. Mislio sam da sam već sve vidio kad ono - plesna skupina se sprema za nastup. Rastežu se klinke u nekakvim uskim opravicama, i rastežu li se rastežu... pohitao sam prema Kaptolu. Al pričekao sam ipak koji tren ak će možda baš sad nastupit, no nisu. Predahnuo sam pred Katedralom. Imao sam još petnaestak minuta viška. Pa tu i tamo bacao pogled na neku (napokon) donekle suptilnu i pristojnu djevojku. Odzvoni pet, krenem prema Franjevcima, i taman pred crkvom u susret mi trči neka ženska... na Baywatch me podsjetila neodoljivo. Na kraju ispalo da i ona na ispovijed ide.

Ispovijedio sam se. Ponovno sam, kao i svaki put u takvim prilikama, potegnuo ono diplomatsko koje oduvijek koristim: „gledao sam, mislio i radio prljave stvari“. To pokriva apsolutno sve. Dobro, da baš idemo cjepidlačit, mogli bi nadodat „govorio i slušao“, no to bi bilo previše i nije tako zvučno i ritmično. Pomolio pokoru.

Mislio sam to je to. Sve što sam imao vidjeti, vidio sam. Sad, i ako ima, ne smijem vidjeti. I odvezujem bicikl, a meni u susret tri dugokose... takvo mučenje nisam mogao ni zamisliti, „Nek me barem nešto udari!“, zavapio sam. Skočio na bicikl i zapedalirao prema doma što sam brže mogao dok mi još ima spasa. No, ni tu mojim mukama nije bio kraj. Taman na uzbrdici, di ne mogu brzo ići, crnomanjasta cura hoda ispred mene, uska trenirka, predobro dupe. Pedaliram što brže mogu da je što prije prođem... no nagib neda... samo me usporava, nikako da je prestignem... a ona je tu, sve bliže i bliže... sve bolja, bolja... a ja sve sporiji i sporiji... a ona i sunčane frajerske ima i zgodnu facu... nisam više mogao izdržati; srušio sam se s bicikla...

Sad sam doma, pijem vodu, jedem voće i idem gledat nešto čedno. I trudim se kolko god mogu da nedem trčat po Maksimiru.

- 18:28 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

06.05.2009., srijeda

Ona iz talijanskog – epizoda 2

Da prvo pojasnim jer koliko se sjećam nisam bio previše detaljan prošli put. Ja učim francuski, ona drži talijanski. Nakon mog francuskog ona u istoj učioni predaje talijanski. Sav moj manevarski prostor sveden je na 2 opcije: 1) sretnem je u hodniku pred učionicom dok ona čeka da može ući u nju ili 2) ona je već ušla, a ja sam taman na izlazu. U prvom slučaju imam ravno dvije sekunde na raspolaganju (uletom u razgovor dobivam dodatnih 15 za napraviti razgovor sadržajnim), dok u drugom imam od dvije do desetak sekundi (uletom u razgovor dobivam dodatnih 30). I to je sve za cijeli tjedan.

Danas nas je profa, k'o za vraga, pustila par minuta ranije tako da je ispala ona lošija opcija pod 1. No problem je bio većih razmjera. Bile su tam dvije cure. Obje tamnokose. Jedna malo duljekosa (no ne previše duljokosa), druga kraćokosa. Duljokosu sam prekrižio u roku pola sekunde. Al za kraćokosu (nije ni ona jako kratkokosa, onak, do ispod ušiju) se nikak nisam mogao odlučiti jel to ona ili nije. Bila je zagledana u bilježnicu i okrenuta mi profilom. I nikak da se okrene tih desetak sekundi dok sam se pravio spontan i čekao frendicu da izađe. Al sad, što više razmišljam, sigurno je bila ona. Valjda.

U svakom slučaju, danas je napredak bio ravno nula. No, neću dopustiti da me sitnica poput nemogućnosti prepoznavanja profila djevojke mog života smete. Čvrsto sam odlučio biti zaljubljen u nju i ne predajem se lako. Naša veza je puno dublja. Imamo iza sebe 45 sekundi razgovora i jedan „Bok!“ (tj dva: i onaj moj), a to su stvari koje se ne mogu tek tako izbrisati.

Tako da će Antwerpenka sa smeđim šalom (iako sam ja uvjeren da je, dobro ne baš crveni, al bordo je) iz prošlog posta morati pričekati.


- 22:09 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

05.05.2009., utorak

I opet jedan dnevnički ili Šapući mi na flamanskom

Nisam na kraju nikam danas otišao. Trošim godišnji na pisanje dnevničkih postova. No opet moram ponoviti da mi godi takav godišnji. Tolko sam dobre volje da sam ja postao taj koji inicira ljubljene prilikom slučajnih susreta. Sreo sam frendicu koju vrlo rijetko viđam, al nekako mi je rukovanje bilo premalo... ne znam kaj mi je... valjda je danas jedan od onih dana kada svim bližnjima značajno kažem „Hvala Ti za sve. Volim Te. Ti mi značiš!“

Probudio sam se sa Let's start at the very beginning. A very good place to start... stihovima u glavi i, kao i više puta do sad, otišao na Ripčev blog i kliknuo na do-re-mi filmić.

Nekoliko trenutaka filmića bih izdvojio. Prvi je na 1:26 kada na fa(r) upada cura sa smeđom kosom podignutom u rep, crvenim šalom i ruksakom. Još u prvom gledanju me osvojila. U kadru je 2 sekunde, al meni sasvim dovoljno da zaključim da bih je oženio. Nemam nekog posebnog objašnjenja; cura mi je jednostavno super.


Nakon nekoliko gledanja skužio sam da se pojavljuje i kasnije u dva navrata (3:21, 3:30, a upravo sad sam je skužio i na 3:08. recite mi ako sam prolupao) i samo je opravdala moja očekivanja. Cijelo vrijeme se lijepo smiješka... da se nisam odlučio zaljubiti u oni iz talijanskog, cijeli ovaj blog pretvorio bi se u potragu za Belgijankom s crvenim šalom iz Antwerpena.



Drugi trenutak je na 1:47. Curica u svijetlom s trakom oko glave. Klinka mi je takva frajerica kad onak izbaci ruku na re (ray) da vam nemrem opisat. Ak bi propalo ovo s prvom Belgijankom, onda bih s ovom dogovorio brak i čekao je do osamnaeste.


I fora mi je cura na 1:05. Iako vidim da nije moj tip (vizualno je, al ne bi si pasali), al onaj pokret, kad lagano digne desno rame i glavu pomakne u istu tu stranu, ima nešto u sebi.


Ne znam koliko će vam se dat hvatati točno te minute i sekunde. Linkao bih vam točno te trenutke, al ne znam ni kak ni jel se to uopće može s „vanjskih“ stranica.


I ljudi, hvala vam, volim vas!

- 14:07 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

04.05.2009., ponedjeljak

Vikend produžen na ponedjeljak i utorak

Na godišnjem sam. Spojio sam si prvi maj i vikend s - zapravo ničim - ponedjeljkom i utorkom. Prek vikenda sam bio na moru, sutra možda neki izletić (Trakošćan il tak nekaj), danas nisam nigdje. No uživam. Sunce je. Ne radim niš. Jedino moram pokosit. Al najveći je užitak to kaj je običan dan, a ne moram na posao. Probudio sam se u 9, pol 10...skočio do dućana po doručak, do grada s biciklom... pojeo krafnu s vanilijom iz čiste obijesti...
Tak mi je dobro da sam iz grada razglednicu slao.

Ovo napišem i idem kosit. Malo još usput boje pobrat. Da u srijedu Ona iz talijanskog na dupe padne kad vidi kak sam preplanuo.

Rekoh da sam na moru bio. U Vodicama. Moram reć da su te Vodice katastrofa. Prenatrpane ogromnim kućama bez ikakva reda i stila. Morskog štiha ni u tragovima. No nama je bilo sasvim u redu; došli smo ljenčariti i igrati Uno, i tu misiju u uspješno izvršili. Čak smo i na slapovima Krke bili. To je bome lijepo za vidjet. I Skradin je lijep.

To je to. Jedan dnevnički tek tolko da se vratim u formu.

p.s. i moram priznat da su mi se natprosječno svidjeli komentari na prošli post. Ne znam jel je to do morskog zraka ili čega već... nije bilo ništa spektakularno, al bili ste i konstruktivni i dobronamjerni i polaskani i za zajebanciju i domišljati i ljubomorni...ma sve... jako sam zadovoljan. To je samo dokaz da cijela ta tablica ima smisla i uloženi trud urođuje plodom!! Najradije bih vam svima po 30 ekstra bodova dodijelio (no to onda nema smisla)...
Inače, dugujem vam svima pojašnjenje: način bodovanja komentara opisan s desne strane nije uopće u funckiji. Zbog moje lijenosti, naravno. Strane riječi gotovo da uopće ne kažnjavam, no lijepo vas molim da to ne zlorabite. I dijelim samo 10, 15 ili 20 bodova.
Trenutačno smo na otprilike pola sezone. Dakle, ima vremena za velike preokrete. Nemojte posustajati! I ja ću se potruditi da ljestvicu malo češće osvježavam. Budem koji dan, danas ne, pa na godišnjem sam, za kaj mi radno vrijeme služi. Dobro kaj uopće u slobodno i post pišem. ;)

- 14:17 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

< svibanj, 2009 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.


Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

.