Naravno, morao je netko upropastiti sve moje snove! Napokon se dosjetim nečega, mislim si: to je to!, izašao sam iz sjene, i – „they pull me back!“, rekao bi George Constanza.
Čitateljica kaže da su o sokovodu raspravljali nedavno na "Parlaonici", a veli da su spominjali i taj sokospremnik kojeg sam se ja tako genijalno dosjetio pred par dana. A već sam imao spakirane nacrte i tehnički opis u aktovci, i sutra, odmah izjutra, namjeravao ih odnijeti u Centar za patentiranje. No, sad niš... čekam drugu priliku i neke nadolazeće trenutke nadahnuća.
Do tada se mogu podsjetiti svoji prijašnjih ideja, izuma koji su mi trebali donijeti bogatstvo i financijsko blagostanje do kraja života.
Pi
Još kao klinac odlučio sam osvojiti Nobelovu nagradu. Prvu priliku sam uočio učeći u školi o broju Pi. Kao, ima beskonačno mnogo decimala. Je, ziher. A struja je usmjereno gibanje elektrona.
Planirao sam uzeti konac, omotati ga oko ruba čaše i duljinu konca dijeliti sa promjerom čaše. Svaki dan stotinjak decimala, za godinu dana to je oko 40 000 decimala... 5 godina 200 000 decimala, tu bih negdje mogao do kraja doći. No onda sam saznao da se Nobelova nagrada uopće ne dijeli za matematiku. A i s vremenom su računala postajala sve luđa i luđa i s njima se ne bih mogao mjeriti. Osim ako bih išao ručno uništavati jedno po jedno. No već prije sam odustao postati ninja.
Daska na 37°
Tako sam napustio osvajanje Nobelove. Bar na neko vrijeme. Okrenuo sam se praktičnim izumima. Zahodska daska zagrijana točno na 37°C. Znate kak je zimi, jutro, daska je hladna za smrznut se. Zamislite koji bi to užitak bio da je topla. Kako je 'normalna' temperatura tijela 36,6°, 37 bi bilo taman. A ako vam je kojim slučajem to i dalje hladno, znači da vam je temperatura tijela viša od 37, što dalje znači da imate temperaturu! Bolje dijagnosticiranje temperature ne možete ni zamisliti. Jedino je ovih 37° uvjetno. Jer to je temperatura ispod pazuha, na vašem dupetu je sigurno nešto niža, no to nije veliki problem istražiti i srediti.
Tu sam ideju još do nedavno čuvao u strogoj tajnosti. Sad sam valjda shvatio da nikad neću krenuti u njenu realizaciju. Pa je nudim besplatno. Nek nam svijet bude bolji.
Nepresušan tetrapak od 2,5 dl
Potom je uslijedila izumiteljska suša. Tek u kasnijim razredima srednje došao sam do novog otkrića. No bio sam premlad i nedovoljno educiran da bih shvatio svu veličinu tog teorema. Tek na faksu, kad sam stekao malo kompleksnija znanja iz matematike, bio sam zreo uobličiti otkriće u suvisle definicije i formule. Tada sam se počeo hvaliti da sam do teorije došao matematičkom indukcijom. Iako je, zapravo, istina bila da sam do nje došao empirijski. Al matematička indukcija je zvučala 5 put bolje i ozbiljnije. Šteta što sam za Csonka-Werner metodu saznao tek kasnije, inače bih sigurno nju uključio u cijelu priču.
A čuveni teorem je sljedeći: koliko god srkali čokoladno mlijeko (ili sok) iz dvo i pol decilitarskog tetrapaka, uvijek će ostati još barem desetak kapi. Nemoguće je popiti cijeli sadržaj. Vjerujte, mislim da na Gornjem gradu dan danas na zidu jedne učionice stoji mrlja od čokoladnog mlijeka promjera 15 centimetara... a tu je još i niz drugih eksperimenata.
Ovdje me pak muči pod koju znanost to spada...i kako to pomaže boljitku čovječanstva i unapređenju znanosti. Al izuzevši te sitnice, Nobelova mi je zagarantirana.
I ima još jedan patent, no bezvezan je i jadan i glupo mi se na tak nečem obogatit. A i spava mi se i neda sad o tom pisat, a morao bih i grafički morao to predočit.
Revolucija abecede
A postoji još jedna ideja, no ona je prerevolucionarna da bude samo usputno spomenuta u postu. Zaslužila je cijeli. Nakon nje, svijet pisane riječi neće više biti isti! No, strpljenja, strpljenja, velike stvari ne odigravaju se preko noći! A ako to upali, Nobelova za mir će kapnut samo tako!
|