Marketing
Gdje ja to radim?
Skoro pa već godinu dana radim. Do sad nisam želio otkrivati nikakve potankosti oko toga gdje radim, što radim... a vidim da vas zanima jer svako tolko netko pita (pogotovo nakon onog posta o šahu)... no ja redovito izignoriram vaša pitanja... Čak ne znate niti koje sam struke (osim ako me niste privatnim putem upitali).
Možda je ipak vrijeme za razotkrivanje. Bar djelomično.
Radim u origami-kompaniji. Do nedavno sam bio pripravnik tako da nisam puno toga radio, niti imao nekakvu odgovornost, samo sam se upoznavao s poslom, metodama rada... nisam dobio nikakve velike projekte za voditi. Tek se malo poigravati, istraživati. I moram priznat, ovako s određene distance, nisam potratio to vrijeme.
Nisam previše ludovao, držao sam se osnovnog modela aviona. Bez ikakvih nepotrebnih dodataka na krilima. Ovak leti najbolje.
S raketama nisam ni probavao. One su prekomercijalne; politika firme.
Prebacio sam se na nešto korisno.
Kutijica za držanje šećera. Na sljedećoj slici u punoj radnoj spremi.
No, o nečem drugom sam vam htio pričati. Ono što mi se sviđa na poslu je što imam ured. Nemam samo svoj ured, nije o tome riječ. Poanta je da sam u uredu koji sadrži sve što riječ 'ured' nosi sa sobom: stol, stolica, komp, printer, ladice, telefon, klamerica, otklamerica, spajalice, bušilica, škarice, čaša za olovke i sl. No najbitnija stvar u priči - bez koje ured nije dostojan nositi to ime - su rolete. S nutarnje strane, koje možete okretati i tako zamračiti odnosno prosvijetliti prostoriju, ali - ono najvažnije - možete napraviti ovo:
razmaknuti rolete prstima i škiljiti kroz njih van. Da nema toga, moj život bi bio tužan. Jedino što je bolje od toga je isto tako škiljiti, ali ne prema van, neg prema nutra - kad su umjesto zidova samo stakla. No te sreće ipak nisam, možda bi to i bilo previše za sam početak moje karijere.
Znam, mislite si, pa ovom čovjeku cvjetaju ruže, ali nije ni tu kraj. Trenutak kad sam počeo iskreno respektirati firmu je kad sam pronašao ovo samo nekoliko prostorija dalje od mene:
čudo za lijepiti selotep! (ono s čim vam u pošti u 3 sekunde zapakiraju kartonsku kutiju.) Cijeli dan sam paradirao po firmi i tražio nekaj da zaselotepiram.
To vam je više-manje to.
Neki dan sam potpisao na neodređeno. Plaća 15.000 kuna, božićnica 7.000, regres 4.000, za Uskrs bon na 500 kuna... škiljiti kroz rolete ili posuditi to čudo za selotep i zalijepiti kutiju/paket ili upasti frendici u ured dok si vrhove potkraćuje - neprocijenjivo. (stara fora, al nisam mogao odoliti)
p.s. zahvala Dsk na obradi slika (zamagljivanje pozadine i sl.).
Post je objavljen 09.04.2009. u 14:30 sati.