Kak samo volimo bit u kurcu
|
Naletio sam sinoć na „Olivera Twista“ na telki. Gledao sam ga pet minuta, već sam postao živčan. Došla je ubrzo i stara i nakon 3 minute rekla da nemre ni ona to gledat. I okrenula na Kućanice. Ma kakav to čovjek stvara takve priče!? Cijelo vrijeme moraš gledati/čitati ono mučenje u kojem pobjeđuju oni gadni antipatični lopovi/gospoda i one još gadnije, antipatičnije i ružnije babe... i tak 2 sata...cijela ta 2 sata za 3 minute hepienda. I to je onda odlična priča. Uvijek sve odlične priče moraju biti tužne. Ko da bi „Djevojka od milijun dolara“ dobila Oscara da nije ostala paralizirana na 2/3 filma. Ko da bi film „Šalji dalje“ uopće postojao da klinac na kraju nije umro. Jasno je to meni, „La vita e bella“ ne bi u pol bio tako dobar film da je Benigni poživio do kraja. O „Bridge to Terabithia“ i onoj klinki da ni ne govorim. Al zakaj? Zakaj? Ne kužim. Onda legnemo u krevet i žalimo zašto je to moralo baš tako tužno završiti...kako bi lijepo bilo da je preživjela... al uvijek ustvrdimo kak je film/knjiga odlična... jer „budi emocije“, „potiče na razmišljanje“, čovjek se osjeća „punije“... Isto je i s pjesmama. Samo tužne mogu ući u vaš top 3 svih vremena. Ajde, koja vam je najbolja pjesma? U molu, jelda? Lijepa vam je melodija, nježna, uvijek vas dirne u srce, podsjeća na neke lijepe trenutke koji su nepovratni prošli ili nešto što bi htjeli imati, a nemate jer je tako „nedohvatljivo“. Jednostavno obožavamo takve trenutke. Volimo bit u kurcu. Katastrofa. Najgore u cijeloj priči što umjetnici koji se bave lakim i vedrim temama nikad neće biti priznati kao oni koji teže prikazivanju drame i tragedije ljudskog života. Kishona će jedva staviti pod izbornu lektiru u osmom razredu. Zato kaj piše jednostavno, trebaju mu tri stranice da kaže kaj hoće, i zato kaj se možeš iskreno nasmijati. (Čovjek je genijalac.) Sve će učiniti da nas nauče diviti se onima koji misle da je zanimljivo opisivati drvo u više od dvije rečenice (koje ćemo morati dva puta pročitati kako bi ih shvatili) i koji će na kraju ubiti baš onoga tko nam je najmiliji. Jebite se! Živio Brendan Fraser i Larisa Oleynik! |
