I opet jedan dnevnički ili Šapući mi na flamanskom
|
Nisam na kraju nikam danas otišao. Trošim godišnji na pisanje dnevničkih postova. No opet moram ponoviti da mi godi takav godišnji. Tolko sam dobre volje da sam ja postao taj koji inicira ljubljene prilikom slučajnih susreta. Sreo sam frendicu koju vrlo rijetko viđam, al nekako mi je rukovanje bilo premalo... ne znam kaj mi je... valjda je danas jedan od onih dana kada svim bližnjima značajno kažem „Hvala Ti za sve. Volim Te. Ti mi značiš!“ Probudio sam se sa Let's start at the very beginning. A very good place to start... stihovima u glavi i, kao i više puta do sad, otišao na Ripčev blog i kliknuo na do-re-mi filmić. Nekoliko trenutaka filmića bih izdvojio. Prvi je na 1:26 kada na fa(r) upada cura sa smeđom kosom podignutom u rep, crvenim šalom i ruksakom. Još u prvom gledanju me osvojila. U kadru je 2 sekunde, al meni sasvim dovoljno da zaključim da bih je oženio. Nemam nekog posebnog objašnjenja; cura mi je jednostavno super.
Nakon nekoliko gledanja skužio sam da se pojavljuje i kasnije u dva navrata (3:21, 3:30, a upravo sad sam je skužio i na 3:08. recite mi ako sam prolupao) i samo je opravdala moja očekivanja. Cijelo vrijeme se lijepo smiješka... da se nisam odlučio zaljubiti u oni iz talijanskog, cijeli ovaj blog pretvorio bi se u potragu za Belgijankom s crvenim šalom iz Antwerpena.
Drugi trenutak je na 1:47. Curica u svijetlom s trakom oko glave. Klinka mi je takva frajerica kad onak izbaci ruku na re (ray) da vam nemrem opisat. Ak bi propalo ovo s prvom Belgijankom, onda bih s ovom dogovorio brak i čekao je do osamnaeste.
I fora mi je cura na 1:05. Iako vidim da nije moj tip (vizualno je, al ne bi si pasali), al onaj pokret, kad lagano digne desno rame i glavu pomakne u istu tu stranu, ima nešto u sebi. Ne znam koliko će vam se dat hvatati točno te minute i sekunde. Linkao bih vam točno te trenutke, al ne znam ni kak ni jel se to uopće može s „vanjskih“ stranica. I ljudi, hvala vam, volim vas! |
