Skoro pa zaboravljeni praznik
|
Praznik bloga je jučer bio. Rođendan Tamare Loos. Ribac me podsjetio. Sjetio sam se ja dan prije, al do jučer već zaboravio. Mislio sam pokušati razriješiti misteriju autentičnosti njenih komentara i mailova te, kako broj mojih čitatelja konstantno strmoglavo raste (od prije godinu dana ih je ravno dvoje više), usput objasniti tko je ona i zašto se svako tolko spominje njeno ime... no nema smisla. Proguglao sam njeno ime: na općem googleu me nema među 100, na google hrvatska sam šesti i deveti (a bio sam četvrti svojevremeno)... a njenih slika sad čak ima više od jedne loše. Veseli ipak da je osma ponuđena slika:
Cura više nije dovoljno nepoznata. Nek je netko drugi voli. Ja volim zlato sam iskopati zato ću svoje muze i nesretne ljubavi radije nalaziti u blogericama, djelatnicama Mekdonaldsa i nepoznatim Belgijankama. p.s. i opet trošim postove na gluposti umjesto da razradim teoriju dispar čarapa. |
