Sjebao sam. Nije bila neka odlična prilika, al bolja neg prošla dva puta. Na vratima smo se sreli. Rekla je „Ćao, ćao!“. Ja: „Bo-ok!“. Al rekla je to tak nezainteresirano da me potpuno obeshrabrila da sljedećih sekundu-dvije započnem razgovor (papak).
Ima podočnjake. Pa onak...ak se ja mogu srijedom naspavati, tempirati optimalnu dužinu brade (zapravo, danas je idealna, riskiram čak i pokudu na poslu kak sam si jeben), ak sam već samo zbog nje stavio na ruku sunčani ručni sat koji kara sam za sebe... pa zar tražim previše ako očekujem da si bar srijedom popodne odvoji malo vremena za „beauty sleep“? Hm, ili se karala cijelu noć i cijeli dan.. i to je opcija... al ne, definitivno ne, već odavno sam odlučio kategorički odbiti sve scenarije koji mi nisu po volji. Pobogu, pa bez toga mojih nesretnih ljubavi ne bi ni bilo!
Protiv podočnjaka, ustvari, nemam niš protiv. Daju joj onaj opasni štih... još kad se zbroji i taj prek-kurca-te-pozdravljam stav, ženska mi je sve veća frajerica!
Unatoč svemu, napredak je ovog tjedna konkretan: sad je mogu prepoznat čak i izvan škole za jezike!
Post je objavljen 21.05.2009. u 12:24 sati.